Београдске новине

1 L I A L C.

dtievno u jđtro, ponedjeljkom poslije pou.ie.

Pojedini brojevl: II MjaseSna pretplata:

D I u knjiflm iMiSjiOouUa o* (. I kr. I(t> po ct)M (4. . . . B I MmcIH p* dlM 10 Mn Urtt iir*| puMt/rft 'Sljinl ot. . . .12 hitoru ■ i- Oglatl p« eljtnlku

U Btopntu I ■ knltflmi iapo'l*UM>ea *0 o. I kr. Ma u k*|ra | MpH pttti. .

!»■25 »

U 8M«nt« u ttutarm a kuia _ U HrriUktl -MitmIJI, M-Hvh|«M I Uo^mk/i|u!iM*u>tn-^ink«mMwM)« 3^i U mHraainri ••••••*•■•« 4 ' 8 v

UrcdnlHvo: BE0BRA0, Vuka Karadžlia ul. broj 10. Talefon broj ir l'urava I prlmanja pralplata TopličJn vanaa broj 21. Talafon broj 25. Prlmanja oglaaa Knaza Mlhajla ul. bro| 38. Talafon br. 245.

Br. 219.

BEOGRAD, subota 11. avgusta 1917.

Godina Hl.

Veliki engleski napadaj u sjevernoj Francuskoj krvavo je suzbijen. — Uspješno prodiranje četa središnjih vlasti u Rumunjskoj i Bukovini.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč. 10. avgusta. (sfočtio boitšte: Front raaršalapl. Mackensen a: Sjeivemo ođ Fočana sa ve zne su čete posllje ogorčene iborbe, ponovo suzbijajući |t e š k e r u s k o-r u m u n j s k e p r ojtJvnapade, osvojtle sjeverfl u o b a 1 u S u s 11 e. Front general-pukovnika nadvojvode JiOBipa: Obostrano od ’druma 0 i t o s z u d a r i t i s u p r e k J u Č e ■a u s t r o-u garski i njemački ’iP u k o v i g e n e r a i-p u k o v n 1 k a ipl. Rohra protiv jako ušančenih položaja kod Heeresif r a u a. U p o r n i m n a p a d o m p oit i s 1 i s m o j u č e n e p r i j a t c 1 j a s ivisovajužno od pomenutog m j e s t a. P o r e d teških krvaiv i h g u b 11 a k a p r e t r p i o j e p r ofti 1 v n 1 k 1 gubitak od vlše 1400 •2 a r o b 1J e n i h ' v o J n ! k a ! 30 m a Šinskih pušaka. I s j e v e r o-i s t o č n o o 'đ 51 o 1 !3a. n a r u m u n j s k o j B i s t r i c I, m o r a 1 i s u Rusinapustiti s v ojepoložaje, kojesu aporno h r a: n i 1 i, u s 1 i j e d j u r i 5 a n j a n a$ i h domobranaca. I u B u k o v ini je kod Soika i jugo-istočno Cernovlca p o s t i g n u E n a p r cdak. Protivnapadaji ruske pješadije, koju su kozaci gonili naprijed, nlsu mogli izazvati nlkakvu promjeau. Front niaršala princa Leopolđa bavarskog: Kođ B r o d y a su austro-ugarske 1 bjemačke napadiačke čete privele 200 zarobljenika iz ruskih rovova. Talljansko bojište: Kod M o r I a u južnom Tirolu naša sn 'odjelenja upala u neprijateljske liniJe, uzela su jedon rov, zarobila 1 5asnlka i 53 vojnika. Balkansko bojlšter Sfanje je nepromijenjeno. Načelnik glavnog stožera.

Cogadjaji na moru. Kb. Beč, 10. avgusta. NoSu izmedju 8. i 9. o. inj. bac'.Io Sje oko 25 nepijateljskih letillca na Pulj t/ko 90 bombi. Vojnrčke štete aije bilo nlkakve, samo je u graIđu počhijeua neznatna šteta. Dva su Jica lako povrijedjena. N’ačelnik mornarlčkog stožera.

Konierendje o svemu I nićemu. Kod sporazumnih je sila posbao omiljenl oblčaj, da se njihovi vodeći muževi upravo u onom Času sasraju na konferenciju, kad u njlhovom logoru bilo šta n i j e u najboljem redu. Protiv toga ne bi u glavnom mogao Imati niko ništa, kad bi se raspravljanja u Parisu ili Londonu vo'dila stvarno I kad bi se njima htjelo da odstrani ono zlo, koje gospodu najviše tišti i ne da im da mirno počivaju. Krajcm prošlog mjeseca doživio je svijet jednu takvu konferenclju na Seini. Nju su potplaćeni sponazumni listovi objavili ogromnom larmom i predskazivali, da će na njoj pasti odluke od najvećeg značaja. U zadnjl su čas medjutim najnoviji dogadjaji u Rusiji razorili sav onaj retorički cfekat burgija s koje su prlpremill razni Oeorgl, Riboti 1 Sonninl, a ono što je imalo lzgledati kao neko zavzimanje stajaiišta prema dogadjajima, koji su iznenada postali aktuelni, izgledalo je kao neka zbunjenost, koja na nikoji načln nije kadra, da izvuče iz blata zaglibljela lcola istočnog savcznika. Poslije nekog vremena lznio je novi njemački diržavni kancelar svoja vrlo značajna otkrića o fraucuskim aneksijonim namjerama. To je bio novi povod, da se u raznim mjestima sporazumnog logora održi Čitav niz sjednica, koje su opet po starom oblčaju nesreću prije pogoršaie nego II popravile, Malo kasnije govorio je Lloyd George poznatiin svojiiu naduvenim načinom o ratu i miru, ali je u stvari ponovio saino ono, šta je već neprekidno tri godine s malim varijacijama toliko puta uvijek ponovo priČao. Uzaludno se u njegovim rlječima fražila neka nova direktiva ili neka oslona tačka. koja bl se mogla tumačitj kao pozitivni rezultat posljednjih sporazumnih konferencija. Njegovc su rlječi biie iii prijetnja ill samo hvalisanje o moći Engleske i njenih saveznika; riječl, koje su se na kraju Izbljedjeliin frazama njegove dijalektike iskalile u mržnju protiv Njemačke. To je bio jedan novi s t a r i govor. Ovili se dana u Dovnlgstreetu u Londonu sastala I opet jednom sasvim nova konferencija sporazumnih sila, bolje rečeno ona je samo započela, da se 9. avgusta odgodi na neizvjcsno vrijeme. Rcuterov urcd držao se pozvaniin, da rastelali posvuda gdje to žele da čuju, kako je napetost engleskog sfanovništva zbog te konferencije bila neizmjerna i kako su se od tog najnovijeg zasjedanja na Themsi očekivale sudbonosne odluke. U isto vrijeme ni

brbljava talijanska štampa nijc mogla da prećuti te najnovije ,,spasonosne“ konferencije, raspisavši se na daleko i Široko o svim onitn ,,važnim“ pitanjiina, o kojima se na toj konferenciji vijećalo. Tako se doznalo, da jc glavna tema raispravijanja bila Internaeijonalna socijlistlčkai konferencija u Stockholmu, prema kojoj sporazumne sile žele da zauzmu Jeđinstveno stajallšte. Kraj toga je dođimtito 1 pitanje o ekonomskoj upotreb! brodarske zapremtne, kod čega naročito Italija nije mogla dosta da naglasl potrebu pravedne razdiobe postojećih 1 u izgied stavljenih zaliha. O pojmu ,.,Ruslja“ uzaludno se tražila u dosadanjirn novlnskiin glasovima sporazumnih slia 0 najnovijoj konfcrenciji i jedna jedina riječ, tako da s© opravdano surrmja. kako se ova u ovaj čas najvažnija tema na toj konferetlcijl nije možda nikako iii tek samo površno dodjrnula. Kao neko pojačanje ove sumnje zvuči vijest, koju primamo iz Svajcarske. da Je blvše rnsko cansfvo na toj konferencijl bilo zasfupano jedino od poslaničkog djeiovodje Nabukova, dok su na nju Engleska, Firancuska i Italiji delegirale čltav niz svojih trajuglednijih ličnosti. Ne bi bilo teško, da se iz ovili poj,ava izvede zakljočak, tla sa sporaziumre sile do jednog izvjesnog stopena jiapustile svog istočnog saveznika. Kad ne 1>L tako bilo, onda bi se ova konferencij'a, čiji je g iavnl predmet bila jedna đruga konferencija, za cijelo uiorala pozabaviti ruskun haosem i nastojali naći načina, knko da nru se ediergično stane na kraj. Još uvijek 11 a inie govore svi znaci za to, da Kerenskijev i KornilovIjev režim još ni iz daleka nije postao gospotlarom kritično situacije. Kako prema svemu izgleda, u Petrogradu se nastavlja strahovlada uiase, za koju niko ne zna, šta ona.zppravo hoće, a i( vezi s time inora se ivijesli o pred'stojećom i^pražnjenju glavnoga grada pridati u najmanju mku simptomatično značenje. Privredna je bijeda zernlje došla do takv r og stepena, da sfim rninistar finansija Singarev u jednom razgovoru sa dopisnikom „Mancbešter Guarđiana‘‘ s užasom priznaje svoju posvemasnju bespomoćnost. Seljaci sieveniih pnkrajina počinju već počinjali samoubijstva 1 ubijati svoju vlastitu djecu, kako )>i izbjegli smrti od gladi. Ova pojavauzeinlji, koja je prijo rata lzvozila 400—GOO milijuna pudi žita, mora u velikc zabrinuti i amjokorjelijeg „prijateija‘‘ u Parisu i T.ondonu. K torne đolazi nesmanjena snaga, kojorn vojske središnjih vlasti u svojoj ofenzivi sve daije i daije prodim; k tome dolazf l veliko pitanje, kojc za budućnost postavlja najhliža sudbina Moldavije; a k tomu tnajzad đolnzi 1 djela lahavost urskog rat-

hog vodstva, koje ie već davtio prestalo đa predstavlja realnu taćku u ,,pol>jed»ičkora“ računu sporazuiniiih sila. U istinu, kad se sve to ima u vidu, onda za cijelo nigdje ua cijelom svijetu neina 1ako ozbiljhog pitanja, koje bi iziskivalo svo oštrovurdje i svu snagu cxnih oko Llovd Georgea, kao baš msko piianje. Ali šta ćemo; muževi i ,,usrećitelji“ svljela po milosti sporazumnih sila od uvijek su bili takvi: sa lakom rukoin i hladnim posmjchom izazivaju oni najveće nesreće, koje bi ih morale u dno 9rca tia potresu, da onim časom čim iin njihov podH cksperimenat podje za ru'kom, svoje žrtve sramotno ostave na tjedilu. Kad bi Rtisija prema njihovoj vrućoj želji t opet mogla da s.e osloni na vlastite noge, i kad bi kao Lakova htjcla da se pokoii svakom njihovom migu, onda ti lažnr usrećiteiji svijeta ne bi škrtarili sa najzvučnijim frazarna o „inepokolebliivoj vjemostl na život i smit“, Ali u ovaj čas, kad je Rusija slar ba i nemoćna, oni je se radije odriču’, držeći, da londonska kbnferencija Ima ovaj čas važnijega posla: da zauzme sla jalište protiv druge konferencije, koja je kailra da ugrozi imperijalizam i veliki kapitalizam i koja stoga predstavlja moćnog jeduog i nevidljivog niepiijatelia, koji i|m možda vlše utjerava stiah u kosti nego li oni hrabri ratnići središnjih vlasti, što na bojnim poljima nesuzdržljivo kroćc od pobjede do pobjede. Lon'donska k on f ereinc'i j a. ima piTje svega pred o51 ma s voj u vlastitu pohlepu za vlašću, svioju vlastitu kesu. Vanjšlinom svojom, raspravljajući o svemu i nič’emu, oaa ima ćla zaslijepl siromahe diihom, dok u nu« trinji svojoj ta konferencija, nije ništa drugo, nego li viječaujo kako da se zaštite šugavi interesi mekoliko pojedinaca. Ako sri znaci ne varaju, onda je siromašna Rusija na najnovijoj konferenciji svojih saveznika ojret jednom p o d 1 o i z« d a n a.

Ofenziva protiv Rusije. •^ackensetiovo napredovanje kod Fočana. (Naročili brzojav „Beogiadslnh. Novina“) Žoneva, 10. avgusia. Vojnl kritićar „Journ.a.1 dos Debats“-a piše o ruskom položaju: Opasnost za Rusiju postaje sve veća, u koiiko sređišnje vlasti budu i daije zagrožavale rumunjski front. Ponovnu oživljavanje napada Mackensenove grupe je uzbuna za sve sporazumine sile, da ulirzaiu sa izvodjenjem svoga jedinglvenog lronta i jedinslvene ofenzive. Ratni položaj na istoku. (Naroćiti brzojav „Beogradskili Novma“) Bern, 10. avgusta. (Vijest zasiupnika dopispoir ureda.) O ratnom položaju na istoku plše

Stegemann u ,,Bund“-u: Njemačko-austro-ugarska protivofenziva j<* posljednjih dana umijerila svoj korak. Najjače se ona istiĆe u Bukovini. Citu ona pojača pritisak u bukovinskom seretskom ođsj&ku, rusko-rumunjski froilt u Moldaviji podlećiće djelovanju iz daljine, pa će ruska vojna uprava bi>( primonana, da se sa Istočnog boka erdeljske granične oblasti povuče svuda sa Sereta. Vj&rovatno Je. da ćc sad frontni ođsjek FoĆani—Braiia postatl živalmiji, jer tamo Mackensen može č*n!t| pritisak. Sto se falijanskog fronta tiče, niože se zaključiti, da će nonovo otpočeU ofenzivna' djelatnost Talijafia, koja če biti u vefzi sa izvjesnltn Sonntoovhn sporazumlma. Francuska štampa prizna.ie loš položa) ruske I ruinunjske vojske. Kb. Bern, 10. avgusta. Po pariskom tevjeŠtaju ..Cori i e r c d e! t a S e r a“ dopuštaju nekf francuski listovi, da rusko povlaČenje istočno i u predjelu južno od Kimpolunga može imati zle posljedice. Ru* munjska vojskia može biti izložena l, 'daijlm napiredovanjeni austro-ugarske i njemačke vojske doćl u opasnost sa svojiin desnlm krilom. Tome pridolazii pojačana djelatnost Mackensenova od nekollko prošlih dana, koja težl da za,gvozi 1 Iljevom ruinunjskom krilu, tako. da bl rumunjska vojska mogla biti nagnana, da se povlači, kakn bi izbjegla opkoljavanju. Očekaju se nove vijesti, koje bi umirile tu zabrimiiost. Medjutfm Je rumunjski kralj u Jednom tele« gramu predsjedniku Polucareu olvoreno izrazio svoju zlovolju zbog ziog položaja, koji je spremljen rumunjskim Če-tania iz uzroka nezavlsnih od njegove voljc. Organizovanie ruskog otpora, (Naročiti brzojav „Beograđskih Novina") Berlin, 10. avgusta. Dopisnik „Achtuhr-Abeindblatt“-a hrzoj'avlja s ruske granice 8. ov. mj.: Rattu dopisnik „B i r ž i vi j a V j c d o m osti“ javlja iz Ilotina, da geaeralisim činl ofajne napore, kako bi zadržao proBiranje prema Pocloliji. Generaiisim jo od privremene vlade dobio sva punomo« ćija, da zađrži neprijatcljsku ofenzmi. Ulrinuti su svi poiitički komesari, kojj su bili pridodati višim zapovjcdništvima. Uspostavljena je ponovo neograničena vlast zapovjedniclma za njihov rad. 'l'ako isto su ukinutl i vojnički aavjeti: oni ncmaju više nikakvog utieaja na odluko zapovjednika.

Podlistak.

Đora Stankovlć:

Balkanski tipovl. NJIHOV USKRS. Pred sam Uskrs, u subotu u veče, Sofka bi primetlla kako Je, kao l svake godine, došao najstariji Magdin «in. On, pošto po varošl sve nakupuje što za njegovu kuću u selu treba, pošavšl natrag, svratio bl kao uvek k njlma.

Njegova mati Magda ne bl dala da on tamo takav 1 sa onlm njegovim prostlm konjlćem udje na veliku ka■plju. Na tu bl kapiju samo njega pustila, a njegovog konjlća krlšom, da nlko ne vldi, Iza kuće bi uvela 1 tamo u kraju bašte za neko suvo drvo privezla, da uz naramak sena 111 trave 'drema i čeka, dok njegov gazda posvršava odredjene poslove: dovoljno naseče drva, sa česme u veliklm sudovima donese v r odu; po dvorištu ispred kuće travu počupa i rasčistl... ra onda, pred sam mrak, kada počne cela varoš da se potresa od cvllenja, i blejanja Jaganjaca, da i on ode i, za svoj novac, kupl najbolje I najugojeslje jagnje, odmah ga do IcapIJe, Ispod papduda, okačlvšl omču od starog jiekog 1 masnog užeta, tu zakolje 1 pđere. All prolivenu krv da ne poplsti, da bi se po njoj sutra, kada poč-

nu gosti dolaziti, videlo, kako je celo JagnJe kod njihovih gazda zaklato a ne da je sa kasapnice na kilo ili čerek kupovano. I kad bi taj njen sln sve to svršio, uređio, ne pojavljujući se, i ne kazajući se nl onamo gore ni samoj Sofki, nl materi, gotovo u crni mrak bi otišao u svoje selo. I onda bi se čulo kako Magda, pratećl slna, kao svake godine, naredjuje mu I poničuje: — Pa sutra da ne zaboraviŠ i da puranlš, I tl prvl da dodješ na čestltanje ovde. I ono prasence gledaj da dobro uredlš i doneseš, nemoj to đa zaboraviš! — Hoću, nano! — Ljubl je sin u ruku. — I — nastavljala bl Magda nemoj Staja (njegova žena) pogaču mnogo da prepeče. Neka gleda da je od člstog bcloga brašna. A tl od one naše ralclje Jedan većl pangur đa natočiš, i da ml doneseš, za mene, Jer ne mogu ovu njenu ,,varošku“ da pljem. — I bacajuću se sinu o vrat i ljubeći ga strasno produžavala bi. — A sad n zdravlju 1 sreći da mi sutra dočekate slatki i mlll praznik! Sve ml pozdravl, 1 svi mi zdravi i veseli bili! — Hvala, nanol Hoeu, nano! Jednako odgovara ljubeći Je po rucl brzo 1, krijućl se, da lh ne bl opet Sofka i mati, njihove gazde, vldell I možda smejali se na tu njlhovu ,,seUačku“ Uubav, odlazio bl lza kuće, odvezivao konjića, usedao na nj i, srećan, slobodan, Jczdio put sela I mraka, koji bl se počlnjao hvatatl.

Magda I Sofkina mati ceht bl noć radile, jcdnako uredjujtić! i nadgledaJućl oko lonaca jela. Sofka sa svojim sobama gore blla je odavna gotova. Gore su je čak čekale već nove haljini, sašivene od one nove basme. Kratak, dosta otvoren jelek sa žutim šlrltLma kao 1 šalvare sa velikim lcolutovima 'oko džepova i nogavica od poredjanlh zlatnih, žutlh gajtanova. Sofka ih je već Juče probala, da vldi da 1! su joj dobre. Ali su joj izgledale nezgodue, što učkur i nova basma nlje bila ugužvana 1 umekšana, te su je greble oko polovine. A cele šalvare izgledale su joj kao da nisu njene, ’er, zbog toga što su bile krute 1 nove, činile joj se Šire. Sutra, na sam Uslcrs, kuća obasJana sitncem, nameštcna i spremljena, izdlzala bl se i sjala svojim starim poleglim krovcm sa onim nekolikiin već naerenim ali okrečenim dimnjaclma I sa opranim prozorima i oribanim vratima od soba na gornjem spratu a osobito sa onim od mnogog ribanja već žutim kao vosak starim stepenicama. Cela kuća, sa tim gornjim spratom ispred sebe, obuhvatala je sve ono polje, njive I drum, kojim se t.lazllo u varoš i prolazeći pored nje išlo gore u čaršiju. Sproću lcitće i iza nje ležala je cela varoš, sa crkvom, sahat kulom, pazarom, bezistenom, brd'ma, \1nogradima, I dok se sa tog njinog gomjeg sprata sve ovo moglo da vidi, dotle sa ulice, zbog njine velike dvokrilne kapije, nikad se nije mogla

otuda, spolja cela kuća viđeti. Ail sada, pošto je, kao svakog praznika, kaplja bila šfroin otvorena i njena krila poduprta sa dva velika kainena, sada se mogla cela kuća vldeti. Čista, spremna, i kao izložena, stojala je ona otvorena za goste, za taj svet spolja lz varoši. I sada po njoj, što jači dan osvajao, sunce sve svežije i toplije zagrejavalo a sa crkve jaće 1 uznemirenije zvona zvonila, lcao pred svršctak službe, Iz ulica svet sve više izlazio i išao po kučama sve više I Sofka I mat! I Magda užurbanije, uplašenije trčale, silaziie, penjale se po stepenicama. Bile su odavna spreitine. Čak 1 Magda, i za čudo kao što treba, u sasvlm do grla zabradjena novom šamijom i sa zakopčanom košuljom. A ta zakopčana joj košulja oko vrata za nju Je najgore bilo. Pored toga bila je ona još i u sasvim novoj, širokoj seljačkoj futl, i sa novim čarapania na nogama. Samo papuče nije mogla da trpi, već je išla bez njih, a to sve zbog tih novili čarapa, koje su Joj noge 1 suviše ugrejavale. Vldelo se kako svakl čas Izlazi iz kujne, ! sa iscepanim drvima vraća se natrag. Gore, nasred gostinske sobe, stajaia je Sofkina mati. Obučena u svilenu anteriju, opasana novom, tankom boščom i sa prekrštenim rukama na pojasu. Bila je uzrujana. I radosna 1 uplašena. Usta su joj Jednako mrdala, a po okruglom I punom JoJ Hcu, naročito oko Jagodlca, pokazivala se

rumen. Jednako je onako stojećl punila šolju 1 svaki čas ispijala kafu, a oko nje, kao uvek, b!o je prostrt iznatf asura, da bi bilo mekše t ne čuo so hod — onaj velikl, stari ćilim sa Solomimovlm slovima. On je celu sobu ne samo lspunjavao, nego i bio velikl za nju. Morao se oko krajeva da podavija. Okolo po sobi minderluk sa Jastucima a pokriven uskim čupavclma, mekim I crvenim koji su pod dodirlvali. Po rafovima poredjanl sahani, naročlto lbricl, šolje 1 sudovl za piće i posluživanje. I sve to, Istina od starog zlata, sada oribano i očišćeno, jasno je odudaralo svojom žufinom ođ crvenlla nameštaja. Pored ona dva prozora, sa belim kratkim zavesama, koja su gledala na crkvu 1 drum, Još svežijom i prostranijoin činila je sobu i ona mtiožina povešanih svllenih I kao val lakih peškira po belo okrečenim zldovlma. S fšaranl starinskim šarama i staritn zlatom. I ma dai su bili već počadjaveli, ali, usled svoga nilianja, pokreta prl svakom ulazu, otvaranju I zatvaranju vrata, činlll su da po sobi uvek biva dosta hiada. Sofka se Još nije bila sasvim obukla. A 1 nije nalazila za potrebno, pošto je znala da će oni, što će početi sad prvl dolazitl, biti većinom seljaclr nekadašnje njihove čivčlje. I zaista prvi počeše dolazltl se« Ijacl. Svl onl dolazili su otuda ia bašte, gde su na manju gomju kaplju ušll, da bl u baštl, lza kuće, konje ostavlli. I člra ndju, orvo bi išll u kujnu,