Београдске новине
Nedjelja
Strana 4
Narodna Zemlja i klima u Staroj Srblji I MaćedonlJI. (Nas'avak). 3. Sredorek. S t r a c i n I S1 av i š t c. Pod gornjim imenom obulivaćena |e oblast izmedju Pčinje i Krive Reke. koja je sa sjevera ogradjena planinom Kpzjakom, a sa istoka planinom Liscem. Sredorek i Stracin, i pc polo?a;u i po geološkom sastavu, čine jedna cjelinu — s tom samo raziikom, što je Stracin nešto viši i čini vezu sa Slavištem, koje se, kao cvalna kotlina, pruža na istok do planlne Lisca. Sredorek i Stracin izgledaju kao velika ploča sa kupastim golim vrhovima. Zemljište u ovim dvjenu oblastima predstavljaju trahitski utfovi sa feldipatom j gvoždjem, kojl se raspadaju, ostavljajući debele slojeve pjeskovite zemlje, koja je mahom crne boje. Ali I pored ovakog sastava, «va zemija nije tako plodna, naročito onaj dio, lcoji je preko ljeta bez vode. Najplodniji dio obiju oblasti pruža se dolinom PčinjeZeniljište je ovdje vrlo plodno, a ovdje se nalaze i mnogl člflicl. S'avište je istočni dio oblasti, koji se pruža do planine Lisca. Kroz Slavište protiče Kriva Reka, koja ulazi iz Psačke klisure i izlazl iz Slavišta kroz Kavaklijsku klisuru. Najvažniji je dio S'avišta koja se pruža od Rankovca do Psačke klisure, uz Krivu Reku. To je aiuvijalna ravan, koja ie najniži i u isto vrijeme i najplodniji dio Slavišta. Cijelom je ravnlcom razvedena vodama Kriva Reka po njivama, baštama i bogatim pašnjacima. U slaviškom polju proizvodi se čuvenl slaviški kupus, kojim se snabdjeva cijela okolina, i od koga se velika kolifina izvozi na kumanovski trg. Na sjevernoj ivici ove ravnl uzdiže se terasa 15—20 metara, od koje počinje prostrana, plodna ravan, gdje su glavne usevne biljke mak i žita. Od ovih posljednjih najviše se gaje kukuruz i pšenica. Odavde. pa dalje na istok, nastavlja se velika šljivarska oblast sa ču\ r enim šljivarima palanačke kaze, koJi se pružaju čak u ćustendilski I maleški kraj. Najljepšim šljivarima, jabučarima, kruškarima obiluje manastlr Sv. Joakim i njegova okolina. u blizinl varoši Krive Palanke. Od manastirskih voćnjaka, pa duž Goleme Reke, s jedne i s druge strane, sve do Psače, prtržaju se saml voćnjacl, medju kojlma ima najviše šljivara. Najbolji su šljivari s aesne strane rijeke na uzvišlcama ka sjeveroistoku, gdje su sela Oaber, Oradac, Oslšče I Dubrov/ce, a medju nj/ma najčuveniji su dubrovički. Interesatno je pomenuti. da u varoš! Krivoj Palancl svaka kuća Ima baš% sa voćkama, u kojoj su, pored Šljiva, kajsije, breskve, jabuke i kruške vodenjače. Breskve ovdje imaju izgled I oblik crvenih okruglih jabuka. Pored voćnjaka, na podnožju p]anine Martinice, s lijeve strane, 1 Blagog Kamena s desne strane Krive Reke, nalaze se vinogradi, od kojih su najčuveniji u selu Konopnici. Po ovim planiuama pa<sla su i mnogobrojna stada krupniih i mlječnih ovaca, koja su za vrijeme rata zatrta. S lijeve strane. u Krlvu Reku se uliva Dugačka Reka. Uopšte uzev, u ovome se kraju stanovnici mahom bave vočarstvom, vinogradarstvom i stočarstvom, a u maloj mjeri gajenjem žltnih biijaka. Po ranljoj podjeii za vrijeme turske vladavine, samo je palanačka lcaza davala godišnje preko 1.500.000 oka šljiva, a oko 300.000 oka jabuka. Od žitnih biljaka gaji se u ovome kraju poglavito raž. Pored spomenutih glavnih zanimanja sianovnici se po planinskim mjestiima bave još preradom drvene gradje i ugljarstvom. Po planlnsklm mjestima, naročito u opštinama duračkoj, rečkoj I trnavskoj, napasaju ijeti Kucovlaisi svoJa stada i prave običan ovčiji sir f kaškavalj, a oko Mi'trova-Dana silaze u skopsko polje. U ovoj oblastl, naročlto u krivopalanačkoj, narod se bavl uveliko i gajenjem svllene bube, što je sve sada za vrijeme rata stalo. Stanovnici spomenutSh oblas'tl slovenskog su porijekia i od Sredoreka pa sve do bugarske granice nazivaju se šopovima, a oblast šopluk. Sopovima često nazivaju i sfcanovništvo slovenskog porijekia u Ovčem Polju, Štipu, Radovi§tu i Stirumici. Karakteme su osobine Šopa: povučenost, vrijednoća i štedljivost. Osim stanovništva slovenskog porliekla una mnogo Turaka, a u neznatnom broju Vlaha i Cigana. 5. Kratovo, Lesnovska I Zletovska okolica. Kratovo je nekad važilo kao centar rudokopa ove okoline. Leži na Tabačkoj rijeci. Stara je varoš, all je na vrlo iijepom položaju- U varoši su mnoge dubodoiine 1 Jaruge, te su mnoge ulice povezane mostovima. Uopšte cijeia varoš pravi lijep utllsak. U okolini Krfftova gaji se vrlo dobar mak 1 duvan, a gaJe se I žitne biljke, poglavito raž. Lesnovska okollna, u kojof Je manastir Lesnovo, čuvena Je a kamenolomom. Manastlr postojl od prije 500 Kodina. Podigao ga Je 011 ver vojvoda.
privreda. Idući Zletovu nastoje zletovska okoiina, u kojoj se pogiavito gaji duvan i mak. Zemija je \iše crvenkasta. Prema samom Zletovu, s lijeve stnaue obaIe, duž Zletovske rijeke, pružaju se sama duvaništa. Osim Zlefcova i njeK ove okoline, gaji se čuveni duvan i u selima: Šopskom, Rudaru, Barbarevu. Probištinu, Kalhiištu, Nekaru i Ratovcima. U najvećim količinama i sa najboljim kvalitetom gaji se mak u selu Btmjanu 1 Gubicl. I ovdje se mak redovno svake godine iznosi na kuinanovski trg. I u ovoj je oblastsi isto stanovništvo kao i u Sredoreku, Stracinu i Slavištu. 6. O v č e P o 1 j e. Ovče Polje predstavlja visoravan. koja se izdiže iznađ skopske ra\mice za 100—150 metara. Ono je ogradjeno: sa zapada Vardarom, od ušća Pčinje do ušča Bregalnice; sa sjevera nizom planina, koje su razvodje Bregalnice I Krive Reke; sa istoka razvodjem rijeka Zletovštice 1 Azmaka; i sa južne planinskim kosama i brdima, niedju kojima je najveća Bogosavac, sa visinom od 550 metara. Ovče Polje dugačko je sa sjevera na jug 40—50 k-metara, a široko sa istoka na zapad oko 30 kilometara. Zahvata prostor oko 14.000 kv. km. Od rljeka najveća je Azmak. a od najvećih i najglavnijih je mjesta Sv. Nikola. I Ovče Polje>, kao I Skopska Kotlina, bilo je nekada jezero. Jugoistiočni dio Ovčeg Polja, koji se pruža prema desnoj obali Bregalnice, u blizlnl Stipa, zove se Ježevo Polje. Ovče Polje ima zgodne komunikacije sa Skopskom oblasti i oblastima Store Srbije i Maćedonije- Od raznih putova, najglavnlji su: veleškl pu't. sereskl put l šfclpsko-veleškl put. No od svih njih, od kako je proradila vardarska željeznica, ostao ja u važnosti samo štipsko-veleškl put. Zbog otvorenosti u svima pravcitna, klima je na Ovčem Polju eksueslvnlja, no u ma kom dijelu Stare Srblje, naročito je jako izloženo nepogodama 1 olujama. Zhna je oštra, ljeto Je žarko i bez kiša. Za'to znatni dijelovi Imaju Ijetl izgled stepa l samo se po slatliiama vidja zelenilo. Sunčanl zbaci preko Ijeta vrlo jako peku. Skoro nigdje nema drveta nl hladnoče. Stanovnišfvo dobija drvo za gradju iz Velesa. U oskudici drva za gorivo va'tra se loži isušenom baljegom, koju pome-šaju sa slamom 1 osuše na ziđovima od kuća. No po pričanju meštana Ovče Polje nije bilo uvijek golo. I sada se vidi na sjevernoj Ivici drveće, a oko sela Džumanl 1 ćeleševa hna 1 lisnate šume. Od svih dljelova Ovčeg Polja najplođnije Je Sv. Nikoljsko polje, pa zatim dolina rijeke Aztnaka. Ovdje su glavnl prolzvodi mak 1 pšenica, a ima ! nešto vinograda. Seia su rijetka, a mahom I člflicf. Cistih slovenskib sela bna u sjeverozapadnom dijelu ispod Bogosavca, a u Južnom dlJelu prevlađjuju turska sela. Turcl su Inruci, koji su se dosellli iz Male Azije. O.ni su fizičkl nerazvijenl, iznjureni i najnekulturniji u o\ r om kraju- Protifvno'St su prema njima Turci, zvani Konjaji. I onl su iz Male Azlje, ali su fizičkl jačl, trezvenl 1 relativno vrlo radnl. Kuće su sve od ćerpiča, prokrivene slamom i čine vrlo bijedan utisak. Na Ovčem Polju je glavno mjesto Sv. Nikola, koji je u isto vrijeme upravnl i trgovinski centar ovoga kraja. (Nasteviće se).
Uputstvo za pravljenje pekmeza i marmelade. (Nastavak). Pekntez od Jabuka. Postupak je sličam kao i kod pekJfieza od trešanja. Jabuke se najpr® opera i iskrižaju u parčiće i onda kuvaju u šerpi odnosno dobro kalajisanom kotlu ili Kazajiu. Pošto su jabuke čv'ršće od trešanja i šljiva, da bi se potpuno razInekšale, prelvoriie u kaša?tu masu, 8ud u kome se jabuke kuvaju poklopi se sa pokiopcem ali poklopac nije neopiiodno potreban t. j. ovdje se upotrijebi kuvanje u pari. Pri ovom parnom kuvanju jabukama se ne đođaje nirna’o vode, jer bi dođavanje vode samo usporavalo rađ pri kuvanju pekmeza. Kad šu jabuke na ovaj način u pari kuvane dobro razmekšane, onda se ova jabučna kaša propušta kroz sito ili mašinu ea cijedjenje, da se oslobodi peteljld J Bjemki. Zalim se ovako prooijedjena kaša E onovo izruči u šerpu odnosno kofao ili azau, gdje se dalje kuva do zgušnjavanja u pekmez. Pekmez treba nepre8tano miješati, dok se sasvim ne ukuva. Cim se pekmez počne uklupčavati, može se dođati radi boljeg ukusa nešto c'meta, karanfilića, limunove ili pomorandjine kore ili nekoliko zelenih oraha sa zelenim ljušturama, & radi bojadisanja zovine bobice ili bobice od borovnice. Gotov pekmez izruči se u tegle, ću pove, kačioe, čabrove, pa se na otvoru pokriju pergamentnom bartijom i povežu. I 8ve dalje što je rečono kod pektneza od trešanja kako treba vruć pekmez, da »e sipa u zagrijane srudove može Be i ovdje ponovita kod pekmeza, od ja buka:
beogradske novine Ako se za pekmez upotrijebe velike stakleno tegle sa zatvaračom ili limene kutije sa zatvaračom, onda otpajaju sve predohrane za bo'.je čuvaije i>ekmeza. Pekmez od šljlva magjarki. Bogata berba šijiva- vrlo je pogodna za izradu pekmeza. jer dobro lzradjen pekmez ođrži se nekoliko god na Z i p'ikmez se uznnaju jesenje šljive zvane magjarke, a maijaike zato, što se ol njih pravi madžim. Pri izradi ovoga pekme. a gla\ n;t je stvar uzeti za pekmez zrele i slatke šljive posljednje lx?rbe, jer su ove šljive ponajmanje crvliive i one su najbolje za kuvanje, šlo* salrže najviše šećera. Vadjenje koštica kao što se ti radi kod pekmeza za dornaću potrebu, nije potrebno kad se tiče izrade pekmeza u većoj količini. Šljive se najprije opera, trule i crvljive se odbace, a zdrave se kuvaju u dobro ka'ajisanom kotiu il kazanu, koji je prethodno dobro očišćen. i malo sa uijem premazan da se pekmez ne prilijepi za zidove ka; aaa. Na 100 kg. šljiva dov'oljno je dođali sa no 5—6 litara vode, jer sane šljive pri lcuvauju devoljno soka otpuštaju. Pckinez se kuva pri jakej va'ri t potrebno je često miješati sa mješa com — motkom ili velikom drvenoin kašikom, da se đobije jednoiika ma;a. Čim su šljive toiiko omekšale, da se pritisnute prstom lalro zgnječe treba vatru utišati, pa se onda kaša od šljiva propušta kroz rešeto sa okcima velične jedne četvrtine do jeđne polovine santhnetra, koje stoji nad činijom i drag m kakvim većim sudom. Koštice koje ostanu u rešetu, osuše se i daju dobar materijal za gorivo. Sa mašinom za cijedjenje voćne kaše ovaj se posao mnogo iakSe i brže vrši, uštedjuje se vrijemie i sna a. Za dalji rad kotao, odnosno kazan ponovo se očisti, unutrašnje strane kazana još jedanput se premažu uljem i onda se procijedjena kaša sipa u kazan, da se dalje kuva do zgušnjavanja u pekmez. Treba održavati ravnomjernu i postojauu vatru, a tako isto revnosno miješati pekmez sa mješa’ioom, jer se čestim miješanjem spriječava zagorevmnje pekmoza. Toga radi može se još nekoliko većih komada bjelutkovog (šljunčanog) kamena metnnti i a dno kazana da se spriječava prijanjanje pekmeza za zidove kazana, a pri miješanju ovo je kamenje stalno u kretanju, a to sprijcčava prijanjanje. Čim počne pekmez da se zgušnjava onda je vrijeme da se doda začin. To je stvar ukusa, to može biti cimet, ka anfilić, korijander ili muska'ov oraščić. Ovi te začini mogu dobiti u drogeriji ili delikatesnoj radnji. Od četiri pomenuta začina najbo’ji je način za pekmez od šljiva cimet i zato je _pomemit na prvom mjestu. Cim se pekmez pri miješanju počne uklupčavati, onda je gotov. Radi bo’jeg čuvanja još vreo pekmez izrači se u zagrijane ema’jirane (gledjosane) loace, ćupove, kačice, čabrov r e, buieta, da se gornji sloj pokmeza zasuši i napravi skramu, koja služi kao zaštita. Ako se za pekmez upotrebe visoke plehane kutije sa zatvaračem, onda sve pomenute predohrane radi bo'jeg čuvanja nisu potrebne. Još treba površinu pekmeza pokriti artijoin natopljenom ljutom rakijom ili rumom. Na suvom i hladovitom mjestu pekmez se može očuvati vrlo dugo. a da se ne ubudja I ne uskisne. Ous-t pekmez može se preraditi u osušen pekmez na ovaj način. Od gu&fcog pekmeza napravi se rijedak, židak pekmez sa dodatkom vode, koji se osuši u peći u aparajtu za sušenie. Ovaj osušen pekme'z može se čuvati u svakcm ®uvwm prostotru. Najposlije treba pomenutk đa se može praviti i mješovit peknrez od šljiva, jabuka, krušaka, bundeve ili šargarepe. I ako šargarjpa ne spada u voće nego u povrće, ona se može dodavati šljivama pri pnavljenju pekmeza, a i drugom voću pri pravljenju marmalade, jer šargarepa sadrži veliku količinu šećera. Ovaj dodatak šargarepe najboije je da bude kao istrugana šargarepa. Ovaj pekmez od raznog vcća 1 šargarepe, to je pekmez manje kakvoće — kvaliteta, ima blag ukus I on se mora vrlo dobro ukuvaii, inaće se ne može održati. Pekmez od džanarika. Pekmez se rnože praviti i ol proijećnjih malih šljiva p!ave, žute, crvene i bijele boje, koje se zovu džanarike, u okolini Beograda piskavci, u Palanci m i g a v c i, a u južnoj Srbiji p r k a č e. Sirove, svježe džanarike su s’a ke, ukusne, a pri kuvanju postanu kisele. Da se tome doskoči, da se popravi ukuS džanarika, treba na svaki litar voćne kaše džauarika dodati đvije velike dobro islrugane šargarepe, jer kao što je pomenuto šargarepa sadrži veiiku količinu šećera. Na ovaj isti način sa dodatkom istragane šargarepe mogao bi se praviti pelanez i od velikib okruglih šljiva, koje se zovu ringlovke, samo su ringiovke za pckmez dosta skupe, a džanarike su vrio jeftine. Na isti način sa dodatkom Istrugane šargarepe kuva se pekmez i od ranib Sljiva, zvanih ranke. Pekmez od boblca borovnice. Bobice borovnice najprije se dobro operu u vodi i pošin se dobro ocijede od vode kuv r aju se bez dolivanja vode dok se dobro ne razmekšaju i pekmez je gotov. Ko voli sladji pekmez, treba dodati na litar kaše bobica 100 grama sitnog, tucanog šećera.
24. juna 1917. Borovnica kao što joj i ime kaže raste po višim goraina, gdje ima borove šume i prema tome samo se u tim p!aninsium krajevima ovaj pekmez mo.'e praviti. Pektnez od zovinih bobica. Zrele bobice zovine operu se u vodi i pošto se dobro ocijede od vode, kuŠto će sve uništiti podmornice. Tko .u okvira naših doinaćih prilika pfomatra nevolje naše herojsko obranbeno borbe, ne može — makar bio baš 1 čitač novina, prodočiti jasnu sl ku o haračenju, koji je proizvela u duhovima neutraluog inozemstva 'engieska propaganda. U tu svrhu izdane svote moraJe su neizmjerne bivi. Za Amf-riku samo nija odviše, ako kažemo, da je potrošena najmanje jedna milijarda kruna. Veli se, da je u Americi prigodom posljednje izbcrne kampanje izbila na površinu posebna vrst ljudi t. zv. „stump speakers” koli u dvmokratskinv toli u republikauskim n dovima, Ijudi, koji su potpt'.nim uvjerenjem ud-'b proti njemačkom mi i arizmu iupuć val r aop snosu njemaĆKe iuvazije /x>og cezu^.aubenog položaja američko obale. Takovi „pučki govornici” stoje više novaca nefo li advokati. Da je onglesko zlato već u Ijeiu god. 1914. u izobnju priiiCulo ainerikanskoj štampi, moglo se opaziti iz momentanog preokreta, koji su mnoge aineričke novine, koje su do pred kratko vrijeme prije oduševijeno pozdravijale njemačkog cara, počinile, prešavši u logor najrabijatnijih njemco-ždcra. U Ne\vyorku je m pr. obće poznato, da su mnogi CityEditori, koji su prije rata živili u vrlo skromuim prilikama u Boarding kućama, nenadano najmili vile u nr.jctmjenij^m pređjelu grada Yonkers. Sjedinjene Države bne su poplavljene cngl skim emisanma. Tamo, gdje se nije inoglo ništa polučiti riovcem, poduzeta su druga sredstva. James Gordon Bennett n. pr. izdav r ač ,,Heralda”, primljen je usprkos svoje tamne prošlostl nenadano u krug cngleskog visokog plemstva, te se natjecao sebi ravnim engleskim kolegama Lordom Noitheliffeom u dnevnim napadajima na Nijemce. I mladi Pulitzer, čiji je otac, osnivač ,,Worlda”, u Temešvaru bosonog trčkarao ulicama i prodavao iigice, sa zadovoljstvom je svoje snobističke taštine prešao u logor Engleza. Tako je cjelokupna amerikanska štampa, sa iznimkom Hearst-ove grupe stvorila centrabiim vlastima neugođui položaj, koja je nebrojene skupocjcne publikacije, mržnje pune pamfiete, sa pravim umjetničkim ilustracijama, pomoću čitave kazališne i filin-literature o njemačkim „barbarstvima” rasturila u svijet i tako oduzela američkom javnom mnijenju slobodan sud. Wilson mogao je nesmetano u inaski profesora humaniteta onu politiku tjerati koja je služila isključivo interesima nioćne grupe Morganove. Posve tako se radilo i u Holandiji, Minher Schroeder sjedio je u svojoj uredničkoj sobi lista „Telegraf” i razmišljao otoni, kako će isplatiti svoje slagare. Uto mu prispije jedan šek sa šest brojka iz Dovvning-Streeta, a sa buknućem rata njegov se zakutni listić najednoč pretvorio n bogato i najraširenije glasilo Holandije. Od šcstorice putnika u željezničkom vozu moglo se vidjeti, svo su šestorica bili zadubljeni u štampanu ogromnu plahtu ,,Telegrafa”, koji jo dnevno rigao otrov ,i žuč na „proklete Nijemce.” Onda je došao ulaz u Belgiju, a Raemacker je izdavao svaki dnigi dan svoje crvenom bojom, vraškom prkošljivošću risane ka'tone proti kacigama. Belgijski su bjegunci poplaviii zemlju, okužili ju i onečistili. No niti jedan se glas nije .proti tome digao. Gospodni Nigh od „Rotterdamschen” i svi se ostali novinari pokunjiše pred tiranijom „Telegrafa’L Bitka u Hoiandiji za ententu već je bila dobivena. Da su engleski konzulati dnevno ulice poplavili posebnim besplatnim izdanjima u holandijskom jeziku, zapravo nije bilo niti više potrebno. Svi ovi pokušaji Engleske urod.li su dobrim plodoin, jer se u Holandiji uv riježilo neiskorjenjivo uvjerenje, da je prava neutralnost samo onda, ako se slijepo pokoravaju diktatima Engleske, koja je ,,dobročinac čitavog svijeta.” I tako je mogla Engleska bez buke svoje željezne čaporkc zasjeći u tonli život Nizoz. inske, a oživotvorenjo „Neederiand Overzee Trust”-a, jrdnog od najvažnijih sr dstava za ograničenje surovina centralnim vlastima, bila ie činjenica. Ovo ne bi bilo nikad moguće, kad bi se bio digao pravodobno glas, Icoji bi upozorivao na ovu opasnost, glas koji bi bio kadar da prikaže prikrivene grožnje razbojnika holandijskih kolonija u slučaju ustručavanja kao bezobrazni bluf (humbug) John Bulla; glas koji bl se bio onda, kada je jošte biloi vremena, prizvao na moć jedinstvenog otpora sVTh neutralnih država, ali nažalost takovih glasova nije bilo. • ' Baš u času, kad je „Deutschland” po prvi put pristao uz obalu Sjedinjenih država, veli Alcksander W. Neumann, pisac ovili redaka, vozi > sam s - u zračnuu kolima švicarske željeznice od Zilricba prekri Berna u Gens. Irnao sain pri ižnn vremena, da praviin isporedjivanja izmcdju pisanja šlampe. Njemačka štampa Svicarske zadovoljila se n. pr. tim, da je dotičnu zvaničnu vijest samo pribilježila, ostajućf kod toga posve hladna. Francuska štampa naprotiv donijela je zajedno sa viješću i žučljivi napadaj suprot „protunarodnog" postupka njemaćkih gusara, sa švtrn mo-
Broj 171 vaju se dok se ne pretvore u kašastu masu. Na svaki kilogram bobica treba dodati i/ 2 šećera. Kuvanje pekineza traje samo Va 3a *a. No ako se ovaj pekinez vrlo gusto ukuva, dodatak šećera nije potreban. Ovaj se pekmez mož^Jcuvati i zimi od 03ušenik zovuiih bobica.
gućim prediozima, za protaste američke vlade. To je bik> dovoljno prozirno: Nijetnci su u svom ponosu mirno puštali da stvari idu svojim redovitim tokom, dok su za aliirce počeli smjesia dj lovati samostalno piaćeni inoždjaui, jx> mogućnosti još više šovinističld, nego li u neprijateijskoj zemlji. Grof Saša Kolovrat imao je prilike da u osvojenoj Ruiniuijskoj gieda ncpnjaieljske filme i nij.o se inogao suspreć., da se ne zadivi nad njihovom usavršenošću. Na on bi ihtek morao gledati vani u neutrai« nim pozorištiina, gdje su uz pripomoć plaćenih agenata provokatera dali povoda burniin nklamacijama za ententu. Razumijo se, da to košta mnogo, vrlo mnogo novaca, 'ali se isplaćuje. Bilo bi inače mogućo na očigled činjenica, da centralne vlasti drže ‘zaposjednuto preko 541.817 kvadratnilr kiiometara neprijateljskog područja, ovoliku ‘hladnokrvnost pridržaii? No isav taj silni novac, koji je ententa 'sipala u obilnoj mjeri u propagandističke svrho a i danas ga još na pregršti sipa u buktajućoj Rusiji, uzaludno je potrošen. 'Jer podmornice će nesamo razoriti neizmjeme brodske prostore, već će one ujedno vaspršiti i nadu u Englesku, u koju gledaiu 'sporazumaši kao u kakvog m••siju, koji bi im imao donijeti spa3. A ne će sia uvide, kako se već danas ponosiii Albion 'koprca u svojoj vlastitoj kaijuži, koju 'je zamutio. Napokon će mornri i tr'jezvenost nadvladati opojnost zasiijepl.e« nih lelemenata, a sa ovom će spoznaj .m odjeknuti širom svijeta i os!?4>odjenje čovječanstva lod nasilnog gospodstva onog nadutog naroda, koji je svoje težnje podjarmljivanja mogao nekažnjeno kroz stoljeća provoditi. A taj su narod Englezi. D. K.
Pažnja našim čitaocima. Iz Ženeve žale nam se naši pretplatnici i čitaoci, da mnoge ličnosti iz Srbije, obraćajući se oglas’.ma sa razn!m molbama, i ako opširno, zaborav’jaju re« dovito najpotrebnije podatke. Za 0 se skreće pažnja svakome, da izostavija s. e izlišno, a redovno da oznaćuje, i to: 1. O ui koji raspituju o lic/ma, đa uvijek jasno i čitljivo označuju alreee kako svoje tako i onih za koje žele dointi odgovora, svakad odvojeno za svako pojedino lice. 2. Oni, koji potražuju m a š t a d r u« go, da pored tačue alrese jaspo označe, šta i na kom osnovu to traže. Sta je ko po zvanju ili zanimanju. Naročito žene ili djeca, da označe poređ imena još i zvanjeili zaaimanje rnuževa ili očevai gđje su sada, ako su u životu. 3. Oni koji su do sada ma 51a primili i ma od koga, nije potrebuo da pouav« ljaju, osim promjene odrese. 4. U ječLnom oglasu ne Ireba jnijcša i više lica ili i drugib pitanja. Bez ovakog reda čitaocima jeu Zenevi nemoguče preduzi* mati ma šta, po nejasnim mol* b am a. 3ovan Premović.
Podpomale (GIESSHUBLEB) \ClSTA PRIRODNA ALKALfČNA/ lieinrich Hottoni d. d. Beč l Karlsbod. Glavno skladište za Srbiju: U vojnom prometu stojeća Ljekarna Protić, Beograd, Kralja Miiana ullca 87.
Ekspozituro peštnnske-usarske :: Komercmine BnnKe :: u Beogradu — Knez Hihajlova SO.
GLAVNR UPRRVR CES. I KR. MONOPOLfl PETROLEJfl I ŠPIRITfl.
Bavl se svlma bankarsklm poslovima, poSIIjkama novaca iz Austro-llBarske I za AustroUgarsku, saveznlčka I neutralne države. Specijalno odjel jenje za iiijanje novaca ratnim zarobljenicima I Interniranlma. Prlma uloge I obavlje mljenjenje novca po najkulantnljlm dnevnlm kursavlma. Zasabno odjeljenje za robu za sve vrste trgov. poslova. Osnovna glavnlca I pričuve 232,000.000 kruna.