Београдске новине

Iziaze;

dnevno u jutro, ponedjeljkem posiije podne.

Pojedini brojevl: • U Bnjradu I o kn|trma il c> l.»r. Citi po cljenl M. . . . S »ilgn U Hnrats*o]-Sli*onlji, Bosol-Htfccgorloi I Oalmacijl po eljenl od% . . , , .10 boiort iivio ovog poCručJi po djonl ot,. . .12 holon Oglasl po

MJesečna pretplata: 0 Bocgndu I ■ krijevtrni upooJoanliB ll c, I kr. Mm n iojm I otopnupolht. 2'U Boogndo n Untovom u kaCu . . 9 50 U HrnttkoJ-SlavuniJI, Bosni - HeroogovHil I DaJmaclJI . ... 2 60 U ettollm krojoflflia Auilro-uginlti ncmrbljc 3'U incilnnntru . 4-50 cljtniku.

Urednlttvo: BEOBRAD, Vuka Karadžića ul. broj tO. Telefon bro] 83. Uprava I prlmanja pratplats TopliCin vanac bro] 21. Telefon broj 25. Prlmanja oglasa Kneia Mlhajla ul. brs| 38. Telefon br 245.

Br. 245.

BEOGRAD, četvrtak 6. septembra 1917.

Godina III.

Žestoke borbe za Goru sv. Gabrijela. — Na Krasu zarobljeno 100 časnika i 4000 talijanskih vojnika. — Ukupni broj talijanskih zarobljenika u 11. bitci na Soči prekoračuje 15.000. — Ušće Dvine zauzeto.

linijska broda. I ta ogronma sila, razumije se, mogla je da se odvaži na „junački 4- napad protiv četiri njetnačke orajiove ljuske. Njemački su brodiči prirodno potisnuii na dansku obalu, gdje su se, zapaljeni od cngleskih granata, nasukali. Time su oni za moenog napadača bi!i ouesposobljeni za svaku dalju akciju. No finglczi, oduševljeni po svoj prilicl zbog to svoje „velike pobjede", i dalje su gadjali na njih iz svojih teškili topova, nc obzirući se kraj toga na to, da njihove granate pađaju na dansku obalu i da od njih stanovnici jedne neutralne države moraju da bježe sa svoga rodjenoga tla. Tom je engleskom povrijedcm neulralnosti teško ranjeno više Danaca, a jedna je kuča u Bjerregardu cngleskom granatom tcško oštećena. Ovo bi bio u kratko opis najttovijeg engleskog presizanja u tuđja prava. Sta će na to da kažtt Danci, to se još nc zna. No sada o tom prcdleži jedna jedina novinska vijest od strane lista „Berlinske TidenJe“, koji konstatira, da su Englezi time počinili ,,povrijedu neutralnosti najžalosnijc \ r rste“ i da ćc „kako se to samo sobom razumije danska vlada protiv ioga presizanja protestirati“. Englezi će za cijelo i na ovaj protest odgovoriti sa porugljiviin smiješkom i taj uovi akt priložiifi bcz dalje glavobolje onim ostalim mnogobrojnim aktima te vrste. Nije davno tome, što se u holandskim suverenim vodaina desio slični šlučaj. Izvjestan broj njemačkih trgovačkih parnili brodova. koji sc ondje nalazio. vcč od početka rata, držao je da je nadošao onaj čas kada možc da se povrati u domovinu i ondje stavi u službu svoga naroda. Ti brodovi nijesu još dospjeli ni na debeio more. —- nalazil: su se dakle bezuslovno još u holatidskim suvereniin vodama, — kad su vee bili napadnuti od cnglcskc flotc. Većina ovih njemačkih trgovačkih brodova je poropljena, nekoliko ili se nasukalo, a sarno dva su mogla da se povrate natrag u holandska pristaništa. Ovaj svoj uspjeli imadu Eiiglezi da zalivalc, k'ako se vidi, jedino drskoj svojoj povrijedi tudjih prava. Haaška vlada smjesta ;ie protiv te povrijede najodlučuije protesfivovala, ali je time i sa svoje strane saino uinnožala onaj skup neriješenog aktovnog materijala n engleskom miniistarstvu spoljnili poslova, koje sve do sada nije smatralo vrijeđnim da na ovaj protcst odgovori. Protiv nepoštivanja neutra!aca sa strane Engleske ne poinažu nikakve note, nikakvi protesti pa bili oni ncznam kako lijepo sastavijeni. K desct zapovijedima cngleske pomorske gusarske politike pripada na ime takodjer

i posvcmašnje nepoštivanje bilo kakvili ugovora, čim to neide engieskim pohlepuicima u račutr. O loni nam eovoljno govori istorija. Zar se na pr. Engleska obazirala na ugovorc, kad joj jc ojačanje danske pomorske trgovine svršetkom osamnaestoga vijcka pos ; 'alo neugodno? Engleska nije tada nažila uikakvog povoda, nego je najdrskijim načinoin bezrazložno tiapaia Dansku i 2. aprila 1801. bombardovala Kopenliagen. Kad se pak šcst godina đocnije Danska ustručavala da dragovoljuo izl'uč! Englcskoj svoju fiotu, onda je engleski admiral Nelson s velikom cskadiom ponovo osvanuo pred Kopcniuigenom, bombardovao tai grad uemilosrdno kroz puna tri dana i Danciina silom oteo njihovu flotu. Čak i one ugovorc, koje je Englesiia sunotpisala, kao što je na primjer londonska deklaracija, ne respektira Engleska, čim joj oni smetaju u njezinoj anariiističkoj slobodi kretanja. Zato je sve, Ita razni pameuijakovići kao Lammasch, Delbriick, Gothein, Scheidemann i Erzbergcr pričaju o nekom sporazmnnom miru sa Euglcskom u svrliu osigurauja slobodij mora na temelju mcdjuiiarodnih garautiranili ugovora, prosta glupost. Englezi će biti primorani da poštivaju mdja prava samo jednom jediuom činjenieom, — silom! Sve ostalo Englez prezire. O tom nas je jasuo podiičila njcgo\ a prošlost. Englez je po naravi pretjcran, silovit; za niega samo Engleska znači svijct, sve ostalo on omalovažuje i smalra da mn nije ravno. I tu njegovu narav •ie može niko inilom da promijenh SvakoT ko bi to pokušae, slieio bi liječniku, koji se uzalud.no paii, da izlijcči jednog pacijenta, kome jc vcć unaprijed postavio krivu diagnozu. Neutralci su si tečajem posljednjili triju godina dalledopasii toliki niz najpodiijili i iiekažnjdnihrnovrijeda svoje ncutralnosti od stnandr Engleske, da bi te povrijede samc po sebi mogle prcđstavljaii čitavo poglavlje svjetskoga rata. Praktički nijesu na žalost neutraici iz toga do sad ništa uaučili, — oni na irne još uvijek ne znaju da — umjesto što u London šalju papirnate no e, — svoju kožu u istini i odbrane. Engleske bi povrijedc nemralnosti već davno prestale, da su neutralnc cvropske države u mjesto oniii glupili predstavki, složno i energičuo Engleskoj pokazale zube. Sjevcrue evropske države, Holaudija i Šoanija predstavljaju zajednički vojnički i privredno-politički takovu silu, đa bi pred njom, kađ bi se osoviie iu nogc i za svoju odbrami bile sprcmnc n slučaju potrcbe ustati i oružanoui rukom, Engleska sigurno ustuknula. A'i papiruati pro-

testi, iza kojili ne stoji ništa drugo do li jedan naklonjeni diplomata, — razumlje sc, ii nc mogu niš'a đn pomogmi. 0 i.om će sc, pouzdano se nađauio, jcdnoga dana uvjerUi i sami neutralci i konačno svoja prava drugiin, uspješnijim načinom očuvati ođ đrzovitih gusara. Car i kraij Karlo na istočnom frontu. Kb. Beč, 5. septembni. Njegovo Veličanstvo otputovalo jc prekjuče uveče na istočni front u oblast vojne grupe nadvojvode' J o s i p a. Predistorija svjetskoga rata. Njeutački državni kancelar o otkrićiina u Suhoinliuovom procesu. Kb. Beilin, 5. septemlua. Državni kcmcelar je piimio direktora V'olfiovog ureda, <lr. Manflera, koji ga je pitao, šta nilsli o olkrićima u paruici protiv Suhomlinova.'Na tb pitanjo je tlržavni kfmcclar n glavnome cdgovorio ovn: Od velilcog su značaja iskiizi Iiivšeg niinistra vojnog i načeluika glavnog. stožora. Oni sn n stanjn Ja zbrišu neprijafvljske klevele' o krivici Njemačkc za j ovaj ral. Oni ee primorati evropsku jav| nost, da 'đoncsc pravu ocjenu o Njemači Jcoj. Vrlo jc .zgodno, što su' ta otkrića j pala baš u vrijehie, kad smo sazuali za američki odgovor na papinu nolu. tVilsonova nolaoznačava njejnačku vladu kao neodgovomu vla'dn, koja se potajno spromala da zavta'đa svijelom, pu-je izaj brata zgoduo vrijeme 'da udje U rrit, u j komc nijb vođila obzira m n granicama zalcona ni o isLinitosb’, jia je i krvlju nevinih žena i djceo i nemoćne sirotinje poplavila cio svijet. Svakako ameriekoj vladi, kad je ovu klovetničku ojitužlm spremila, nije bio poznat. tok jiavniee proliv Suiiomlinova, inaec 1 >i ona morala sa svim drukoije su'diti. — Ko j? izabrao vjijemc za rat, sad je sa svim jasno. To nijo učinila Njemaeka, nego vojnička stranka koja so oko eava nalazila, n bila je u službi Englesko i Francuske. Kao što je opšte poznato, njemačkog su cara đoga'djaji iznenadili. Do posljedrijeg trenutka je on nas’tojavao, ua se mir oeuva. Težina otkrića leži u tome, što je i sam ruski car, nastojavanjom njemačkog cara, bio došao 'do uvjerenja, da Njemačka nije litjela rat, 'te je s t.oga 1 naiodio bio 'da se mobilizacija opozove. Ali nokoliko zločinaca, koji su cara lagali, nisu tu zapovjcst izvršiti. Dalje, Sazonov riije izvršio zapovjesl carevu, dn uvjeri njemaekog poslanika o < arevoj nnroljubivosti. Ivo se nalazio iza titi ljudi, koji sin samovoljno i na svoju ruku

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 5. scpfembra. (stočuo hoiKfe: U oblastl ausnro-ugarskih boračkih snaga nije biio nikakvih važnili dogadjaja. Tajjiaitsko hoiištc: 19. dan jedanaeste bitke na Soči bio ie ispuujcn teškini krvavim bojevima. Kod M o d e n i a su udarile našc .iurišnc če^e u svom nastupanju na duboko nanizani talijanski mairadaj i zadržale ga. Četiri dalja napadaja su odbijcna. Od juče u jutru sc G o r a S v. G abrijela ualazi u središtii najžešće borbe. Neprijatelj ncprekidno juriša proiiv vrlia gorc, koj'i ie nekoliko pu■Ta padao u njegove ruke, da ga p os 1 i j e k r a t k o g v r c tn c n a n a š i s 1 a v n i p j e š a c i p o n o v o o s v oj e. Borba, koja sc i na jednoj i drugoj stranl vodi s najvećom npornošću, traje do ovog časa s nesmanjeuom iačinom. Kod G o r,i c e su Talijani preduzimali nekoliko uzaludnih napadaja. Predužeta popravka položaja naših čcta kod S elai Medeazza izazvala je na cijeloi visoravni K r a s a žestoke snkobc. Blagodareći izdržljivosti našili u ratu oprobaniii brauilaca K r a s a svi su preduzeti neprijateljski napadaji slomljeni. U n a š e j e r ti k e P a 1 o 100 t a 1 i j a n s k i h č a s n i k a i P r c k o 4000 v o j n i k a. Cjelokupan broj od noče'ka borbe privcdenih zarobljenika iznosl 15.000 ljudi. Taltjanslci letači su ponovo ava pura najrađali T r s t. Načeltiik glavjiag stožet'a.

Dogadiaii na moru. Kb. Beč, 5. septembra. Noću izmedju 3. i 4. sepfembra ve’ći broj neprijateljskih letilica ie bombardovao Pulj sa 100 bombi, čime su u gradu pričitijene privatnc šiete. Jzv r an grada zapaljen je plast slamc. Vojnički predmeti su pretrpili neznarnu štetu. Ljudskiii žrtava nije bilo. En$lesKo nenoštiunnje neutrolaco. I opct jc jeduom Engleska na najbezobrazniji način povrijedila suverelia prava jedne ncutraltie države. Dogodilo se to u pomorskoj borbi lcod Jiitlanda, u kojoj je nekoliko najmanjih njemačkih ratnih brodića — ribarskih čamaca, upotrcbljavauih za traženje niina — napadnuto od velike engleske prcmoći. Prcma „Berliuske Tidende" brojila jc britanska eskađra 14 ili 15 jodinica, medju njima tri prvorazredna

Podlistak. Kosta Jezdimirovlć: Baba Grkljana. Kao danas da je gicđam: srednjeg vitkog stasa i isposničkog iica u skromnoj seljačkoj nošnji našega kraja, kako ubrzanim ali ravnoinjernim liodom bcz zastajkivanja liita s jednog posla na drugi, da tiradi, pomogne, pouči iii nadglcda. Tek kad je u veliko prevalilo šesdesetu godinu, stekia je sebi i ostavila pobmstvti nadimak „Grkljana“, nadirnak, bcz koga se u našim selima ne da tii jedna porodica zamis'iti. Možc čo,vjek u ujima dugo nekoga pod njegovim zvamičnim prezimcnima tražiti, pa jedva poslije opširnog opisivanja ako se neko sjeti, na onoga, koga tražite. Svi, koji za njega zapitate, zgledaju sc icao u čudu, a po neko vam čak bez innogog predomišljanja odgovoriti, da takvog čovjeka nema u njihovom selu. A pomenite ga po njegovom nadimku, pa će vam -svako dijete ispričati čitavu biografiju i njegovu i njegovili ukućana i odvešćc vas njegovoj kuči. Ovdje. bih mogao reći, kako su baba Grkljanu prijc zvali i zašto jc dobila ovaj liadimak, pa bi priča bila svršena. a vi bi o toj ženi vrlo malo znali. Ali meni je stalo do toga, da vas s njom bolje upoznam. A i zaslužila je, da je poznafe. •Vidićete. Ime joj je biio Cvijeta. U miadosii bila je lijepa, što no riječ, kao npisana, te su je mnogi zvali „Lijepa Cvijcta".

Kao zrela seljačka djevojka udala se iz veće seljačke zadružnc kuće iz jednog sela u još veeu seijačku zadružnu kuću drugoga seia, upravo u vcliku zadrugu, u kojoj ie samo rnuških glava bilo ravno dvadcseč i dvije. Tu su odrasli muškarci ručavali za stolom. odrasie ženske, u koliko nijesu bilc reduše ili mlade, koje g.' r c»rc muškc, za „senijoin", a djeca na podtt. Ko se nz jelo uapio vode, taj se jeia više nije vnašao, jer je onim napitkom u-vvrdlo da je sit. Taj je obieaj vladao u ioj zadruzi iz štednje; jer pi;i pa opc: jesii, znači: silom „nabijati" stomak. Ko o tomc bude dublje prernišljao. uvidiće, da je taj običaj i sa zdravstvenog gledišta opravdati. Biio je a ima i sad u našem narodu tušta talcvili opravdanib običaja, kojima većinotn ne zna ni pobude ni razloge, već samo zna, đa to i to valja, a ovo i ono ne valja. Razmišljao sam moogo puta o tome, kako jc narođ došao do tih mnogili pravila, koja prosto ođredjuiu šte valja, a 5ta ne valja — bez svakog daljcg komcntara, pa sam došao đo zaključka, đa su ta pravila u toku vreinem stariji pocrpli iz iskustva, ali. ili š‘o nijcsu umjeli da ili obrazlože mladjima ili što ovi nijesu bili sposobni da talcva raziaganja slivate, stariji su se ograničavali na ,,valja“ i ,,ne vaija“, a mladji su slušali, pa su kao stariji talco i svoje mladje učili. Eto u takvu jc kuću stupiia iJjepa Cvijeta kao mlada, đa svekra i rauža dvori, da im iz jutra sipa ti rukc vodu za umivanje, da ih uveče Lzujc i da iin noge operc. da i nj'nia i sebi za sutra

očisti opanke i osuši i is.ve obojke, u j opštc da se o ujima. stara bolje. mnogo j bolje nego posilni za svoga časnika. Tako jc ona radila jedno dvije godiuc, dok nije stupila u luiču nova mJada, da je odmijeni u dvorbi svekra. Ona u to doba pos;a mati Jednog muškarca, ali u skoro zatim i udovica, jer joj muž liogibc u ratu. Kako je bila mlada, lijepa, zdrava, vtijedna, pametna i pošieuu, mogla je lako doći ilo dnigog muža, ali taj niuž ne bi bio otac njezir.om sinu, već očuii. U kući drugog muža ona bi po zađružnim pravilima postala ravnopravni član, ali njen sin, svc i da ga primc u uovu zadrtigu za člana, važio bi uvijek kao ,,uljez“. A da ga ostavi u zadruzi. gdjc je rodjcn, a oua sama bez djeteta da ode drugom mužu, to nije mogla. Nije dakle dugo prcmišljala i ostadc sa sinom ondje, gdje su se zatekli i pdjo su imali neosporno pravo kao i svi ostal’ članovi te zadruge. Lijepa je bila ustanova ta zatlruga. Čovjek se osjećao sigurnim u tnnogotn liogledu. Nijc zcbao šta će s njim biU, ako iznemogne, a šta s njegovom žonom i djecom ako umre, jer tu je bila zađruga, u kojoj je svaki pojedinac radio za sve i svi za jednoga, u kojoj je bila pravilna podjela rada prema snazi i znanju svakog pojediuca; I mala djeca kao i nemnćtii starci i starice prlvredjivali su: djeca čuvajuči sitnu stoku i živinu, siarci kao pčelari i čuvari voćnjalta, vinograda, bostana i t. d., starice kao odgajivačice ž’vinc i jiaziIje sitne djece i kuće. U takvoj zadruzi je svaki radio koiiko je mogao. a dobi-

jao je po mogućstvu kollko mu je trebaio. Ta je ustanova upmvo ideal ncših modernili socijalista, i ako je ovih malo, koji o njoj išta znaju. Jedan od glavniii uzroka blagostanja tili zadruga bio je taj, što su se članovi medjtisobno dopunjavali. Nijcsti svi ijudi sposobui za upravljanje. a medju muogima uvijek sc jodan nadjc, koji je za to sjiosoban. Nc ide svakome svaki posao od rukc,. a kad ili jc poviše u zadruzi, onda je 'lakše dodijeliti svakomc onaj posao, komo je najvještiji. I ko bi naredjao sve druge dobre strane tili zadrttga! Naravuo da jc 1 u njima bivaio nczadovoljstva, prosto iz razloga, što je malo ljudi, koji se zadovoljavaju s onim što imain, a poslije i zafo što Ijudi kao ograničena biea ue mogu nikada sfvori i ncšto apsolutno savišeuo. Tek Cvijeii i njezinom jedlncu uc bijaše loše u toj zadruzi. Bilo im je doliekle čak i bolje nego muogiin drugim članovima, a evo zašto. U zadiuzi je bio običaj da se svakoj ženi i ođrasloj djevojci iz zajodnicc odvoji i kao ncka nagrada ttsiupi izvjesna količ'na vune, kudelje, sapuna i još nekih sitnlca. kojom su mogle pc volji taspolagati. Onc su u slobodnom vremcuu a naročito za vrijeme dugih zimskih uoči prele, pleic, tkale i t. d. pa su te izradjevine djelitnično npotrijebile za sebe i svoju djecu, djelimično prodavaie i pretvarale u novac. Cvijeu i njezinom jedincu nije od lili izradjevina toliko potrebno, kao oniin ženama, koje su imalc više djece. Višak je daklc pretvarala u novac, a pošto i inače oko jeduog djeteta nijc imala toiiko jiosla

uvukli cio svijet u rat, čijo sU'uhoD su;jef ne pamii'? Pdznalo jo, »la J<• Poinčai'v izabrau počl zimkorii ruskn f.cancuskog sporazuma pvoliv. Njem-'F'kv. Tada ]>■ i Subomlinov bio posiat. u Pavis, l>,] j<• jc dao izjavu o napa'dačkoj snazi niskc v'ojskc i o izmjcni ruskog motiilfza: innng plana. Pian napada proliv Njcnmčke jc bio mnogo ran'ijo sprem'ljcn u 1 idncuskoj, r.tiglcskoj i I! nsiji. Dokle jc ltusija pl'ijircmala put za napadački ral, i mobilisaia nc <samo protiv Auslio-Ugarskc nego i jirotiv Njemacke, staralo se ifa sc iNjemačka zavara i prevari, 'tla bi sc dobilo Tremeiui, 'da sc viastila vojr-ka isturi na graiiicc. Ona easna riječ gencrala Jaimškijcviea živive vjcčim u istoriji. Njemačku se btjcli da zavaraju u prijcdlozima baaškog izboi'nog suVta, a ilusija jc medjulim zivo raTliln, "dn svoju vojsku sjncmi na ratnu nogu. Kakvog znaeaja, u vczi sa ovim, možc imati carev iirzojav njcmaekom curu, koji ,je olpravljca 30. jula u i sat postijo podnc, a kojim so pređuzole vojnjčkc pi'ipremo objašnja\Ti;ju razlozima odbrane proliv pi'iprema Austro-Ijgarskc? farcv je Itrzojav dalje stavio Iiio u izgle'd, da ćc gcne nei'al Patičcv donijeti ujemačkom caru svojcvučno carevo pismo. Zašlo geaeral Patiecv nije došao? O njegovom sc putu nije više ništa čnlo. l)a li ga nisti u toino spriječili Sulmmliiiov, Januškijevič i n'iliovi ’drugovi? Vjerovatno je i toj misiji hila svtlia, da sc Njemačka zavara. Kjomačka je dalde morala povesLi teški rat za ođbrauu radi sv'og opstauka. Tn sađ i izjavaina Suliomliiiova t JanuSkijeviča polvrdjcnu jstorijsku istinu m- tnožo oborili jiikakva atncfieka no a Pamica protiv Suhomiinova. (N.'vnvi!! lirzojav „Bcosradsli'ti Noviiia") Petrograđ, 5. scitfcmbra. Pctrogradski brzojavni ured javija: U parnici protiv Suliomlinova opisuje svjedok Miljukov utisak, koji je dobio prilikom sastaiil<a sa Suliomliuovom u dvorani predsjedttika dumc za vrijeme ltregovora o vojuom programu. Taj je tttisak, rekao jc Miljukov, bio poražavajući. Svi učesnici n pregovorima biii su saglasni u tnišljenjiu da Suhomlinov ne može osigurati odbranu Rusije, i ako je list „Birževija Vjodomosti“ donio članak pod naslovom ,,Mi smo spremni", koji je bio napisan po upustvima bivšcg ministra vojnog, koji je time hotimice prevario Rusiju, jer je vrlo dobro jtoznavao vojničku slabost zcmlje. Godimi dana docnije, u fe'bruaru 1915., kad su sc zie posljedicc tc slabosti počelo ncsiimnjivo ispoljavati, Suhomlinov je ponovo na jednom sasfanku članova

kao one s mnogom djecom, to joj je preostajalo i više vremena đa za drugoga radi i da se za to napiati. Tako je zbiraia paru po parti i čuvala za prilikc, kad bude ustrebalo. A bila jc čuvarna do krajnosti. Siećnm se, kako je kao gazdarica učila svojc mladje: „Kad hoćeš da zapržiš lonac, a ti ttztr.i masti na vrlt kašike, pa i od toga vrati ncšto natrag u čabar, tna đa je ovaj još skcro pun; jer je duga gođina a ima višc dar.a nego kobasica. Kad doltiieš Krajctiru, ti je sveži :i devet čvorova. a kad lioćeš da je izdaš. a ti sc k( d drešenja svalcog čvora piraj, da ii ic baš ndžno da jc izdaš.“ Ko J ovake štcdišc r.aravno da se novac gotnilao. Stigao joj je sin 1 za školu, a ona se nijc zadovoljila, da oa ući samo ono š'.o i ostala djeca, več je učiteiju obaška plaćala i činila ooklone, te ga te ovaj izučio „gla-sove“, crlcvene pjesnic u svima varijacijama; a kađ 'e siu svrŠio i tr>. pa i gračbausku školu o troSku zadrugc, ottda ga je za svoj račttn dala u „preparandiju", iz kojc je po tadašnjem uredjenju posiije godine dana izišao kao ispitan učitelj. — Sine Marko, rećiće mu mati jednog dana, ti dosta prodje svijeta, pa zar ti oko ne zastade ni na jcdnoj djevojci, da ti jc tflati isprosi i da sc odmori?! — Slaika Dado, ako iioćeš, ti mi isprosi Macu Klicauovu. Maca je jto godinama bila njegova drugarica u djetinjsitvu i u najbližem susjedstvu, a iz dobrc i»orodice, kakve su tada većinom i bile. Još kao djeca su se zavoljeli. Majka jc ncšto i nazi-