Београдске новине

Izlaze: dnevno u jutro, ponedjeljkom posllja podna. Pojadini brojevi: III MJosoEaa pratplata: N I . kr.Jsrbn. | •*«• •«» *• +*«— 8 11u: asa tt MfT.t»ioJ-Sla»o«IJI, BMnJ-HKCH«*l»l U HrT»trtoJ-a.»OBUI, BtM-llanHnU I 1 DahnacJJJ po tljBtl »f. 10 !»tor. , u.i2»Itrs|wimi»o*.-Hir*.iw«*iial 8 Irrei crcg pettrut). pe cljenl e«. . • .12 htlera ||J U Inorlr.nslra A'BO == Oglasl po cljeniku. i.-

UrednlStvo: BEOORAO, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telafoa broj 83. Uprava I prlmanja pratplate TopllMn venaa broj 21. Ttlafon broj 21. Prlmanje oglasa Knaza Mlhajla ul. broj 38. Talefon br. 248.

Br. 185.

BEOGRAD, nedjelja 8. jula 1917.

Godina III.

Ruski napadaji u masama kod Stanisiavva, u prostoru kod Brzezanya i kod Zborova odbijeni su uz ogromne gubitke za napadače. — Slavan dan ugarske pješadije.

Nova potapljanja. Kb- Berlin, 7. julaWoIfiov ured javlja: Naše su podmornice pred ! u engleskom kanalu kao 1 u Sjevernom moru potoplle 6 parnih brodova, 4 jedrenjaka i 11 ribarskih brodova. Medju njima nalazili su se jedan naoružani engleski parnl brod od 4828 tona sa 7000 tona pšenice za

mjerodavni autoriret. Šta se pak tiče same Atr.erike, gospoda su na Themsi i Seini već davno napustila svoje pretjerane ranije nade. Kad se uvaže onc opomene na oprez, koje od v.remena na vriieme Šalju iz samog Washingtona preko oceana, onda je zais’.a teško u novom savezniku gledaii ono, »to je on u početku imao da bude- Tako mnogo hvaljena odlučnost sporazumnih slla stoji danas faktlčno na traljavim nogania. Njiliove konferenclje, koje se poput lažnih bisera nižu u beskrajnost; njihove inav’ovite pobjednlčke vUesti, koje ne mc ; da izdrže ozbiljnog ispitlvanja; njil. a sramna nasilja na neutralcima, i ro oove brutalne metode, ltojima žele da seb! pribave bezuslovnu poslušnost pregaženihr— to su sve i suviše jasni znaci za to, da je njiliovo jedlnstvo posfalo nesigurno t« da treba uvijek ponovnih pretvaranja, kako bi se čitava ta njihova labava zgrada bar za čas zakrpila I kako bi se dobilo vremena za budućuost. Ovim momeniima rasula značl nasuprot oštra odlučnost sređlšnjfh vlasti već s9ma po sebi jednu pobjedu imponujuće veličlne, ako ona uopšte ne znači i s3mu konačnu p o b J e d u. A sastanci sprljatelienih vladalaca nijesu ništa drugo nego biljeg, lcoji postavlja vjera u dobru stvar i pouzdanje u srečan izlaz iz bojne buke dana i noči. U stisku rttku, kojl su izmjjenlla oba vladaoca, počiva snaga milijuna, što sfoje Iza Njih spremni, da se bore do posljednje lcapl krvi; a u poljupcu obiju uzvišenlh gospodja odrazuje se slmbol gorkih, ali dragovoljnih odricanja, koji oko glava mnogih naroda svlja trnovit vijenac teških, nemilosrdniih vremena, Stisak muških desnica i ženski poljubac — u znaku tih dvaju čisiih 1 vječnih simbold m o r a m o p o b i j e d i t i.

London i naoružani engleski parni bfod „Olan Davidso»“ (64S6 tona) sa si noirt robom za London, talfjanski parnl bro<i ,,Sccria“ (2727 tona) sa ugljcm za Oe« novu, jedan duboko nakrcani pani{ brod srsdnje veiičiue potopijen iz jećtne skupine zaštlćenih brodova. Tovarl su se ostalih poiopljenrh brodova gastojali iz životnih namiraica, uija i ug!j\i Načr'lnifc adiin'ialakog slo/er* mornarlce.

Rusija u ratu. Neuspjeh ruske ofenzlvo (Narofliti biaojav, „BeogradskiU .Novitu’); Berlin, 7. iuua. 0 četveroducvuoj ruskoj oienzivl donosi ratni dopisuik „Lokalaazeig e r ; '-a ovu sliku: Da bi se ruske privoljele za napad 1. jula biii su potrebni veliki, izvanredni napori- Mjesta su morala biti opkoljena, a konjica je morala goniti one, koji su oklijevali, pa I tojmištvo je moralo. kao i u borbama carske vojske, pucati na one koji nijesu htjeli da podju naprijed. Na južnoia. krilu kod Brzezany-a je napad sa svim propao zbog otpora njeniačkih i iurskui divizija, koje su Ruse i odande, gdje sil mogli prodrijeti, suzbili hrabrim protiVj napadom. Na sjevernotn frontu nepriia' telj je uzeo K o n i u ch y. Ali su njcgOi vo dalje prodiranje zadržale u borbij uvedcne prlčuve. Borbe stt ogorčene prodttžene 2. [• m. Po lskazu samih z»> robljenika, ruski vojni dijelovi moraii sti tog dana, kao borbom zamoreni, biti zamenuti svježim četama. Toga dana je neprijatelju pošlo za rukom, da prema sjeveru proširi prošlog dana postigmiit mjesni uspjeh. Ovdje su se borile magjarske čete vanrednom hrabrošću. Jedna magjarska dtvizija se na visu Mogila borila i onda protivu nadmočnijeg: neprijatelja, kada se divizija, koja je 8 njome bila u vezi, već bila povukla. 3. jula su njemačke i turske čete izbacile Ruse iz posijednjih položaja, u kojinia su se nalazili od 1- jula. 4. jula je nas'.ao: borbeni zastoj. Cjelokupna je slika ova; Jak napad je preduzet poslije jakih priprema. On je na jugu sa svim propao. a na sjeveru je zastao poslije prviii uspjeha. Prema nama stoje još jake neprijateljske snage. Ruske pričuve niJesu još iscrpljene. Pa ipak ie sumnjlvo. da II će se Rusl htjef! riješiti na borbene napore, kakvi su biii 1. Jula. Svakako obnavljanje napada, već iz polltjčkfh razloga, nije iskljttčeno. Potrebne vojničke pripreme su preduzete u najvećem obimu.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 7. jula. Istočno bojište: Na vlSe mjesta karpatskoga f r o n t a oživila je jučer topnička djelatnost. Ova je vatra na vrijeme dostlgla najvećtt žestinu, osobito u okolict I)orna Watre i Kirlibabe, na posljetku uz obe strane J a b 1 o n i čk o g klanca. Naše Je topništvo odgovaralo sa uuištavajućom vatrom i dobrim uspjehom. Kod Kirllbabe je neprijatelj u grupama napuštao svoje rovove. Neprijateljska izvlđnička odjelenja, koja su pokušala, da uznapreduju na više mjesta, odbijena su svagdje. Kod S t a n i s 1 a w a preduzell su Rusi poslije jake fopničke pripreme više snažnih, ali bezuspješnih napada. Glavni napad Je ovdje odbio junačkl ugarski puk broj 65. I kod H uta i S o 1 o t w i n a nijesu uspjell kasno posllje podne preduzetl n e p r iJateljski napadaji. U prostoru oko Brzezany-a dcšlo je Jučer do kratkog neprijateljskog napadaja, koji Je odbijen- Koliko Je bila uspješna odbrana vojnih odjelenja, njemačkih i otomanskih četa, pa junačkih honvedskih pukova 308, 309 i 310 u posljednjim đanima, pokazuje najb o 1 j e o k o 13.000 r u s k i h 1 i e š eva, koji ovdje pokrivaju bojno pol j e. U neogranlčenom precjenjivanju $voga uspjeha od 2. jula jugo-zapadno od Z b o r o w a, pokušall su j u č e r Rusl da n a v a I o m u m a s a m a privedu ovdje do o d 1 u k e. Uz pomoć Jednog gardijskog zbora, dalje novih snaga ! osobito jake konjlce preduzeli su Rusi na frontu od 16 kilometara sa koje 19 divizija u 15 uzastopnih postrojenja viš e u a v a 1 a. Na junačkoj odbrani niemačkih pukova razblli susekrvavo-svi ovi napadaji, koje je ueprijatelj preduzeo poslije višesatne topničke prlpretne tjerajući svoje mase « boj od ranog jutra do podneva. Slavno je u ovoj borbi sudjelovao zomborski 23- puk I carsko i kraIjevsko topništvo. Više oklopnih (pancerskih) autoOiobila, koji su pokttšaii da stupe u borbu, uništeno je od našeg topnlštva. Oko podneva bila je napadna snaga neprijafeljska toliko skršen a, da se on tJ e ra n vatrom n aš i h m a š i n s k 1 ih p u š a k a, p o v ukao u divljem bljcgu. Našom vatrom rastjerana jeneprijateljska konjica, koja je očito biia »premijena za namjeravano gonjenje. Neprliafeljskl gubltcl su izvanredno veliki, dok se naši drže u umjerenim granicama. Jedan napad, kojeg su Rusi oko 8 sati u večer ponovno preduzeli jugozapadno od Z b o r o w a, doživlo je istu

Pođlšstak. Bora Stankovlć: Beogradske šetnje. Obrauti pojuiovt Kada sarn kao uvek, svratlo u našu »rezldendju 11 kafatiu, Još sa ulaza ve•elo me predusretoše: — Hoćeš da plješ što god? — Zašto? Počeh u šali. — Da opet ko od vas nije dobio iz ,,Geneve“. — A ne! Reče smućeno gospodin Steva. Još ono sto dvadeset kruna, što sam dobio — pa ništa više . . ■ — Pa to mu Izgleda, kao da su se onl tamo prilikom nekog lumperaja I vcselja setili tebe pa su na tanjiru, kao ono na tasu u crkvi pokupill medju sobom i to tl poslall. — Sedi, sedi! Prekinu me naš M starl“ — Sedi. Imamo zašto da te ča•timo. Znaš onoga gore, na ćošku... Onoga Gosića, Kasića. — Kojl to? — Pa onaj, brate! — Već nestrpUiv na to moje iskolači oći gospodin Steva. — OnaJ na ćošku gazda. Onaj što je čitav ćošak njegov I u Knez Mihajlovoj ulici drži radnju. Onaj što se sada prestavlja kao propali trgovac, Jer seljaci se obogatili, pa ne dolaze vlše k njemu, da uzimaju novac u zaJam te onim malim, ,.seljačkim“ interesom. Znaš: kruna na deseticu za mesec dana. A po nekada i dva put naplata isfoga duga. Pa sada pošto je to prestalo, eno ga pogrbljen i da bi pre•tavljao sirotoga j propaloga sve u ne-

sudbinu, kao i svi predjašnji. Kod B a t k o w-Z w i c z y n a skršili su se napadaji, koje je neprijatelj poslije podne preduzeo protiv austr o-u g a rs k i h č e t a. U junačkoj odbranl i u ogorčenoj borbl na nož odbacill su potpuno neprijatelja g y 6 r s k I pješadljskl pttk ,,C a r i k r a 1 j K a r 1 o“ broj 19 I szombathelyskl pješadljskl puk broj 83. Austro-ugarsko 1 njemačko topnlštvo u izvrsnoj saradnji zadali su neprija'elju najteže gubitke. Talijansko bojište: Iziin poiačane djeiatnosti izvidnica u području F o r n a nema osobitih dogadjaja. Jfugo-Isfočno boiište: Nema nikakovih dogadjaja Načelnik glavnog stožera.

Saveznifka pfernost. U času najviše voiničke i političke zapefostl uou'H> se niemačkl car sa svojorn prejasnom suoruvom u Laxenburg- Ovaj sastanak sa vladalačkim parom dunavske monarhHe itna bez sumnie dvostruk! značaj. On je uzvrat posjefe, koju je prlie kra'kf'g vremena učinio car i kralt Karlo i Njegova uzvišena stmruga niemačklm carskim supružnlcima, te pokazuje fin kneževske knrtoazije za put našeg vladalačkog nara u Mdnchen I Sfnttgart. Sve hlstorijske tradicije obilu savezničkfh država oživliuiu u ovom sastanku. u njemu se oveiavaiu svi oni topll i čovječi! tonovf krvlju 1 želiezom zanečaćenog nrijafebstva. Sastana.k u Lavenbttrgu fma još jedan. neizraženi, ali ioak svakome razum’iivi značaj. Dok u istočnoi Galiciil tonovi potresuiu zemHom I niihova hiiesna igra nadmašnie običnu bitku, stišću sebi dva muža čvrsto I jako svoje desnice. a dvije žene, dviie maike. nrttžaJu jedna drugoj svoja lica na poljubac. U ovim dvjenia prirodnim gestama ne odrazuiu se samo kucaji srdaca, koja su se za sadašnjosf udružila; u njima počiva — to Je važno i dobro da se znade — dio sigurne, gvozdene budučnostl. Saveznička je vjernost središnlih vlasti, koja Je prošlih nedjelja na bojnirn poljanama i u glavnim stanovima vojskovodja došia ponovo do trajnog Izražaja, — apstraktni neprijatelj, pro-

klm svojim starim i širitima opšivenim kaputima ide i nadgleda stanove, koje izdaje pod zakup. Ali zbog svoga ,,uljudnoga“ ponašanja sa svojim kirajdžijama nikada ih ne posećuje sam već uvek u društvu sa još nekim. All taj pratilac rtjegov mora biti punopravni častan gradjanin, da bi ako što dobije, kakvu Jepu“ reč ill nešto i opipljivije po ledjima od kirajdžija, ovaj pred sudom posle mogao bitl nesumnjiv siguran svedok. Cak tome svome pratlocu i dnevnicu plaća za to njegovo drugovanje i prijateljstvo 1 šetnje sa njime . . • Poče na dugačko 1 na šlroko da ,,mala“ i karikira svoga gazdu. All ,,stari“ kao sialoženiji, da stiša Sfevu otpoče da mi objašnjava: — Znaš i tome neko večeras pokrao novac. I znaš koliko mu ukrao? Trideset hiljada . . . — Auh! Trideset li mu . . .! Poskoči Sfeva 1 zabode palčeve u prazne džepove od prsluka 1 poče kolutati očlma po kafani . • , Tolike pare, bre brate da ima! Trideset, trideset hiljada, bre brafe! All ,,stari“ ne izlazećl iz svoga raspoloženja, Još jače naslanjajući se na stolicu sa nasmejanim iicem l dobroćudnim osmehom nastavi: — I znaš što ti Je cincarin, pa clncarin. Dve kase imao. Jednu u kućl drugu u radnji. E, ali da se to ne vldi, ne dozna za taj novac, on to držao u Jednoj prostoj kožnoj torblci. A nekl bratac to nanjušlo pa malo perorezom presekao kožu i bez muke sve izvadio I digao. I sada možeš misiitl da smo ja I ti, ili neko od nas imali toliku sumu I šta bl od toga učinill?t Ui koliko se

tlvu koga naši protivnici ne vode nianje bezobzirniju borbtt nego ii pro*iv naših čeličnih frontova. Vlastodršc! u Londonu i poiitički špekulanti onkraj oceana puštali su, da u najnovije vrijeme sve glasnije odjekuje njihova sirenska pjesma, ne bi li im uspjelo, da otkinu jedan dio od snažnoga tijela četvornoga saveza. Pokazali su se neiscrpnima u svoiim metodama, da posiju razdor medju savezniciina. Šta je u njihovim vlastitim redovima za malo postalo činjenicom, htjell su svim sredstvima svoje nečiste rabote da proizvedu kod središnjih vlasti. Njima ie čini nevjerovatnim, da bi se neko mo* gao oglušiti pred zatnamnim I sjajnim njihovim blagajnama 1 pred perspektivcm jedne budućnosii, koju lakom i besavjesnom rukom rišu po vazduhu. Već Je odavna njihova Jakost sastojaia u tome, da budu veliki u obećavanju, a mali u davanju; već odavna znali su oni, da tjeraju inilostivu politiku darlvanja sa zemljama i pokrajinama, koja njima niiesu nl pripada!a. Njihovo je dakle neraspoloženje moralo da bude silovito, kad su se morali da uvjere, kako »u se kod središnjih vlasti sa cijelim svojim aparatom zvučnlh obtnanjivanja obratlll na pogrješnu adresu. A njihovo je bjesnilo postalo Još iače, kad su savczničku vjernost svojih neprijatelja sravnili sa svojom vlastitom savezmčkom vjernošću- Kod svojih neprijatelja oni'' nailaze na odlučnost, koja se poput granitnog zida zaokružila oko savezničkth država, te na žilavost u pozadini, koju nijesu nlkad naslućivaUi Kod njih zja i puca zgrada njihoveifetlijanse na svim ćoškovima i krajevima. Ogromna Rusija, koja je sačittjavaIa vrlo znafnu stavku u njihovom pobjedničkom računu, pokazala se u najvećem stepenu neposlušna, tako te se ona istom snagom jednog formalnog ultimatuma I Japanskom sablasii moraIa podsjetiti na svoju dužnost. Ona je tako na čas morala iako uz škrgut zubl da popusti; no o tom, šfa če donijetl budućnost, ne odaju se više nikakvim iluzijama nl Lloyd George ni njegovi drugovi. Ne stojl mnogo bolje ni s Italijom, gdje se jedinstvo može da uzdrži samo uz najveći napor, I gdje Wilsonova dolarska kiša utjelovljuje jedini

mogla tim novcem siroflnja potpomoćlTolike žene i deca umrlih u ratu! Tolike ostavljene porodice sitnih i propalih zanatlija 1 trgovčića, koji su na ratištu . . . A on sve to u torbici držao, čuvao i krio od samoga sebe! I sada Boga ml baš ml je milo što Je pokradjen. — Trldeset hiljada! . . . Trideset hiljada, bre brate!. , . Jednako se je vrteo Steva po kafani i uzdisao očajno pogledajući nas. — More, smiri se I sednl za asial! Doviknuh mu. — Nemoj tu sa tim vršljanjem po kafanl 1 svaki čas izvlrivanjem 1 zagledjivanjem tamo, ka ćošku gde je kradja bi!a da posfaneš sumnjiv I kao neki saučesnik u kradjf— A ne, ne bojim se toga! Odbl Steva. Nego da mogu sada naćl toga, kojl je ukrao, pa neznam, §ta bih dao. Da ga nadjem i da ga naučim, kako će taj novac sakritl, pa ako ga uhvate, da novac bar unlšti I pocepa, sarno da ga ne bi ponovo dobio onaj cincarin. — I znaš još šta? Nastavl dalje ,,stari“. — Znaš Ii da eto taj Istl, kome je ovoliki novac ukradjen, dakle koji je tollki novac Imao kod sebe, isti taj se Javljao I molio za pomoć Iz svlju dobrotvornih mislja. — Ta nije moguće, dobacihAll ,,stari“ udišući ceo vazduh kafanski svojim razvijenlm prsima, nagfnjućl se k meni poče mi u poverenju kao nešto, što ga odavna muči: — Da li Boro znaš. šta se f kako se naš ,,svet“ pokazao zbog tih pomoći iz dobrotvornih misija, pa pamet da ti stane! Ja sam blo odbornlk ?a moj kvart

i sa ostalima rešavao za pomoć i da znaš ko je molio, ko je dolazio, dosadjivao, čak i pretio i piakao? Da to znaš, pa kažem ti, dodje čoveku da ustane i na sav glas da vikne: „Zetnljo narode dostal Dosta ovolikog prosjakluka! Dosta I kleće vas one mlle i junačke kosti, što pađoše na ratištu!" Ona inlada lica, i žedna nsta što u zetnlji več trunu! Ostavite, jer je to prvo odredjeno za njihove žene i sirotu nejač. I onda ne dolazite vi, da im otiniate, vl kojlma je dao Bog da ste u životu, u svojim domovima sa svojim milim i dragim i imate, što vatn je najnužnije 1 najpreče- I sad vi dolazite da njihovoj deci to otmete, a da bi vi imali onoga suviška hratie, koji će vam i dalje održavati vaša obla i bela lica, da vam ne bl noćne košulje bile šire oko vašlh tela!!! I što je najgore, najteže medj njima Je bilo ljudi koji su ill zauzimal! ili počell zauzimatl prva mesta u našoj zemlji. I Izgleda da su jedva dočekall sve o\ r o, pa da b! se mogli podati onom svome urodjenom prosjakhiku, kojl su im do tada položaji I tltule sprečavale I branile. — Misllš da te lažetn?! Nastavl još žešće ,,stari“, kad vlde moj sumnjiv pogled. I mrdajućl nervozno sv ojim punim ustima, sa nabranim čelom i očima podignutim u sredlni zgrčenih obrva otpoče tiho: — Misliš ii da te lažem? đa nlje istina? Neću da tl pominjem razna lica, koja i ti znaš, da su bogata. Ali odbornik, kojl je odredjen da deli pomoć, sam on podnosi molbu za po-

moć. I da je bar običan. Nego kažu, da je blo na nekoj našoj najvećoj školi 1 da ima dve tri kuće u Jednoj od najžlvljih ulica. 1 što se više približava dan I kada će se njegova molba rešavatl, on sve više nekako ponizno pogledjuje po nama. Cak u te dane oblačl neka stara odela, a njegovo negovano lice sa potkresanom bradom tako dobija neki učmali, prosjački, moiećlvt Izraz da već i staroga predsednika odbora počlnje da buni 1 čini ga nervoznim. — A Boro, kada ti pomenuh predsednika za njega iinam da ti se no pohvalim nego što je pravo, pravo, on se sada pokazao kao ono druga „Srpska majka“. Za sve on trči i molr. Kuća mu je Jednako puna. Od jutra do mraka koga god vidite da Ide njegovom ullcom ! upitate ga: „Kuda?‘ f , svakl će vam odgovoriti: — Kod gospodina Nikole. I on tamo sve prima i dočekuje sa onim njegovim: — „Šta je, dijete?!.,, I ako Je žena, čiji je muž na ratištu poginuo, došla da ga moli, da doblje besplatno drva i druge pomoći Iz opštine, on je sa saučešćem ispraća; — Oh dijete, dljete. Dobro, dobro, dobićeš . . • I ako neko od muških dodje pa onako ,,našinski“ počne: — O. Nikola ,,obedili“ me, da sam to i to učinio i molim da ti odeš.., — Nisu te, nisu „obedili", nego sl ti zaista skrivio. Znam ja tebe. Pređusreta on onoga gotovo kao odbijajući ga. Ali kada ovaj ode on se ipak diže i sprema da ide i moli za njega govorećl samom sebi.