Београдске новине

Strana 2 . Pokret za mir. Težnia za mirom u Francuskoj. Po izjavi portugalskog minlstra vojnog. pjftioCiti brzojav „Beogradskih No i a') Madrid, 9. iu!a. Portugalski ministar vojni, koji se posljeđnjiii dana bavio u Francuskcj, izjavio je novinarima u Bilbao: U F ra ncuskojjesvuda velika težn j a z a m i r. S toga se u Francuskoj svuda opažaju vrlo s u m n j i v i z n a c iFiamsko pitanje. Kb. Kopenliagen, 9- iula. Flamsko sociialističko izaslanstvo stiglo je ovamo na svom pu(u za Slockholm. Njihov vodj, antwerpenski nakladnik J a u r e s, izjavio je zastupniku iista „Sozialdemokrate n“, da je riješenje flamskog pitanja jedan od glavnih uslova za trajni mir, Sve dotle, dok ono ne bude riješeno, sačinjavaće « sebi klicu za novi njemačko-francuski rat. Flamanci zahtjevaju kultumu, političku i privrednu samoupravu. Nova konferencija sporazumnih sila u Parisu. Zbog balkanskog pitanja. Kb. Stockholm, 9. jula. Petrogradska brzojavna agencija javlja, da će se sredinom jula sazvati u Paris konferencija sporazumnih siia, koja ćese bavitisvim pitanjinia, koja se tiču Balkana. Saziv ove konferencije rezultira iz vrlo zapletog političkog i strateškog položaja jta Balkanu, kako bi saveznici u pogleidu svih tih pitanja došli do sporazuma. Ruski zastupnici dobiće naredjenje, da kod riješavanja političkih pitanja na Balkanu zastupaju stajalište privremefte vlade- Š:a se tiče Orčke, privremena vlada nije željela da se svrgne kra!J Konstantin, te je šta više osudiivala sredstva, kojinta se nasilnim naeinom zamijenio jedan kralj sa drugim kraJjem. Francuski vojni ministar o neuspjesima posljednje ofenzive. Kb. Paris, 9. jula. (Vijest Havasovog ureda.) U komori Je vojni ministar P a i n 1 e v e ustanovio jješke giješke, koje su učinjene tečajem Jposljednje ofenzive. Vodje, koji su za jove grješke ođgovorni, u prvom redu vr ho\Tu zapovjedniei, dignuti su sa svoJih mjesla. Minislar je rekao: Zakoni ne Vtozvoljavaju nikakve kazne pvije istrage. Ova će pak istraga za nekoliko dana započeli. Vlada može uvjeriti, da će Fraujcuska biti u položaju dovesti u sklad tvoja vojnička naprezanja sa privrednim j »Uanjem zemlje. U pitanje je: p o b j e d a | ili ropstvo! Drugoga izlaza nema. Ftopstvo znači nešto, što je najprezrenije j najniže. Ko đakle savjetuje, da se položi oiaižje, pomaže neprijatelju. Jli če>no borbom prestati samo u slučaju poJtjede deniokracije. — Ministar predsjedjjik Ribot žali, žto se o ofenzivi od 26. aprila boee da govori kao o nekom neuspjehu, i ako je vojska izvojevaia veliku pobjedu. Ovdje u parlamenlu ne mogu da »e izvržu osude, ako je potrelSio da se neko kazni, to će se i učiniti. Ribot jc dalje rekao, da će Njemačka sve učipiiti, kako bi svoje neprijalelje dovela u zabunu. Svim onima, koji pokušavaju,

To kan'da uznemiruje njegova susJeda, sa starim ,,panama“ šeširom i poderanim cipelama. On mu ironično odgovara: — Ako i sam Bog nije okrenuo lige svoje od užasa, š:o se tuj zbivaju... Moj me starac upozorio na tog iroliičara. — Gledaj... reče mi •.. Ovo li je filozof... Poznajem jja ima već deset godina- Trijeznog sam ga u to cijelo vrijeme sreo samo dva puta, i to, kako mi sftm reče, zato, što je naišao na pravdu... Inače je uvijek pijan... Poslije te starčeve primjedbe skremto sam veću pažnju tome M filozofu“. Smetaia ga. čini se, ona vječna molitva njegova snsjeda, i zato se digao i otišao tamo medju onu skupinu po izgledu pulujućih radnika, Što su se prepirali o švrsi života. Jedan je izmedju njih tvrdio, da bi bio mogao postati i ministrom, da ie znao izrabiti jedan povoljii) čas u svome životu, koji mu se bio pružio. — Ovako sam, reče, promašio svrliu svoga života... — Da, da... — umješao se u njihov razgovor ,,fiiozof“. — Mnogi na tom svijetu prontaše svoj cilj. I gotovo uvijck samo zato, što se u jednom trenutku svoga života nisu znali snaći... Da, ii jednom jedinom trenutku... I čudno. ono što činiš čitavoga svoga vijeka, u jcdnom ćeš trenutku propustiti... I obrnuto, u jednom ćeš irenutku da učiniš ono, što nisi ueinio za cijeloga svoga života... Jedan jedini trenutak pregaranja i boli godine će činit nasladom... Jedan jedini, pazit treba koji, S cr u nadi da doba još je, zuade bit pretasno. •. U lovu za srećom razočarari si uvijek, ako ne pogodiš trenutka. u sfcoji ćeš je uhvatitj.

10. jula 1917. sjednika bivši ministar dr. Voja V e I ik o v i ć. Istoga dana i na isti način postavljeni su i ovi novi odbornici: bivši ministar dr. Mika Popović, bivši ministar Pavle Denić, bivši ministar Vasilije Antonić, profesor univerziteta Živojin Perić, advokat Dragutin Oodjevac, te trgovci Dragutin Karaulić i MiJan Pavlović, a razriješeni su odborničkog zvanja ovi doladanji odbornici: bravar Dimitrije Lazarević, krojač Trifun Stefanović, bivši trgovac Damnjan Marković, kafedžija Ilija Djordjević, moler Emilo Jurma i kafedžija .Vlada .Veljković. Novo imenovani odbornici s predsjednikom odbora na čelu postavljeni su od strane c. i k. vrhovnog zapovjedništva vojske, za članove „Centralnog odbora za pomoć“. Ovaj je odbor trebao iinati svoje pododbore u svim mjestima Srbije, koja su zap.osjednuta od c. i k. vojske. No pošto se organizacija ovili pododbora nije mogla izvršiti, centralni odbor za pomoć ograničio je svoj rad samo na pomaganje nevoljnih u Beogradu. U mjesecu septenibru propisan je od strane c. i k. glavnog vojnog zapovjedništva novi „Zakon o opštinama za Srbiju“- Pošto novim zakonom niie predvidjeno postajanje opštinskog odbora, opštinski jc odbor prestao funkcijonisati, a centralni odbor za pomoć ostao je i dalje u svojoj dužnosti. 9. novembra postavljeni su za zastupnika predsiednika Aleksandar Nemanjić, a za kmetove Kosta Stajić i Luka Pavičević. Na čelu opštjpske uprave ostao je i dalje c- i k. gradjanski povierenik g. Juhn. Po Članu 21 . „Zakona o opštinama’ * 1 on je „i^’ršujući organ c. i k. zapovjedništva mosne brane u Bcogradu kao okružnog zapovjedništva s djelokrugom sreskog zapovjedništva“. Riješenjem c. i k. gradjanskog povjerenika ustanovljena su u 1916. god. ova odjelenja; Ekonomat (šef Kosta Stajić); Administracija (šef iznajprije Dimitriie Janković, a poslije njegove smrti Momčilo Janković); S i r o t i n j s k o (šef iznajprije Pavle Pavlović, a poslije njegove ostavke A'lada Spasojević); T a k s e n o-p o r e s k o (šef Luka Pavičević); Sudsko (šef Milan Marković); T e h n i č k o (šef Svetislav Putnik); S a n i t e ( s k o (šef dr. Voja Djordjević); Računovodno (šef Tasa Miloievič); Sekretarijat (šef Aleksanđar Nemanjić). Jedan od najvećih poslova opštinske uprave u cijeloj 1916. god. bio je rad na snabdijevanju stanovništva životnim namimicania. Ovaj je posao postajao u toliko veći i teži, u koliko je broj gradjanskog stanovništva u Beogradu rasao. Po popisu ođ mjeseca jula 1916. gu Beogradu je bilo svega 48.014 stanovnika, i to; u starosti do 15 godina 16.281 (8152 muška, 8129 ženskih), od 16—60 godina 27.087 (7110 muških, 19-977 ženskih), preko 60 godina 4646 (2360 muških, 2286 ženskili)Da bi opštinska uprava potpunije zadovoljila potrebaina stanovništva u životnim nainirnicama, ona je vršila neposrednu nabavku brašna, žita, šećera, griza, drva i ostalili najnužnijih životnih namirnica, kupujući sve to kako od c. i k. vojnih vlasti tako i cd privatnih trgovaca i liferanata. I ako je opštinska uprava neposredncm nabavkom životnih namirnica i prodajom n*. svojim prodaviiicama na-

Broj 187. stojala, da potrebu stanovništva Jto bolje podmiri, ona je ipak bila svjesna da je za ishranu 48.000 stanovnika neophodno potrebna jača trgovinska veza Beograda sa svim oblastima Srbije. Zato se, za ocjenu pitanja o snabdijevanju Beograda životnim namirnicama, moraju imati u vidu ove činjenice: 1- Đa je Beograd, kao i sve velike varoši, uvijek živio od trgovine sa cijelom zemljom; 2. Da je, po administrativnoj podjell ckruga i srezova Beogradu zadržan neposredni trgovački saobraćaj samo sa svojini srezom, te je uvoz iz drugih srezova i okruga bio vezan za naročita dopuštenja; 3. Da su zapoviednici c. i k’. sreskili i okružnih zapovjedništava, za unutrašnje upravljanje u svojim oblastima imali izvjesnu autonomiju. te su nastojali da izvoz iz svojih oblasti ograniče u korist svoga stanovnlštva, i 4. Da su c- i k. političke vlasti iž vojnili razloga, dopuštale putovanje i u svrhu trgovine razumije se samo posve pouzdanim licima. Nesigurnost za redovno dobijanje vagona za transport robe, što je prirodna posljedica ratnili saobraćajnih potreba, nije davala trgovcima dovoljnili osnovnili uslova za plasiranje većih kapitala. To je bio uzrok, da jc trgovi* na slabo bila u rukama jačih kapitalista. Ova je okolnost jako uticala i na nemoralno skakanje cijena životnim namirnicama kako u Beogradu, tako i u unutrašnjosti. Trgovci su naime sa malim kapitalom mogli kupovati samo mar.je kojičine robe i iz njih tražiii procenaf, koji odgovara i njihovim troškovima i povećanju njihova kapitalaRadj uredjenja tih pirania a u svrhu što boljeg snabdijevanja Beograda životnim namirnicama, kao i u svrliu jačeg usposlavljanja trgovine izmediu Beograda i unutrašnjosti zemlje, opš:inska je uprava održala dvije konferencije s predstavnicima intendanture i političkog odjelenja c. i k. glavnog vojnog zapovjedništva, kao i s predstavnicima c. k. zapovjedništva beogradskog sreza i grada Beograda. Rezultat je ovih konferencija bio: 1- Da je c. i k. civilni komesar od strane opštine izdavao odobrenja pouzdaniin iicima za dobijanje koncesija ođ c. i k. glavnog vojnog zapovjedništva, za putovanje u unutrašnjost u svrhu trgovine; 2- Da je c. i k. glavno vojno zapovjedništvo izđalo zapovijesti svima c. 1 k. okružnim i sreskim zapovjedništvima, đa od intendanture c. i k. glavnog voinog zanovjedništva odobrene količine životnih namirnica za uvoz u Beograd, dopuste izvesti iz njrhovih pcdručja, i 3. Da je c- i k. glavno vojno zapavjedništvo odobrilo ustupanje vagona za željeznički prenos životnih namirr.ica iz unutrašnjosti u Beograd. Na osnovu toga dobilo je 350 lica povlastice za putovanje po unutrašnjcrsti radi kupovine i dovoza životnih' namirnica u Beograd. Ova se pomoć brzo osjetila. Uvoz povrća i voća u Beograd u 1916. god- kretao se ovako: Krumpira je dovezeno svega l, 415.795 kilograma, p a s u 1 j a 276-332 kilograma, luka 877-571 kilogram, kupusa 1,298.611 kilograma, patlldžana 1,153-725 kilograma, arpadžik a 65.442 kilograma, razne zeleni 1,060-000 kilograma, voća 1,315.859 kiJograma. običnog groždja 740.641 kilogram, f i n og groždja 212.001 kilogram, oraha 34322 kilograma, b c s t a n a 203.260 hilograma, p e k m ez a 33.507 kilograma. (Nas4aviće se).

Utorak da nam nameluu jedan nočastan mir, kakoga želi Njemačka, uskraćujem ja svaku slobodu. 0 Grčkoj je rekao Ribot, đa je dostajalo samo malo smjelosli i odlučnosti da se u zemlji uspostavi opet jedinstvo. Ribot je zatim uzvisivao rusku vojsku i izjavio, da je pobjeđa si guma ako saveznici sačuvaju svoje dostojanstvo. — roslije toga je vladi pretlloženim dnevnim redom sa 275 proliv 23 glasova izglasano povjerenje. Poslije piočilanog dnevnog ređa većine pozvali su t. zv. „Kientalci" predsjednika komore Desclianela, da pročila i po njima pređloženi dnevni red. Deschanel je tootklonio. Poslanik Ogaqueue napao je na tx> više vojničke funkcijonare. Poslanik Ferry govorio je posiije toga 0 radu pojedinih saveznika kod vojničkih operacija i zatražio, da Engleska preuzine veće dijclove fronla i pošalje u Francusku više vojske. Poslanik D a 1biez je izjavio, da odgovomost za aprilsku ofenzivu pada na ratni savjet u Compiegnu.

Neograničeni podmornički rat. Potocljen engleski razarač. Kb. Loudon, 8. jula. Admiralitet javlja: Jednog našeg razorača je u S j e v e r n 0 m m 0 r u t o rpedovala j potopila neprijaleljska podmomica. t>pašen je jedan časmk, i 7 Ijuđi. Engieska sjevema opasna zona. jf, Haag, 9. jula. Zvanično se javlja, da je engleski •ninislar spoljnih posiova na ponovijeno pitanje holandskog poslanika izjavio, da najnovijc proširenje opa^nc zone nije ni kojim načinom upravljeno protivu Holandije, nego su ga izazvali isključivo vojnički razlozi, du bi se neprijateljskim boračkim snagama spriječio ulazak u biitanske vode. Minisiar spoljnih poslova misli, da u Hotandiji predstavljaju sebi pretjerane posljedice od te mjere za holandsku plovidbu, kojoj u ostaloin osim dosadanjih stoje 11 a raspoloženju i drugi plovidbeni putovi. Mine prvih dana nisu položene. Holandska vlada je odgovoiila engteskoj vladi, da ona nerna na raspoloženju drugih morskih putova pa je izjavila uvjerenje, da će engleska vlada ponovo uzeti u o ijenu pomenute mjere. Kitajska carevina. Ahdikacija kitajskog cara. Kb. Peking, 9. jula. Reuler javlja: Nekoiiko letilica je bacilo bombe 11 a carsku palalu. General 8angeusen(?) podnio je docnije caru svo ju ostavku. Car je izđao proglas, kojim je objavio svoju abđikaciju. Vjerovatno je da će piilike uzeti mirni obrt.

Najnovije brzojavne vijesti. Socijalista Otto Bauer 11 Petrogradu. (Nai'očiti brzojav „Beogradskih Novina") Stockholm, 9. jula. Prema jeiinoj ohjavi radničkog i vojpićkog savjeta je ministar vojiri dozvolio, da austro-ugarski socijalistički vodj Otto Rauer, koji se o<l 1915. nalazi u Ru-

I tako redoni... Tip do tipa. Jedan zanimljiviji od drugoga... Cuje se i pjesnia i svirka. Dva vandrokaša eno ondje u sredini, upravo pod onom petrolejskcm lampom što nije očišćena već Bog si ga zna od kada, zapjevali tiho, glasom punim čežnje: „Nach der Heimat mocht ich wieder“... dok eno ondje baš nasuprot njih isto tako tilio svira na malu harmoniku jedan bogalj. Svira, a iz te njegove svirke bez odredjenib uota kao da se izlijevaju i svi njegovi osjećaji. Čas mu je svirka tuž11 a. sentinientalna, čas razuzdana, kao luda ... Mene ponovno zahvatila zamaglica. Od vrućine i smrada, zadaha onih prnjaka i silnog onog iskašljavauja kao po dogovoru, bez kraja. Još nije pravo prestao prvi, več je započelo da kašlje njih deset drugUi. Onda za njima ostaii i fako bez prestanka. Htio sam već da odem nialo na svježi vazduh, kad zazvoni zvono. Sve se trgne. I sSmo kašijmanje prcs.alo na čas. — Šta to zvoni? upitam starca. — Započinje prijeni. Ljudi poustaiaii, spremili s;vari i izvadili isprave. Sve je spremno i čeka... Iako svako znade, gdje će da započne prijem, ne gura sc oko onog injesta niko. Svakoga ko da je spopao ko neki strah i niko ne će da bude prvi. Onaj se zastor na prozorčiću odgrnuo, iza njega se pojavi neki mrk čovjek, crnih brkova. Primanie je započelo. Kome su isprave bile u ređu i ko u tom konačiš;u niie već uzeo utočišta u rpku od tri mjeseca, dobio je jednu kartu sa brojeni i cdilazio na konak. ispočetka je sve teklo prilično glatk’o. Rijetko je kome činovnik našao prl-

BEOGRADSI’E NOVINE siji kao ratni zarobljenilf, može doputovati u Pcliograd. Požar na rakoskol stanici(Naročiti brzojav „Bcogradsl i’i Novina") Budimpešta, 9. jula. Juće je po podne u 4 sata izbio požar na rakoskoj stanici za razrnjcšianje vozova. Požar je zahvalio 20 vagona, koji su hili nalovareni stubovima za brzojav. Požaraicima nekolikili kotara je najzad pošlo za rukom, da požar ograniče na mjesto njegovog postanka. Onih 20 vagona je potpuno izgorjelo. 8tcla iznosi preko 100.000 knina. Dogadjaji u Španiji. Kb. Barceloina, 9. jula. (Havus.) Prvi sastanak katalonskih seuatora i poslanika održan je juč« u gradskoj vijećnici. Učestvovali su parlamentarci svili političkih stranaka. Jednoglasno je prihvaćen zaključak, kojim se pozivlje vlada da uvede autonomnu upravu u cijeloj Spaniji. Daljc se zahtijeva saziv izvanredne skupšline svih španskih poslanika i seoatora, ako vlada ne bi sazvala korteže. Zaštita grčkih interesa u monarhiji. (Naročili brzojav „Bcogradskih Novina') Beč, 9. juia. Povođom prekida diplomatskih odnosa izmedju Austro-Ugarske i Grčke primile su se žaštite grčkih đržavljana i interesa u monarhiji holandske zastupničke vlasti. U Grčkoj je povjerena zašti'a austro-ugarskih državljana kao i prije Holandiji (u Eolunu pak tamošnjem španskom konsulu).

Iz današnje Srbije. Rad beogradskog opjtinskog odbora odl. januara do31. decembra 1916. g. Krajem mjeseca aprila o- g- donijeli smc opširan prikaz 0 radu beogradskog opš'inskog odbora od 7. oktobra do 31. dteen'bra 1915. g. Na temeljj podataka, kojc smc dobili s nadležne strane. produžićemo sada s prikazom 0 radu spon;er.utog odbora za vtfij emc od 1- januara do 31. decenihra 1916. g. 1 *. Do 2. februara 19J6, god. poslovi su opštine grada Bedgrad^i tekli u glavnom kao i u 1915. god- Toga je dana postavljen za upravnika opšiine u svojstvu c. i k. gradjanskog povjerenika bivši predstojnik zemunskog kotara g. J u h n. Ovoni promjenom forma upravIjanja opštinskim poslovima izmijenjena je u toliko, što je sve upravne poslove. opštinskog predsjedništva prettzeo u svoje ruke novi gradjanski povjerenik. Predsjednik, je dobio položaj predsjednika opštinskog odbora, a potpredsjednik i kmetovi, ostali su na položajima glavara pojedinilt odjelenja. Ma da se postavljanjem c. i k. gradjanskog povjerenika za upravnika opštine grada Beograda po formi umanjio značaj opštinske samouprave, ono se za praktičan rad opštine pokazalo veoma korisno. Poslovi su se inogli brže svršavatj, jer su nadležne c. i k. vojne vlas.i, imajtići u samoj opštini svoga predstavnika, mogle imati većeg povjerenja u rad opštine. Pošto je predsjednik Stevan L evaj podnio ostavku 11 a položaju predsjednika opšiinskog odbora, postavljen ie 18- februara po želji c. i k. glavnog vojnog zapovjednika za novog pred-

govora. Soba za primanje gotovo se već bila ispraznila. Cekalo nas još samu kojih desetak- Sad je došla na red ona djevojka, što je sjedila ondje kod vratiju i na svom kovčežiću čitala oglase. — Vas ne mogu da primim, odgovorio joj činovnik. Djevojka uzdrhtne i jedva prcmuca: — Zašto?... Ja nemam gdje da noćim— Nije me briga. Sta mislite. da mi ne znamo, kakova ste vi ptica? U tnjesec ste dana izmijenili četiri injest3. Nigdje niste ostali dulje od 'ri dana... — Nisain ja kriva, gospodinc. litjeli su od mene ne samo da ini služim, nego da još i • . . Nije izgovorila. Zacrvenila se samo i poniknula... — Tako svaka kaže. Razumijemo nit to. Odstranite se, jer ću inače pozvati stražara. Djevojka je odstupil3 i zakoračila pretna izlaznim vratima. Ondjc je za čas zastala, ogledala se još jednoni. tizdahnula, a zatim uzevši svoj kivčežić, otišla 11 noč... Došao je na red onaj rnladić upalih obraza, što je pravio bilješke u svom ,,notesu“. — Ta vi ste još juče bili ovdie... — Jesam... — Pa zar ne znate. da danas prema tome nemate viŠe prava ... — Kiša je padala cijeli dan. Nisam mogao da otputujem. — Žalim. Propis jc propis. Tražite konačište drugdje ... 1 mladić je odstupio. Stajao još nekih par časaka nepomično u dvorani. bijesno gledajući oko sebe i nervozno čupajući onaj svoj ntali crni brčić, a on-

da pograbio šešir i uz groznu kletvu jurnuo u onu kišu i grmljavinu. Najposliie smo došli na red mj, ja I moj saputnik, starac bez lijeve ruke. Mene je činovnik primio bez riječi, s'arca je nekako sumnjivo promatrao. — Kad ste vi bili posljednji put ovdje? — Nisam još bio . . . — Niste!... Hnt... zaklimao nekako čudno svojoni glavom činovnik i ponovno okretao onu požutjelu starčcvu ispravu ... Najposlije niu ipak dade kartu uz primjedbu: — To mi se još nije dogodilo... Ne... ovakova sličnost... — Neka vas to ništa ne buni- Svi starci, koji nose bradu, izgiedaju na istu formu, nasmiješi se starac. Meni su već mnogi rekli, da siičim svetom Petru... Otišli smo. U drugoj smo se dvorani morali svući. Pretražiše nam košulje, da li nemamo možda vaši, a zatim se moradosmo prije spavanja i okupati. Kolika je to blagodat na putu, znade samo onaj, koji je to iskusio. Bio sam umoran i san bi me zacijelo brzo svladao, da nijc odjednom mom suputniku-starcu silno pozlilo. Ono inače biijedo njegovo lice počelo da modri. Disaj mu je postajao sve teži i teži... Previjao se i stenjao... Bio je to čudan koncerat u zajednici s onim šaputanjem molitve onoga bogomoljca, onim kašljucanjein koje ni ovdje nije htjelo da prestane, te s onom kletvom, što ju jc izušćivao onaj pijanica-kockar, ne mogavši zbog svega toga da nadje počinka. Negtije oko pola noći starčiču bi, izgledalo je bar tako, malo bolje.

Mene je već prošao drijem pa sam ga onako škiiječi promatrao. Još podjednako teško dišući ogleđavao se, da li ga ko ne gleda, a onda ispod košulje izvađio jednu irtalu kuvertu i iz nje neku sliku. Nisam se prevario, starac je tu sliku primicao usnicama i Ijubio je, ljubio... Za tim ga opet ulivatili kao neki teški grčevi... Bilo mi je neprijatno gledati ga gdje se pati i upravo sam svratio svoj pogled na onu četu komaraca, što su kroz otvoreni prozor nasrtavali na onu treperuću malu svjetiljku pred uiaznim vratima, kad začujein starčev iznemogao gias, gdje me zove... Skočim k njemu ... — Sta je čiko? — Podaj mi žižicu! — Nemam ... Oduzeli nam sve, da ne pušimo... — Ovaj... Onda... Za svaki slučaj... evo... uzmi ovo i spali docnije... Ne kazuj to nikome., nikome... Uzeo sam. Bila je to ona ista kuverta, što ju je čas prije bio izvadio iz njedara zajedno sa onom slikom ... — Šta je to čiko? — Ne pitaj... zadrži... i spali... biče ti za dušu... Dalje nije mogao da zbori. Uhvatili ga ponovo grčevi. Prsa su mu se burno talasala, oči, one dobroćudne njegove oči zatvarale se i otvarale ... Onda se zatim za čas umirio... kao uzburkano more poslije jake bure... 1 kao što se i valovi mora, prije no što se posvema smire, još jeđnom silovito uzbibaju, tako je i starac odmah poslijc toga prividnoga mira uzdahnuo još jednom teško i duboko — po posljednji put...