Београдске новине

* Izlaze: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlnl brojevl:

11 8»»if«du I u krujirina fipoijadmrtla «d *. I kr. Ida pa cl]«nt od. . . . 8 balera U Hnvatako]-3tav»nlJI, Boiol - Htrcegorln! I ĐdmatlJI p» cljtfil oiT. ..... 10 Holora bvaa av»| pddruSJa pa MJIH) td. , , ,12 hdtra ■i • a Oglasl po eljenlku.

Mjesečna pretplata:

0 laairadp I ■ kralavhna zapesjadnullaa ad c. I kr. Sada u tejnu I atapnapeitu. , fi’—

D leapradu aa dostavom u kadu . . . a - 8(> U HrvatakaJ -IJarMlJI, Bojnl - Hereojorlnl | Ddiraoiii ... 260 D estsllm krajuvlntd Aujtrfl-ujertka maaarhlje 3 U Inottranatvu i 4 00

Urednlttvo: BEOGRAO, Vuks Karedžlća ul. bro] 10. Tolefon broj 83. Uprava I prlmanj« protplito TopllCln vonae broj 21. Telefon broj 29. Prlmanja oglan Kneza Mlhajla ul. faroj 38. Tolafon br. 249.

Br. 237.

BEOGRAD, srijeda 29. avgusta 1917.

Godina III.

Ratni izvještaji.

Zestoke borbe na Soči — svi su neprijateljski napadaji krvavo odbijeni. — Naše čete uzele su na juriš selo Bojan na bukovinsko-rumunjskoj granici.

Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 28. avgusta. Istočno boilšte: Kođ S o v e j e inorali smo ispretl jačih snaga napustiti jednu visinn, koju smo zauzeli prekjuče. Kod vojske g'cneral-pukovnika K r i t c k a oduzele su austro-ugarske i njeinačke četc u ogorčcnoj borbi selo B o j a n i položaje na D o 1 z o k u. Z ar o b 1 j e n o j e preko 1000 n e p r ij a t e 1 j s k i h v o j n i k a, a z a p 1 i j enjeno 6 topova i m n o g o maš i n s k i li p u š a k a. TaHjansko bojište: Pojačani novim suagama, pređuzimaju Talijani sve, da prošire na visoravni Banjšica (Bainsizza)— S v. Križ svoje uspjehe, koje su ovdje postigii u početku jedanaesie bitke na Soči. N e p r i j a t e 1 j j c j u r i š a o s k o r o n a s v i ni d i j e 1 o v i m a f r o n t a o v o g a o d s j e k a p r o t j v n a š 1 li č e t a. U o g o r č e n o j borbi ručnim granatama i na tiož m j e r i 1 a s c o v d j e i p o s I i j e d es e t d n e v n e b i t k e j o 5 n e s 1 o mIjenasuaga braniocasa taii j a n s k o m p r e m o ć i. H r ? b r i b r a n i o c i o s t a 1 i s u p o b j c d n ic I n a c i j e ! o m o v o m f r o n t u. Ne-prijatelj je svagdje odbaČ e n, n a m j e s t i m a j e. b j'c ž a o ■potpuno raspršen. I fstočno _od Gorice nije uspio Talijanima jedan napad, kojeg su nrednzeli sa znatnim snagama. U području Stiflersiocha uspjelo je jedno pređuzeće pođ velikim alpinskim poteškoćama. Carski strijc!ci pohvatali su tt snijegu i Iedu izneua'da jednu neprijateijsku stražu, pa su pris'eli dva neprijateljska časnika, a zaplijenili jednu mašinsku puškti i jedan refiektor. Načehiik glavnog stožera.

Smrtna opasnost Ruslje. Posiije nekoiiko sedmica ’čutanja, 2emu Je po svoj prilici uzrok stroga cenzura, dolaze iz Rusije ponovo alarmirajuće vijesti, prema kojima se nesuzdržljivo tiastavlja unutarnje rasulo ove ogromne države. IJ stvari se već ruska država raspala u niz većih i manjih nacijonalnih i gradskih rcnublika, koje stvaraju samostalne zakone i koje stoje iek u slaboj vezi sa središnjom vladom u Petrogradu. Ruske čete. koje se bore na zapadiiom frontu, nalaze sc na okupu još samo zbog onih drakonskih mjera, koje je generalisim Koniilov preduzeo u sporazumu sa diktatorom Kerenskijem, pa kad smo prije nekoiiko dana saznali, da su Rusi

napustiii svojc položaje zapadno od rijeke Aa, sjetili smo se odmah. da je vcć pred nekoliko mjescci biia izvan svake sttmnje ustanovljena nepouzdanost baš onih četa, koje sc nalaze na riškom frontu. Dalje smo saznali, da i Ukrajina raspolaže narođnostiom voi skom od jednog i po milijtina Ijudi, kao što smo čuli i to, da Ukrajinom upravlja naročiti zemaljski sahor, tako zvana Rada. Finska se progiasila samostaliiom; Kronstadt su pobunjeui vojnici i mornari proglasili republikom; Harkov, Kerzon, Odesa i drugi veliki gradovi isto su tako sebi prisvojiii republikansku samottpravu, dok satn Petrograd stoji pod terorom Kerenskijevih kozaka. Najizrazitije se medjutim položaj u Rusiji osvjetljava govorima, koji su održani na velikoj državnoj konferenciji u Moskvi. Prije svega treba naglasiti značajnu čiitjeniču, đa sc ova važna konferencija sastala baš ti srcu Rusije i ttjenom istorijskoin glavnotn gradu, pod zidinama stavoga Kreinlja, tog simbola „Svete Rusije*'. Napoleon I.znao je vrlo dobro, zašto je za vrijemc svoje sudbonosnc vojnc protiv Rusije prodirao u pravcu Moskve a ne u pravcii Petrograda; razumije se, on nije mogao ni pomišljati, da će Rusi litjeti da zapale svoju najveću narodmi svetinju. Ali za Kcrenskog t drttgovc veoma je značajno, što oni kod svilt svojilt prevrata u času najveće nužde, u času smrtne opasnostl Rusije, poku. šavaju da prizovu u pomoć sve one tajnovite sile, koje vuku svoj korijen iz dalcke istorije, koje su cariztnn jjo niogle do njegpvc veiičine i koje su bile žarište patislavizma. Nijedna revoIucija naitnc pa bila ona neznatn kalco velika, pa imala ona neznam kako siinc posljedice, ne može da odstrani istorijsko predanje jednog naroda, jer to ni nije tako lako i jer se to ne može izbrisati sa svjetla dana onako kao š;o sc može izbrisati potez kredom mokrim sundjerom. Ni Jedan revolucijonarac Kercnskova kova nc rr.ože da prcdje preko onoga, što svaki Rus smatra svojom svetinjom, jer iiiače tie bi bio u Moskvi držao govor, koji je posvema bio prožet onim duhom stare Rusije, čije je pobijanje revolucja stavila kao jedan od svojih glavndi zadataka' Tako je on objavio, da će protiv neprija-

telja revolucije upotrijebiti sredstva, koja će ili podsjetjti na vrijeme carizma. Kod toga nije Kerenski označio neprijatcljlma rcVohtcije možda pristaše carizma, ncgo je neprijareljima revolucije ozttačio otie ljude, s kojima je prije pola godine sruš'o dom Romanovih, socijalne revolucijonarce, čiju itajradikalniju grupu predstavljaju „boljšiji". Kao dalje nepriiateije smatra Kercnski one mnogobrojne ruske narodiiosti, koje su stenjale pod vciikoruskim jarmotn, prije svega Fince. Može li se dakle u zbilji govorili o tom, da je revolucija probila put novim poIitičkim i socijainim pogledima u Rusiji? Iii možda Kerenski i ostaii vlastodržci sadašnje Rusije pomišljajtt na to. đa narodnostima dadtt atitonomnu upravu, a seljacima pravcdan reformirani zemljišni zakon? Carizam je srušen, ali će na njegovo mjesto prema vijesti ,,Rjcči“ doći direktorij od pet lica, sastavljen Iz privreniene vlade sa Kereriskijem na čelu, da do nstanovljeuja nove državne formc od strane konstitnantc uzmc ii svoje ruke najvišu državnu silu. Dakle posvema prerna prinijcru velike francuske revolucije, koju Rusi, čini se, posvema kopiraju. No takav direkrorij obično se postavlja samo u slučaju najveee nužde. slično kao štc se i ljekarski kotizilijurtt kcđ na smrt boiesnog pacijenta sastaje tek onda. kad boiesniku več nema nikakvog spasa. I kao što se kod takvog bolesnika u časti ljckarskog konzilija.iSastaje već sva ,,rastužena" rodbiuoyida što. prije podijeli nasljedstvo, tako/Isu se već i kod holesne Rusije pojavili nasmješkani nasljednici, koji su u smrt Rusije tako sigurni, da su se već uosve uđobno u bolesnikovom domu odontaćili: Japanci na istoku, a Englezi na zapadu. Rusija se dakle zbiija nalazi u smrtnoj opasnosti. no mi sumnjamo u to, da će konzilijumu direktorija uspjeti, da ju još jednoć spasi. Ni đircktorij od pet članova, koji je u Fraiicuskoj postavljen 27. oktobra 1795., i ako jc slijedio ratnu politiku kako bi odvratio pozornost od unutarnjih zapleta, nije bio u stanju da spasi ondašnju francusku republiku; Napoleon I. ju jc državniin udaroin srušio čctiri godine docnije i tako si preko konzulata prokrčio put do prijestolja. Da je Fran- I

cuska ipak mogla biti sačuvana od sloma, imade to da zalivali živoj snazi svoje jcdiiistvcue nacijonalne mlsli, koja je u Rusiji slo’mom carizma i izobličenjcm panslavizma prestala da bltišc. Pjesma slobodc, koju su zapjcvale ispod veliko-ruskog jartna oslobodjene naroduosti, u isto je vrijorne posmnna pjesma staroj Rtisiji.

Ukrajinci i zapadne sile. (Karočifi brzojav „Bcograđskth Novina") Stockholm, 28. avgusta. Kako ,,R u s k a j a V o 1 f a 1 ' javlja, ruska cenzura je ulivatila brzojav upućen pariskom listu ,,Intrausigeant“-u. u kome se nalaze izjave ukrajinskog vodje Viniščenka. Trideset milijuua Ukrajinaca, veli se u brzojavu, traže svoju slobodu i narodmi vojsku za svojili tri milijuna vojnika. Oni lioće da brane samo ukrajiuske granice a bore se mnogo bolje nego li velikomsi. Vitiiščenko oštro optužttje zapadne siie zbog njiliove ravnodušnosti prema Ukrajini, i štampu sporazumnih država, koja iza ukrajinskog pokreta vidi njemački novac. Ali ako Rusija ne ostvari težnje Ukrajinaca i ako one ne budu zajamčene od strane sporazumnilt sila, sa svim je jirirodno da će sc nade Ukrajinaca obrmiti središnjim vlastima. U slučaju da se osiane pfi zabrani izdavanja putnih listova Ukrajinci će svoje zastupnišlvo u Stockholmu povjeriti austro-ugarskim Ukrajinchna ili austrijskim socijalistlnia.

Iz današnje Rusije. „Posljednje spasavajuće sredstvo*'. Kb. Stockbolm. 28. argusfa. „Novoje Vremja" pozdravb'a moskovsku državnu konferencijn kao posljednje spasavajuće sredstvo 1 osuiva svojc pesim'ističko mišljenje nn oča'nom položaju u unutrašnjosti i na l'rontu. „Boljšiji" na djeiti. Kb. Stockliolm, 28. avgusta, Listovi javljaju iz Petrograđa: Pcšto su „Boljšiji" liljeli da iskoriste flržavnu konfereaiciju tinio, da izazovu nemire, izdao je ministar unutrašnjili poslova inanifest, kojim prijeti, da će svim sre'dstvima koja mu na raspoloženju stoje mntšiti takve pokušaje. Gradonačclnik Mo3kve je pozvao miliciju, da vrši svoju dužnost, Socijadsličke ra’dnicke rr a izacije izdale svi upustva svo'im člatovimn, j da budu mirni. Štrajk, koji su „boljšiI ji“ spremili, nije istina izbio, ali je po! ložaj vrlo ozbiljan.

Strahovit požar u Solunu. Kb. Bern, 28. avgfls.a. Prema jednom izvještaju „P e t [ t> P a v i s i e n a“ iz Soltma, tamo je za> vladala neopisana bijeda. 15.000 Iica j& još bez krova, 65.000 lica ie sklonjeno za nevolju. Pieduzete sa stroge mjere, da se sprijcči izbijanje zaraznih bolesti. Kb. Bent, 28. avgns a. „Progres 'd c Lyon ; ‘ javlia \t Soluna: Ovamo je prispjeo kralj Alek'-« sandar, da razgleda štefe, k'oje je poči« nio požar. Dočekao ga je Sarrail s ruskim i engleskim generaiima. (Naročiii brzojav „Bcogradskiii Novina‘0 Budimpcšta, 28. avgusta. Sofijski dopisnik ..Az Est“-a javija, da su soluttski grčki krugovi ittformisani, lcao da su Englezi zapalili grčki kraj u Soltinu i da je u opšte namjcra Engleskc da rastjera ('irke i Slovcne iz Solttna.

Nova potapljania. Klr. Berlin, 28. nvgflsta. \Y o I f f o v ii r t> d javlja: Njemačkfe podmornice sii ponovo potopiie u zabranjonoj zoni oko Englcske 24.500 tona. Pokret za mir. \Vilsott o mirn. (Natočiti brzojav „Boorra'flsk'ib Novina' rt ) Bad HUpešta, 28, avgusla. ,,A z E.sl" javljn iz Bmia: „Matinf' objavljuje poluzvanični Jn-zo'av iz New-Yorka, po komn će Wilson istodobno s odgovorom na papinsku notu uputiti kogresu svoju n'ječ. Predsjednik ie izjaviti, da se o mint možc pregoviuati tck onda, kad Njemačka najprije jasno opišo svojc ratnc ciljeve. Naslojanja holandsko-skaiidiiiavskog odbora. Kb. Slockbolin, 28. avgusta. llolaiidskb-skaindinavski odbor uputio jc socijalističkoj konfereaeiji spo-azumnih država u Lon'donu hitan pok'ič. radi učešća u stoekholmskoj konferenciji. da so ne in pomagalo onima, koji hoće da pro'duže rat.

Najnovije brzojavne vijesti. Put kalijanskog kralja u Paris. Kb. Bern, 28. avgusta. ,,No uv e 11 i s f d e L y o n“ javlja' iz Rima: Kral j Italije će uskoro putovati' u Paris, d.a vrati posjetu pre'dsjedniku Poincareu.

Podlistak. Bogoslav K. Jošt: Veseii i tužni dani. (C r t i c e i z ž i v o t a.) XII. MUŽ I 2ENA. Uzeli su se iz ljubavi, ili ako baš Itoćeie da znate pravu istinu, on ju je oteo. Dopala mu se a roditelji liiu je nijesu dali, pa eto. Morao je za to da odsjedi nekoliko tiedjelja u hladovini, ali ga to nijc smetalo, samo kad je došao do svog cilja. Ispisao — nadrljao u zatvoru o svojoj ljubavi, odvažr.oj otmici i slatkim časovhna sa svojom odabranicom dok ga nijesu strpali n iuvaru a nju povratili roditeljima, čitav roinaii i, kad je puš’en opet na slobodu, zaprijetio se njenitn roditeljima da će tu svoju umotvorinu i štampati, ako mu svoju kćer ne dadu za ženu. Roditelji, koji su na svojoj ćerci počeli opažati ozbiijne znakove nesrećne otmice, morali kisela lica da sc nasmiju i dadu svoj blagoslov, a povrlt toga (to ih je ltajviše boljelo), razumije se, morali su da dadu svoni lnangupskom zetu i dvije do tri hiljade gotovn novca. I tako se srećni mladenci uzeše iz naičišće, najidealnije Ijubavi... Živjeli su dobro. Uređili udoban StanČić — savili gnijezđo — i privredjivali. Naslagali čitavo maio blago, a komora ie niihova bila ouna svega, što

ti srce satno poželiti može, počevši ođ onih nebrojenih stakladi ,,slatkog“ do onog burenceta kiseloga kupusa ondje u ćošku ispod onih naslaganih šitnki. I tako im je bilo ko u pravom pravcatom zemaljskom raju — radiii, pili, jeli, ljubili se... No kao što na toin svijetu već budne, I iztnedju njih jednoga dana dodje do svadje. Razgovarali o nelcoj sitnici, za koju je on tvrđio da je crna. — Bijela je! odj^ovori žena. — Crna je! ponovo tistvrdi muž. — Nije, nego je bijela... — Crna je, kad ti kažem... — O, gospode Bože, tvrdoglave li životinje! Slušaj, ponovo ti kažem, pa zapamti već jednotn... Ova je stvar bijeia, bijela, bijela kao snijeg,.. — A ja ti opet kaženi da je crna, crna, crna kao tigalj, razumiješ ti, gusko jedna... — Šta?... Ja, pa guska, ja, kći bogafili roditeija, ja, koja sam ti đonijela na hiljade gotovog novca... ja, pa guska?... I to meni kažeš ti, robijaš, pijanica, kockar, ženskaroš, propallca... — 2cno, ne vrijedjaj, jer inače tako mi Boga... — Šta?... Ti... ti... lioćeš da me biješ, ti... Jeste li čuli ljudi, itoće da me bije, siromašnu slabu ženu hoće da bije ovaj vucibatina, ubica, lopov... I tako je to frajalo nekih pola sata, dok on ne razbije svje-tiljku, a ona ne pane n nesvijest... Onda je on otišao

u kafattu, a ona — osvijestivši se — | svojoj prijateljici... U kafani razrogačili oči. — Oledaj, gledaj... Kamo da to čovjek zapiše? I ti sc jeđnoč usudjuješ da dodješ ... A mi smo te već proglasill papučarom... Zar si smio od ženice?... — Nema ona meni više ništa da zapovijeda... Rastaviću se od nje ... — Rasta... Kako si rekao... Rasiavičeš se od nje? — Hoću, tako mi Boga... — A zašto, rođe moj?... — Zašto? Ne može pošten čovjek' s tom vešticom više da živi... Uvrijedila me i nazvala lopovom... — Lopovont?... — Još gore, vucibatinom. životinjom, volom, robijašem, pijanicom, kockarom, ženskarom, propalicom... — A ... a... To je zbilja suviše... A što sl ti na *o njoj?... — Šta bi... U maio da je nijesam izbio... eto... Ali nijesam hdo da prljam ruke o taj smet... Sutra ću advokatu... a, sad, ,,. ej, krčmaru, vina amo. dobrog vitta, iii ne, šampanjca atno, dvije. četiri, deset boca... Tako... !Ded‘te prijatelji, u zdravije Vaše, u ime uašeg starog, prijateljstva. u inte slobode — Tako je!... Tako je!...Da živi sloboda, dolje ženei... klicali prljatelji svi od reda i pijući sla ki šamoanjac, nazdravljall junaku dana, nazivajući ga herojem l stavljajući ga za primjer cijelome muškom rodu...

U isto je ltekako vrijetne stigla i ženica u stan svoje dobre prijateljice, kod koje se već liilo saktipilo sijclo ... — Olio!... Šta to ima da znači? I ti se jednoin već usudi da ostaviš svoga miljenika... Zar ti je toliko zavrtio inozgoin, da ga ne srniješ ni za čas da pusiiš na samu? Pa šta radife i fltav dan... ta na'.ubii; ste se već 1 va’ da dostal.. a onla to jc već i javan skandal... Čitav sc nošteni svijet vcć snebiva ... Ta o vama se apsolutno ništa ne može di Čuje.., Ne, ko je takva šta još doživco... Šta jc to? Fričaj, golubice naša... pričaj, šta se to zbiva s vaina? ... — Šta se zbiva? Ne pitajte radje ... Danas me je zamalo i tukao ... U poštovanom je đrušivu nastao vrisak, tako jak, da se gotovo činilo, da se u dvorani pojavio — miš . . . — Ttikao, veliš, takao? Tvoj muž tebe tukao?... — Da... pa ne samo to ... Nazvao tne guskom, kornjačom, žabotn... — Skandal! — Tiranstvo! — Zločlnstvo! — Je si li mu iskopala oči? — Ja bi mu razbila nos ... — Ja bi tnu poravnala njuŠku... — Ja bi ga prijavila! — Ja bi se rastavila, s mjesta rastaviia... čulo se sa svilt strana iz plemenitog sijela plemenitih ogorčenih prijateljica... — Pa to i hoću, zacijelo hoću... već sutra Idem advokatu. Ne ću ni ja

časa više da živitn sa iotn životinjom, bitangom. propalicom ... — Tako jei Pravo irhaš! Ne daj se... Ko je to još vidio... Donijcia st nut imetka, a on ovako... Evo... Takav je cio muški rod... Treba, da ses još danas iseliš, jcr bi te f,tj razbojnik mogao još đa i ubije ... •— I hoću, još danas... Već sant dala zaklati poloviču kokoši i pilića ... Sutra ćemo da se proveselimo. Pozivam vas na ručak ... Jeli Milo (tako bješe ime vrijednoj dotnaćici), t{ ćeš to sutra prirediti, ja č.i ti dati sve, masti, brašna, jaja, sve š f o trebaš... Puna je inoja komora, pnna, znaš ti to vaijda... A zašto da on to uživa?... Sve ću ja njemu potroši'i, sve... ništa ttiu tie ću osfaviti... ama baš ništa... Nc će on da se ttasili moje mitke... Hoćeš li, Milo moja ? — Hoću, kako ne bilt, pilc moje... Samo ti donesi... — Donešću... Još večeras... A onda kod Tebe ču i spavati, jel'de da mogu?... Znaš ne ću da idem roditeIjima na selo... a svoga stana ne mogu da uzmetn dok se ne riješi parnica... — Možeš, kako da ne možeš... Imam ja soba.,. A ncću ti nmogo nl tražiti... znaš tek onoliko koliko mene stoji... — Računaj ti samo, koliko ltoćeš, računaj... Imatn ja, bvala Bogu, imain... Toga su je dana sve njene prijateljice htjele da izjedu od dragosti.