Београдске новине

Br. 167. BEOGRAD, srijeda 20. juna 1917.

Izlaze:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojtdini brojevi: 0 1 > krtjtrlmi i»pM]<4nirilM od e. I kr. CeU po cljinl od. . . . 8 holira II HmUkoJ-Slcvonljl, Boinl - Htroofovifll I DohraclJI oo djool wf. . UlM »H podruOJa po clj.nl #0. ,

MJesečna pretplata: 0 goograd. I • k/ajavlnia npoiJodAiriai Od e. I kr. Coto ro bojR. I otopns poft.. . JPU Boograd. aa do.tavoan . kua. .... 260 U HriatakdJ-SlatonlJI, Boi*l-Harea|orM I Odmacljl 260 (J oatcKn IraJaTlaa Aoitro-'Jtarikc aonrdlj« 3•4-60 . 10 htkara , 12 holjra

II McatranfU«

Oglasl po cijoniku.

Urednlštvo: BEOGRAD, Vuka Karaažlća ul. broj 10. Telefon broj 83. Uprava I primanja pratplata Topllčln vanac broj 21. Telefon broj 26. Prlmanje oglasa Kneza Mlhajla ul. braj 38. Talafon br. 245.

Godina Hl.

Ratni izvještaji. izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 19. juna. isfočno bojište: U odsjeku V a 1 e ; p u t n a odbili smo jedan ruski napadaj. Inače nišia ođ značaja Talljansko bojište: Na visoravni S e d a m o p Š t i n a i u dolini S u tr a n a izmedju A s i a r a i B r e n t e o đ j u č e j e u j u t r o u f ok u liova žestoka topnička b i t k a. Sa S o č a nema da se javi ništa tiaročitoga. . ' Jugo-JstcČno bojJštc: Neizmljenjeno. Načelnik glavi«oj>; siožcra.

Izvještai njemackog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 19. juna, Zapaduo bojlšle: Frout prljestolonasljednika R u p1» r e c h t a b a v a r s k o g: >’■ Na frontu u Flandriji kao i na • 'rraskom frontu položaj je neizmijenjen. U izmjenlčnoj jakos-ti traje da|je itopnička borba, jučc je ona bila žejštoka naročito izmedju B 6 s i n g h e-a 1 F r e 1 i n gli i e n-a. Istočno od jVt o nc h v-a bacile su naše navalne čete Encleze Iz nelciii rovova, koji su u bortbaftia 14. o. mj. ostatl u rukama nenvijatelja, v Front njemačkog prljestolona'sljeđntka: j?" fz nova su pokušali Francuzi, da ftam za nastupa tanic otniu one rovove sievero-zapaduo od hurtebiskog jmajura, koje smo nedavno od njih osvojili; njiliov je dva puta ponovljeni nasrtaj odbijen. U Champagni proivalio je neprijatelj juče u jutro poslije Ijake vatre u jeđan dio našib položaja Ijugo-zapadno od H o c li t a g e s-a. Neanijateljski napadaj, preduzet uveče u svrliu proširenja njegovog posjeda, izijalovio se uz velike gubitke za neprifjatelja. I- SlstočnogbojištaimaćeĆ o n s k o g fronta nisu javljene veće horbene djelatnosti. Prvl zapovj'ednlk glavnog slana pl. Ludendorff.

Podlistak. Dr. Boža S. Nikolajevičr Pred jednim spomenikom. Usred maloga ,,skvera“, a ispred *ia VJioga ulaska u Kalimegdan, diže se .ispomenik jednoga od najznamenitijih Srba «a (raskrsnici XVIII. i XIX. viijeka — Dositeja Obradovića ■(1742. —1811.).... t Gologlav, s putničkoin palicom u tiesiiOij i šeširom u.lijevoj ruci, puruje liaš Dositej po svijetu. Odjeven je po irokoko-modi; kaput čipkast i ,,na -®truk“, pantaloue kratkc- Vetrić mu povio rusu kosu, te je ček» namjernikova idošlo još šire i vedrije. Lice je ozareno ■nnutrašnjim zadovoljstvom, onim doibročudniin spokojstvom čovjeka, koji ie prošao svljeta, mnogo vidio i mnogo naučio... ...d u ć‘ u č i, u v e k o v e g 1 eda“ .... Smirio se jieniir mladosti, vjerski zanos razbiven odavuo, i nekadašnji fruškogorski inok sada je zreo čovjek. Njegove pametne, pronicave oči sagledale su pravu istinu i pravi život. Zatucani rsposnik pretvorio se u pobožna svjetovnjaka, stekao širinu mi»ii, postao učitelj rcrda svojeg. Osjetivši u jednom, za srpsku knjigu sretnom trenulku, da njeinu nije mjesto medju ^etiri manastirska zida, on je — zapaUen piemenitim gnjevom na kaludjer-

Nova žestoka topnička bitka u suganskoj dolini. Preustrojstvo austrijske vlade.

Turski izvještaj. Kb. Carigrad, 17. jima. Na k a v k a s k o m f r o n t u došlo je na jcdnoin mje9tu do izmjenične topničke \atre. NeprijateJjska su izvidtiička odjelcnja, koja su izvela jedan pokušaj prepada, odbijena. S ostalih frontova nijesu javljene nikakve važne viiesti.

Pred rnsHrsćero. Francuski je ministar za numiciju kod svog odlaska iz Petrograda, kamo su ga vodile teške brige saveznika za Rusiju, dobio jednu nO'tu, koja u Parisu i Londonu ne će naići na najoduševljeniji prijem. Vijesti, koje sc vcć nekoliko nedjelja raširuju, a prema kojima će Rusija tražiti od sporaztimnih siia reviziju ratnih ciljeva, time se u cijelosti potvrdjuju. Jasnim se riječima, koje se ne mogu krivo shvatiti, n spomenutoj noti izriče, da Rusiia n e m a n i k ak v i *Ii o s v a j a 1 a č k i li narajera i da se energično protivi svakoj težnji te vrs-te- Rnsija postavlja sebi za zadatak stvaranje opštega nijra na takvnj osnovi, da se isključuje svaki čin nasiIja. Isto je tako ruski narod čvrsto odlučio, da snzbija sve otvoreue ili pritajene imperijalističkc težnje. Zapadniin državahia sporazutaniii sila j>ruža ruski mmistar spoljuih poslova u ovoj noti jedan tvrdi orali. Kroz :ri se godine sporazum sprijaleljio s ulogom rušitelja, koji je htio da uiiisti obje središnje vlasti da ih raskomada i za vječna vremena onesposobi; pa kad su prije pola godine obje središnie vlasti, kcje su jcš uvijek posveina netaknute vodile rat na neprijareljskom zemljištu, stavile svoiim protivnicirr.a pojjiidu za mir, k-oja je bila prožeta istim duliom, koiim su sada zadahnuti i n Rusiji u pitanju rata i mira, onda je odgovor na ;u ponudu bilo hladno i podrtigljivo odbljanje. Šta su god središnje vlasti a i Wilson, dok još nije pokazao svoje pravo lice, nudiali sporazumnim silama. to se sada nalazi u drugom izđanju u ruskoj noti, Sa devizom „Nikakvili aneksija, nikakvih odšteta“ morali su se već da bave pojitičari zapadne demokracije, kad je ona tt Rusiji počela da prevladava u diskusijama oko mira i ako još nije bila zaodjeiiuta u jednu fonnalnu

uotu. Francuskt ju je ministar predsjednik Ribot šta više i prlhvatio, razumije se ua način, kojim bi se cijeli osvajalački program sporazumnih sila mogao uzdržati na snazi 1 u okviru ruskib želja. No Tereščenkova nota, koju je on dao francuskom rninistru za municiju da je ponese sa sobom u Paris, ođlučno i jasno odbija takove smicalice go\ r creći ne samo o otvorenim nego i pritajenim imperijalističkim težnjamaSa svojim ,,dezaneksiiama“, koje bi Francuska Iitjela postaviti na mjcsto aneksija, imaće dakle Ribot malo sreće. Rusija zahtjcva potpunu ’ jasnoću i iskrenost, promjenu ratnih ciljeva ne u izrazitna nego u bitnosti, i uopšte odbija raspravu iondonskog ugovora o mogućnosti zasebuoga mira. Konferencija, koju predlaže Rusija, staviće sporazum pred velike odluke. Dva mu puta stoje otvorena: Prihvatiti zalitjev Rusije o reviziji ratnih ciljeva i time napustiti cijeli osvajaiački program, ili odbiti ruski zaJitjev i pokušati ostvariti svoie težnje i bez Rusije. Teško je vjerovati, da bi se Francuska i Kiigleska odlučile za ovaj drugi put. Posvemašnjt vojnički otpad Rusije osjetio bi se naime brzo na bojišuma Evrope na način, koji bi sporazumne sile isptinio isa nSasom Pređ nastavkom rata. Ni jedah jedini vojskovodja zapadnih đržava ne bi se, držimo, mogao podati ludačkoj nadl, da s» i bez Rusije moze da postigne ono,. Što se nije inoglo postići ujenom nsaaižnoin potporom; a Izgled je. da će'jednu Rusiju moći da nađomjeste Sjedinjene Države, Brazrlija, Haiti i dominikanska rcpublika, jedino kadar da još poveća beznadnost, koju bi prouzročilo u sporazuinnim državama odvajanje Rusije. Moraće se dakle đa zagrize kisela jabuka, što ju je Rusija dala na put ministru Thomasu; rreznije mislećim političarima u Engleskoj i Francuskoj to medjutim ni ne 'će tako teško biti. Oni će nalme moći, da se pod jakojn sjenom opravdanja pozovu na (o, kako su samo pod najjačim pritiskom svoga saveznika morali napustiti ove ciljeve, koji su kroz tri godine morali opravdavati rat; oni time ujedno nalaze ljepŠi izlaz sa svoje imperijalističke pozornice, nego li kad bi s m'e bili protjerani neprija-

teljskoni siioin. U državama sila sporazuma nesanio da su siti rata, nego se u njima sve to jače osjeća i pomanjkanje svega, šfo je tako potrcbno»za nczasitno ždrijeio rata; pomanjkanje Ijudstva, municije, brane, novaca. Vriietne, s kojim je naročito Vclika Britanija računala kao s faktoroin, koji pomaže samo sporazum, — to vrijeme danas je isto tako nevjeran savcznik kao i RusijaSporazunme sile dakle stoje pred raskršćem. Oue će sad morati da izaberu ili put, koji vodi do napuštanja svih onili iudačkih osvajalačkih osnova, koje sti ih prije tri godine uiedinile za zajednički napadaj na srcdnju Evropu, ili ćc zakoračiti onim drugim putem, koji ilj mora dovcsti do neizbježivog sloina, doduše do daljeg nastavka rata ali nikad do pobiede! U jednom će se pak i u drugom slučaju morati sporazumne sile da definitivno odreknu svojili starih ratnih ciljeva, kojima su htjele da tri kontinenta staroga svijeta protiv njihove vol.ie reorgajiiziraju u svojem smislu.

Preustrojstvo austrijske viade. Kb- Bcč, 19. juna. Ministar predsjednik grof C1 a mM a r t i n i c predao je prema zakijučku jučerašnjeg ministarskog savjeta Njegovoin Veličanstvu ostavku c j e 1 ok u p n o g k a b i n e t a. l<ako listovi javljaju, povjerilo je Njegovo Veličanstvo grofu C 1 a m-M a r t i n i c u, d a s a s t a v i n o v u v 1 a d u.

Potapljanja u Atlantskom Okeanu. Kb. Berlin, 19. juna. W o 1 f f o v u r e d javlja; U A ti a n t s k o m okeanu potopile su naše podmornice pouovno 24.000 brutto reg'istarskili tona neprijateljske brodarske zapremine. Medju potopljenim brodovima nalazila su se osim ostalih tri velika naoružana engleska parna broda, od kojih dva bijahu zaštićena razaračima, tc engleski parni brod ,,Amor‘‘ (3473 tone) sa 5000 tona žita. Načelnik admiraiskog' sfožera mornarice.

Engleska u pravom svjetiu. Kh. Bcriin, 19. junh, Nasuprot engleskih i američk'h uvjeravanja, da je ovaj rat — rat za slobodu dcmokracije proliv autokracije, čuđnovato se dojimlje, kad „Momiugpost" ust;i.je

proliv ruske demokracije i u jednoni saštavku od 6. ov. mj. prilično ojvoreno pnžnnje, da je Eugieskoj l>io niilji ruški caristif.ki vladajući sislem. jer rla se on' više pokoravao englcskim ž"ljan'.a. ,,Mor« ningpost" pišc doslovce: Čini nam se, da ii čiiavorn pričanjn o siobodi, hralstvu i jednnkosli ima riosla hombastičnosU: Svi su ti ideali ahsfraktno vrio Jijcpi, u praksi oni ne vrijedc piSljiva boba. Mi nismo pozdravili pad rnske vladc zhog toga jer jo bila autokrafsk i, neoo zato što je ona bila ncisbrena i sloba. Nova jc viada rrvjeravala, da će sve svoje silo i ’Šposolnosti uiožiii za slvar spo.a'.uma. Stoga smo njen doiazak i pozdraviii. a nipošto zalo. jer je hila denn kratična. Mi izjavljujcmo olvoreno, da nam je posverna ravnndušno, ! akvi su nafii s'veznioi dok su oni vijerni savezničkoj slvari. Ako 8u oni prema foj stvari nciskreni, onda ih tni više ne možemo upolrijebiti pa hili oni aulokral.i ili demokrati. Pokret za mir. Francuski ruinistar Thoinas u Stockholinn. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novlna“) Stockholm, 19. juna. Francuski ministar za municiju ThOjnas, koji je na povratku iz Petrograđa boravio dva dana u Stockhollmi. takodje je u četiri oka pregovarao sa holanđsko-skandinavskim odborom, a onda i sa B r a n t i n g o m i H u y smansom. On se nalazio u kući, gđje se vode prcgovori- Ovdje se' sas t a o s a JS c h e i d e m a n n o m. Vodj francuskih i vodj njemačlciti socijaiista i z b j c g 1 i s u. d a s e p o zđ r a v e.

Grčka tragedija. Pravl uzroci nasiija profiv Grćke. Kb- Berlin, 19. juna. W o 1 f f o v u r c d javlja: Prave uzroke nasilja protiv Grčke razotkriva francuski bezžični brzojav sa Eifeiovog tornja 16. juna u 5 sati poslije podne. koji poslije duljih razlaganja o pomorskoj vezi preko Albanije i sieverne Grčke, koja je sada uspostavljena. veli: Dosada je bio moguć put samo preko Soluna. danas sačinjava put Santi Ouaranta—Bi.tolj jedno produženje puta preko Italije i otrautskog :ijesna, koji je širok kojih 75 kilometara, le se gotovo posvema može da zatvori. To omogućava saveznicima, da mogu napustiti puti preko Sredozeninog mora. Ovo je vaurcdno znamenita prednosf, koju «u postigli saveznici. W r o I f f o v u r e J tome do Jaje: Prema ovom ciničkom priznanju Fran-

sko nevaijal'Stvo — svrgnuo crnu rizu i otiumarao u nepozuatu tudjinu. Obilazeći zemlje i gradove, pred putnikom „znanja žednim“ izbijahu sivuda izvori prosvjećenosti i čovjekoijublja. Koliko je ztiao i umio, on se sa njih napajao i krijepio — kako bi što bolje rodu poslužio ... Tako je Dositeja shvatio i prikazao odlični hrvatski skuiptor R u d o 1 i Valde c. Umjetnikova je zamisao dobt;a. Ni po kojoj crti karaktera nije Dositei tako interesahtan, lcao u svojstvu p u tn i k a i samouka, Zudnja za dalekim, bijelim svijetom nije urodjena našoj rasi. Srbin je nerazlučno, po nagonu vezan za zavičajnu grudu. Nijedan narod ne osjeća manje od našeg potrebu, da se rastavIja s ognjištem i da izvan njega traži jedan viši smisao živolu svojetn. Medjutim, Dositej je tu inteligentnu potrebu duboko osjetio. On je vatrcno žudio za novim, prostranijim vidieima. On je^ mogao i da ili ne otkrije «ve, ali je već sama ta žudnja dokaz kulturne sposobnosti jednoga čovjeka. Osim toga, Dositej ima jedino sam sebi da zalivali za sve, što jp postigao u životu. On je odista sjajan tip samouka. Od srpskih pisaca se može s njim u tom ix)gledu da meri samo Milan Dj. Milićević. Samouštvo Dositejevo, neutoljiva želja da nauči što više i blagorodna radoznalost njegova, nose pečat veličine. Sa toga gledišta, njegov ,,Ž iv o t i P r i k 1 j u č e n i j a“ ostaće traj-

no u našem narodu jedna vaijana vaspitna knjiga. Iz ovoga djela moćiće uvijek mlad naraštaj da se uči poletu i da crpi nauk za neumorno prodiranje napred, koje jc američki pjesnik Longfello\v onako đirljivo opisao u pjesmi ,,Excelsior!“ Vrijeme je, naravno, učinilo da knjiga Dositejeva izgleda danas zastarjela. Mnogi njegov dobrožeJatni savjet nije više potrebno poslušati, jer je izlišan; ali glavni savjet, JToji se krije iza štampanih slova i predstavlja jezgro knjige — da treba voljeti svetlost znanja i težiti prosvjećenome Zapadu t o je ono, šio čini čast njenom piscu i što ga je u očima potomstva diglo na visinu učitelja i prosvjetitelja narodnog. O čisto spisateljskoj sposobnosti Dositeja postoje dva sasvim suprotna mišljenja. Po jednom, opšte usvojenoni, on je veliki mislilac, potpuno dorastao sljedbenik racionalističke filozofije, niarkantna pojava u evropskom smislu. Drugo mišljenje, koje niko usvojio nije, formulisao je jedan naš mladji ekstremni kritičar (Dušan S. Nikolajević). Po toine iisainljenom mišljenju, Dositej ne samo da niie veiiki mislilac, već je nesposoban za apstrakciju u opšte. te prema tom, i u toliko više nije imao sposobnosti za filozofske sisteme. Daleko od racionalizina Osanmaestog Vijeka, cn je, kao bistar samouk, umio da zapazi samo one činjenice, što se na prvi pogled vide, ne ulazeći nikad u suštinu njihovu. To nije bio racionaljst, već praktičan duh, koji je, u isti mah,

i bacio mantiju pod noge i ostao oduševljen pristalica Pravoslavlja. Otuda je on izgledao i ubijedjeni ,,jozefinist“, a u samoj stvari iz njegoviJi prostodušnih spisa vidi se, da nije imao smisla za idejc prosvećenoga despotizma, ni;i za markantnu pojavu Josifa II. kao vladaoca. Po našcm uvjerenju nije tačno ni jedno mišljenje. jer su oba pretjerana. Doduše, Dositej sc ne može poredid s nenadmašnim umovima XVIII. vijeka na Zapadu, pa ne može izdržat! poredjenje čak ni s nekim velikanima našega naroda. Niko ne može ivrditi, da nisu bili dulioin jači od Dositeja. na primicr, jedan Rudjcr BoŠković, Njegoš ili — da ne učinimo na žao modernoj Srbiji — jedan Božidar Knežević. Ali Dositej, u odnosu prema sreuini iz koje je ponikao i prema kuliurnim piilikama koje su onda vladale u našeni narodu, znači neosporno znamenitu, izabranu ličnost. Ako i nije osjetio problcme zapadnjačke filozofije, on jc još onda, prije nekih stopedeset godina, osjetio ipak: da srpslci narod, intelektualno, mora postati sastavni dio Evrope 1 ne smije, u kulturi, biti otsječen od velikoga svijeta. To je krupna, nepobitna, sjajna zasluga Dositeja ObradovićaDalja zasluga njegova sastoji $e u tome, što je od srpskih pisaca prije Vuka pisao jedinl on potpuno čistim jezi-, kom, te ga je narod i lako I rado čitao. Za Dosireja može se upravo reći, da je prvi sa svojim knjigama privolio narod čitanju. U o’snovi eklektičar, on je iz

riznice stečeiioga iskustva i znauja umio uvijek da odabere ono, što je narodu bilo potrebno i što će mu isiinski koristiti, utičtići time nepcsredno, da se iskorenjuju zle naravi. opake navike, predrasudc, sujevierje i t. d. On je srpslcu lcnjigu oslobođio ,,s!avcno-serbske“ visokoparne nerazumljivosti i učinio dostupnom Širitn slojevima. Zbog toga se Dositej može s pravom smatrati prvim vjesnikom Vulcove reforme. Svojom cijelotn pojavom, značajem književno-knltuniim i po jačini uticaja. koji je izvršio n svome narodu. Doslrej ima prava, da bude uvijek uz Vuka Karadžića. Kućni ratovi. (Ćaskanja.) Rat! Svuda, gde god stanete, gde god sednete govori se samo o ratu. I taj prokleti rat, što rclcla lepa beia udovica gospa... (a. vi ste gotovi, da doznate ime; ajd, neka, da vain baš ne kažem). Ono se istina i ranije ratovalo, ratovalo se od pamtiveka; ttpravo od kako postoji svera i veka. ratovalo se još od prvog čo-veka Adanra i prve žene Eve, ali ovo, brate, ispade mu „neko mnogo“ ratovanje. A nlje baš nl čudo. Sve je počelo naopako još c<l prvoga čoveka. Adanni je ukradjeno rebro, te je od njega stvorcna prva žena Eva. Dakie, Adam je morao biti radi svoje drage polovine osakaćcn, da bi mu se ona na putu lcroz cio život i isprečila kao — re-