Београдске новине

Izlaze:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlnl brojsvl: 0 SMfrafa I • i»poi)»««tii« ođ c. I kr. toti po •IJint a4. ... B k»l*r» U Hrrat»*o)-St»»oolJI, Boi«l - Horcoporlnl l Dolmotll po ol|wH o< 10 holora irrta orof poSruSJa po ct|onl 04. . . .12 Mora :a-j Oglasl po

MjeseEna pretplata: U l»o|r»S« I ■ krajerlnia zaposjelmitim oi . c. t kr. Sata u Oojou I »tapmj poltu. . J U BoopraOu aa doctaum u kotu .... J M U Hrra'.ckol-Slarontp, 8osol-Hore»jor1(l11 Oalmaoljl ... . 2 60 U aatalin kra|erlm» Auitr»-uparak» mMtrMJa 3U Inoatranctru 4 50 cljaniku. .

Urodniitvo: BEOGRAO, Vuka Karadflća ul. broj tO. Telefo* broj 83. Upravi I primanja pratplata Topllfiin »enno broj 21. Telefon broj 26. PrlntMje oglaia Kneze Mlhejle ul. bcej 38. Telefon br. 246.

Br. 149.

BEOGRAD, subota 2. juna 1917.

Godina III.

Njemačka susretljivost prema neutralcima. Živahnija topnička djelatnost na istočnom frontu.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb- Beč. 1. Jima. lstočno I jugo-tstočno bojlšte: Neizmijenjeuo. ITaHjansko holištet Kod V o d i c e su jučc u jutro opct d b i j e n t ž e s t o k t talijanslci napadajl. Inače na Soči samo topJtička borba, koja traje mjesHmićno i u Koruškoj te na tiro 1 skoni t r o n t u, Načelnik glavnog stožera.

Turski izvještaj. Kb. Carigrad, 1. juna. U Irak u je napadmito I uatjerano tf bjegstvo. jedno englesko sigurnosno 'odjelenje. Toin smo prillkom zaplijenili yeliku množinu opskrbnog materijala. Kavkaško bojlšte : Neprijateljskl pokušaji napadaja na maše desno kriio i u središtu blli su odibiieni- — Na ostalim frontovima ništa craačajnijega, Preoiiretl ? Izmedju Rusije i njezinih savezniIta postoje razmirice i nesjjorazumci u pitanju ratnfli ciljeva, Ovo pitanje nije se od svog počotka primaldo nikako clku i kao što je poznato [malo bi ono ida bude riješeno na konferenciji, koja I6e se sazvatj jedlno u tu svriiu. Mcdjutini svakim danorn postaju ruski ratnl clljevl sve jasniji. Jedan od prvih uvjeHa kojog se držala caristička vlada, a I frevolucijonarna vlada pod Miljukovorn, » to je zauzeče Carlgrada, saranjena ]e jedan put za uvijelc. Člnl se, da je istn tmdbinu doživjeo i drugi zahtjev 's a n o V e 1 i k o J S r b I j I. Dok je još .m Rusiji vladao car, velika jo Srbija po^tojala barem na artiji i ako Je Itallja ^rotlv toga svakom prllikom protestojvala- Kucnuo je dakle posljednjl čas I ovom od innoglh snova sporazumnlit jsila. i Nova ruska vlada odgovorlia jc na pitanje, koje će zauzeti stanovište u stvart Velike Srbije, da če ona doduše iUložid sav trud da se opet uspostavi .Srbija, ali se nikada neće zauzetl za iantom Velike Srblje, pošto će IH opšte poslije rata u spoljnoj politlci tpoći posve novim putevima, kod čega

Balkan n e ć e za nju dolaziti u obzir. Obzironi na držanje nove ruske vlade u pitanju Velike Srblje posve je naravno, da današnja Rusija neće ni da čuje za rumunjske aspiracije na Bukovinu i Erdelj. U koliko se đosad moglo doznati sva ova obećanja sadržaua su u tajnitn ugovorima, koja su sklopljena izmedju Ruslje i sporazunmih slla i koja bl trebala da se ostvare iz dijelova Austro-Ugarske monarliijo. I pune dvije i po godine krvavili su ruski vojnici, da pomognu provesti ove Ispravke i promjene na kart,I Evrope. Sve su ove žrtve ostale bez korlsti. Ne samo da to danas uvidja ruska vlada, što više ona napušta ove ratne ciljeve, jer su oni za nju bez svakog interesa. Izvan svake će suninje izaslanici ruske vlade pristupiti konferenciji za ratne ciijeve sa potpuno izradjenim programom i doista se sa zanimaniem može iščekivati, kako će gospoda na zapadit prlmiti do zuanja novl pravac ruske spoljne polilike. O starim razbojničkirn zahtjevima ne može danas blti govora I nije Iskijttčeno, da već danas Francuska i Engleska počlrnaju uvidjati, da je tako 1 da drugačije ne može da bude. Već sama činjenica, da francuski socijalisti, koji su se iz prvine ljutili na j stockholmsku konferenciju, sada s a - | m i p u t u j n u S t o c k h o I m, pokaztije obrt, koji nije nastupio bez upliva Iz Rusije. Bude li se konferencijii socijalista u Stockholnm pribiižila ruskom stanovlštu u pitanju aneksija, mogla bi se francuska vlada pozvati na činjenlcu, đa sfoji pod pritiskom zaključaka internacijonalnili socijalista, kod kojeg su sudjelovali i francuski socijalistl. Naravuio bl ovo bio samo prvi kcrak jcdnoj mogućnoj podlozi, na kojoj bi se moglo raspravljatl o budućem mtru. Velikodušiio napuštanje ideje Velike Srbije i Velike Runuinjske santo je počct-ak spoznaje, koja mora na kraju da dovede do potpunog napuštanja svih ratnih ciljeva, za koje su sporazumne sile pune tri godine slale na bojište svoje narode, a da nistt mogli da izvojuju pobiede.

Nova potapljanja. Kb. Bfrrlin, 1. juna. Wolffov urad javlja: I. Djelatuost podmornioa u sjevernim djjelovima morskog ratnog obsjega unlštila je niz neprijateljeskih parobvoda s dragocjenim tovarima. Medju potopljenim brodovima nalaze se pored ostallh engleski naoružani parni brodovi: „Levishani“, <2800 tona), koji je nosio 4000 tona pšenlce za Englesku, ,,PanhaU“ (3712 tona) sa 4500 tona šećera s Knbe za Englesku, ,,L5anđrinđed“ (3841 tona) sa 6000 tona pirlndža iz Indije za Englesku a za račun cngleske vlade; parni brod ,„larsey CIty“ (4670 tona) s 5346 tona pšenlce iz Amerike za Engleslcu i japanslri parni brod „Kanganmar-e“ (2348 tona) s raznom robom. S engleskih brodova zarobljenl stt tvi kapetana i dva topdžijska rukovaoca- Još je potopljen engleski lovačkl brod ,,A 25“ u vidu tovarnog broda sa zapreminom od 12,500 tona, konte je bio zadatak da hvata podmornice. Zapovje-dnik i drugi inženjer broda zarobljeni su. II. 31. maja jo Jedtio cdjelenje pomorskih letilica, medju kojima je jedna itnala bugarsku posadu, s uspiehom bacalo bombo r.a sttlinsko pristanište na Crnom moru i vratilo se nepovrijedjeuo u prkos žestokom prorivđjelovanju. Načehiik adtniralskog stožcra uioriiarico.

Austro-Ugarska. Anstrijska štanipa o prijestOHoj besjedi cara 1 kraLia Karia. Kb. Beč, 1. juna. Cjelokttpna štampa se naiazi pođ utiskoin JuČeranja: prjjestone besjede, koju označava kao istorijski dokumenat od neoblčnogrtznjieaja. Svi listovi vide u prijestonoi besjedi kamen temeIjac za novu, podmladjenu Aust/ijuNaročito podvlača listovi ponovno vjerovanje Njegovog Veličanstva u koustitucionalizam. Jasno socijalno obiiježje prijestone besjede, iz koje govori topli srdačni osjećaj monarhov, koji iskreno misli, zaslužuje da se istakue. Njemačka štatnpa o prliestono} besjedi cara i kralja Karla. Kb. Berlin, 1. junaO austrijskoj prijestonoj besjedi \'eii ,,B e r I i n e r T a g e b J a 11“: Burno oduševljenje, kojim su oba domn carevinskog vijeća primila prljestonu besjedu. dobar je predznak i opravda-

va nadu, da želja o stvaranju uove Austrije prožima jednako i one koji vladaju, kao i one s kojima se vlada. Prijestona besjeda je vladavinski progratn sarnog cara. Nas u .Njemačkoj vezuje s narodima Austrije želja, da iz spoljnih i unutarnjih borbi ovog bitrnog vremena ponikne jaka i sretna AustriJa, U Ištotn smislu govori i ,,V o s s ische Z e i t u n g“, ,,D e u t s c it e T ag esz e i t un g“ i drugi.

Ruski haos. Nezavisnost Finske, Ukrajine i Litavske. (Naročlt! brzojav -„Beogradskih Novina u .) Koln, 1. juna. Stockliolmski dopisnik ,,K o 1 u i"s c h e Z e i t u n g“-a javlja: ^ Po pričtinju putnika, koji dolaze iz Fittske, stižu tamo jaki transporti ruskili trapa, što je izazvano jednom tajnom konferencijom, koju su nedavno održali u H e 1singforsu Finci sa Ukrajinćhna i Litavcima, na kojoj je odlučeno, da se Finska, Ukrajiua i Litavska jeduog te istog dana proglase nezavisnim. Ovo je dostavlieno ministru Kercnskom za vrijeme njegovog posljednjeg havllenja u HelsingforsuBorba protlv koalicione vlade. (NaroCitl brzojav „BeoRradsklh Novtna“.J Malmd, 1. juua:. Ugledni revoluckmami agitatori prenijeli su posljMnjih dana avoj rad iz Peh'ogradp n razna mjesta u unutrašnjonti. Lenin }e sa svinia srojim agitatorinaa otišao it ras'ne gnbernije, da u njima širi olpor protiv koalicijonog kabineta. Lenin i đalje živo radi na obaranju salianjeg kabineta. U Moskvi je, lcuda je prvo otišao, naišao na topao prijera. Velikl knez Nlkola Nlkolajević uapšen, Kb. Berlin, I. jtmaSaglasno javljaju razni llstovl, da je po zapcvjest! privremcne vlade uapšen veliki knez N i k o 1 a N i k o! a j ev I ć. Njegova krlvica stojl u vezl sa Izbijatijetn nereda u Tiflisu I s mottarhističkim rovarenjem. Stidbina bivšega ruskoga cara Nikole II. Kb. Pctrograd, 1- juna. Kougres delegara vojski na froutu primio je do znanja izvještaj o okolnostima, zbog kojiir se „Nikola Rontauov“ dvži kao zat'KĆenik u Carskom Selu.

Kongrcs je zaključio, da naredui kongres radničkih i vojničkih zastupnika iz cijele Rusije raspravlja o tome, da U se bivši car ima zatvoriti u neiropavlovsku tvrdjavu. Protlvrevoluciionariio raspoložedj« raste. (Niročit! br/ojav > BeograćfsClh Novinoi; Stockbolni, 1. juna. Prerna izvještaju jednog neutralnog posmatrača, koji eo nedavno vralio iz Rusije, sve više jafia p roti vrevolucijonarno raspoloženje. To se opazilo na kadjotskoni kongresu i na petrogr.ul'skoj skupštini sveruskili Casniku. Organ radničkog saveza ,,Izvjestia‘ ; javlja, da P u ri ški j e vi ć, koga j? poslije rovolucije bilo nestalo, radi sad* živo n.a šireuju monaihistifike propagaude menju vojnicima, na koje on ima do* sta jak ulieaj, blagodareći svom položaju kao načelnik za snabdijevanje vojske na bojuom polju. Jednovreineno izazivajuveliko uznemirenje u cijeloj Rusiji, naročito inedjtt sveštenstvora, vijesti o su'đbiui cara; o konto se reli, da se vofi nekoliko nedjelja' tnjalazi u petropavlovskoj fvrdjavi, gdje je za njegovu porodicu podign«to narofiilo obitalište. Znafiajno je, što se Englezima, a naročito Francuzima pripisuje potpora u stvaranju o\ r og raspoloženja i naklonosli prema bivšem caru. Svakako je i radnički svijot, zbog svoje nespoaobno* sli da se mir što prije zaključi, mnogo u masi jzgubio od svoje prvobitne popularnosti. Fraucusk! socUalisti o dogadiaiima u Ruslji, (Naročlti bizojav „Bcogradskili NovIua“). Ženeva, 1. jima. Na skupštlnl francuskili socijalista podnjjeli su poslanlci C a c h i n i M o ut e t izvještaj o svojim utiscima, koje su stekli na agitacijonom putu po Rusijt, Oba posianika, kalro pariskl listovi javljajtt, preporučuju, da se t»ovoj ruskoj vladl poklonl poHerenje, da ne bl anarhizam Leuinov uzeo još većeg nraha. S kađjetskom strankom Miljuko\ r a tietttu socijalizatn ničesa zajcdničkog. Ko je prisustvovao burnitn prizorima, koji su se odJgravali po petro.gradsklm ulicama, morao je steći pot.mmo uvjerenje, da te narodne manifestacije. koje su bile upravIjene protiv kadjetske stranke, jasno kazuju, đa je radnicki i vojnički savjet jediui pouzdani autoritet u Rusiji. U srmkom gradu zasjedava i djeluje jedau radltičko-vojuičko-seljački odbor u sporazuinu sa socijalističkom vcćiuom. Na frou-

Podlistak.

Srpska 1 moderna žena. r U našem je podlisku fzišla pređ irekoHko mjeseci temeljita studija o „srpskoj ženi“- Napisao ju je član uredinlStva „Beogradskih Novina“ na osnoVti rasprava srpskih učenJ9?>a iz vretmeti'a prije raba, na osnovu svojih opafllanja, za boravka svoga od prvih dataa okupacije Srblje, na osnovu lskui'stva što ih je imao sam a što su mu Tđali I drugl, domaći I strant, dolazeći ti dodir sa ženom srpskog dr.uštva. Ta Je studija bila simpatično pl»ana i simpatično primUena. Uredništvu »tizala su pisma priznanja, stizale su whvalnice, tražilo se pače ime pisca, dolaziie su gaspodje u redakclju, da se »ahvale, pa Je čak I u oglasnom dijelu tzišla štampana 0 plaćetia) zahvalnica pi»cu „srpske žene“. Tako je uredniStvo „Beogradskih Novina“ dovoljno l za sve pute istaklo, 5to ono držl o srpskoj ženl, a kod toga i danas ostnje. Prlje mjesec dana stlgao Je uredništvu članak od dotad nepoznatog saradnlka, g. Vujića, s natpisom „Osobine moderne žene“ — ne ,,srpske“ .već ,,modeme“ žene. Nije taj članak nltko ni želio, nl poručlo, n!t se urednistvo s rtjim saglasilo, ali kako je bio pretežno opšte prlrode, a plsan otvoreno 1 s punlm Imenom, mogao Je da Uuje n „Beogradske NovIne“, da otvorl o toin pltanju eventualnu diskusiju. Da je taj članak govorlo vlše o inodernoj, svjetskoj ženi — po svoj prlHcf o francuskoj I valjđa prije rata, (sabip 5tp plsac uije naznačio vrelo!) —

svjedoči i ovaj stavak u tom članku: „Svjetske obaveze, posjeti, čajevi, trke po velikim magazinima, predavanja, književne matineje, pozorište gotovo svako veče, toliko zauzimaju modernu ženu, da joj no ostavljaju vreinena da misli na doniaće vrline.“ Zatim se govori daijo o Bataille-ovoj „Ludoj djevojci 11 , o emancipaciji, o pretjeranoi modernosti itd- Kako da se to primjenl na Beograd i Srbiju?! I ondje gdje ja pisac rekao ,,naša“ žena, tte može so podrazumijevati ,,srpska“ žena, nego kao da j© zamijettio svoj potpis s potpisom francuskog novinara o francuskol ženi i to jo§ prije rata, jer o ratnoj ženl — bolničarkl, majkl, sestri ill ženi junaka — zatim specljalno o srpskoj ženi za balkanskog ili ovog rata nema ni govora, nego se članak završio opštim, više psihologljsklnt zaključcima, kojl se opet tiču više ,,mođerne“ nego 11 ,,srpske“ žene, kako je to i tt samom natpisu članka istaknuto. lako g- Vujić nlje Izravno, Jasno 1 pojedinački napao s r p s k u ženu, ipak su na njega graknuli neki glasovi iz pubiike, u kojiina je bilo i ličnih uvreda. Naše uredništvo štampalo je i ta plsma, ma da su bila lična I uvredUIva, a ktomu i »epotplsana ,Ako su uistlnu potekla od žena, već Je I ta anoniinnost karaktCrlstična za njlh. Iza pisama stizali su i doplsi. Uredništvo Je izmedju njih odbralo dva najstvarnija i to: jednoga ,,z a“, od ženske strane (opet be* potplsal), a drugoga ,,protlv“ od muške stnaue | > naznakom Imena od odilčnog plsca „Seljančlca" I ,,Senki“, g. MUorada Petrovića. Postupalo se dakle sasvim objektivnoNa prvl se dopis nlje nltko osvrnuo, % na dntgf se I opet sasule strljele-

Opet bez potpisa I opet većittom lično. Pisac, kojf nijo nikoga vrijedjao, ttazivHe se ,,izrodom“ I ,.tipotn“, prijeti mtt se, da će mu se skinuti „obrazina s iica“ i slično poletnlčno cvijeće. Ovako ne moženio dalje. Premda se ni s g. Petrovićetn ne niožemo složiti, naročito ne s tim, što gcneralizira svoj sud iz pojedinih, doista nevrijednih slučajeva, ipak ne možeino uvrstiti ona pisma, u kojima se on ličtlo napada. A nc možemo tnu dati ni posljednju riječ, jer bi sc ova jalova dlslcusija odttljila, nego mtt ove anonimne ,,tipove“ ostavljanto za njegove „Senke“ 1 s tlm zaldjučujento. Uređništvo „BeogradskJh NovIna“ ostaje kod onog §to je pisalo o „Srpskoj ženi“; što su pako satnj Srbi u ovom listu plsail poslije o modernoJ I srpsko] ženi, zato odgovaraju onl sami. Pokazali $u se u toliko većim junacima, što su izišll ot\ r oren!m vizlrom, to jest s potpunim imenima, premda su znali, Čemu se izlažu — u prvom redu gnjevu svojlh nepotpisanih ,,neprijatei]a“! No kako žena mora Imatl uvljek posljednju riječ, završlćemo cljelu ovu „polemiku bez krvl“ s pismom jedne gospodjlco, saradnice našeg llsta, koja — navodno !z skromnosti ne će takodjer da joj Ime dodje u javnost- Ona nlje nl žena nl majka, all Je sestra junaka, a pistno joj je stvarno I mirno, bei ličnog žalca I goto\m pomlrljivo. Ono glasi: „Poslije onlh mlsll, koje su gospoda lznljela u „Beogradskim Novinama“ o ženl, lmanto utlsak kao da Je onl bacaju u sasvlm zaseban tabor, I kako lzgleda, neprijateUski tabor prema taboru Ijudl. Medjutirn, u žlvotu blva druk£ij«. Svuda I n* svakom koraku oslo-

njeni su oni jedpo na drugo, isjtrepleta11 se uticaji, isprepletale se osobine, jer se oni potpomažu, dopunjuju. Zato vrlo čudnovato padaju one oštre riječi, koje nentinovno tuoraju pogudjati i čovJeka lcoji je njen prisni drug. Visini đostojanstva svakoga čovjeka odgovara visina dostojanstva žene u čijoj blizini on živi bilo kao muž, brat ili otac. Svi kažemo: treba nam majka da bi daia vaijanog sina, treba nam sestra da bi dala ponos brata, treba nam žena liubavi i vjernosti, da bi nas njena slika snažila i nioraiao visoko driala. Jedan od gospode pisaca je naveo, da su se junačni sinovi borili za dobro svoje otadžbine, da su bila uonosna braća, koja su branila dostojanstvo svoje zemlje, da su padali vjerni muževi za dobro svoga cgnjišta. Da li je palo gospodinu piscu na um, ko je đao te Ijude? Izviesno nije ona srpslca žena, za koju je bio potreban Ničeov bič i strana visoka kultura. Zna li gospodin pisac koga je bičevao tim bičem? Koga je spustio na niski nivo kulture? —< Tim bičem je ošinuo muža, sina 1 brata srpske žene. I srpsku ženu danas to dvostruko boli. Oospodin pisac veli da je posmaitrao, da je na osnovu opažanja donio one otiake zakijučke za srpsku ženu, od kojih — veli — nikad neće odustati. Najazlmo, kad se douesu zakUučci, kad se otvore pravila sa „vrlo rUetklm izuzetcima" potrebno Je dokaza, Jakih dokaza. A naročlto kad se donosi zaključak o osobinama žene, koje duboko zadiru u osobiue jednoga naroda. Bilo bl besmrsJica vjerovatl, da Je jak dokaz z» nisku kulturu I naklonost luksusu 1 bijesu srpske žene onaj oglas iz „Beo-

gradskih Novina“, koji je gospodiu pisac u svome čianku naveo. Možda bi gospodin mogao još da navede. Trebalcr je da ih nabroji. Neka bi ih bilo i tri hiljade sa onakviin osohinania, koje bi po gospodinu piscu trebale da karakterišu srpsku ženu, ali nas žeua ovdje u Beogradu inta I trideset hlljada, a gdje nam je ostali srpski ženski svlje't? Da li se smiju osobine i tri hiljađe uopš'avatf za sve srpske ženc? Sniije 11 se reči da nema Ijudi čijiK se osobina društvo gnuša? Jesu li to retki. savršeno usamljeni egzemplari, ili ih itna malo veći broj? Ko smije pretna njima suditi cio muški rod? Niko« To su samo, i jedno i drugo — 1 onakve žene i ovakvi ljudl — kržljavi Izdanci oboljelih mjesta našega društva. Lijeka lin moramo zaJedno tražiti. Mi snto santo htjeli da za nešfo lijepo umolimo poštovano uredništvo. Srpska žena je prišla „Beogradskim Novinama“ zato što su oue biie prva, najbrža, najizvjesnija veza Izmedju nje i čovjeka s kojim je njen život tek potpun i pravi smisao. To je bilo od strauo poštovauog urednišlva vrlo luimano, veliko i lUepo. Danas je za srpsku ženu vrlo neoblčno, kad u „Beogradskim Novinama 1 * nadje odštampaue onako oštre rlječi, kao što su u po-> slednjem članku gospodina Petrovlća. Molimo cUenjeno ineduištvo, da priml ovu Izjavu o srpskoj ženi, poslije koje će ona motif 1 daLie preko Istog llsta da razgovara sa svojim rnllim i draglm. A sa ovog mjesta šajjemo Im I ovoga pufa pozdrav: 1 ako nas dljell daljina, misll naše stlžu niihove, željo naše završavaju njihovlm."