Београдске новине

Đroj 192.

Nedjelja

fteogradske Novtne

15. jnla 1917

Strana 5

zur Kenntniss der Pteridophytanflora Sfid-Kroatiens", a uz to tma i veći broj manilh florlstlčkili prikaza i bilježaka. Najveće će djelo Rossievo. svakako ovaj herbarij, koii će uz Schlosser-Vukotinovićevo djelo „Fiora croatica Hircovu „Reviziju hrvatske flore moć! budućnosti da posluži kao temeljito djelo za hrvatsku floru. 1 upravo je to bio razlog, da je predstojništvo botaničkofiziološkoga zavoda hrvatskoga sveučl’lišta nastojalo, da stupi u pregovore s majorom Rossi-em, ne bi li on tu znatnu zbirlui uz odštetu prepustio hrvaiskom sveučilištu. Rossi je s mnogo patriotizma došao ovomn pozivu sa svojom ponudom u susret, te je kr. zemaljska vlada, odjel za bogoštovlje i nastavu, ovu ponudu prihvatila i herbarij kupnjom nabavila za botanički zavod, što se ima zahvaliti i osobitoj brizi odjelnoga predstojnika dra Stjepana 'I ropsehn, koju je posvećivao hrvatskim kulturnim zavodima. Tako se ova znamenita zbirka čuva danas u botaničko-fiziološkom zavodu kr. sveučilišta, gdje će današnjoj i buđućoj generaciji brvatskih botaničara služiti kao uzor- Zbirka ove vrste i kao neiscrpno vrelo poukc pri izučavanj’.i brvatske flore. .,N. N.“ Uzdržaljivost. U ovo veliko i strašno doba, koje proživljujemo, rehabilitiraja se i kiopos'j. Tako se povraća medju oslalim kreposti ina i uzđržaljivost. Sta je bila uzclržaljiyost prije rata? Bila je u očima većine fnaJogradjanska krepost, koja je potrebni faia činila siroma-tvo snosljivim. Neuzdržaljivi su rekli, da je čovjek uzdržaljiv, kad mora da bude uzđržuljiv, kad nema gredstava, đa sebi pribavi užitka, za kojim bi inaee iilepio. Pa ni uzdržaljivost nekili bogataša nije doprinijela tome, da ee povisi sjaj ove kreposti. Njihova uzidržaljivost izgleda Cesto strašno slična žkrlosti, pa ako nije škrtost, onda no osjećaju slasti živ'ota, koje su im skroz Hepoznale. A ima i drugili uzdržaljivih bogataša, ali se njihova krepost hihko eteče; oni znadu, da mogu svega imati, Žlo iin duša ište, i svjesni toga Jako podnose, da sebi uskrate koji užilak. Poznavao sam jednog, koji je vazđa iziaZio na sokak u iznošenom gornjem kautu i najviše uživao, kad bi ga ljudi, oji ga nisu poznavali, pogledali preko ledja. Jer došao je čas, kad je izašlo ha bijeli dan, da je bio plaho bogat, a su oni ljudi staja!i zabezeknuti. Baš ao u narodnoj priči, kad prosjak odbaci sa scbe isparanu kabanicu, pa pofazujuć na svoju zlatnu uniformu izjavljuje ponosno čedno, da je on car Josip. Rafiniranost u uživauju, da se čovjek na oko prikazuje uzđržaljivim, sve je prije, nego uzdržaijivost. Ali su ovi izrodi uzdržaljivosti doprinijeli tome, da se jc diskrodilirala prava krepost uzdržaljivosti. Naravno, i pia\a uzdižatjivost imadc zaldetog dušmaaina u macionalnoj eko liomiji. Nacionalna ekonomija veli, da bi brzo veiiki broj produktivnih područja ležao na ugaru, kad bi se bogataši obra tili na uzdržaljivost. Nesla'o bi, velo, he saino svih luksuznih artikla, nego bi hiorala zakržljaviti i plemenitija dobra fcovječanstva, iosobito umjetnost i literatura. Uzdržaljivost jc kao na slrmoj glačini, nepvesta-no se skliže dolje. Danas stcgnem svoje potrebc do neke crle, sutra opažarn, da iuogu sasma dobro daljo ići i odrcći se i drugih stvari, koje su mi so danas još činile svakako potrebite. 1 dodješ do tog, da provodiš uzdržaJjivost kao šport. Jedan ćc lako raditi iz Žkrlosti, drugi iz častohleplja, da u toj lijepoj slvari vi.še napreduje, nego tlrugi. Ta, to vidimo na prosjacima, u kojili so u niiliovoj slamnjači narlju stotine hiljadn. Zašlo su oni gtadovali i ctskudijcvali? To jc bila zagrižeuost, šport i!i kako hoćeš već da nazoveš tu Judost. Kamo lii đošlo čovječanstvo, kal bi ta krepost postala općenila? Istina, polninuli smo se već za to, da stabla odricanja nc rastu u nebo, ali se nrora raskrinkati u svoj njezinoj sramoti ia takozvana krepost i iščupati njezino korenje. Čovječanstvo bi moralo zakržljuvili, kad bi so u većini obratilo svoni cvandjelju. Asketi/.am u prvom stoljeću kršćanslva nijc bio dnigo, nego uzdržaljivost kao nauka spasa. Kako je tad izgledalo u svijetu? Uzdržaljivost jo za nekoliko ercmita, kojih so vazda nndje; tma nije za svijet. Ljepota u svim njez:nim oblicima ne može se podnos!ti s uzdržaijivosti. I.jopota potječe od dokolice, od preobilja, od lahkog mišljeiv’a, kojo 110 računa i ne trgujc. Uzdrža'.jivost jc kropost onih, koji su osudjcni, da oskudijovaju. Neuzdržaljivost jo ostan, koji goni Ijudo luiprijerl i č ni ih izumiteljima. Ko jo uzdrZaljiv, predajo so svojoj sudhini, lo jcst: zakržljavi. Uzdržaljivost nijo krepost, ncgo patnja. A proliv palnje jnora so boriti, pahija se mora u'blažiti, patnja so mora uništiti. U.a se tu možda nije đogorli a zatoijena pojmova? Mislimo li im i naciooalni ekonotni isto, kad govorimo o uzdržatjivosti? Prije svega valja na ćonalnim ekononrima bistro razjaaaiti stanovište. Kad je govor o ćudorednim viijednostima, onda oaii nemaju prava, da govore. Oni uam prijele, da bi ostalo na togaru više produktivnih područja, ka.l bi uzdržaljivost vlada'a. Pa onda? Zar smo mi tu radi produktivnih područja 111 obralno? Uzmimo slučaj, da d : amanti padnu žrtvom uzđraMjivosti, da dakle d a■ aut 'k i uo' a n-’ bi imr>la nrivlnč.vo si(e

za ljude, koji hoće da zasluže novaca, pa da bi prestald i brušenje điamanata u Amsterdamu i da bi se na posljetku trgovci diamanata morali ogledati za drugom zaslugom. To su sigurao s nacionalnoekonomskoga stanovišta važne činjenice. A jesu li isto tako važne u ćudorednom pogledu? Moraju li biti diatnanti, to jest: raoraju li se nosjtt'i, i kad bi to bilo ćudoredno pogubno? Da ne budemo zlo shvaćeni: Mi nemamo niš'a protiv diamanata i držimo, da nisu pogubni za ćudorednost, pa makar bi njinov sjaj mnogu ženu zaveo, jer one, koje se hoću da zaveđu, brzo se za vedu, pa, ma J.o i ne učinili d'amanli, opet se nadje još drugih sredstava. Aii kako smiju nacionatni ekonomi u pitanjima ćudoredja iznositi nacionalnoekonomisličke razloge? Nacionalni so ekonomi bave s materijalnim dobrima, što ih ima: etičari se bave s ćudorednifn vrijeđnoslima, koje treba da budu. Obadva nemaju nikakva posla jeđan s drugim. Uzmimo slučaj, da je ćudoredje više vrijedno, nego materijaJna dobra, da medju ovima imadc talcovib, koja pogubno 'djeluju: zar se ne mora u takvom slučaju dati vlast obzirima ćudoredja? Trgovina opijiunom zabraujuje se u Parizu, trgovina otrova svagdje, a zašto? Ta tu bi se dala zaslužiti lijepa svola novaca. Ali, mora se čuvati Ijuđski životl Samo ljudski život? A ćudoredje ne? U Ugarskoj |se smiju prodavali pornografske knjige svuknd slobodnoi, a najslo bodnije u blizinr škola, jer se tamo rentira. Protiv tog sc nacionalnoekoiiomski he možc ustajati. Roba se mora nudjati toa prodaju ondje, gdje se misli, da će biti prodjc. Dakle tu zaista vlada nacionalna ekonomija, ali šta na to kažu rofiitelji školske djece? Iz toga možda ipak proizlazi, da se najprvo moraju odlučiti etička pitanja, onda mogu doći do riječi nacionalnockonomička. Dalde, kad bi uzdržaljivost bila etički vazda zapovijed, a —, i f ra\x> shvaćeno — došla u snkob s mnogirn granama prođukcije, onda se opet ne bi mogli uzeti u obzir ti nacionaJnoekonomički obziri. Tražioci brušači i trgovci diamanata —< da se vratimo na naš prijašnji. primjcr — morali bi se ogledali za kakvim đrugim posiom. Zapravo jo čudnovato, da so moraju reći takve stvari. Ali so moraju reći, jer, kad se prosudjuju iiacionalnockonoinsko pojave, ne samo no dolazo u obzir etička gledišta, n ( 'g<> so upravo poriču. Russeau imao je smjelosti, da reče: povjesnicki razvitak pokvario je narav, pa sc rni mo ramo vratiii natrag nepokvarenoj naravi. Ko bi dauas iinao smjetosti da reče: Svi vasi inaterijalnl nnprtci ništa mi no Imponiraju, kad idu ispod rukc s ćudorednom gnjiicži! Eto vam Englcsko. Najveći hoteli na svijetu — ta to vam imponira! — najbrže željezuice — 110 kilometara jia sat, najveći diamanti i biseri, najviše zlata, najljcpši seoski dvorci, u kratko, što 'scbi samo možo izmisliti, a donijela je na E\ ropu najnećudoredniji rat, što je ikad bio vodjen; niora sc jedan iveliki narod sputati u okovo, moraju so stara carstva Ir askomadati, samo da inože Engleska i dalje zasluživati toliko novaca, koliko jc uopćo moguće! što na svo to kažc siromašna Kordohja ćudorednost? Da, nacionalna je ekonomija puno jača, nego ova Kordeiija! Ali, svidja li vam se? Što nam još manjka, da buđemo gotovi s nacionalnom ekonomijom, pokazaće se kao krivo shvaćanje i kao pusta obinana. Pusta opsjena se odnosi na to što se umjetnost i literatura uzima u naeionalnu ekonomiju. Umjetnost i litera- | hira i nc spađaju nikako u područje uzdržaljivosti. Svakako, i umjetnost i literatura roprezcntiraju naclonatnoekonomsku vrijodnost, i katkad vrlo si'nu, a!i ova je vrijednost samo od prilike simbol za vri jednost sasma druge vrsti, koja je u njima. Buduč d:i je i Rafael samo naslikano đrvo ili naslikano p'atno, pa i Rafael može bili vlasništvo, onda so mora udarili nekakva cijena za to, ali je ta cijena ovisna od puno slučajnosti. Tu se niksko ne podudaraju Umjetnička vrijodnost i novčana vrijednost. Trgovac se ne treba nikako brigali za umjotničku vrijeđnost, zar nema baš nikskva obji-ktivrog injerila: on računa s ut' , kmico , n k p ci: kmac S“ većinom isto tako malo bri a za umjet- j ničku vrijednost, njega takodjev najvećn a mleresira, utakmica, u kojoj hoće cla oslanc pobjcditelj. On osjeća potrehu, da drugo nadmaši ili da stečo slavu bo- j gatog i umnog sabirača. UzdržaJjivost se vazda samo odnosi na z.adovoljenje potreba, a u tom zadovoljeuju možento set i nametnuti ogrndu. Ali umjetnički užitak nije zadovoljenjo potreba u običnom smislu riječi. Ja neću nikomo reći: Ta, nemoj bili tako nezasitljiv u razmatranju ovog Rafaela, hudi umjercn, kad sc diviš ovom pjesniku... Takav zbor nema nikakva smis'a, to vidi svak. Umjetnost i litcratura mogu cvasli, kacl bi b !a najveća uzdržaljivost ljudi, a ko zna, da li ne bi uzdržaljivost sobom donijela puno zdravlje cvalanjo uinjetnosti i literature, nego našc doba, koje sc lrianja ncumjorenosti?^ A na posljetku uzdržaljivost i nc znači nikako lo, da se čovjek snstežo kao škrtac od dobara života i svijela. Uzđržaljivost je priiikama primjereno, uredjcno humaniziranje i Tacionaliziianje naših potreba. To jest: Uzdrža jivost čovjek ne uskraćuje sebi ispunjavanje svojih želja, nego sebi uskraćuje neumjerene, neunme želje. Uzdržaljivost ide na volju, uzdržaljivost je disciplina voije. Stoga nzdržaljivost ne boli, dapaČo nzi držaljivost je izvor osobitlli, uajčišćih nži-

taJca, onih uiitaka, koji potječu iz naše vlasti nad nama samiraa. Stoga je uzdržaJjivost gipka, kao da se može modelirati. Ko s požndnim osjećajem misli na zadovoijenje svojlb požuda, oejeća bijesni bol, ako mu se uskrati to zadovoljenje. Takav čovjek niliako ne nizuini uzdržaljivog čovjeka; on imputiia ovome svoje željiei i he pojima, kako ovaj može da mimo snosi oskudicu;. I uzdržljiv se čovjek mora boriti, ali on može pobijediti, dok je nemoćno požudnom nemoguća svaka pobjeda. I uzcLržaljivost je haravno vrlo različitog stepena. Nema srnisla, kad čovjek zatomljuje potrebe, koje mu je lako ispuniti. Seljak je naravno sasma dmkčije uzdržaljiv, nego Čovjek, koji atoji na višem socialnoin stepenu. Uzdržaljrvi se ljudi poznaju sasma naročito u ovo teško doba. Orijeh jo sad rasipati, gdje ili toliko trpi nevolju. Već stoga, da potrebne ne vrijedjamo lako teško, moramo da ne samo na oko budemo uzdržaljivi, nego i u dnu duše svoje. Doći će sigurno i poslije rata teška vremena i tada će so pozuati ljudi plemeniti po vlasti, koju au stokli sami nad sobom. A vidiće se i to, koliko smo sebi mnogo umjetnih potreba prisvojili i u duši gajili, a biće nam upravo olakšanje, kad ih se oslobodimo. Uzdržaljiv čovjek će fako i slobodno hodati unaokolo, oslobodjen ovoga t ereta, ne će iviše pomućeno gledati u svijet, nego dobre volje, jer je toliko trica odbacio. Nećc vazda misliti na to, koliko mora oskudijevati, nego će se sjcćati na innoge pobjedo, koje je stekao nad soboni. To je prava vladalačlca samosvijest, koja nikom ne čini na žao, jer neina većeg gospodara, nego što je onaj, koji je gospođar sebe samog. {

Razne vijesti. Onijemio, pa progovorio pod uticajem Iiipnose. U jednoj bečkoj garnizonoj bolnici bio je na liječeuju jedan časnik, koji je u niaju o. g. naprasno onijemio i nije mogao uikako više da progovori pokraj svega svoga usiljavanja i liječničkog nastojavanja. Bolesnik je od pogodca jednoga kuršuma izgubio desno oko, ali inače nije bio povrijedjen, te je mogao sve svoje misli pismeno da izražava. Liječničkom dijaguozom utvrdjeno je, da je kod bolesnika naprasno nastupila jiisferična onijemelost, te bolničk’i llječnik dr. E. F r 0 s c !i e 1 pokuša, da ovu odštraiii pomoču hipnoze. Ovaj je pokušaj krunisan uspjehom, jer već poslije druge hipnoze časnik je progovorio i danas je potpuno zdrav. * Nov sistem vazđušniii željezuica. U Kalifornaji čine baš sad praktične pokuse s novim sistemom vazdušnih žeIjeznica, koji je izmislio američki inženjer J. W. Fawles. Kaq..što je poznato, do &ad su kola vazdušnd'h bi visečih željeznica pokretana snagomiiz jedne centrale, dok kod ovog novog ižstsima ta oentrala otpada. U mjesto ove irnaju svaka koia svoj motor, koji u minuti pravi 1000 okrotaja, te može sa svojim kolima da prevaii pnt od 320 kilometara za jedan sat. Pronalazač tvrdi, da se njegov sistem može uvesti i kod običnih žcljeznioa, a naročito brdskih, radi povećanja siiage i brzine, a drugi stručiijacl t\<rde, da će taj sistem nr.ročito industrlji bitl od velike koristl. * Svadbeni put podmornicom. Tu skoro ožeuio se u Kopenhagenu neki norveški inženjer, koji je u službi jednog velikog njeniačkog preduzeča u Berlinu. Sad je postavljen taj inženjer kao zastupnik toga društva u lioiandskoj Indijl, te je namislio da tamo otputuje sa svojom suprugom jednom podmorniconi, koja je svojiua toga preduzeća. Izvjesno je, da taj svadbeni put neće biti najprijatniji, ati mladi supružnid nemaju za sad druge mogućnosti da se ne odvajaju a da muž nastupi svoiu no\m dužnost. * Rat I odelo. Jedau liječnik pi.se: Cucliiovato je, da ni sam rat ne inože da prekine s modom! Zar ne bi bilo mnogo prijatnije, iči ijeti gologlav i bosonog ili bar u nanulama? Ići gologlav najbolje je sredstvo za jačanje kose, a ići bosonog je opet najbolje sredstvo protiv znojenja nogu- Pa kako bi tek prijatno biio ići Ijeti samo u košulji! To do duše naši seljaci i čine, ali ne mi ,,gradjani“, koji se smatramo da smo napredniji o<l njih. Šta će vam na pripeci kaput, prsluk, okovratnik i manžetne? Ali da, niko nije rađ da upada u oči i da niu se smiju. Ali, kad bi svi muškarci tako radili, onda to niti bi upadalo u oči, niti bi bilo smiješno. A trebalo bi tako da se radi već s obzirora na velikn skupoću. Izgleda, da se baš zbog te skupoće i tjera taj luksus, jer svaki pojedinac misli time da zamaže oči svojoj okolini o svome pravom materijalnom stanju. Muškarci ismijevaju ženskinje zbog mode, a ovamo su baš oni pravi robovi le mode- * Mjesečarstvo Dr. Wi)he!m Stekel napisao je raspravicn, u kojoj dokazuje na osnovi mnogih posmatranja, da bu mjesečari Ijudr, koji silno čeznu za nečim, a ne mogu tu svoju čežnju da podmire. Mjcsec nema nikakvog uticaja na tu bolest, osim što svijetli, te oiakšava mjesečaru, da se bolje

orijentiše. SvjetLost punog mjeeeca aamo kuraži mjesečara, da nstane 1 da traži da zadovolji avoju čežnju, koja je obično lzvan njegove moćl. On nstaje 1 hoda, penje •e u užasne visfne i »pušta u »trašne dubine. On vfdi i prema tome se upravlja, a ne posrće zato, ito nlje svjestan opasnosti, koja g a okružava. S umorom počinje da opada moć njegove čežnje i on se vraća, od kud je pošao. Ako gia nješto probudi iz njegovog zanosa, on dolazi k sebi 1 primjetivšl opasnost, koja ga okružuje, postaje svjestan tste, te se u strahu stropoštava, a pošto se sve to zbiva u zanosnom snu, to obično bolesnik nezna ništa o torne svome stanju. * Blago, koje ne tone. Povodom sve češćili pota.djanja brodova izmisiili su u Americi ti 2 han'r'”U, koji omogućava, da se od potapljanja spasu bar manje dragocjenosti od velike vrijednosti, kao što su: brodarski i putnički dokumenti, dragulje i novac. Mehanizam Je prilično prost i sastoji se poglavito iz jednog željeznog šupljeg cdiindra, čiji Je gornjl dio otvoren i žicama isprepleten. Dragocjenosti, koje treba sačuvati od potapljanja, stavljaju se u omaiije kovčežiče od pluta, a ovi u dlindar, ovaj pak negdje slotiodno na sredini broda, gdjo stoji njegov otvoreni kraj u visini s brodskom palubom. Kad brod iz budi kog uzroka počne da tone, onda jurae vodaiu taj cilinđar. Kovčežići od pluta u njemu počnu da se dižu nad vođom, te ne đadu cilinđru da i on potone s brodom, već ga tako reći izvuku iz ovogu. Ovako oslobodjen plovi cilindar po moru, dok ga ljudi ne primjete i ulove. Iz dokumenata u kovćezLma Iako je tada utvrditi, šta je čije od »pašenog blaga i uputiti ga kuđa treba. ** Holandjani preina zaduženlni Ijuđima. Holandjaui ne osječaju nikakvo milosrdje prema Ijudima, koji su za iuženi. Oni vele: Ko je ziadužen a siromah, taj živi na račun svojih sugradjana; a ko je zadužen, a iirmćan, taj živi na račun svojih nasljednika. * Nov raspored ručkova. Kao što se pokazalo, da je vrlo praktična stvar uvodjenje Ijetnjeg računanja vremena, tako i još korisnija stvar bilo bi uvodjenjc novog rasporeda ručkova. U tom cilju ustali su profesori pariskog mediđnskog fakulteta. Oni vele: izuzev Englesku, tu zemlju oprobanih praktičara, skoro u oijeloj Evropi postoji absurdan običaj, da se iz jutra malo, a u podne i u veče mnogo jeđe. To ne valja! Mi Jedemo, đa pobijemo snagu potrebnu za rad. Prije podne smo najodmorniji i najgladniji, treba najviše da radimo. Zato bi trebali iz jutrt najviše da jedemo. U podne već možemo manje, a u veče još manje Jesii, jer podnevni ručak tek pod veče počinje da se pretvara u energiju, daklem u vrenienu, kad nam za rad nije više talco odveć potrebna; a bogata večera nam samo uznemirava san. Pomenuti francuski profesori ukazuju na Engleze. Ovl najbolje jeđu izmedjti 8—9 sati prlje podne; a đocnije se samo zalažu i osvježavaju lakim užinama u pođne 1 u 5 safi u veče, pa najzad lakom večeroin oko 8 satl u veče. * Dvlje vrste Ijudl. Neki šaljivčina pronašao je zia vrijeme ovoga rata, da u svijetu ima samo dvije vrsti ljudi: u prvu si>adaju onl, koji imaju više jestiva nego apetita, a u drugu oni, koji iniaiu više apetita nego jesb’va. * Ženski izbor. Pod tim uaslovom uputila je Amallja Feketc pl. Eifelsberg svojim drugaricania poziv, u kome im dokazuje, da u stvari i do sad mjesu muški bili oni, koji su svojom prosidbom sebi nalazili ženu, već d s. je u većini slučajeva ova umjela svojin pogledom i držanjem muškarca na to djclo da okuraži i nagna, pa veli, da bi ženskinje trebale jednom da prekinu sa đosađaši jim izvještačenim pasivnim držarjem i da preuzmu ulogu muškaraca, t. j. da se u buduće one satne otvoreno nude muškarciina, naročito onim ratnicima, koji su u ratu dopali kakve tjelesne mane, te misle da bi svojom prosidbom bili ođbijeni. Svoj poziv završuje predlagačioa s iziavom, kako ona s poiiosom gleđa u izabranog muža-junaka, koji je u borbi za otadžbinu izgubio oba oka. Svadbe 1 bezmesni dani. Jedan bečki list bilježi, da u Bcču u bezmesnim danima, a to je ponedjeljnikom i utornikom, nema ni jcdne svađbe. Brzo se ušlo u trag uzroku, jer zapitani za ovaj, svi su odgovarali, da ne mogu da drže svadbu uz post; jer kakva bi to čast bila bez mesa? Daklem, prl odredjivanju svadbenog dana nije dovoljno obazirati se samo na kalendar, već i na razne naredbe svjetskih vlasti. +■ Prva djevojka s tltuiom „gospodja**. U Salzburgu je zemaljska vLada đozvoKla gospodjici Mici Eriach, da može svoje prezime promijeniti prezimenom svoga zaručnika dr. Hansa Politzera, koji je kao poručnik pao na bojnom polju, i da može nositi titulu ,,gospodja“. , * Citanje s ušima. < Inženjer Wurfschmidt izuniio Je jeftinu spravu. koju misK još da usavrši. a do-

moću koje će moći slijepl da „čttaju s ušima“, t J. u mjesto da se recimo napiše jedno pdsmo, ono se Izgovori u spravu, »ličnu gramofonu, čiia ploča poprima *ve ntiske izgovorenih rijeći. Kad se ta ploča pošlje jednom slijepome 1 ovaj je stavi u sllčnu spravu pa pusti ovu da djeluje, onda će iz nje čtijno izlaziti po redu sve ono, ito je pošiljač izgovorio. Ova će sprava moći da posluži i za učenje stranih jezika i bdće od raznolike koristi 1 okatima. * 100.000 nedjelja. Neki ’dokoni računđžija bacio se na svoj zanat i izračunao je, da jo prošla nedjelja 8. jula bila stohiljadita nedjelja hrišćanskog računanja vrcmena. 7 * .♦ Socijalističkl manastir. ,,Havas“ javlja iz Samare na Voigi, da se u tamošnjem Trojičkom manastiru obrazovao odbor na socijalističkoj osnovi, koji će u buduće upravljati manastirom.

S a I a. Sigurno. U jednoj bogomolji čitala se priča 0 Lazarevom uskrsnuću. na šla će jedan liječnik skeptičkog izgleda više za sebe zamišljeno reći: „Toga nijesam ja llječio." Može f bez njega. Ujak liječnik: Šta radiš to, Ljubice?“ Mala Ljubica: „Evo, dragi ujače, sahranjujem svoju lutku? Ujak liječnik: „0, siroia lutka! Zar je btla tako jako bolesna? A što nijesi mene zvala?“ MalaLjubica: To nije bilo nužno. Ja sam je sama umrtvila.“ Pogrješka za jedan metak. U jednom društvu htjede jednog liječnika da pecne, pa mu reče: ,,Vi liječnici kad pogriješite, vi pogriješite samo jedan metar ispod zemlje, jer je toliko dovojjno, da mrtvac mirno počiva.“ — ,,A vi advokati, reći će liječnik, kad pogrješite, vi pogriešite samo jedan mefar nad zemljom, jer toliko je dovoljno, pa da čovjek visi, koga branite“. Pravničko gledjšte. „Sutra ću predati direktoru pozorlSta moj prvi dramatski pokušaj.“ „Ali, dragi prijatelju, ti bi kao pravnik trebao da znaš, da se i p o k u1 a J zločina mora da kazni.“ Nesvjesna istina- *•. U č 11 e I j: „Šta se razumije pod teorijom?“ Djak: „Nešto nepraktično!" Odgovor. U č i t e I j: „Kad bi bio čovjek i kad bi imao tri hiljade kruna, a htio bi da kupiš kuću, koja staje deset hiljada kruna. šta bi morao još da imaš?“ Djak: „Bogatu ženu.“ Istrajnost. Jedna trgovačka kuća raspi.uje se kođ druge o nekom trgovačkom agentu, koji se nudi u službu i dobija ovakav odgovor: „Gospodin, o kome se raspitujete, za preporuku je. Ne davno je triput uzastupce izbačen iz jedne kuće, a kađ je u istu i četvrti put stupio, on je napravio pazar.“ Uzdah- _k Da, sa smrću prestaju sve nevolje, samo je žalosno, što ito ne možemo nikad da doživimo. Najbolje Ijubavno pisrao. Rousseau veli: Da napišeš dobro IJubavno pismo, mo-raš ga početi, a da ne znaš, šta hoćeš da kažeš, lsto tako možeš ga zaključiti, a da ne zinš, šta si rekao. Uporedjenje. Sudija svjedoku: ,,Š;a znate da kažete o optuženome, kakav je on čovjek?“ S j e d o k: „Šta da vam kažem, gospodine! Niie baš od najboljih, a nije baš ni najgori, već onako, znate. kao j a i vi.“ Ili-illU Londonu bio je doktor Waren u jednom društvu, u kome se :vrdi!o, da je od sviju nauka medicinska najnepouzdanija. ,,Pa ipak“ reći će Waren, ,,od niojih silnili recepta nije ni jedan bio b e z k o r i s t i.“ „Kako je to moguće?“ upita neko iz društva. ,,Sa svim prosto," odgovori Waren, Jer ako recepii ne pomognu bojesnicima, oni bar pomažu meni i apotekaru.“ Zgodan odgovor. Neki šumar pio je više nego š;o treba pa je dobio crven nos što no riječ kao bakar. Jednom ga je zbog toga htio jedan mladji čovjek da naljuti, pa mu reče, kako je sad bakar poskupio, te bi i on svoj mogao dobro da unovči. Šumar odgovori. ,,Ja sam to već pokušao da učinim, aii mi odgovoriše, da to rnora biti veliki magarac, ko smatra moj nos za bakar>“ K«ni u „civjlu". Prilikom pregieđa konja na frontu priinjeti marveni Tječnik na jednora konju neku omanju malmu, pa zapita topdžiju: ,,Od kad lma konj ovu mahnu?“ — „Još dok je bio u đvilu,“ bijaše odgovor .