Београдске новине

Izlaz.e: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne;

Pojadinl brojavi: O Infntfi I • kri]wtaii zaposjetfniitt« * «. I kr. Iita |ta eljMl W. . . . B Wn U HmtatiJ-KimlJI, Bo«nl - Hermerlel I Dilmieljl po eljeel of, . . . . .10 bel§n line e>e| pednifija pe djenl e<. . . .12 hilen

MJeoetna pretplata: ■aettaavuiar. 1 ; U Beopndu u d.rtlrom g kut. .... aSO U Hrntske I -SlmelJI, Botel-HeroegerM | DilmeclJI 2 80 U eittllm krajerlma A.it/e-eflrtke menartilje 3 -— . U Ineetrnstre ........... <50

Oglail po cijanlku.

Uređnlltvo: BEOGRAO, Vuk> Karadžlća ul. broj tO. Talafon broj 83. Uprava I prlmanje pretplste Topllćln venao broj 21. Talefon broj 28. Primanjo oglaia Kneza Mlhajla ul. broj 38. Telefon br. 245.

Br. 195.

BEOGRAD, srijeda 18. jula 1917.

Godina III.

Rusi potisnuti preko Lomnice. — Varošica Kalusz povraćena. Nijemci zauzeli na juriš više francuskih položaja.

a s njime i dobar posao, poslije VVilsonove objave rata naišli su na pljačku, koja niora da razdraga svako milijardersko srce. Svako će se još sjcćati članka o američkom velikom blagu u poznalom Mayerovoiri djelu, u kojem se veli, da se ono temelji na ratnim liferacijama za vrij>eme Rradjanskoga rata. U ono se vrijeme liferanti nijesu plašili, da na najsmjeliji način varaju svoju vlastitu otadžbinu, a koliko je ljcpše i zahvalnije danas, kad se može pljačkati Evropu! U ovaj red spada i zalaganje ruskiih državnili željeznica američkim kapitalistima. Danas se vidi, da je Amerika morala objaviti rat, samo da postigne svoje ciljeve, koji idu zatim, da Evropu skuči privredno pod svoju vlast. Da je u zimi došlo do mira, ovo djelo ne bi bilo završeno. Sada postoje stotine i hiljade prilika za oboga’ćivanje, a sporazumne će sile poslije rata, naravno onda prekasno, uvidjeti, za koga su morale da vade kestenje iz vatre. Za ovakovu neutralnu politiku, koja jednoga dana dovodi sama po sebi do rata, ne će Holandija ništa da zna. Ona ostaje neutralna i upozorava svakoga, da to isto ćini. Jer, ovo je rekao holandski poslanik u Wasiiingtonu, kad bi bila ugrožeiia narodna čast, niti oiiasnost poraza nebi odvratio Hoiandijn da pograbi oruž.ie. To je več prije ođ prilike godinu dana učinila Holandija, u Englcska se nc će usadki, da jio drugi piita izazove Holandiju. Opet. neko jezovito sporazumno prmojenje. Osjećamo se -pobudjeni, da srpslco gradjanstvm obavijestimo i o izvjesnim groznim i krvavim dogadjajima. Promjene radi ovom se prilikom u tu svrliu ne služimo putem službenog saopš'.enja već se služimo švajcarskim listom „Gazette de Lausanne" od 6. juna tek. god. Ovaj lausanneski list crpi svoja obavještenja po svoj prilici iz četvrte dimenzije, jer one tri dimenzije. koje postoje za čula nas običnih smrtnih ajjsolutno su nedovoljne za opažanje takvih pojava, koje se prividjaju uredništvu ,,Qazet ! e de Lausanne“. Ta ovako se nešto ni iz prstiju neda isisati, a poznato je, da se u ponekim uredništvima daju iz prsriju isisati vrlo lijepi telegramj, intervie\v-i i t. d. Bože mili, ali mora da je jezovit prizor kada u toj redakciji saradnici tog lista zasjednu za

spiritistički sio i kad itn ovaj stane ,,otkucavati“ priče o najnovijim krvavim užasima u Srbiji, jednu grozniju od druge, tako da se gospodi mora kosa nakostriješifi, ako je imaju — t. j. ako nijesu od silnog laganja oćelavili. Evo šta veli doslovce „Gazette de Lausanne‘‘. „Srbi se dižu na n»ge! Milano. 4. juna. ,.S o c o 1 o“ saznaje iz R i m a, da je prerna vijestima, koje su stigle iz Srbije, tamo izbila revolucija; ttzrok je ovoj revoluciji austrijska namjera. da uzme u obaveznu vojnu službu sve muške srpske gradjane od 18. do 60. godine. Naredba o tome izašla je 25. maja, a kao dan za prijavijivanie tih novih vojnih obveznika odredjen je. 28. maj, ali se ipak toga dana niko nije javio. Kad su austrijski i bugarski agenti počeli zalaziti po domovima, da silom ulivate nepokome vojne obveznike. došlo je do nemira. Juče su se ti nemirl proširili na sve veće srpske gradove. Kako na austrijskoj, tako i na srpskoj slrani bilo je mrtvih i ranjenih- Ustanici, koji su se za vrijeme pobutte, koja se odigrala prošlog mjeseca, bili sklonili u planinu, sada su prišli u pomoć svojoj braći. U Beogradu su austrijske vlasti izdale naredbu, prema kojoj se mobilisani obveznici pozivaju, da najdalje do 5. juna predstanu vojnoj vlasti. U ovoj naredbi veli se dalje, da se ima predati svo oružje, a da će oni, kod kojih bi se još našlo oružja, bili osudjeni na smrt“. Austro-ugarske vlasti o svemu tome znaju samo to, da za prikrivanje oružja na okupiranoj teritoriji sudi prijeki sud. Sve ostalo, što se tu veli, isto im je tako novo, koliko i gradjanstvu u okupiranoj Srbiji. Ako bi pak slučajno kome od ovih posljednjih nešto „pukao ćef“, da se odazove pozivu na vojnu službu, što ga je — ,,Secolo“ obiavio u „Gazette de Lausanne 41 , to mu ovo naravno niko neće braniti- Razumjje se, da če biti primljen. A sve ono ostalo pak, što im se tt ovoj vijesti pripisuje, gradjani na teriforiji vojne glavne gubernije sigurno u vlastitom interesu neće preduzimati.

Program njemačkih stranaka za mir. (A'aročili brzojav „Bcojradskih Novina") Berlin, 17, jula. W o 1 f f o v u re d javlja: Većina Reic.hstaga, koja je sastavljena. iz frakcija caitruma, napredne narodne straAike, socijalnih demokrata, ElsasLotarinžatta, jednog dijela njemačke frck-

cije, složila se za ovaj prograni za mir, koji će Reicbstagu podnijeti na riješenje: Ivao 4. avgusta 1914. tako i dnnaa važi za njemački narod na dogledu če* tvrte rafne godine riječ prijestone be« sjede: „Nas ne goni žudnja za osvajsi* njeml Rađi obrane svoje slobode i samo* stalnosti i čuvanja cjeline svoje terito* rijalne imovine, Njcrnačlca se latila orriz* ja. Reichstag teži za sporazum* n i m m i r o m i t r a j n o m i z m i r o n j u naroda. S takvim se mirom ne mogii složiti iznudjena zadobijanja ob’arti, po< litička, privredna ili finansijska nasilja. Reichstag odbija i sve smjerove, kojima bi svrlia bila privredno ogradjivanje i zavada naroda poslije rala. SIo« b o đ a m o r a s e m o r a o s i g u r a t r, Samo privredni mir je u stanju da pripre-^ ini zemljište za prijateljski medjusobni život naroda. — Reichstag će svom snagom potpomoći stvaranje medjunarodnih' pravnih organizacija. Ali dokle neprijateljske vla« de ne budu pristale na takav; m i r, d o k 1 e N j e m a č k o j i n j e n i ni saveznicima btidu grozi 1 e osva» j a n j e m i n a s i I j e m, đ o 11 e ć e n j e m a č k i n a r o d b i t i k a o j e d a r£ č o v j e k , n e p o k o 1 j e b i v o ć e i z d ržavat i i boriti se, dok njemu i rijegovim saveznicima ne bude ■osignrano pravo na život i raz v i t a k. U s v o j o j j e s 1 o z i n j e m a č< k i narod m es avla d 1 j i v. Reicbs'ag je u tonie složan s ljudima, koji junačlcini borbama brane otadžbinu. Njemacki narod biće im vječno blagodaran. Žvcdska štanipa o inirovnojn progratmi većine Reichstaga. Kb. Stockbobri, 17. jula. Svi listovi naročito ističu formubt mira većine njemačkog Reichstaga. Branting veli u ,,Socialdemokraten“-u: Zahtjev o slobodi morske plovidbe je opas« lja za m i r. Oni izjavljuju, da je ofeabezuslovno postavljena u vezi sa razoružaujeiri. Njemačka.

Vojnički položaj središnjih vlasti. Ludendorffove izjave. (Naročid brzojav ,,B ogradskih Nonna')’ Berlin, 16. jula. L u d e n d o r f f ie juče po podne primio zastupnike šiantpe, da ilt obavijesti o vojničkom položaju- Izjave generalove, kojima je utvrdio pouzdanosi u pcbjedu, učinile su jak ufisak na zastupnike štampe.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. BeČ, 17. jula. Istočno bojište: P o p u š t a j u ć 1 p r i 1 1 s k u n j em a č k i h i austr o-u garskih čet a, j s p r a z n i 1 i s u R u s i j u č e K a1 u sz i zap a d nu oba 1 u Lomnice- Savezne su čete pošle za n e p r i j a t e 1 j e nt. Južno od Kalusza 'došlo je mjestiinično do jačih borbi. Kod L d z i a n y-a izjalovilo se šest ruskih napada kojima je bila svrha, đa odterete liapadnuti front na otporu h r v a t s k i h b a t a 1 i u n a- Kod L a nd e s t r a u-a i N o w i c a z a d o b i 1 i s m o p r o s t o r a. Inače nema ništa da se javi sa tstočnog fronta, a ni iz Arbanije. Talijansko bojište: Na Colbriconu eksplodirala je jedna talijanska mina. Naše napadne čete zaposjele su nastali liievak. Načelnik glavnog stožera.

Prora neutrulnost. Svaka pojedina država, koja je ostala u ovom ratu neutralna, trn je u oktt sporazumnilt sila, protiv kojib vode ove poseline tajne i otvorene ratove. Naravno ovi se ratovi ne vode oružjem i to ne obziroin na pravne i moralne razloge, jer slučaj sa Grčkotn je pokazao, da se sporazum ne žaca ni posljednjih najgorih sredstava, ali ni jedrta od svih evropskilt država, koje su ostale neutralne, ne će đa postane druga Grčka, ili barem nije onako izloŽetta na milost i nemilost. Engleska je već od više neutralnih viada morala da primi snažne ukore, kada se usii’dila, da podje predaleko. I baš zato EngJeska, jer ona je prva medju onima, koja u ovom ratu vodi sva pređuzeća protiv neutralaca. Njezina ir.ornarica, koja je nemočna protiv srcdišnjih vlasti, može svoje slavno velikobritansko gospodstvo na moru podržavati još samo prema neutraicima, jer se ne treba plašiti ontžanog o;pora. U ovaj se čas Engleska okomila na Holandiiu, koju sa svim svojim metodanta ltoće prisiliti, da napusti svoju Jieutralnost- Ovdje je ali Engleska naišla na nepravoga. Holandija ne misli ni u snu, da stupi u o\-aj rat na strani sporazuma, a preina jednoj vijesti „Timesa" pred malo je vremena izjavio holandski poslanik u Washingtonu, da nikoji pritisalc ne će skloniti Podlistak. Pedeset godina Jugoslavenske Akademije. Jugoslavenska Akad nnija u Zagrebri proslaviće na 28. jula ove godine svoju 50-godišnjicu. Na taj isti dan prije pedeset godina bilajeprva svečanasje !< liica Akademije. Osobdo je zanimljivo, da je jcdini jubilarac inedju akadeinicima prof. Vatroslav Jagić, on je naime jodini živ od onjh, koji su prisuslvovali ovoj prvoj sjednici. Iznašamo iscrpan prijegled o osnotku, uredjenju i radu Akademije iz pera akademskog tajnika d-ra Gjure K 5 r b 1 e r a, koji je izašao u jubilarnom broju ,,Savremenika“ nijesečnika „Društva lirvatskih k n j i ž e v n i k a“. Osnutak, uredjenje i rad Akadeuiije. Ne će jamaono biti obrazovana Hrvata, koji ne bi znao i priznao veliku kulturnu vrijednost najviših naših dvaju naucnih zavoda, akademije i sveučiSiŠta; prvomu je zavodu zadača, da njeguje čistu znanost i umjetnost obziruči se u prvom redu na potrebe i tekovine Hrvata i ostalih južnih Slovena; drugomu, da mladež hrvatsku odgoji za znanstveni rad. U trečem mjesecu sadašnjega rata, 19. oktobra 1914., navršilo se čeirdeset godina, otkako se u Zagrebu svečano otvorilo hrvatsko sveučilište. a 4. marta 1916. doživje naša akademi-

ni primorati nizozemski narod tta rat, niti ga izvući iz njegove neutralnosti. Holandija se ne plaši ni priietnje Amerike, da ne će više izvažati žito u Holandiju. Slučaj je litio, da Holandija imade u svojim rukanta dobar zalog, zbog kojeg se ne treba plašiti nikakovih prijetnji. To su ratni zarobljenici i Belgijci, koji se ishraniuju u Holandiji. Sasvim hladno izjavio je holandski poslanik, da zarobljenici i izbjeglice u Holandiji jednostavno ne će dobijati hljeba, bude li Amerika uskratila izvoz žita i pokušala, da prema Holandiji takodjer započne ratom gladi. Sada Engleska pokušava svojim drugim sredstvom, kojega je osobito voljela da upotrijebljava u posljednje vrijeme. a to je: n o v a c, zapravo plaćene novine, koje imadtt za zadaću, da podražuiu narodPomoću poznate amsterdamske nbvine ,,Telegraaf“ aranžirane su pobune protiv skupoće i pljačkanje, zbog čega je holandska vlada morala da poprimi i vojne mjere sigurnosti. Uvijek je dakle ista igra. Svaku mjeru neutralnih država, koje smatraju središnje vlasti jednakopravnima, sniatra Engleska povrijedom svojih vlastitih prava, a odgovor se sastoji u još jačem ugttjetavanju svjeiske trgovine. Zbog toga vlada u neutralnim državama oskudica, a plaćena štampa upotrijebljava ovu čiltjenicu. da narod podražuje, a ovaj bez Zđravog rnzmišljanja baca svu krivn.iu na najbližnjeg, a to je vlastita vlada, ttslijed čega njett položaj postaje s dana u dan nepruatiiiji. Vidjeli smo to u Grčkoj, Norveškoj, a sada je na rcdu Iiolatidija. Mcdjutim odlučnost vlade, i izjave njezinog poslanika u Washingtonu dokazuju, da Holandjja ozbiljno misli i tvrdo je odlučila, da ostane i dalje neutralnaNaravno je ovo posve druga neutralnost, nego što je u svoje vrijeme bila američka, jer je Amerika svojom neutralnosti samo trgovala, a danas u svom ltovom društvu, kao aktivni član sporazuma, nastoji takodje da pravi dobre poslove. Jedtta još nepotvrdjena vijest javlja iz Wasbingtona, da je američki kongres votirao 640 milijuna dolara za gradnju od 22.000 letilica. Ovo je pravi američki posao. Američki ratni bajkaši, koji su se ove zime plašili, da će inože biti ipak se završiti rat,

ja pedeselti godiiiu svoga postanka. Zagreb posta pravim kulturnim središtem hrvatskoga naroda. U mirna bi se vremena oba kultnrna spometidana bila možda svečano proslavila, ali u sadašnjim se teškim prilikama četrdesetogodišnjice hrvatskoga sveučilišta sjetiše samo neki naši dnevnici, a i akademija se morala zadovoljiti time. da o pedesetoj obljctnici svoga osnutka brzojavno saopći izraz liomagijaltiili svojih čuvstava svoniu tafla ]oš živomu osnivaču, kraiju Franji Josipu I. Osim toga izdala je akadcmija tom zgodom kratak prigodni spis, koji u glavnim crtama daje upute, kako je ona postala, koja joj je svrha, nredjenje i dosadašnji rad. Pa i pedeseti povratak dana, kojega je bila prva njezina svečana sjednica, kad je prvi put javno progovorila o svrsi svojoj i radti, što ga je naumila izvršiti, 28. julija o. g. sprema se ona proslaviti u osobitoj sjednici. Lakšega sam pregleda radi podijelio ovaj svoj prikaz na iri poglavija: u prvom podajem kratak csvrt na postanje i ustrojstvo akademije, u drugom kušam prikazau sadagnji njezin rad i nastojanje, a u trećem govorim o knjižnici, arhivu i galeriji slika, tri posebna zavoda, koja su s našom akademijom združena, prepuštajući dakako kojemu stručnjaku posao, da vr'uednost slika u galeriji pobliže prikaže. 1- Postanak i ustrojstvo akadetnjje. I akadetnija je plod ilirskoga pokreta, ako je <taj plod i đozTio davno poslije njega. Kad se naime u tridesetim godinama 19. stoljeća probudila narodtia svijest u Hrvafskoj s ove strane Ve-

lebita i zajedno s njom želja za narodnom prosvjetom, u rodoljubnim se krugovima stalo raspravljati i o tome, kako bi se što prije osnovalo društvo, koje će niegovati hrvatski jezik i knjigu, a os.im toga „sabirati i sakupljati svakojake stvari, koje se na opredijeljene znanosii protežu. otkuda bi se složnom voijom općinska knjižnica i narouni niuzej podignuo“. Već naši ,,Iliri“ dakle razabraše sasvim ispravno, da se bez vcće knjižnice i uredjena muzeja ne može početi ttikakav uspješan rad na naučnom polju. Misao takova društva, koje će se baviti naukama, od početka je svoga živo zas-iupala ,.Danica“, pa i u saboru, koji je vijećao mjeseca avgusta 1830., staleži i redovi kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije složno izrekoše uvjerenje, da je „prosvjeta s tijcgom narodnoga jezika tako nerazrješivo svezana, te se ona bez ove niti pomisliti ne može“. U vezi s tim uvjerenjein zaključi sabor, da se u kraljevini ima osnovati učeno društvo (erudita socieias). Tadašnji rodoljubi predložiše saboru odmah dvije osnove za takovo društvo, a on ih preda banu barunu F r a n j i V 1 aš i ć u, da ih ,,uza savjet najzaslužnijih u domovini muževa 1 ’ prouči i odabranoj osnovi za to „učeno druš;vo“ pribavi u kralja potvrdu. Ali punih su još trideset godina Hrvati morali čekati. da dobiju „učeno društvo“. kakovo su željeli imati naši ,,Iliri“. Zaključak sabora od godine 1836. nije bio potvrdjen. pa se zato mjesto „učenoga društva“ dvije godine kastiije (1838.) osnovala u Zagrebu ,,Čitaonica“. koja je imala i zadaću „korisne znanosti raširivati“, a sfala se brinuti i za to.

da se osntije knjižnica i tnuzej, i u to je ime sakupljala knjige i starine. A radila je ona živo i oko toga, da pribavi ,,učenomu društvu" kraljevu potvrdu. No prije nego se ta inogla postiči, nasta godine 1842. unutar ,,Čitaonice“ književno društvo „Matica ilirska“, uredjena prema starijim Maticama, srpskoj (1826.) i čcškoj (1830.): njoj je bila ,,najpoglavitija svrha nauk i knjiženstvo u narcdnom jeziku rasprostranjlva;i“, pa je počela nanovo izdavati birane plodove starih dalmatinskili i naročito dubrovačkih pjcsnika, da se rašire po narodu. Isre se godine osnova u Zagrebu „Ciospodarsko društvo", koje preuze od ,,Čitaonice“ brigu oko knjižnice i trtuze-ja- Oba su društva od godine 1846. bila smještena u „Narodnom domu“ (zgrada, u kojoj su danas uredi kr. stola sedmorice, Opatićka ulica br. 18.), koji se one iste godine kupio za tu svrhu na dionice. No zato misao o „uč.enom društvu* 1 nije ni tada nestaia. I sabori su od godine 1843- i 1845. tražili, da se potvrdi zaključak sabora od godine 1836., a i ,,Čitaonica“ je 1. maja 1845. zamolila, da bi se pctvrdila pravila „učenoga društva“. Složno je to nastojanje uspjelo bar toliko. da se 10. julija 1847. „učeno društvo“ u prinčipu dopustilo, ali se uiedno zahfijevaio, da se u pravilima što-šta promfieni i osim toga naznači glavnica za takovo društvo. Uto osvanu burni dani godine 1848., a poslije toga misao o „učenom društvu" čini se da nije bila dosta živa; bar se mjesto njega godine 1850. potporom fadašnjeg banskog vijeća osnovalo osobito „društvo za jugoslovensku povijest starine", koje, kako odaje već njegov naziv, preuze na se

samo dio zadatka, kakav se bio odredio „učenomu društvu“. No i dalje se u Hrvatskoj ćutjela potreba, da se na zajednički rad slože sve književne sile, kako bijahu u različ« nim akademijama i učenim đ ruštvima već odavno prikupljene i ujedinjene književne sile drugilt evropskih’ naroda, pa se i u nas punih pet godina (1850.—1854.) živo raspravljalo o ujedinjenju svih tadašnjih književnih drušfava u jcdno „kujiževno društvo hrvaisko-slavonsko u Zagrebu. Ali dugo to raspravljanje ne urodi nikakovim plodom. Tek šest godina kasnije, kad se Hrvafskoj listopadskom diplomom od godine 1860. djelimice vratila satnouprava, bilo je opravdane nade, da će se doskora ispuniii davna želja hrvatskoga naroda, da dobije svoje „učeno društvo“. Javio se naime tada rodoljub, biskup djakovački Josip Juraj Strossinayer, koji je i savjetom i novcem pospješio osnutak takova društva, i to u obliku, na kakav se godine 1836. nije još moglo pomišljafi. U sjednici battske konferencije cđ 10. decembra 1860. preda Strossmayer banu barunu Josipu Šokčeviću opsežno pismo, u kojem razloži potrebu i svrhu takova „učenog društva ili akademije“, da bude „sredotočjem, u kom bi se imali stjecati i sjediniti svi bolji umovi hravatski, srpski. slovenski i bugarski, da vijećaju, kojim bi se načinom imala najpreče sfvoriti jedna narodna knjiga na slovenskom jugu i kako bi imala u svoje okrilje uzeti sve struke čovječje znanosti“. Zajedno s pistnom darova on za to „učeno druŠtvo ili akademiju“ 50.000 forinti, da bi se namakla glavnica za nj, kako se tražila u rješe^