Београдске новине

Izlaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brojevi:

Mjeseina pretplata:

U BM«rafe I « M c. I tr. tat* M cljutl M. . . . 8 U HmMs|-Slaraal|t, Batni - HwM«n4iit I OUmM'tl p. HN ol'. lO iMtan Inti mt poUrohj. po el|nl o4. . , .12 iMiora ===== Oglul pt cijtiHko

U BoofroOu I a krajtolino rapoojetiMilffn •« c. I kr. Coto n bojno I eiat n « l>ita , . 3" U BMfiato sa Mslaraa ■ kota .... 2 00 U Hrratako|-Stnoii<)i, Uout-HeroMoDoi I Daimoelil 200 U ostoJlca krojovHiia Aiistro-ugorfko moirtrmjo 3' II lnootramtn +P9

(JrtdnlStro: BEOGRAD, Vuka KaradZlia ul. bro| 10. Talafou broj 83. Uprava I prlmanjt pretplat« Toplltln venM braj 21. Talefoa braj 25. Prlmanjo oglata Kaaza Mlhajla ul. bra] 38. Tafafatt br. 245.

Br. 164.

BEOGRAD, nedjelja 17. juna 1917.

Godina III.

Ratni izvještaji. izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč. 16. juna. Istoćno bojište: Ruska je topnička vatra u istnčb o j G a 1 i c i j i mjestimice j a č a. Inače neina nišlia đa se javi. Taiijausko boiište: Zastoj u borbania na S o č i traje daije. Na p 16 c k e n s k o-m k 1 a n c u neprijateljska je djelatnost vrlo živahna- Na pograničnom gorju južno-od s u2 a n s k e doline razvile su se juče opet žcstoke borbe. N e p r i j a t e 1 j j e suzbijen. U oblasti Z e b i o izjalovio se jcdan neprijateljski napad. U odsjeku A d a m e 11 o zarobio je neprijatelj jednu našu istaknutu sSražu, koja je bila postavljena na vlsokim glečeritna (ledenjacima). .lugo-jstočno bojište: Neizinijenjeno. Načelnik glavnog stožera.

Srske ftesjede. I opet je jedan od odgovornih podigo svoj glas u logoru nasih neprijatelja. Francuski ininistar predsjednik Ribot uzeo je odmah u početku komorske sjednice riječ i govorio dugo I sa pravim galskim zanosom. Sto je rekao, nije se ni nialo raziikovalo od ono«a, Sfo su dosada uvijek govorili njegovi presasuici. U početku govora poedravlo je Ribot najprije dvojicu aineričkili diplomata, boji su sjediii u loži, posiije je govorio o posljednjim dogadjajima u Grčkoj, a na kraju izbacio pregršt frazd, kakovih je svijet sa strane sporazuma već dovoijno slušao. Opet su se čuie riječi o oslobodjenju malih i podjarmljenih naroda, po hiljadu puta raspravljeno je pitanje Alzacije i Lotaringije i na kraju čuo je svijet na svoje veliko začudjenje, da je stupanje Sjevero Atneričkih Država u rat najveČt dogadjaj svjetske povijesnice. Gospodin Ribot prikazao je ovu staru femu tolikom vještinom i teatralniin gestama, da je na svoje slušiaioce učinio najdublji dojam. Zapravo je u cijelom govoru Ribo*tovom bilo samo nešto novoga; naime besprimjerna drskost, kojom je nastojao da opravda dogadjaje u Grčkoj. I

Središnje vlasti bez

pripravne na mir sa aneksija i odšteta.

Rusijom

prije smo bili naučni, da slušamo iz | ustiju državnika sporazumnih sila iste j smušenosti, ali posljednje bcsjede izre- j čcne u periškoj komori prelaze sve što

Mjemačka pristaje na mir sa Rusijom bez aneksija i kontribucija. Kb. Beriin, 16. juna.

se dosada čulo i vidjelo. Istina, svako je oČekivao, da će Ribot pokušati da opravda posijednje uasilje Lloyda George-a, ovo je bio uvijek običaj kod naših neprjjateija. Ali Ribof je djeio, koje je proveđeno u Ateni, veličao kao povijesničku potrebu. Dok cijeli svijet zna, zašto je zbačen sa prijestolja kraij Konstantin, dok cijeli svijet gicda 1 vidi, kako francuske čete napreduju u Tesaliji, Talijani u grčkom Epiru, dok su čete sporazuma zaposjeie Korinr i podigle duvar izmedju juga i sjevcra Grčke, odijclile vojsku od kralja, u islo vrijeme govori francuski ministar predsjednik, da su „zaštitne vlasti“ bile obvezane na temeiju jednog ugovora, koji ii osfalom više ne postoji, da uspostave život u Grčkoj. Ona duboka provalija, koja je nastala krivnjoin sporazuma iznredju kralja i jednog dijela grčkoga naroda, naziva Ribot povrijedom one ustavnosti, koju je Francuska i Engleska opet moraia da uspostaviUvijek se čula u njegovom govoru riječ dužnost, kojom je nastojao da prekrije sve one podiosti i ziočine, koje je on u društvit svojih sukrivaca izveo. Uvijek je riječ „zaštitne vlasti“ za koje se hvata Ribot. Ali gospodin je Ribot zaboravio, da je sve to Imalo smisia u ono vrijeme, dok je Grčka stajala u vječitim konfiiktima sa turskom carevinom. Balkanskim ratom je svega toga nestalo. Ali gospodi u Londonu i Parisu još je uvijek do toga, da se čnje ova bajna riječ. Englezi ne mogu zaboraviti, da su već godine 1850. imali sjajnu priliku, da na ovom poluostrvu intervenišu u smislu svoje sumnjive politike dobiti. i onda su Englezi blokirali grčke luke i dovukli oko 200 grčkih brodova kao plijen svojoj kućlI onda se pričala svijefu ista priča, koju i dattas lioće da priča gospodin Ribor, da je morao da bude uspostavljen unutarnji red u Grčkoj. Isto je i danas. Znatižeijni stno, koja će sada neutnina država aoći na redl

„Norddeutsehe Allg. Zeituug“ donosj zvaničnu notu njemaeke viade, « kojoj ona, kao odgovor VVilsonu. izjavIjuje, da i Njemačka u pitanju mira zauziina ono isto giedište koje 1 AnstroUgarska, i da je gotova da s Rusijom uivrdi mir bez aneksija i kontribucija. Kb. Beč, 16- juna. Bečki listovi primaju simpatično zvaničnu notu „Norddeidsche Allg. Zeitung“-a. Svi liscovi izjavljuju svojc zadovoljstvo, što su u pogledu tog pitanja saveznici potpuno saglasni, i što se svaki nesporazum, koji se iz inosfranstva podmeće. prestavlja kao spletka i kukavičluk. „Neues \Viener Tagblatt" se nada, d a j e i z j a v a n j em a č k o g kancclara k o r a k b I iž e č a s n o m in i r u. Nova potapljanja. Kb. Berlin, 16. jutva. Wolffov urcd javlja: Djelatnošću naših podmornica potopljeno jc na sjevernom pomorskom bojištu novili 19-500 brutto tofta. Medju potopljenim brodovima se’izmedju drugih nalazio i jedan engieski oklopni parobrod, jedan naoružani ribarski brod i dva nepoznata teretna broda, koji su dvostrukim nvetkom uništeni. Načelnik „ainiralskog stožera moi-narice.

Pokret za mir. Njemačke socljnlfete o uslovlma za liiirmir. K b - Berlin, 16. juna. ,,V orvviirt s“ objavljuje odgovor njemačkog socijal-demokratskog izaslanstva na postavljena mu pitauja od strane stockiiolmskog odbora. Izaslanstvo utvrdjuje prije svega, da su socijal-demokrate Njemačke protivne svakom nasilnom prisvajanju fudjeg zemljišta. Kod graničnih izmjeiva na osnovi medjusobnog sporazuma mora se dotičnom stanovništvu pružiti pravna i privredna mogućnost za seobu, ako žcli da ostane u starom državljanstvu. Socijal-dcmokiate odbacuju svaku nasilnu aneksiju. Tl me se naravno traži i povraćaj svih kolonija NjemaČkoj. Isto tako ima da se odbije i svako naturi-

vanje ratne odštete. Socijaliste su za usposlavljanjc Beigije i to tako, da Belgija ne bude vazalna đržava nl Njemačke ni Engleskc. Odnosno Srbijc i osta-, iiii baikanskih država njemačke socijaldemokrate pristaju uz gledište svojlli austrijskih drugova. Odnosno Poljslce i Finske veie socijal-demokrate: Pravo samooprcdjeljenja ne smije im se uskratiti- Njemačka socijahia dcmokracija biće i dulje za najširu samoupravu narodnosti. Odnosno Alzaške i Lotaringije izjavljujii socijal-demokrate, da su devet) dijclova Alzaške i Lotaringije s izuzetkom malenog pograničnog prostora njemački i njemačko zemijište. Pošto stt te zemlje prvobitno i etnografski i državopravno pripadale Njemačkoj, pa docnije od Francuske nasilno anektovane i odvojene iz njemačkog državnog saveza, a mironl od 1871. god. opet dobile svoje prvobitno državijanstvo, to ne bi bilo pravedno, da se govori o istorijskom pravu Francuske na te zemlje. Socijal-dcmokrate traže za Alzašku i Lotaringiju priznanje potpune jednakopravnosti kao samostaine savezničke države u okviru ujemaekog carstva, Jcao i slobodu svoga zakonodavstva i svojc uprave. Zatim traže socijal-demokrate priznanje neutrainog suda. U ugovorima o miru ima da se ograniči oružanje na moru i na kopnu. Pravo morskog plijena ima se ukloniti- Niz odgovorenih pitanja odnosj se dakle na slobodu morske plovidbe, koja se bezttslovno traži za sve države i sve narode. Rnslja i stockliolmska konlerencija. j (Narofilt lnzojav ..Beogradskili Novina") Sfockhoim, 16. juna. Petrogradska brzojavna agencija javila je u četvrtak, da je ođaslanstro ruskog radničkog i vojuičkog savjeta. koje jc namjeravalo otputovati u Stocklioiin u svrhu pregovora sa skandinavskim odborom, zt>og razuili principijelnih poteškoća, odustalo od ovoga putovanja. Tome na suprot dobio je Branting danas iz Petrograda od 12. o. mj. đatirani brzojav ove sadržine: „Naše će izaslanstvo u skoro stići u Stockholm. Izvršni odbor radničkog i vojničkog savjeta“. Taj je brzojav do duše datiran za dva dana ranije nego vijest ,,T e'legrafske a g e n t u r e“, ali je ipak vjerovatno, da će u S-tockholin doći izaslanstvo radnika i vojnika. Moguće jc, da navedeni zvanični izvještaj i suprotni privatni brzojav izražavaju novo razilaženje u mišljenju viade i radničkog savjeta.

Grčka tragedija. Piokiamacija kralja Aleksandra. (Naročiti brzojav „Bcogradskilt Novina“) Zeneva, 16. junaPoslijc stupanju na prijcsto izda« je krali Aleksandar grčkotn narodu ovu proklamaciju: U trenuiku, kada je moj Ijubljeni otac, prinoseći otadžbini jiajvcću žrtvu, prenjeo na mene tcške dužnosfi, koj© su skopčane sa prijestolom, ja želim. da Bog čuva Grčku i da nam dozvoli, da našu otadžbinu vidimo ujedinjenu l jaku. U našein bolii, biti pod tako mučnitn okolnostima razdvojen od našcg dragog oca, nama je jcdina utjeha, što vršimo jednu svetu misiju i ja ću svim siiama nastojati, da podjem onim veličanstvenim putem, koji je određjen njegovom vladavinom, s potporom naroda. na čiju se ljubav dinastiija oslanja. ,1a satn uvjeren da će narod, slijedeći želje moga rado uzeti učešća, da našu milu otadžbinu zajednički oslobodL mo današnjeg stanja. Razortižanje grčke vojske. (Naročiti brzojav „Beograd. Novina‘9. Rotterdam, 16. juna. Pariski „Journal" javlja. da c« grćku vojsku razoružati Sarrail. Spora* zumne ćc sile prcduzctL vrbovanje dobrovoljaca u Grčkoj. Prcđaja grckog topništva i murjcione zalitns (Naročlti brzojav ..Beogradsklh NovIna“.) Ženeva, 16. juna. Po vijcsti ,.M a t i n“-a iz Atcnc glavol komesar sporažumaih siia je u Pireji ofpočeo s vladom pregovore p predaji grćkog topništva i munidonih zaliha. Arscnala i grčke željeznice posješće sporazumne sile. Provizorij? (Naročiti brzojav „Beograd. Novina‘0. Berlin. 16. juna. ,,A c h t u h r b 1 a 11“ inia vijest iz Ženeve, prema kojoj je diplomatski zastupnik Venicelosove strauke u Francuskoj i Engleskoj, D i o m c d e s, izjavlo mišljenje, da ie vladavina kralja Aleksandra vjerovatno samo provizorij kao pretcča repubiike s Venicelosom na čeiu. K°nfiniranje pristajjca Gunarisa. (Naročiti brzojav „Beogradskili Novma“) Rotterdam, 16. juna. ,,Daily Mail“ javlja: Vodje Gtinarisove stranke Dusmanis, Metaksis i Merkuruis, koji su neugodni sporaj zmnnim silama, otićiće vjerovatuo u jediic« j ođredjeno mjesto, gdjc će se nalaziti pod I nadzoroin sporazumnili siia.

Podlistak. Bogosjav K. Jošt: Mala modiskinja. (Nacrt za roinan). Upoznao sam je slučajno, na ulici. Stanovala je u najzabitnijoj ulici berlinskog predgradja Moabit preko puta ku'će, u kojoj su merte primili na konakA radila je takodje u istoj ulici, u kojoj se nalazila i ,,moja“ fabrika. Sretali *mo se tako svakoga dana po tri puta; p jutro, u podne I uveče. Ona je išla sama, a ni ja nisam imao nikakvog društva. Prvoga se dana nisino ni pogledali; drugi dan nain se cbima činiio da se poznajeino; treći dan smo se i bez poždrava jedno drugome osmjehnuH; četvrti dan ttioja se ruka instinktivno dotakl-a šešira na pozdrav; peti smo dan već zajedno polazili na rad, jer smo alučajno oboje u isto vrijeme izašii iz s-vojih kuća na ulicu; šesti dan udesili smo oboje hotimično naš izlazak tako da se sretnemo i opct zajcdnički podjemo u dosta udaljenu tvomičku četvrt; sedmi sam je dan ja već otvoreno čekao na ulici. Od onda nismo uopštc više jedan bez drugoga polazili na posao ili iz posla odlazili kući. U juiro, u podne i uveče. Bila je to djevojka od kojili 17 godina, za cijelu giavu mauja od mene, crnih, velikih očiju, a blijedih upalili, rekao bl gotovo već uvelih obraza- Radila je kao modiskinja u jednoj radionici ženskih šešira na veliko, iz koje je monalo svakoga dana da ,,izleti“ bar po Uiljadu šešira svake sorte — za šetnju

i izlet, za svađbti i smrt. ,1a sam pak radio kao prosti radnik u jednoj ogromnoj tVornici, koja je gotovo čitavo njemačko novinstvo opskrbljavala već gotovim slogom najraznovrsnijih romana počevši od herojsko-i9torijskili do onili svezak po 10 pfeniga o raznim detektivima i razbojnicima. Prvi je na§ razgovor započeo običajnom konverzacijom. — Vi čini se da niste Nijemac... pitala ona mene— Ne ... Hrvat sam... —Hrvati? Tako ... — Da, Hrvat, koji je litio da vidi svijet, upozna ljude i život, i vaspita se u svome zanatu... — To je lijepo od vas ■.. Vidite, kako sam ja odinah pogcđila, da niste Nijemac. Pustio sam joj to veselje, premda na meni baš nije bilo teško pogoditi da nisam Nijemac. U ono sam vrijetne naime još govorio tako slabo i isprekidano njemački, da je to inoralo opaziti i svako dijete. — Da... slatki ste Vi •.. kako stc to samo brzo pogodili... polaskam joj ja. — A je li daleko ta vasa domovina? — Ovaj... jest... dosta daleko... Sasvim na jugu Monarhije... — Sasvirn na jugu Monarhije? Pa kako ste se onda dugo vozili do Berlina? — Ja se uopšte nisam \jozio ... — Vi se uopšte niste vozili ?! Pa kako ste onda došli ovamo? — Pješice... — Za Boga, pješice, kako je to moguće?, — Lijepo. Evo vidite s ovim mojim nogama, korak po korak ... sve od Hrvatske do amo ... Poglcdaia me samo onim svojim velebnim očima, što no su podavale tako osebujni čar otvom tnladom blijedom njenoni licu, i dugo nije mogla da prozborl riječ— To mi rnorate pričati... Zar ne da lioćete? umoli me najposlije. To mora da je vrlo interesantno. Nijesam joj mogao da odbijem molbe. Pričao sam joj, pričao kao brat sestri, sve od početka do kraja 1 ispričao joj tako i cijelu svoju mladost. Već u djetinjoj dobi bez roditeljske njege. ostavljen sam sebi naviknuo sam na bijedu i siromaštvo. Kad sam se ipak željeznom energijoin osovio na viastite nogc, silno rae morilo ono sitno kruhoborstvo u domovini, onaj svakidnevni sulioparni i jednoličnl život bez »viših ideala, bez poleta i nade u bolje datie. K tome su u mom zanatu nadošle mašine, koje su prijetile da oduzmu hljebac svakom ručnom radniku- Razumijivo je stoga, što su svi nastojali da se vaspitaju na tim mašinama. Medju njima bio sam i ja. Pokazao sam za to i v r olje i spretne više od ostalih. a to je bio uzrok da su me moji drugovi u poslu omrzuuli. Gdje gcd su mogli nastojali su da mi štete, pa u tom poslu nisu prezali ni pred najpodiijim sredstvima. Sha ćete, borba za opstanak je sfrašna, u njoj se mnogo ne pazi na plemenitost, u njoj se napređuje samc preko Iješev-a. To je za moju blagu ćud bilo i previše, pa sam se s toga riješio da podiem u tuđjinu, da ondje postignem ono šfo nisam mogao postići u domovini. Otišao sam gotovo bez krajca-

re onim praštiim đrumom, v-cseo što me svaki korak vodi bliže mome ciiju u Berlin- To je u ono vrijeme biio za niene nešto najvišega što se nopšte moglo pcstići u životu. U Berliiiu su se jiaime, kraj toga što je on važio kao središte, kao metropola našcga zanata, giadiii ti novi strojevi u našemu zanatu a izučiti taj stroj u prkos podiiit niojili drugova u domovini, bila je onda jedina svrha moga života- I konačno sain stigao nakon velikih patnja i oskudjevanja, gladan, gfi i hos. Ali kraj svega toga n.oja je radost bila neopisiva. Pred očima mi se pomaljala jediia lijcpa slika o boijoj mojoj bndiićuosti iza druge, a grudi mi napunjavaio takvo zadovoljstvo, takav upravo božanslven osjećaj, da se u onaj čas ne bi ni pod kakvu c’jenu mijeojao ni s najvcćim milijuiiašem na svijetu. Nc kakvo li je bilo moje razočarcnie, kad me direktor fabrike, u kojoj su se gradiii spoinennti sfrojevi, odbiie sa sithoiiarnim riječima: „Šta ćete nam, kad nc znate njema£ki?“ „Pa naučiću...“ „Nismo mi zavod za ničije vaspitavanje. Mi trebamo odmah sposobne ljtt- 1 de. koji zaslužuju svoju platu.“ Gblio me hladan znoj- Zar sada, na cilju svome, da se povratim neobavljena posia? ... „Pa, ovaj.. • uzmite me bar na pokus...“ ,,Na pokus?“ „Da na pokus. •. pa ako ne budem sposohan, otpustite me opet.“ „Bez plaće? Vi na to pristajefe?” Bio sam bez krajcare, ali ne znam ni sam kako, ipak sam promucao:

„Pristajem.., makar i bez plaće •..“ „Dobro. Uz taj uvjet pristajem. Namješteni sfe. Budete li za 14 dana odgovarali, namjestićemo vas uz platu, Sutra u jutro u 7 sati tačno započinjc rad... Razunijjete?“ „Razumijem, gospodine direktore.. • Biću ja već i prije 7 sati ovdje...“ ,,To možete .. • ali docnije ne smijete da dolazite- S Bogom!“ Izašavši na ulicu razmišijav'ao sam Šta da učinim. Kako ću da izdržim punih 14 dana bez platie i sredstava. Gdje ću jesti, gdje spavati? Na paniet mi dolazili oni umjetnici u gladovanju, za koje sani slušao u djetinjstvu svome du mogu da izdrže bez jela i po 40 dana... Zašto da to ne budetn u stanju i ja? A za konak će biti lako. Ta nisam ja tek jedanput u svom životu prospavao na kojem groblju ili klupi kakvoj u bilo kojem perivoju. To rae ohrabrilo. Svaki se sanjar naime bilo čime brzo ohrabri. Prospavavši noć u berlinskom „Tiergartenu" započeo sam rad. Uložio sam sve sile svoje, da se pokažem 1 dostojan milostl, koja mi se ukazala i da budem za 14 dana namješten uz platu- Drugovi me u radioni pitalj, gdje stanujem, i kad sam im odgovorio da još stalnog stana nemam, preporučili mi stan u jednoj od najzabitnijih ulica berlinskog predgradja Moabit, gdje mogu da stanarinu podniirujem i unatrag. Razumije se, da sam to prihvatio objeručke. Pogodio sam se i za zajutarak: jednu žemičku, po srijedi namazanu sa malo masti. To mi je bila jedina hrana kroz čitavih 14 dana... Ali uzdržao