Београдске новине

Izla z e: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brojevi:

MjeaeCna pretplate:

U Bftofradu I ■ kral.rlmi zapos]«4nn1tB od c. I kr. Cota po djoat od. . . . 8 kotora i II HnratakoJ-SlaroilJI. Boinl - Horoofoztal I DaimaelJl po cljonl of . . . . . . 10 halora Uoaa orof podruEJa po cljool od. . . . 13 holora

U Boograđa I a krajaolma zapoljodnutba 0 . c. I kr. tota za bojoa I otapno poita . U Boogrodu ta daatarom u kaea ... U HrraukoI-StaronlJI. Boul- Horeogorlid I Ootmacljf . . . Uoftailmr rajaolma Auitro-ugariko monorMJo U Inostramtru ...........

o*2 50 2 80 34*50 Oglssl po clienlku.

Urednlštvo: BEOGRAD, Vuka Karaiižića ul. bro] 10. Telafon bro| 83. Uprava I prlmanj« pratplata TopliCln vanac bro| 21. Talefcn bro| 23. Prlmanja oglau Knaza Mihalla ul. bro| 38 Talefon br 245

Br. 213.

BEOGRAD, nedjelja 5. avgusta 1917.

Godlna 111.

Povoljno napredovanje naše ofenzive u Bukovini. Neprijateljski vazdušni napad na Pulj.

Ratni izv|ešta;i. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Be5, 4. avgusta. Istoćno boiUte: Neprijateljski napadaii. preduzetf u svrliu odterećeuja, sjeverno od c as i n u s k e doline i u klancu F 61gves, izjalovili su se zbog hrabre protivodbrane našili četa. Oslobodjcnje Bukovine u s p j e š n o n a p r e d u j e 4 A u s t r ougarske snage izr.udile su s e b i s j e v e r n o od Kimpolunga p r i j e 1 a z preko M o 1 d a v i c e. Zapadno i sjever o-z a p a d n o od Radautza spuš'aju se savezničke kolone izplanina. I s t o č n o od Černovica stojimo n a državnoj granici, koja i e južno o d Dnjestra prekorač e n a. Na ušćii Z b r u c z e odbila su naša sigurnosna odjelenja napa<iaje ruskih satnija. Taljjansko bo.iište: Na rombonsKOtn obronku uspješna izvidnička preduzeća. Protiv Monte Santa (Svetog Brdat uperena je iaka talijanska topnička v?tra. Balkansko bojište: Neizmijenjeno. Načefnik glavnog stožera. Dogadjaji na moru. U noći od 2. na 3. avgusta IzbaciIo je oko 16 do 20 neprijateljskih letilica ria grad Pulj I puljsko prist'pište ravno osamdeset bombl, inei^ju njima više zapaljivih. U građu je naneseno više šteta na privatnim kučama. kod čega su 2 gradjanske osope usm-ćene, a 12 njih je ran.ieno, mediu n.iima poglavito žene i djeca. N a v o j n : č k i m objektima nema spomena v r i j e d n e š t e t e. Pomne su pale i na mornarsku b o 1 n f c u kao i na mornarsko groblje. Od vojničkih lica u svemu su dvijc osobe lako ranjene. Načelnik mornaričkog stožera.

izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 4. avgusta. Zapadno bojište: Front priiestolonasljednika R u pprechta bavarskog: Pod uticajem jake kiše mirovala je i juče borba na flamdrijskom b jnom frontu. Tečajem noći pojačala se topnička vatra od vremena ma vrijeme do velike Eestine. Do većili uapadaia nije došlo. U

Pođlistak. Rikard Nikolić: Dieca majke zemlje. Izdanje Društva hrvatsklh književnika. Savremeni hrv. pisci. Knjiga 39. Zagreb 1917. Miroslav Krieža: Tri Simfonije. Izdanje Društva hrvatskih književnika. Savremeni hrv. piscl. Knjiga 40. Zagreb 1917. godine. Ne plšem o tim najnovijim dvitn izdianjima Društva hrv. Književnika uporedo stoga, š.o bi knjige bilo u čem ličile jedna drugoj. Po načinu obradbe, po izboru sujeta, po arodnosti autorovih priroda. Upravo obrnuto. Prvo je proza. Pripovijesti i novele, koje ortaju poznate poroke, parbe i kavge rtaših seIjaka o rodjenu grudu, pedalj zemlje, kojega je on natopio svojim znojem. Drugo je pjesmotvor, koji plastično riše raspoloženje moderna čovjeka, rafinovano dirajući sve do krajnosti napete žice njegove duše. Prvo je pisano jednostavnim, narodnim jezikom, kojf nam priča o lliji, Janji, Savl, i njegovoj kijusini, diobi braće Smojvera, zabranjenoj ljubavl Rade i Angje. Druga nas zablješćuje bogatstvom biranih riječi, kojima govore mlazovi sunčanih zraka. Podnevni vjetrić, Oblaoi. Razbijenia staklovina, Kap rose, Zvono, Kameni svetac na portiku crkve, Skele jedne novogradnje, Sjena rascvalog jorgovana, Crni, vitki, visoki toranj, Kamcna vrata, Ruže u parku . . . Pa ipak je zanimtva uporedba. Oba su oni djeca nase grude, izraz našega doba.

Artoisu vlađao je, osim ži >ahne vatrene đielahnorii koi Hullucha i Lensa kao i pred , 'oložajnih borbi isločno od M o n c h v-a, mir. Frnnt njemačkog Driiestnlnnasljednika: Ništa bitnoga. Front vojvođe Alhrechta \vurttemberškog: Južnonjemačke i ramske navalne č"le provalile su u neprijateljsld po’ožaj jugozapadno od Leinlreva, odakle su se povratile sa većim bro ; om f ancuskih crnaca. Istočno bojište: Front maršala prinoa Leopolda bavarskoga. Vojna skupina general-pukovnlka ph B 6 h m-E r m o 11 i-a: Sjevero-istočno od Černovica prekoračena je ruska državna granica. U 14-dnevnoj vojni, koja predstavlja neprekidni pobjednički poh od n j emač k i h. austr o-u g a rskih i osmanskih četa, dosar da je neprijateliu preotet cijeli zaposjednuti dio Oalicije osim jedino onoga maloga pojasaod B r o d y a i Sbaraza. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: Oslobadjanjo Bukovine brzo napreduje. U rječnim dolinama. kojese oroširuju prema istoku, prodiru kolone savezničkih vojnih zborova z a u zm ičućim neprliateljem preko linije Černovice—Pos t r o s t z—B i 1 k a—K I m p o i u n g. Na moldavskom frontu pokušali su Rumunji i opet bez svakog uspjeha, da pomoću jakih napadaja dodju u posjed Mgr. C a s i n u 1 u i-a. Front maršala pl. Mackensena: Na donjem S e r e t u bila je borbena djelatnost jača ncgo li prijašnjih dana. Maćedonsko boiišt e : Nikakvih većih borbenih djelatnosti. Pivl zapovjednlk glavnog sfana pl. Ludendorff. Kb. Berlin, 4. avgusta. Wolffov ured javlja: Njsmačke letilice su 2. i 3. avgusla nap"le cngleske letilačke stanice na oslivu T h a s o s u. Mogli su se zapaziti veliki požarij i innoge eksplozije.

Rikard Nikolić poznat je već hrvatskoj čitaćoj pnblici. Saradjivao ie u ,,Nadi“, ,,Savrenieniku“, „Brankovu ko]u“, ,,Delu“, „bošanskoj Vili“, „Srp. knjiž. Olasniku". Većinojn riesmaina, koje je sakupio u zbirci „Kroz svjetlost i sjenu“, izašloj god. 1912. Roslije se više priklonio prozi. Iz njegove autobiografije, štampane na kraju ove knjige, saznajemo, da se rodio u Korčuli, da ga kao nejako dijete od 2 godine odnesoše iz rodnoga mjesta, u koje se vraćao preko praznika. za vrijeme gimnazijskih nauka i da je to bilo najljepše doba u njegovu životu. Poslije ga — dopade sreća —, da se upiše na sveučilište u Štajerskoin Oracu, gdje je ,,u pet mjeseci boravka upozttao površni i bezbojni život naših djaka." Vratio se u Dubrovnik i našao namještenje kod gradnje željeznice do hercegovačke granice. Taj mu se život dopao, pa htjede da uč' za inžinira. No doskora ga ta želja nrodje i on se spremi za prvi državni ispit, koji je položio na gradačkom sveučilištu 1899. Povratio se u Split gdje je upoznao glazbenilca Josipa Hatze-a. Poslije jedne večeri, koju je proveo u njegovu društvu, došao je kući i napisao na dušak legendu ,,Srbolj-knez“ t koja se Haitzeu svidjala i on je uglazbio. Tako je postao književnikom. Malo zatim svršio je sveučilištie nauke I stupio u sudačku službu. Najprije je služio u Zadru, zatim u Vrgorcu, Kisianjama, Trogiru, pa opet u Zadru. gdje je u dvije godine izradio ovu zbirku, koja „opisuje narodne naše tipove iz Bukovice i dalmatinske Zagore. Bukovica je kraj u benkovačkom kotaru

BorDn n odiuHu. Iz ono malo pouzdanih vijesti, koje su o raznim vijećanjima sporazummh državnika i vojnih činioca u prvoj polovini ove godine prodrle u javnost, razabire se naročito u poslijednje v>rijeme, da se mora računati sa mogućnošću, š a vlše da je vjerovatno, da će ovaj grozni rat p o t r a j a t i i p r e k o četvrte zinte. Ta je mogućnost u Italiji a naročito u Francuskoj izazvala silnu uzbudjenost, koja se u francuskoj komori ispoljila u strasmu debatu, tako da je vlada bila primorana raznim sreds-vima u m i r i v a t i javno mnijenje. Iz listova, koji su nadjeni kod francuskih zarobljenih i poginulih v'dmka, središnje su vlasti vrlo dobro upućene 0 pravom raspoloženju u Francuskoj, koje je tako očajno, da bi, kad bi se francuska vlada ti istinu odlučila na produženje rata i kroz četvrtu zimu, to bilo veliko iskušenje za dalju volju žrtvovanja fraucuskog naroda isto tako na frontu kao i iza fronta. U Italiji bi ovakva sudbonosna odluka preina svim znacirma ubrzala izbijanie r e v o 1 u c ! j e, pošto siromašnije apeninsko kraijevstvo snosi ovaj rat mnogo teže nego 11 znatno bogatija francuska republika. Najžflaviji u izdržljivosti biće, razumije se, Englezi. no i oni bi, u prkos svoje hvalisavosti rat radije svršili još u ovoj godini nego li ga produživali još jednu zimu. U prkos svih zatajivanja djelovanje podmorničkog rafca u tollkoj je mjeri zagrozilo Veliku Britaniju, da ono vrlo zabrinjuje sve one slojeve engleskog naroda, kojima ratni fanatizam u sopstvenom interesu tiije postao dnevnt zanat. Doduše, Englezi još ne moraju sa životnim namirnicatna štedlti onoliko koliko njihovi saveznici pa 1 satne središnje vlasti, ali se iz onih mnogobrojnih i«pqmena na ograničenje kućevnog gazdinstšra i suviše jasuo vidi, da će sve ro veća oskudica na brodarskoj zapremini u brzo i Veliku Britaniju dovesti do istog, a onda rapidno još daleko goreg stanja. Koliko djelovanje izvršuje nes:ašica brodarske zapremine na Englesku, viđi se daUe iz onih tnrogobrojnih naredjenja britanske vlade o smanjivanju uvoza. U ostalom Engleska nije odvisna od inostranstva samo što se tiče opskrbe svoga sianovništva, nego je odvisna od inostraustva i što se tiče proizvodnje ratnog materijala i održanja svojih industrijskih preduzeća, pošto, kako je poznato, u Engleskoj nema dovolitio za to potrebnih sirovina. Za pobje lonosni konačni uspjeh središnjih vlasti posve je dakle svejedno, kakvu robu njihove podmornice potapljaju torpedovanjem sporazumnih i neutralnih brodova, koji

protežući se ođ Obrovca prcko Kistanja sve do Knina“. Život Rikarda Nikolića tekao je prilično svakidanjitn putem. Slika nam ga prikazuje, kao korektna, inlada čovjeka — mnogo mladjeg nego što je godinama — brižno žačešljane kose, malih podrezanih brkova, clobro svezane kravate, sa rupčićem u gornjem džepu ,.. Kao sudac imade prilike, da dodje u đotjcaj s narodom i u njegovim sudbenim aktima naći će se još koji taj tipičan sujet za obradbu. Tipovi su zanimivi. Tek trel'a, da po svemu vidimo uz koju su grudu naše domaje vezani. Ovakove ih nalazimo diljem naše domovine i samo su itnenima vezani uz dalmatinsku grudu. Slavonce, što ih je prikazao Josip Kozarac u svojim radovima, nikada ne ćemo moći staviti u Liku, Primorje ili Dalmaciju. Istina, braća i njihove žene parbe se svud. Jedanput za pedali oranice, drugi put za ba.ianie. Seljački pauci jednako gule i kr:vo svjedoče, zvali ili mi Crdeljem ili Joškom, Savom ili Miškom. Tek stvar je umjetnikova, da nam ih tako poda, da budemo odmah na čistu, kuda da iii stnjestimo. Jer nema sumnje da se Ijudi veoma razlikuju. Nije teško naći sujet, nije umjetnost napisati: „Život se budio svuđa. Izbila mlada pšenica, prolistala stabla. Janjcl su meketali, a vdovi rikali u srena proletnja jutra ‘ lli: ,,Suii:2 je nrosijvJu užarenu svictbst na žuto Klasje, pognuito od težine jedrog, zrelog zrnja, š o se gubilo u dalečine, kao veliko, žuto more, ustalasano od zapadnog vje , &ra“... Iako takovi opisi mogu biti lijepi, oni Čitatelju ne kazuju ništa, ne

stoje u službi njihovih neprijatelja. Na tu je činjenicu tek nedavno upozorio u ovom ratu proslavljeni njemački general Ludendorff. Stoga snažna naprezanja, koja upravo u ovaj čas Englezi ponovo čine, ne bi li im uspjelo probiti njemački flandrijski front, iniadu prije svega svrhu, da se Englezi dohvaie belgijske obale i tako Njemačkoj oduzme dragocjeno uporište za njene podmornice. Razumije se samo po sebi, da Njemačka podmornički rat ne bi u Sievernom moru ni iz daleka mogla voditi tako energično i uspješno, kad ne bi bila u posjedu flotnih baza na belgijskoj obali, koja se nalazi baš ravno nasuprot engleske istočne obale. Pošto Englezi još uvijek nisu našli a vjerovamo ii ne će naći uspješno sredstvro za suzbijanje podmorničke ,,kuge“ na otvorenom moru. ne preostaje irn nišfca drugo nego da pokušaju da sa kopnene strane provale u skrovišta njetnačkih podmornica. Taktika izgladnjivanjem pokazala se potpuno kao k r i v r a č u n, pa tako su sad Englezi na svoju najveću žalost oni, koji ne mogu dulje da čekaju, pošto će im inače posve ponestali živežnih sredstava i ratnog ruaterijala. Za to oni sad na krvlju napojenitn flandrijskim bojnim poljanatna očajničkim naporom sve pokušavaju, ne bi li još priie sudbonosnih zimskiii mjeseci doveli do odluke. Ne treba naime čovjek biti odveć veliki račundžiia a da neumoljivom jasnoćom uvidi. da će, ako podmomice središnjih vlasti i đaIje u istoj mjeri nasfave sa potapljalijetm sporazumnih i neurraimh brodova, za englesko trgovačico brodarstvo liastupiti u relativno kratko vrijeine neizbježiva katastrofa. Da li će se straliovita svietska drama svršiiii još ove goditie. toga ne može niko da prorekne, ali icdno je sigurno: borba je za odluku započela. Početak joj je b ; o u nedavnoj r u s k o j ofenzivi, koja je osujećena več u prvom svom naletu. Nastavila se u pobjedonosnim pro.ivnaiiadajima središnjih vlasti, koji su — izuze"ši uajneznatniji pogranični pojas. koji se još danas nalazi u njihovim rukama — izbacili Ruse i iz posljednjeg parčeta zemljišta austro-ugarske teritorije. U isro vrijeme .započela je u Flandriji najsilovitija topnička bitka, otkad postoji sviiet. Otia je bila uvod nasrtajima englesko-francuskih pješadijskih masa, koji su nasrtaji od njemačkih pričuva poslije kra kih početnih uspjeiia ne samo suzdržani nego opet odbačeni do same izlazišne tačke. Njemačko je junaštvo i izdržljivost i opet pobijedilo najjezovitije englesko-američke strojeve za ubijanje. Očigledno je da je dalekosežni englesko-francuski napa-

ubjedjuju ga ni o čem. Tek kađ se pisac umije zavuči u duše Ijudi, lcoje opisuje, pa kroz njihove oči gleda i iu pšetiicu i ta prolistala stabla, sluša meketanje janjaca i riku volova, :ada niu ta proljetna jutra ne ćc biti snena, 'ada eemo mu vjerovati — i mnogi pojmovi i osjećaji ispašće posvema drukčijima. Rikard Nikolič umije da začlni pripovijest za naivne duše, koje mnogo ne pitaju, je li ovo ili ono moguće, je li karak.er obiašnien i psihologjja tačna. Nekoliko lijep.h. šabionskih opisa pnrode i glavno. da je doba~ svršeiak. Takovo nas gledanje može zadovoljiti kod starih pisaca. Od savrcmenoga pisca tražimo mnogo višc. 8vi ti Smojveri, Ilije, Jakovi, Grdelji, sve su to mravci, ko«i prte svoj životiF ten Doduše „djeca majke zemlje“, koja su takodjer ispala iz njene uirobe, kao I sva druga stvorenja. Ali moderni bi nam pisac morao iznijeti — djecu majke zemlje, koja su isisata iz njenih grudiju sve njene ponajsnažnije sokove, te su gotovo toliko snažni i veliki, Ti dobru i u zlu, kao i roditeljka i hraniteljka niina. Miroslav Krleža zDio je svoju ,,autobiografiju“ u sedam redaka. Iz nje saznajemo, đa se rodio u Zagrebu gradu, kojega tol : ko Ijubi. „God. 1914. saradjivao jc u „Književnim Novostima" i ,,Savretneniku“. Upravi kralj. hrv. zemalj. kazališta predao dosad šest drama (Saloma, Sodoma, Leševi, Kraljevo, Gospodjica Lili 1 Utopija), no sve su bile odbijene. God. 1917. izdao je pjesmu „Pan“. Ove su pjesme napisane god. 1911 i prije.“ To je sve, što kaže o sebi. Knjizi

daj u Flandriji bio takodje i pokušaj, da se odterete reško ugroženi Rusi. Račundžije u Londonu i Parisu držali su naime, da će središnje vlasti zbog stiažnog napadaja u Flandriji bi-ti primorane povući mnoge čete sa istočnog i poslati ih na zapadni front — uvijek ponovno jedna te jedna stara grješka podcjenjivanja pričuva, s kojima raspolažu središnje vlasti. Englezi, koji su u Flandriji prema raznim vijestima sakupili pat šestina cjelokuptie svoje ubojne snage, svakako će rame uz rame sa svojiin francuskim saveznicima i dalje sve pokušavali da iznude odhiku. Ako im na uspiie da njemački front u istinu probiju, onda kraj ogroninih svojih gubitaka oni ne če biti više kadri da postave novu vojsku, koja bi još u ovoj godini bila sposobna za bilo kakvu veću akciju. Rasulo ruske vojske msdjutim napreduje nesuzdržljivo dalje . . « Da li će kod ove borbe za ođlakom i Talijani započeti jednom novom ofenzivom, to mi neznamo. Svakako su središnje vlasti spremne i na tu eiventualnost ti opravdanom Čvrstom pouzdanju, da će konačna pobjeđa 1 nad tim neprijateljem biti na njihovoj strani.

Ofenziva protiv Rusije. Neutraluo mišljenje o ratnom položaju tia istoku. (Naročili brzojav „Beogradskili Novina' - ), Berii, 4. avgusta. , Govoreći o ratnoili položaju p!š» Slcgeniamv u ,,Bund“-u:. Gubitkoiu Cernovica ruska vojska će izgubiti vezu sa svojim južnim frontom na Seretu. Djelimični uspjeh,-koji je rusko—ramunj* ska borbena grupa postigla izmedju do> line Susite i Pufcne, dolazi vrlo docno, a da bi mog.ao imati kakvog uticaja U8l položaj. Šta više, on može, slično IĆornilovom velikom uspjehu kod Kalusza, do vesti đo zapleta, ako bi se rusld front i dalje povukao prema jugu. Očajni vapaj genefala K'ornilova. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Stockhohn, 4. avgusta. ,,R u s k o j e S1 o v o“ donosi hrzo« jav generala Komilova, u kome se velif Ruska vojska se sastoji iz individua, koji nemaju osjećaja odgovornosti, koji se pri« silnim sredstvima moraju priiiuditi 11 a poslušnost i vrlo često bjegaju. Po mome uvjerenju otadžbina ide u susret nesreći. Ofenziva treba da se obustavi sia svim frontovima, da bi se topniš'vo spaslo, inače ćemo podnositi beskotisne žrtVe i žrtvovati Ijude, koji hrabro i vjer. o vrše svoju dužnost. Ako vlada moj pred-

nije priložena fotografija, kao svitn os alim izdanjima „Savremenih hrv. pisaca.“ Niš.a ne znamo o njemu lično. On u autobiografiji nc kazuje, što se njega u životu najjače dojmilo, čega se najugodnije ili najnevoljkije sječa, čime se bavio dosada, što ga je potaklo, da se lati pera... Gledajući sliku, mi se prenosimo u raspoloženje umictnikovo. I muzika budi u nama mnoge osjećaje, kojih mi inače ne bismo znali jasno odrediti. Ali da bi nam riječ bila kadra nadomjes i;i ovo oboje, jedva je shvatljivo. Pa ipak je moguće! Imademo medju našim mladjim pjesnicima ,,s!iki\ra“, koji nam umiju riječju oživjeti krajinu, dovesti pred oči kakav „StimmimgshikT'. lmade iii, koji slaganjem riječi postizavaju. te nam se čini, da slušamo glazbu. Miroslavu Krleži je u ovim njegovim Simfonijama uspjelo, da nam pruži to oboje — i još više: misao, zavijenu u boje, u zvukove. Površnog će čitaoca moguće zanijeti onaj ritam, ono obilie prispodoba, on će vidjed samo iijepu iormu. Drugi, koji nije kadar osjctiti f ; ne I najfinije titranje do krajnosti najetib nerava, reći če. da su fraze. U tome i jest opasnost, ne za Miroslava Krležu, nego za njegove nasljedovatelje. Bez sumnje će se mnogima svidjati nova forma, pa će sipatl stihove „kao iz rukava“ Ta zapravo: ne treba da se muče tražeći srokove. brojeći slogove. Započneš izreku i ona sama zvoni. Krivo misle! Neka se ne daju svlada i vještinom kista. koji nam dovodi pred oči sijaset nevidjeuih bcja i oblika, neka se ne daju zavaraU onira