Београдске новине

Izlaze: .•> . , dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brojevi: U B««§raOv I u krtfartma zanotJodnuOn od o. I kr. Ontn po cljcnl od. . . . 8 koton • HnrotoioJ-SloronlJI, Ooonl - Horcogtrtnl I Dolmacip ps cljttil «d. .... .10 hatoro U»oo orof podruCJo po eljenl od.. . . ia hoioro ===== Oglasl po cljantku.

Mjesečna pretplata: 0 Boogrodo I • krojoolmo —i-ilnn.tlni on c. I kr. aote n O.joo l <*•U Boofrodu oa dsrlavom • iuou . . a-SO « HrTttkoJ-flavoolll. 0 otm - i OalmoGt|( o/j U oilcilm rrnjorlmn Auotro-uferoke monarkljo 3 U InOStTMMVI -••o*a.«n.. 4*50

UrednlStvo: BE06RAD, Vuka Karadžiće ul. broj 10. relefon bro| 83. Uprava I prlmanja pratplate Topllćin venac bro| 21. Telefon broj 25. Prlmanje oglau Kneza Mlhajla ul. bro| 38. Telefon br 245

Br. 215.

BEOGRAD, utorak 7. avgusta 1917.

Godina IIL

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera.

Uspjesi u ćošku tromedje. — Radautz zauzet. — Njegovo Veličanstvo u Černovicama.

Kb. Beč. 6. avgasta. Istočno boHAie: Kod vojne skupine mavšala ol. Mackensena mjestimlčno živalmija topnička borba. Uspjeh od sporazumne Stampe pozdravljene rumunjsko-ruske ofenzive protiv vojnog ■ fronta jretlerul-pukovnika nadvojvode J o s I p a oči?Ie3ro znatno zaostaje iza očekivama. Protivnički napadaji u casinuskem području protekli su i juče, ositu velikih neprLiateijskiti gubitaka, bez ikakvog rezultata. U ćošku irome.dje i u p r a v c u p r e m a Ourahumori daijesmo napredovali. Dom o b r a n c i i u g a r s k 1 p u č k i ustaše bacili su neprijatelja iz ujegovih položaia sjev e r o-z apadno ođ Radautza i poslije hrabre odhrane od jakih ruskth protivnapadaja ušliugrad. Sobjestranerijeke Sereta p r i b I i ž a j e m o se g r a n 1 c i. Jugo-istočno i sjeveroistočno od Černovica neprijatelj se žestoko opire prodiranju saveznika. Na Z b r u cz i ruski djelimični napadaj. TaJijansko bojište: Neprijateljsko topništvo proteglo je juče svoju valru u izmjeničnoj jaikosti na cijeli front Soče od Tclmina do mora. Balkausko bojište: Ni'kakovih naroČ'-tih dogadjaja. Načelnik glavuog stožera.

Kerenskl I Ceorše. Istom brzinom, koiotn naoreduje ipfenziva središnjih vlasti na istočnoin bojištu, zamršuju se i haotične oiilike u Rusiji, tsako da je več i ..naljači muž Tevoiucije“ Kerenski, privremenoj vlad! podnio svoju ostavku i kao za jx)ivrdu svoje odluke, ostavio Peirograd. Da li Kerenski, kome se u njegovim nastupanjima ne može poreći ne>ka teatralnost, tom svojom ostavkom misli ozbiljno, ili je to samo njegov manevar, kako bi sebi prisvojio diktatorsku moć, to se još ne niože znatl. Biće da je vjerovatna ova potonja mogttćnost, jer kako se prilike u Rusiji razvijajtt, može Rusija đa se sačuva od potpunog rasula samo željeznom ener-

gijom, a za Kerenskoga je poztiito, da se on sam hvališe, kako je on čovjek „jake ruke“. U stvari sliči Kerenski više jevrejskom advoicatu Oambetti; on je svoiu poliričku karijeru zanočeo kao frazer revolucije; on je. Icako mu je to u dumi gorkom porugom prebacio Nikolaj Markov, „preveo na ruski internacijonalnog miliiunaša i vodju jevrejskog kapitala Karla Marksa“: a kao neplodni i nestvaralački državnik pokazao se on u svojstvu ministra predsjedTiika još i kao zajedliiv socijaldemokratski doklriner Kautskveva i Ledebourova kova. Da Rusija u svojoj najvećoj nuždl fre može naći drugog spasioca od Kerenskog; da ljudi kao što je na primjer general Kornilov, čijoj se zaslttzi ima pripisati mjesni uspjeh kod Kalusza, bacaju koplje u trnje, te da onaj isti Kerenski, koji je kao prvi započeo sa opasnim eksperimentom socijalizirania mili'tarizma, u svojem očaju nad potpunim neuspjehom svoga djela, prihvaća najoštriie protivmjere u duhu od njega anatemisanog carizma-, — to sve jasnije od svega govori za nesuzdržljiv raspad i slom ruske države. I baš u času, kada taj miljenik koaJicije, a naročito Engleske, koja ga je ponovno „učvrstila'* u njegovu položaju, jadno propada, održao je mlster George u Ouenshaiiu govor, koii je izrečen tako grotnovitim frazama, lcao da se čete sr>orazumnih sila aalaze na pobjedničkom putu u Bcč i Berlin! LIoyd George upotrijebio je godišnjicu engleske objave rata Njemačkoj, da po starom svom običaju izbrblja cijell niz laži, koje čak i za jednog engleskog minisira znače rekord. „Ulaz je Engleske u rat sačuvao cijelu Ev r .ropu ođ njemačkog ropstva! 14 — doslovno ovako ima smjdosti da ustvrdi englcski premier, i kraj svega toga lioće da ga svijet smatra ozbiljnitn! Iz povijesti znade svako dijete, da su Englezi svojom trgovinom sa ropskirn crncima i ostalim raznobojnim plemenima svojih kolonija postavili teinelj svom ogromnom bogatstvu, i da oni još i danas sa 315 milijuna Indijanaca postupaiu kao s bespravnim robovima, eksploatišući ih na najbezobzirniji način; dok su na i>rotiv Nijemci, šta doKazuju i njihova aktivna 1 pasiviui učešća u sece-

sionskim ratovima, avijek bili p'otivni takvotn nečovječnon postupanjti. No Lloyd George dobro-poznaje neznanje svojih zemljaka, kao i neznanje s Ettgleskom na dobro I zlo vezanih naroda, pa fako može da scbi dozvoli tai luksuz i trabunja o nečem, što nema ni repa ni glave. „Njemačka je utjec.ij svoje svjetske države proširi'a i na južnu Ameriku!“ — izjavljuje dalie jvateflčkim toriom punokrvni Engiez. Njemačka svietska država! Odje se ona za Boga nalazi? Zar Kanada. Indija, Australija, Nova Selandija, Južna Afrika i Egipat pripadaju rrioždia njoj? III zar su gospoda Englezi u svojoj neutaživoj rnržnji na Nijemce pos ali več toliko zaslijepljeni, da su izgubili svako mjerilo za procjenjivanje zbiljnosti! Nakon što je Lloyd George uvjeravao, da je i najstrašniji r at bolji no rdjav mir, postao je nešto čutljivij i zamišljeniji i upozorio na mnoge provalije, koje se nalaze rta englcskorn pu'.u do pobjedei. I ruski siom je jedna oJ tih provalija. Poslije toga se taj nadrt deimokrata oborio svom žestinom protiv sisrema radničkih ! vojničicih sa vjeta po ruskom primjeru, ier b‘ oni za Englesku imali još katascrofalmjih posIjedioa, a Englezi da se ne mogu tako daleko povući. Medjutim če se gospoda Englezi — dalje nego što i sanjaju —• i protiv svoje volje morati povućl kad njemačka vojna uprava bude smatrala da 3e nadošao čas, da se i na zapadnom frontu sa svojim protivnicima konačno razračuna. Kerenski i Llbvd Eeorge! U stvari uzevši dvijo skroz aa skroz slične đuše, dva demagoga najgišče pasmiiio, ob-ojica djeca revolucije. Mora se na ime zu tj da tje i Lloyd Georgo kao sin ruđara d šao do moći jedino putem sile, koja je imala revolucijonami karakter. Obojici so već ljulja pod nogama i ako Ltoyd George, hvaleći svojoj anglo-američkoj biaći, teškom mukom ali još ipak bar donekle može đa održi svoju ravnotežu. T.loyd George liči svojom Lazaid rom ig o:n na onog propalicu, koji ne će da prihvaća revolvcra dok mu iz džepa ne izl ti i posljednja para. Medjutim oštrouiravji | osmatrač, koji znade da čita i izmedju redaka, razabraće kraj sv© hvalis ivc ti i brbljavosti Lloyda Georgea, u njegovom

posljednjem govora ipak ve'iki strab pred dogadjajima, koji se više ne daju suzđržati i koji će za vjoč.ia vremena onemogućiti Kerenskog i Georgea, tog jednog i drugog svjetskog hazardera! Govor njegov ječi poput prazue vođenice, koja klopara ali ne daje više brašnal Ofenziva protiv Rusije. Radautz zauzer. Kb. Beč, 6. avgusta. Iz glavnog ratnog sLna za štamptt javljaju: Juče stt domofcrans k i b u s a.r i u š 1 i u R a d a u t z.

Car i kralj Karlo u Černovicama. Kb. Lundc mrg, 6. avgusta. Car i kralj K £ I o je otputovao da posjeti Ćernovice. Njegovoj sc prainji nalaze načelnil lavnog stožera pl. Arz, ministar prt-sjednik Sei dler i oarski njemački punomoćnik generalmajor pl. C r e m m o n. Povoljan prijem Czerninove izjave u Švajcarskoj. Kb. Ziirich, 6. avgusta. U svome političkom uedjeljnom pregledu piše „Neue Ziiricher Zeitung" o govoru grofa Czernima zastupnidma štampe: 1 ako izjavo giofa Czernina ne zuače prilivaćanje načela o samoopredjeljenju naroda, ipak Czernin i u tome izlazi na sušret zabtijevima sporazumnih sila i svakako bi ae iz njegovih riječi mogao izvesti zaključak, da austro-ugarska vlada nema mamjero da proširi svoje oblasti na račirn Srbije i Cme Gore. Engleski je ministar spoljnih poslova, upitan o svome držamju prema Austro-Ugarskoj i o anekslonim planovima Engleske, držao govor, koji svojim izvijanjem predstavlja remek u vješiini, da prikrije misli. Docnije niti je potvrdio program, koji je u noti o ratmim ciljevima označen, niti ga je opozvao. Pod t!m okolnostima doliijaju riječi o mje f, ovom đržanju prema Aust-o-Ugarskoj u toliko v ći značaj. Talijamska štampa je zamjerila Balfouru, što je ćutke prešao p eko zabtjeva Italije. Govori grofa Czernina i Balfoura kazuju u izvjesnim tačkama ublažavanje protivmosti, ali bi ipak bi'o smjelo, da se iz toga izvedu nade za skori mir.

Ruski haos Kerenskova krlza. Kb. Petrograd, 6. avgusta. 0 vijećanju privremeoe vlade sa zastupnicima stramaka povod -m Kerens ove ostavke javljaju se dalje ove pojedinosti: Konferemcija je sa zaslupnicima st anaka otpočela u IO'/b sati noću. Zasiujjnik pređsjeđmika ministarskog sav eta N ek r a s o v je razložio sakupljenima svrbu saziva 1 pozvao je zastupnike stranaka, da iskažu svoje mišijem'e. Minislar spoljnih poslova Tereščemko i ministar unutrašnjih poslova Cereteli uzeli su rijeć i istakli su potrebu s'.oge svih stranaka, da bi se zemlja spasla iz opasne krize, u kojoj se malazi. U 6 sati u jutru je ministar spoljnih poslova T e r e š če n k o još jcduom u kratko ponovio glavne tačke nesporazuma i dao je izraza uvjeienju, da iskazana golovost svih stranaka da se do sporazurna dodje, jamči za to, da će se spas zemlje moći naći. Poslije ovoga je sjedmica prekinuta, da bi se strankama pružila rnogućuost, da se posavjetuju o načinu otklanjamja sukoba. Pošto je sjediica pono o otvorena, dali su predstavmici glavnijih stranaka, maime socijaidemokratske, rocijalno-revolucijonarae i rađikalro d"mokratske, izjavu, da su stranke voljme, da se Kerenskom povjeri pomovno obrazovanje kabimeta pod dva uslova. Prvi ja uslov, koji su socijaliste postavile, d i v ada ostaue vjeraa svojoj izjavi od 21. jula; drugi uslov, koji su kadjeti postavi'i, zahtijeva, da vlađa u lijenoj ukunno’ politici bude potpuno slobodma i nezavis a od svakog uticaja i pritiska polifičkib stranaka. Sve su izjave ]>ile piožote opštirn povjerenjem prema Keren=kom, koji sa autoritelonr može primiti vl"du zemlje u svoje ruke. U svome završnom n ovoru jo zastupnik pred'je'n'ka mini tnrskog savjeta Nekrasov iznio u kratk« ishod konferencije i izjavio, da je postignut sporazum, čija će doslovma sadržina biti odmah Kerenskom dostav'.jena radi znamja. Minlstarski savjet u Petrogfadu. Kb. Petrograd, 6. avgusta. U subotu, 4. avgusta u 5 s-ati poslije podne, održan je u zimskoj palati nov ministarski savjet, konte je prisustvovao Kerenski. koji se vratio u Petrograd. Onje povukao svoiu ostavku, pošto mu ie bio saopšten isliod jučeranje sjednice. Uveče je Kerenski kouferisao sa raznim pohtičkim vodjima.

Podlistak. 0 pozdravljanju (javljanju). Nameran sam da napišetn nekoliIko reči o jednoj, na prvi mah. beznačajiioj, ali, inače o vrlo važnoj teini, koja najlepŠe ilustruje etićke i moralne osobine jednoga naroda, a to je pozdravljanje ili javljanje. Poznato je, da ima raznih vrsta pozdravljanja; one se razlikuiu ili po iiarodima ili po staležima. Zapadni se narodi mahorn javijaiu jedan drugome na taj način šio skidaju kape, dok istočnjaci poklonom i đavanjem znakova rukania (temena). Po staležima pak, što se vojnici javljaju drukčije nego gradjani, naime salutiranjem. Ma koliko da izgleda prosta stvar javiti se drttgome, ipak ona nije tako prosta, i tu se najbolje ogleda stupanj domaćeg i školskog vaspitanja, kao i osobine karaktera pojedinaca. Skinuti kapu i pozdraviti koga, ili na pozdrav isto tako učtivo odgovoriti izgleda prosta stvar za obrazovanog l solidnog čoveka, ali za poluobrazovunog ili čoveka nestaloženog karak era to nije laka stvar: on će, većinom, neučtivo pozdravljati ili otpozdraviti. ili nejednako; jednom ljubazno i učtivo, a drugom prilikom nemarno, Hi neućtivo, prema momentanom svom raspoloženju. Svaki je mogao opazlti, da je pozdravljanje, otlnosno javljanje jcdna od najvećih društvenih mana u Srbiji. Ali ne mana naroda, već mana varoškog stanovništva, a specijalno inteligencije. Nlgde u Evropl pa nl na Orijentu nema

toliko grubosti, nevaspitanosti, netnarnosti i prostakluka kao pri javljanju kod tako zvane srpske inteligencije. Dok je seljak redovno učiv i podjednako se javlja, prema običaju svoga kraja, dotle je varošanin, bio on ,,ćivta“, niži i viši činovnik pa čak 1 mnogi ministar prava neotesana cepanica ili prostak naigore vrste. Da ovo ne govorim na pamet, neka svakl čitalac samo jedan dan posmatra kako se ljudi javljaju jedan drugome, pa će mi dah potpuno za pravo. Najobičnije pravilo nalaže da ljudi koji se medju sobom poznaju učtivo skinu kapu jedan drugome kad se susretnu. Medjuiim, kod nas ćete videti, da mnogi samo dodirnu vrhom prstiju kapu, drugi čak ni ruku ne podignu. nego nemarno promrmolje ,,zdravo“ ili „dobar dan“. Većina to radi iz giupostl ili nevaspitanja. Ona nezna da je najosnovnija učfivost podići ruku i skinuti kapu. Kako sam imao prilike videti, da jedan piljar pozdravlja jednog generala, podignuvši jedan prst u vis, dok mu general u penziji, jedan oimen i vrlo fin čovek, otpozdravha dtibokim skidanjem šešira kao sebi ravnome. Naravno, da ovde može biti opravdan jedini izuzetak, ako dotičnl zbog bolesti neisme skidiati kapu, ali on to dubokhn i ljubaznitn poklonom zamenjuje, a u prilici l lično se izvinjava. Čitao sam da je nedavno u Šverinu umro jedan lekar, koji ziml nije zbog ćelavosti i glavobolje smeo skidati šubaru, i ziaio je u oči zime svake godine redovno davao oglas u mesnim novinama, moleći prijatelje i poznanlke, da ga Izvine Što im ne može prl pozdravu skidatl kapu.

Ali sem glupostj i nevaSpitanja ima još jedan razolg, koji čini, da se naša inteligencija neučtivo javlja i otpozdravlja, a i taj je razlog ravan gluposli, naime, što mnogi uobražavaju da će izgubiti od ličuog ugieda i dostojanstva, ako se nižem, pa čak i sebi ravnom učtivo jave. To su gluni ljudi i slabi karakteri: — kod oametnih liudi oni čine obrnut efekat, jer time nehot'ce izdaju svoju morainu slabost. U zapadnim zemljama, baš Ijudi najvišega plemstva i najviših državnih položaja pokazuju najveću učtivost u javljanju, ne samo pretna siebi ravnima, nego i I>rema najnižim Ijuditna u društvenom pogledu. Kad je u pretprošlom veku jedan prijatelj napomenuo vojvodi od Choisel-a što duboko odgovara na pozdrav jednog prostog i siromašnog čoveka, vojvoda je odgovorio' ,Zar mogu dopustfti da jedan prostak bude učtiviji od plemića francuskog?" Učtivost u opšte, a naročito pri javijanju, pokazuje najleoše lične, umne i moraine osobine jednoga čoveka. Što je čovek boljeg porekla, boljeg vaspltanja, boljeg drušbvenog položaja, on će biti sve učtivljl, i ta učtivost je srodjena s njime, nije Izvcštačena I nakalemljena, da se Javlja na maliove i po potrebi. Kod grubih, nevaspitanih i slabih karakterom Ijudi. izbiia ta učtivost jx) nekad, ali kada? Onda, kad imaju kakvu potrebu da se učtlvo jave, to jest, kad se boje, da im rdjavo i neuljudno javljanje ne donese štete, Ili kad se nadaju da učtivim javljanjem poluče kakvu korist, Takav ttp može vats danas najučtlvije pozdraviti ako

vas se boji iii nada da mu što učinite, a sutra, kad nut ne trebate, da vam se najovlašnije javi, ili n opšte da vas ne vidi. Naravno, da o ovakvim tipovima ne treba ni reči trošiti, ali je zaista žalosno, i to baca ružnu sliku tia naš kulturni razvitak, što ljudi sa formalno višim obrazovanjem i sa izvesnom pozicijom u društvu, kođ nas Srba, prenebregavaju najelementarnije pojmove o učtivosti i dobrom tonu. Ti prostaci ne sramote samo siebe nego i srjrsko društvo u opšte, jer je zaista ružno, đa upravo jedan profesor, sudija, okr. načelnik, mi.nistar pozdravlja i otpozdravlja prostački, kako na zapadu to ne čine ni amali. Sa evropskog gledišta to je nesumljivo ružno, odvratno i prostačkl, aii mi to ne ide u glavu kako oni to đovode u vezu sa srpskim demokratskim gledištem. Jer dok većina te gospode onde gde mora, ume da bttde učtiva u pozd'ravljanju, pretna onome, gde to bezuslovno ne mora, a naročito prema prostom svetu pokazuju krajnju nepažljivost i netaktičnost lli je to lažan demokratizam ili gospoda misle, da se demokratizam sastoji u prostakluku. Otmen čovek ne gubi nikad od svoga dostojanstva I ugteda kad učtivo pozdravlja svakoga, šta više time on pokazuje nezavisnost duha i karaktera jer je podjednak 1 preMa višim i prema nižim od sebe, dok prostak pokazuje ili da zazire. iii da bagateliše. Znam jednoga biv. ministra koji svoje političke protivnike od bede pozdravlja; mislićete da je zato što lh prezire? Ne, blv. ministar

je u opo-ziciji, ali time hoće, ko bajagi, da se pokaže kako mu protivnik ne imponuje, i tiine već pokazuje svoju slabost i nevaspitanost. On, na protiv, misli, da je to, što on čini, neka otmenosit, ali, to je: „Testimonium paujjertatis“ otmenosti! Ovo nekoliko reči napisah u najboljoj nameri da ukažem na jeđnu, veoma ružnu pojavu našeg društvenog života, koja nas naročito medju strancima može okarakterisati, kao narod bez više kulture i na osnovu ovoga izvesti pogrešan zaključak i o drugitn osobinama, koje nisu za pokudu. Ž. Vtijlć.

Karlo Fr. Novak; Posjet kod Skode. Vani na frorili slušamo već Irid “Ot i pet mjeseci ubojitu pjesmu m r e a od 30.5 cm, obica od 15 cm, topova veiikog, sredajeg, ma!a; i najmai jej k iib a, a sad prigođice detler da razgleilamo jedanpu't i imjesto, gdje se kuju ova čudo* višta. Odvezimo se Škodi. Škoda je davno već postao v še od običnog pojma. Više od obićnog imena bio je već dugo prije. Kad je planuo rat, zagrmiše njegova imenadjenja pr dl tvrdjavama Zapada. A zatim je — uvjek sred rata — došao s novim iznenadjenj'ima. Jedanput je to bio novi modeL topa, drugiput je došao s liovim obican a, Jednog dana zapoće svibanjska navaa 1916. godine na Italiju. I tu je Škoda sudjelovao. Poslao je jedan top, za koji je bila prosto malenicost baciti metak oko tridesetišest kilometara dal ko. Pr> i