Београдске новине

Izlaze:

dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlni brojevl: U BMfrada I a hra)«vlma zaposjadnatlm ad a. I kr. Cata pa oijanl ad. . . . 8 katava U HnratakaJ-SlavanlJI, Bnsnl - Haraaf avM I DalmaclJI pa cljenl od'. . . . . .10 kalara ! Izvaa avof podrufija po djonl od. . . .12 kalara . a Ofllasl po

MJeseCna pretplata: D Baagrado I a krajavlma zapoiJadnoUm o4

e. I kr. (ata za fiejna I atapnu polta. . 2*U Baafradu aa davtavam u kufia .... 2'BO U HrvatakaJ-SlavoalJI, Boanl-Harcafevtal I OalmidJI 260 U oitellra krajavima Auatro-ugarako manarttlja 3U Inaatranatvu 4-60

cljonlku.

UrednlStvo: BEOGRAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telsfon broj 83. Uprava I prlmanje pretplata TopllEin venao broj 21. Telefon bro| 28. Prlmanje oglasa Knaza Mlhajla ul. broj 38. Telefon br 245.

Br. 198.

BEOGRAD, subota 21. jula 1917.

Godina III.

Dalji uspjesi u istočnoj Galiciji, više hiljada zarobljenika. Odlučni protest holandijske vlade u Londonu.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 20. jula. Istočno bojište: IzazvanJ ofenzivom, koja je na voIju zapadnih vlastl i Amerike. a protiv volje ruskoga naroda započelo rusko vojno vodstvo, preduzeli su saveznici u istočnoj Oaliciji jučernapad. U5 sati i 30 minuta otvorile su njemačke i austro-ugarske baierije akciju sa Izvanrednim uspjehom. Prije podne slijedio je juriŠ njemačke pješadije i car. i kr. odjelenja. Pobjedonosni napadačiprobili sukroztrijako utvrdjene i izgradjene neprijateljske linije. Rusl su odstupili u potpunom rasulu, puštajućina bojištu brojne mrtve i teško ranjene. Do uvečer je javljeno više hiljada zarobljenika. Na drugim dijelovima gallcijskoga fronia došlo je do niza manjih borbl, koje su završene sa uspjehom za oružje saveznika. Kod N o w i c e, južno od K a I u s z a, slomill su se ruski napadaji u topničkoj vatri branioca. U Karpatima pojačala se topnlčka vatra na više mjesta preko uoblčajene mjere. Taiijansko bojište: Na S o č i traje obostrana jača topnlčka vatra. Jiigo-jstočno bojište: Nema ničeg novog. Načelnik gfavnog stožera. Njemnča! intni cillevl. Prekjučer predstavio se Reichstagu novi njemački državmi kancelar goyorom, koji je izazvao opštu pažnju. Iz svega, što je rekao kancelar, proizlazl njegova jaka osoba, njegova čvrsta voIja i stalnost u ciljevima, pa je izvan sumnje, da će ovim putem njemački narod moći da nadje izlaza iz zabluda prošlih sedmica. Njemačka se poslije raznih kolebanja, koja su nastala zbog vješte engleske taktike pod lozinkom navodne demokracije i opet na pravom putu, da u najtješnijoj vezi sa svojim savezniciina s tvrdom voljom stupa ka konačnoj pobjedi. Prematramo li položaj u kom se nalaze središnje vlastl sa svojim saveznicima. bez da stvarl poUepšavamo lli sve gledamo crno, moraćemo doćl do zaključka, da nam doista ne preosiaje ništa drugo, nego da se

Pocflistak. Dragoslav Stojanovič: Neznani grobovi. Čudna je igra čovječije sudbine! Kao što nestašni vihor ponese sa jcdnog kraja otklnut mirisni cvijet i baci ga u drugi, daieki i nepoznati kraj, i iu ga ostavl, da svo] olod pretvorl u nove cvjetove; a po tom opet. po koji od tih cvjetova, kat-kad u najhoijem dobu otkine i vrati u rodni mu kraj, ali ne da tamo produži mu vijek, već da kao nedozreo uvene; tako se isto sudbina igra i životom čovjekovim •.. Bješe divno veče jednog toplog julskog dana. Poslije duge šetnje, pod s;arim dpvetima Košutnjaka, dugo sam se odmarao na jednom lijepom proplanku. Svuda unaokolo bilo je mirno. iVjetrić je polako ljuljuškao grane i grančice okićene svježim, jasno-zelenim lišćem. Nisam žurio. imao sam dosta vremena. Nisam upravo ni sam znao, što ću s njime... Naslonjen na jedan stari panj, koga je vrijeme davno i davno već načelo, posmatrao sam ostatke jednog lijepog lipovog drveta, kome je neka zalutala granata iz posljednjih borb* oko Košutnjaka razniiela stablo i ostavila samo neke ružne patrljke... Ali, ko bi Još u borbi života gledao. da ne slomi kukvu erančicu iil stablo, cnda kad se lome tolika nežna srca jedne matere, Uube i seje-.. Ljudi danas brzo žtve... pa ko će misltti na jedno liiepo lipovo drvo, čijim bi se mirisom ja sad opijao..,

borimo dalje, dok nas ne će naši neprijatelji molitl za mir. Jer tako dugo, dok koalicija naših neprijatelja ne će odstupiti, zapravo posve i konačno napusfiti svoje ratne ciljeve. a to je uništenje naše otadžbine, otkidanje velikih zemljišnih kompleksa od Njemačke, raskomadatije Turske i Bugarske, ne možemo ni mlsliti na mir, ako nećemo da budemo grobari svoje vlastite domovine. To smijemo činiti tim manje, što naši neprijatelji nijesu htjeli da prihvate pruženu ruku pomlrnicu. Kad su tiaši neprijatelji prvi naš iskreni prijedlog za mir primili sa prezirom i ruglom, što više u njemu nazrijevali samo naša slabost. kod drugog pokušaja prošli bl mi jednako, ako ne još gore. S druge strane stoji izvan svake sumnje, da mi nećemo — kako je to naglasio kancelar — ni jedan dan dalje ratovati, čim budemo mogli da postignemo častan mir, mir, koji će za sva vremena osigurati naše granice i zajamčiti naše živojne uvjete na kopnu i prekomorskim krajevitna. Na kraju moramo sprijećiti, rekao je dr. Michaelis. da se oružani savez naših neprijatelja posiije rata ne pretvori u nasilnički privredni blolc. To je djavolska osnova, koju snttju Englezi protiv nas. Engleska ne vjeruje u pobjedu sporazuma oružjem, što jasno proizlazi iz izjava njezinih državnika i štampe, pa sada nastoji, da nas taktikom zamaranja dovede do trulog mira, pa da poslije vodi protiv nas u raznim formama privredni rat i tako konačno ipak postigne one ciljeve, za kojima teži. a to je, da nas na nekoliko vijekova skuči privredno i politički- Ne samo dakle, što bi morali plaćati velike kamate za ratne dugove, oduzeta bl nam bila povrh toga, mogućnost svakog privrednog rada, pa ne bi mogli privrediti ni toliko, koliko je naprednoi državi potrebno, da odgovori svojim dužnostima pogledom na kulturne potrebe svoga stanovništva. Treba samo pomisliti, u kojem bi se našli poiožaju, kada bi englesko-američki velilđ kapitalistl svim mogućim sredstvima spriječavali našu prekomorsku trgovinu i kad ne bi mi dobili naknadu za one mnoge milijune narodnoga dobra, koje smo izgubill u ovom ratu!

Osjećao sam se sumoran, malaksao Nešto me ie u grudima pritiskivalo, ne znam ni sam Šta. Ovaj svježi, šumski vazduh izgledao mj jc teži, i ako stm došao, da baš u njemu nadjem mira, utjehe, odmora... Najjači bolovi čoviekovi prolaze, a ne zaustavljaju tok svjetkse istorije... naprotiv izgleda, da je samo popunjuju... Kako se sve brzo mijenja! Jedino što u ovom prometanju stalno jeste, da jedno zlo radja drugo, da jedan grijeh vuče drugi... Sunce već bješe na zapadu. Vrhovi obližnje gore kupahu se u veličanstvenoj sunčevoj rumeni. a ova divma tišina i ljepota šume opija... Ja polako ustadob i podjoh jednom rnalom šumskom putanjom. koja me dovede do jednog jarka, sada već davno obraslog u zelenilu, koji je negda, tu skoro služio nekome kao zaštita. Išao sam polako njime i gledao, đa li ću vidjeti koje lice ogrezlo u dimu 1 vatri; da li ću čuti kakav bolni uzdah neke umiruće duše, iii posljednii pozdrav ljubi, majci, sestri •.. Aii je sve bilo nijemo, sve je ćutalo... BaŠ pri izlasku iz jarka naidjem na ostatke neke razbijene pljoske, koja je možda pukla baš na ustima svoga gazde... Još jedno dvajestak metara, pa izIazim na pravi put, koji vodi od Košutnjaka kroz šumu na mjesto, na kome je pao Knez Mihajlo. Ali, gle! Šta je ovo? Krsti Da. to je bio mali bijeli krst, koji je jedva virio iz zemlje. Evo još jednog, drugog, trećeg.pa ovo je čitavo groblje, uzviknuo sam preneraženo. Sedam malih, bijelih krstića, jedva su se vidjeli iz zemlje. Orobovi se skoro već i ne raspo-

Da je završetak kancelarske krize bilo neprijatno iznenadienje za naše neprijatelje, vidi se jasno iz glasova francuske i engleske štampe, u koliko su nam dosada poznati. „Sporazum će“, piše ljutlto ,,Times“, „uraditi dobro, ako će poslušati Lloyda Qeorge-a i nastaviti rat“. ,,D a i 1 y M a i 1“ bijesni I veli: „Hindenburg je dobio par;iju!“ A ,,N e u \v e Rotterdamsche C o ur a n t“ javlja iz Parisa, da tamo ne vjeruju, da će njemački državni kancelar u ovo vrijeme pristati, da se vrati Elsas i Lotaringija. Da je kriza zadovoljila naše neprijatelje, drugojačiji bi se čuli glasovi. Za vrijeme svojeg govora s kojim može da bude potpuno zadovoljan, saopštio je njemački državni kancclar Reichstagu brzojav maršala H i n d e nburga, prema kojem su ausfro-ugarske i njemačke čete kao odgovor lia ruski izazov probile ruske položaje kođ Z1 o c z o w a. Novi gospodari u Petrogradu nagradili su našu vojnu j:asivnost za vrijeme ruske revolucije istom neblagodarnošću. kojom je i carislička Rusija nagradila našu prijateljsku neutralnost za vrijeme rusko-japanskoga rata. Sada je kraj sa našom strpljivosti i dok u ulicama Petrograda započima da buktj nova revoiucija, dok su Einska i Ukrajina proglasile svoju samostalnost, spremamo se i ml, da zadaino Rusima udarac mačem. Ko ne će da čuje, mora osjetitH stara je poslovica.

Odjeci kancelarevog govora. Utisdku.iBečii. Kb. Beč, 20. jula. Jučeranji govor njemačkog državnog kanceiara dr. M i c ii a e 1 i s a. primljen je ovdje povoljno. Listovi konstatiraju, da je velikodušna ideja o miru na temeLiu obostranog sporazuma, potekla najprije od cara i kralja K a r la.

Njemačka i Bugarska. Nesiomiva vjernost saveza, Kb- Sofija, 20. jula. Izmedju njemačkog državnog kaiicelara dr. Michaelisa i bugarskog ministra predsjednika R a d o s 1 a v ova izmijenjeni su srdačni brzojavi. Državni je kancelar uvjerio bugarskog

znavaliu.Sagoh se brzo, da vidim, da li se možc doznati: ko su ovi neznani ijudi. koji ovalco mirno, nečujno počivaju na ovom malom, lijepom proplanku Košutnjaka- Kako sam se obradovao. kada sam na svakom krstu pročitao ime čovjeka, koji leži tu, daleko i daleko od svoga rodnoga mjesta, za čiji grob ne zna ni ljuba, iil mati, za 5iji grob ne zna niko, osim njih sedmoro, koji zagrljcnl pod zeinljom spavaju vječiti sanak. Tu gdje su pali, tu su i pokopani... Nešto nralo odmakna f s dpsne sirane nalazi se grob oficira. koji ih je vodio. Sasvim običan grob, ničim više ne obilježen od grobova njegovili drugova, prostih vojnika. koji su s njim dijelili i dobro i zlo. pa podijelili i — smrt. Na brzo otesanom, bijelom krstiču olovkom, čak dosta rdjavo, zapisano stoji: Potporučnik Radisav Ljubisavljević, učitelj iz Nemenikuća. Pao 24. IX. 1915. godine. Vrijeine još nije utrlo zaostale tragove imeiia ovih palih lieroja. Ni kiša, ni nepogoda nisu htjele, da speru posljednje ostatke ovih ljudi. Na nekoliko metara od ovog groba nalazi se šest grobova, jedno do drugog poredjani. Ne razdvaja ih ni dobra šaka. Sasvim su blizu, bojali su se, da ih ne razdvoje bar iza smrti. S desna na lijevo od groba svoga vodje, može se Jedva pročitati na malim krstovima: Žlvojin Miiosavljević, iz Malog Orašja, (srez smederevski) redov 4. četc, 4. bataljuna, II. poziva, VII. puka; Radojica Marinkovlć, iz Lukovca, (okrug beogradski), redov 2. čete, 3. bataljuna, VII. puka, II. poziva;

ministra predsjednika, da smatra za svoju največu dužnost usirajati na neslomivoj vjernosti savezničkih ugovora, koje je utanačio njegov predšasnik.

Njemačka. Državni tajnik Zimmermann osiaje. (Naročili brzojav „Bfograđskih Novina") Berlin, 20. jula. Kako „V o s s i s c h e Z e i t u n g“ javlja, da se za sad namjerava, da državni tajnik Zimmermann ostane i daije u svome položaju. Za tu namieru je važna okolnosf što bi ta proinjena baš u ovom trenutku bi!a nezgodna, jer dogadjaji, koji se sad odigravaju u HoIandiji, zahtjevaju najozbiljniju pažnju i najbrži rad državne uprave. Zasebna Izjava poliske frakcije. (Naročiti brzojav „Beograisk h Novina") Berlin, 20. jula. Kako ,,L o k a 1 a n z e i g e r“ javlja, poljska frakcija se neće pridružiti mirovnoj rezoluciji, nego će dati zasebnu izja<vu. Protesti protiv mirovne rezolucije. (Naročiti brzojav ,,B.o radsl;i’i Novina") Berlin, 20. juia. Prijatelji mirovne rezolucije izračunali su, da će se ona primiti u Reichstagu s velikom većinom. Ali prema onome što se iz logora raznih stranaka čuje, izgleda da će taj račun biti pogrješau. Nacijonalno-liberalna frakcija odbija rezoluciju jednoglasno. Iz cijele zemlje stižu odlučni protesti protiv rezolucije- Sudbina miroviie rezolucije. (Naročili brzojav „Bcogradskih Novina") Berlin, 20. jula. Kako se u parlamentarnim krugovima govori, moguće je, da se mirovna rezoiucija ne će u Reichstagu ni iznijeti na glasanje, jer se misli, da će poslije izjave državnog kancelara naročita odluka o mirovnoj rezoluciji postati iziišnom. To isto vrijedi i za mirovnu formuiu, koju su podnijeli nacionaini liberali i na koju bi pristaia desnica doma. U pitanju parlamentariziranja postoji nada u krugovima stranaka, koje stoje na zemljištu mirovne rezolucije, da će vlada biti predusretljiva kako u Pruskoj, tako i u državi.

llija Fiiipović, iz Paraćina, redov 1. čeie, 1. bataijuna, VII. puka, II. poziva; Nedeljko Ristić, iz Obrtanje, (srez kruševski, okrug biioljski), redov 1. čete. 1- bataljuna, VII. puka, II. poziva: Mllan Gavrilović, iz Barajeva, ređov 1. čete, 1. bataljuna, VII. puka, II. poziva; Tale N., iz Bučje, (okrug bitoljski), rcdov 1. čefe, 1. batialjuna, VII. puka, II. poziva. Svi su ovi pali istoga dana 24- septembra 1915. godine. Pukovski sveštenik g. V. O t o v i ć, koji ili je opjevao, zapisao je na svakom krstu, dan kada su ovi iunaci pali. Tu na 50 meiara više ljetnjikovca za slabunjavu djecu u Košutnjaku, na ovom malom proplanku, pod sjenovitim hrastovim ladovima leže mirno, nečujno. ovi — neznani grobovi. O njima niko ništa ne zna. Na njima dosad nije izgorjela ni jedna vošlana svijeea. Sa ujih se nije čuo poklič tuge majke ni seje. Sve je okoio mirno i nijemo... Dugo sam i dugo sfajao pored grobova ovih neznanih veličina i razmišljao o prolaznosti čovjekovoj... Sumračak se polako spuštao nad ove grobove. a kroz njega polako mjesec prosbava... •.. Sve je zamrzlo u prirodi živoj, od života nigdje, nigdje zra.ka... Miris lipe uspavljivao je ove grobove, slavuj je izvijao jednu divnu pjesmu, htio je i on, da učini što god za ove zaboravljene junake. Udaljavao sam se od ovih grobova ođlučen, da im pripalim prvu voštanicu. što evo i činim .

Primljena rezolucija za mir stranaka većine. Kb. Berlin, 20. jula. Reichstag je primio poznatu rezoiuciju sa 214 protiv 116 glasova; 17. poslanika su se uzđržali od glasanja. ,

Rusija u ratu. Dogadjaji u Petrogradu. Kb. Rotterdam, 20. jula. ,,D a i 1 y N e w s“ javlja iz Petrograda: Kad se saznalo u jarnosti o ostavci ministra kadjetske straiike, digla se bura. Taj se dogadjaj ocjenio kao dokaz elabosti vlade. Prvo su japanski vojuici mašinskim puškama zadržali izvau Petrograda na jednoj stanici finske pruge željeznički voz. Poslije toga su u samom Petrogradu otpočeli zadržavali automobile. Pobunjenici su tako drsko postupali, da su zaplijenili skoro sve vladine anlomobile, pa i automobile bivšeg dvora, kojima se sad ministri služe. Na Nevskom prospektu pojaviše se automobiii s vojnicima i mašinskim puškama, pa i oklopljeni automobili. Mnoge su tvornice obustavile rad. Prvi mašinski puk i drugi vojnici malizili su se na Nevskom; Prospektu. Zbog pucnjave nastala je onšta panika. Najzad je đošao do prave paljbe mašinskih pušaka iz automobila i puščane vatre iva mostu pred engleskim poslanstvom. (Naročiti brzojav„Beogradskih jNovina‘0. Rotterdam, 20. jula. U Petrogradu je juče prenijeto nekoliko stotina ranjenika u bolnice. OpŠte je mišljenje. da će sad doći do odluke, hoće li vlast pasti u ruke radničkog savjeta iii ,,bo!jšijih“. Želj'eznički saobraćaj sa Petrogradoui obustavljen. Kb. Stockholm, 20. julaIzvještaj zastupnika c. i k. dopisnog ureda: Putnici, koji su iz Pefrograda stigli preko Haparande, pričaju, da je u ponedjeljak u veče otišao iz PeIrograda posijednji voz. Željeznički saobraćaj je obustavljen. Govori se. da su u Helsingforsu mornarski vojnici pucali na časnike. Nekoliko je časnika poginuio. Čete ne će da idti na front. (Naročiti brzojav „Beogradskih Nov'na") Budimpešta, 20. jula„Az Es t“ javlja iz Stockbolma: U toku posljednjih petrogradskih demonstracija se dogodio slučaj, da je 11. gardijski puk ctkazao poslušnost da ide na front- Da bi se izvršio jedan primjer, vlada je riješila da se taj puk razuroža.

VoJ. Kulundžić: L e p t i r. To veče mati nije spavala. Lekar je zamišijeno ćutao i nije hteo, da kaže istinu- Pojmio je potpuno majkino srce, koje se kida. — Bože! Zavapi ona i pogleda ga. A dcte je ležalo slično kamenu pod teškom senkom. Omo ništa nije znalo, nevino i malo. A do juče se smejalo. ()smeh mu je bio tužan kao tuga, govorili su svi. Retko je bivalo, da otvori svoje krupne duboke oči. No tada one kao da su bile pune žalbe, preklinjanja, vapaja. One su bile pune suza, zamagijene, te bistre svetle oči, što se kreću kao tronufe, skrušene, umorne ... — Mama! — To je san. I ona se trza. Oleda, kako bije svaki damar, svaki mišić. Osluškuje dah lagan, tih neosetan. Zatim polaže najtopliju, majkinu, ruku na čelo. Plava kosa pada preko temena i ona spušta poljubac. Po tom seda. Napolju noć junska, topla, sveža. Preko čistoga neba trepere, svetlucaju kristalasto zvezde. Kumova Slama razastrla se sa belom trakom... Na stolu stoje: jedna čaša, Iek I kašičica- Časovnik izbija sa šuštanj'fem, oseća se kako stvari ćute u tišini. ...Lutka... mama... lutka... Ona ustaje sa strepnjom 1 drhtl, Oseča, kako se nešto iedeno steže, skuplja, penje, na mah je probija kroz grudi duboko. Svaka nit treperi i cepti u njoj, koja se uvija. Duša se muči