Београдске новине

Izlaze: dnevno u Jutro, poned jeljkom poslije podne. Pojedlnl brojevl: U Reognftu I o r»po?|«đnullm o« c. I kr. tcta po cljtnl ođ. . . . 8 bclcri u HnatobaJ-SlccsnlJI, Bosni - Horeegttlnl I D»lma«IJI po eljenl ođ’ 10 bolera livu oveg podruCJa po cljenl od.. . .12 helon i ■ Oglasl po cljenlku. • n UrednlStvo: BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. broj I0. Telefon broj 83. Uprava I primanje pretplata TopliEln vcnac bro) 2I. Telefon broj 25. Prlmanje oglasa Kneza Mlhojla ul. broj 38- Talefon br. 248.

M|eseCna pretplata: 0 Boognd« 1 1 brtlitrlma itsoajodatdai rt c. I kr. 6ota ra bojna I atopat podta. . fl*U Boagrad« aa doittvom a kut« .... fl'50 U HrvatokoJ-IltvonlJI, Bouil-Hcrcaeoit.il I DtlmoclJI ft-OO U oitallm trtjaalma Aoilro-uotrik« mottrhlja 3 U Inoitranstvu 450

Godina III. ;s.:Li... ■■■■■■ ' XLZ.‘ T ■ : i:v :

Odbijeno je deset talijanskih napadaja na Gori sv. Gabrijela. Njemačka konjica stoji 70 kilometara istočno od Rige.

ZBOG DANAŠNJEG KATOLIČKOG PRAZNIKA IZAĆI ĆE NAREDNI BROJ „BEOGRADSKIH NOVINA“ U PONED.IEL.IAK. 10. SEPTEMBRA, POSLIJE PODNE.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Bcč, 7. septembra. TalJjansko bojište: Neprijateljski leitački napadaji na *1 r s t spadaju vcć mcdju d n e v n e d o g a d j a j c. Borbe na Južnom dijelu visoravni Krasa traju dalje. Uzaludno nastoji jieprfjateJj, da nam otme uspjehe. koje smo izvojštili posljednjih dana. Neprijateljski su napadaji, koje su naše čete ponovo u protivnapađaju obuhvatile, 0 s u j e ć e n i s v i o d r e đ / u z t e šk e n j e g o v e g u b i t k e. Za Goru Sv. Gabrijela još se uvijek vođi neobično žestolca borba. Neprijateiju nije prevelika nijedna žrtva. Na sjevernom se obronku juče s 1 o m i 1 o d c s e t n a p a d a j a, na zapadnom je obronku suzbljen j e'd a n t e ž a k n a 1 e t. Od 19. avgusta zarobili smo na S oči 500 t a! I j a n s k i ii č a s n i k a 1 18.000 vojnika. Što se tiče krvavih žrtava, to oni u 11. bitei na Soči u nikojem poglcdu ne zaostaju iza prljašnjih bitaka. S ostulih frontova i bojišta nema ftišta naročitoga da se javi. Načelnik glavuog stožeTa,

noqadia|i na moru. Kb. Beč, 7. septemb'ia. Z a o s v e t u z b o g p o n o v 1 j eaih neprijateljskili Ictačkih 51 a p a d a j a u a o t v o r c n i g r a d iTrsl, izbacile su u noći od 6. n a 7. s e p t e m b r a n a š c pomors k c 1 e t i 1 j c e s v r 1 o d o b r i m u s p j e h o m v e 1 i k i b r o j b o m b i na pomorski arsenal i vojji i č k a p o s t r o j c n j a n V e n e c ii *■ p o d s i g u r n o s u o p a ž e n i ni n o g o b r o j n i z g o d i c i. U p rkos žestoke odbranbene vat r e s v c s u s e n a š e 1 e t i 1 ] c c n eoštcćenc povratiie. Načelnik adniiralskog stožera niornariee.

Iliđrmm vlaie. U Francuskoj je već izbila nova ministarska kriza, a u Itaiiji se ona pretna vijestima rimskili listova ncsuzdržljivom brzinom razvija. Uzroci su u obim zemljama jedni ie isti' vojnički neuspjesi, otpor protiv produženja rata Icroz četvrtu zimu, nestašioa živežnih sredstava zbog podmortiičkog rata središnjih vlasti kao i nedovoljna produktlvnost poljoprivrede. K tome dolaze još neke naročite afere, koje su moguće samo u demokratskim državaina, na pr. tajnovita smrt Almeseyde u Parisu i Izvjestan ljubomor te zadjevice izmeđju više članova Bosellievog kablneta, kojc proizlazi Iz još neobjašnji; vih dogadjaja u unutrašnjoj politici.

„Popolo d‘ Italia“ izjavljuje, da se ministairstvo Bosellievo nalazi već u agoniji, ono je još samo jiarodija jednog minisfcarstva. Taj list piše dalje: ,,Uzrok da je kriza tako nenadno liastupila. leži bez sumnje prije svega u nestašici živežnili namirnica, koja sc do sad prikrivala liesavjesniin manipulacijama, no koja se duljc sakrivati neda. Ta je nestašica uspjeh njemačkog podmorničkog rata. No nije to sve, Ima još i krupnijih stvari. Sveopštc nezadovoljstvo čini se da jc veoma veliko. Naši socijaliste uijesu više neutraliste nego Leniniste! Njihova loziuka glasi: „nećemo u rovovima da izdržitno ni jednu zimu više!“ Vodeći talijanski list dakle otvoreno potvrdjuje sve ono, što smo već preko lieutralnih zemalja davno znali, da je naitne opšte nczadovoljstvo i ratna zainoreiiost u apeninskoj kraljevini dosegla takav stepen, da se to pred javnošću više zatajiti neda. To dokazuje i činjenica, da je inače stroga talijanska cenzura nropusiiia ovaj članak „Popolo d‘Italie“. Timc sc tumače i očajni no uzahidni pokušaji talijanskog generalisima Cadorne, da tiz svaku cijenu dopre do Trsta. Ne štede se nikakve žrtve samo da se dodje do bilo kakvog vojničkog ili političkog uspjeha, a to sve za to, jer mjerodavni krugovi u Rimii drže, da bi takvim uspjesiina mogli doneklc opet uzdići klonulo raspoloženje ti svojoj zemlji, No i u Francuskoj kao i u italiji lietna ličnosti, koja bi bi imala dov'oljno energije, i koja bi mogla, upirući se na povjcrenjc naroda, svojtt đoniovinu izbaviti iz onoga ćorsokaka, u koji je đospjela liesretnim ovim ratom, i spoljnu politiku izvesti na novu stazu. Ni Ribot ni Boselli nijesu nikakve političke veličine, to su prosječni ijudi, kakvc parlamenfarizam u dosta velikoj količini svakoduevno izbacuje na površinu. Oni su postali predsjcdnicima miiilstarstva iz liužde i ne uiogu da učinc više, ncgo da s onom većinom, koju su raznim mahinacijama takodje iz nužde sasfavili, posvršavaju najhitnije di-žavne poslove. No čim nemilosrđni bog rata postavi koji uovi neodgodivi svoj zalitjev bilo u frattcuskoj komori bilo u talijanskom parlamentu, ulazi i jednom i drugom starcu strali i u same kosti; uzahidno oni onda sklopljenim rukarna zaklinju ogorčeno poslanike, i prcd svakim glasanjem strepe, da će im ono donija.fi ltonac njiiiovog prividnog gospodstva. Sad Rihot nasioji da sastavi novo ministarstvo, jer su svi njegovi dosadašnji ministri dali ostavku. Moglo bi se držati, da će logičtia posljedica lpga svega biti t'a, da ćc i Ribot ostav’iti svoje mjesito. No koji bi državnik bio danas spreman, da postanc Briandov i Ribotov nasljednik? To je pitanje, o kojem sebi za cijelo Poincarć miiogu noć razbija glavu. Dokle* it elisejskoj palati sudbinom Francuske upravija advokat iz francuske Lotaringije, ili bolje doklc

preko njega sudbinoni Francuske upravljaju Englez', ne može da sc sastav niinistarstva povjeri drugim muževjma do li poliiičarima Ribotova kova. Nije uzaludno postavljcna ona gorka lozinka: Uzdržati do strahovitog svršetka! Dogadjaji sc medjutim u Italiji ipak brže razvijaju, ncgo u Francuskoj, jer se kraj slabije parlamentarne disciplinc talijanskih poslanika možc očekivati, dla ćc oni sacijeiim kabinetom oduvati u liepovrat l samoga FioseUia: raspoloženje je naime na Monte Citoriu mnogo revolucijonarnije nego li u francuskoj posla'iiičlcoj kontori, gdje mnogo umjeretiiji elenienli desnice i Ijevice još uvijelc imaju nadmoć. To se objašnjava tinic, što u prkos svih očajanja i u prkos sviii patnja Francuzi još uvijek vode ovaj ra<t i rirodjenotu naroduom strasti, zadojenl idejom revanše, i što iin je nesnosna i>omisao da bi mogli biti pobijedjeni. Talijani pak, lcoji su u ovaj rat ušli na najlakoumniji način, litjeli bi da ga se isto tako lake rulce i liješe, pa bi s toga pozdravili svaku vladu, koja bi se odvnžila na taj korak. No koji bl sc tialijanski državnik usudio, da utanači mir, lccjim bi Italija izišla praznili rufcu, — mir, koji Talijaniina ne bi ništa drugo donio, do li neizmjerni dug, silnu množinu grobova poginulih juiiaka i još veću nmožinu bijcdnih osakaćcnilca? Boselliev bi odstup zbog 'toga u Italiji stvorio položaj kakav sc zainršeniji ile bi dao ni zamlsliti. Taj bi odstup značio početak najužasnijega haosa.

Poslije zauzeća Rige. Utisak zauzeća Rigc u Fetrogradu. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“) Ztirich, 7. septemhia. ,,C o v r f e rfei d u 11 a S c r a“ javlja iz Petrogra'da: Dogdfljnji kod lligc i a’.vah su u Petrogra'du jaJhi uzrujanost i ;idu u korist agilaciji ra’điiičkog i vojuičkog savjeta protiv rala. Glavnom zapovjcclniku ko'đ Rige se zanijora. Sto je protivuo 'doMvenim upuslvima prerano napnstio položaje ko'd Rige. (Naročiti brzojav „Bcogradsidh Novina") Karlsruhe, 7. seplembra. Prema petrogra'dskim vjjestima slanovništvo Petrograda sc nalazi u velikom strahn, jer niko no vjeruje, 'da je zapovjest privremene vla'de o napuštanju grada potekla zbog teškoća u ishrani. Misli se, 'da vlada prećutkuje pravi uzrok i 'da lioćo da zabašuri napuštanje Petrograda. Kako se do sad ovi glasovi nisu zvanično oprovrgli, to se uporno o'đržava vijest, da se Petrograd iz vojnićkili razloga mora uapustili i ća jo vlada riješila, da grad, u slueaju njemaćkog na'diranja, preda bcz borbe« Utisak u nepriiateljskiin zemljama. (Narooiti brzojav „BeoKradskih Novina") Lugano, 7. scptembra', Talijanski listovi, a koliko se iz njili može viditi, i engleski i francuski ii-

stovi ozhiljno cijene osvojenje Rige. Brzina vojničkog uspjeha začudjava i po* jačava uvjerenje o rasulu ruske vojn'čke snago. Misli se, Vla će buduća ruska otporna linija hiti na livlandskim visinama šez'deset milja sjoverno od Rigc, ako onc ne bi bile već ohuhvaćene o'd njemačke flote. PojeVlini engleski listovi ivrde, da takva ofenziva mora Ispasti na štetu Njcmačke, jer bi se njemačke borbcne snage i suviše u'đaljile od zapadnog fronta, a oslabjeli x kavgadžijski paliiotizam ruskih stranaka bi so učvrstio. Ali je'dnovremeno vele baš engleski listovi, a tu vijest potvr'djuju i pariski listovj, 'da. u petrogradskom radničkom savjetu vlaVla sad niaksimalisla Martov, a Čereteli 'da je gurnut u pozadini. U ostalom štampa sporazilmnih si'a priznaje otvoreno, 'da je Riga vrlo ].o go’dno mjesto i za ofenzivne i za defenzivne ratne cdjeli na kopnu l na inoru. Tako piše' ,,Temps“: Zauzeće Piigc će učinitj, 'da će njemački narod ]ako za boraviti Wilsonovo riječi a opomonu američke 'demokracije će nadmašiti re vjernost raske 'demokrađje. Ozbiljno shvaćanje u Engleskoj. (Naročitl brzojav „Bcogradskih Novina") Haag, 7. septembra. O zauzeću Rige piše ,,P a 11 M a 11 G a z e 11 e“: Budućnost demokracije stavljena je pred teško iskušenje. Po sebi se razumije, da prijatelji starc vladavine pozdravljaju dogadjaj kao posljedicu prevrata i nadaju se, da će pobime izazvati protiv revoluciju. Ali ipak nije još sve izgubljeno, jer postoji nada, da će vrijetne pomoći našein savezniku, da opravda denlokraciju. Bojazan od njemačko-finskog sjedinjenja. (Naročitl brzojav „Bcograđs.t'Ii Novina") Ženeva, 7. sepiembra. U Francuskoj* se plaše zaoštravanjti separatističkih pokreta u Rusiji. Najveća opasnost postoji u sjedinjenju Nijemaca s Fincima, jer bi se time mogla Rusija prosto da odsiječc od saohraćaja s ostalom Evropom. Uzrujanost iraiicuske štatnpc. Kb. Stockholni, 7. septembra. Zbog pada Rigc pariska štampa je jako uzrujatia. General B e r t e a u x inisli, da je sad njemačko nastupanje prema Pctrogradu moguće. „Eclio de Paris“ vidi u torne potiskivanje Ru, sije iz Evrope. Izglcda da list sniatra Rusiju kao izgubljenu, on piše: Mi mol'amo sad naše savcze sa Amerikom i Azijom još bolje učvrstlti. Neocijenjena vrijednost diplomatskih đogadjaja posljednjiii mjeseci sastoji se u tome, da liam daje nalcnadu za ruski poraz, koii niii moraino bez ustezanja iskoristiti. Engleska štampa se pokazuje mirnija, ona izjavljuje, da pad Rigc nema velikog značaja. Listovi su mišljenja, da bi nastupanje prema Petrogradu bilo za Njemačku vrlo opasuo. — „Dailjr

M a i 1“ misli, da se Petrograd trenutno ne nalazi u opasnosti, ali bi posjedanje ruskc prijestonice bila možda jaka medecina, koja je Rusiji potrebua. (Narooiti l>rzojav „Beograđsldh Novina'*) Zeneva, 7. septembra. ,,Gaulois“ veli, da ćc sad Nijemcima poslije zauzeća Rige posao biti lak. 0 e s c 1 i V a g o ćc sc moći lako zauzeti. — B e r t e a u x utvrdjujc u „Pel'it Journal“-u, da Nijemci, ako litjeđiiu, mogu za četiri nedjelie bitl u Pctrogradu. Francuski polHičarl o zaiizcću Rige. Kb. Bern, 7. septembra. Hcrvć piše u svoine listu: 1 pad Rigc ne će Rusinia otvoriti oči. Oni ćc sc i dalje znojiti. ,,G a u 1 o i s“ sc boj?, da se u prkos napora Kerenskog i Korliilova Rusija tie ć& moći spasti, đokle sc god ona budc nalazila u rukama oliggrhije, koja sad njome upravlja. Vojnička alcolja trebala bi đa predhodi polrtičkoj. Pukovnlk Egly o borbaitia na isloku. (Naročltl brzojav „Beograđskiii Noviiia") Bern, 7. septembra. Pukovnik Egly, vojnićki izvjestilac ,,B as 1 e r N a clt r i cli t e n“, izvodi iz posljednjih borbi na istočnom frontu, a naročifo sjevcrnom dijelu rtiskog bojišta, zaključke da otporna snaga Rusa bar mjestimično, pa i u vlastitoj zemlji, ne će Mti dovoljna za odbranu protiv liapada središtijih vlasti, i da su srcdišnje vlasti dovoljno jake, u prkos jakim borbania 11 a zapadii i na talijanskom bojištu, da na istoku sa uspjeiiom liapadaju na mnogim mjestima. Nastavak njeniačke ofenzi’ e. Kb. Pefrograd, 7. septcmbra. Petrogradski brzojavnl urcd javlja: Objavljeno je, da se njcmaćka floia ]>ojavila u pristaništu R : gc. Prođor je Nijemaca, prctna posljcdnjim izvještajima, za dva dana zahvatio na frontu širinu od 60 vrsta. Nijeinci su 4. septcmbra produžili svoju ofenzivu na dosadanji odlučni način, napadajjći naroČito u oblasti sjeverno Uexku!la, da bi presjekli željezničku prugu RlgaNVeudeii. Kerenski u giav'uom sianu. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“) Karlsruhe, 7. septembra. ,,P e t i t P a r i s i c 11 “ javija iz Petrograda, da je Kerenski otišao u gla\ni stan 12. vojske. Proroštvo generala Kornilova. (Naročiti brzojav „Bcograđsldh Novina“) Karlsruhe, 7. septembra. Prema peirogradskim vijestima je glavni zapovjednik general Korniiov razgovarao s ruskitn zasfcupnicima štaanpe. U toku razgovora je ou naglasio, da operacije ua jugu i dalje traju i da se težište na rumunjskom frontu po-

Podlistak. iVoj. Jov. Kulundžić: P e s n i k. Pevao je uvek. U večere tihe, ziinške i jesenje, u svojoj sobi pevao je đo Jieko doba. A u proleće I leto dočekivao bi zoru. Soba jc biia mala, all je on u sebi nosio hiljadu svetova sa hiljadu čežnja. I sam, usamljen, pevao bi. Salio bi crne rlme sa slikovima i ispevao bi pesmu. Jadnl pesnik! O! pevao jc on sva<ke večeri, pevao je o suncu, o crnim očima, što plene, o tuzi i nostalgiji, o osmehu i sreći. Volio Je sve i živeo je u svemu. Stihovi su mirisali na morc, blli su snažni, kao sunce, setni, kao 'tuga, jaki, kao oči, a ljupki kao osmeli. Pevao je o hridinama 1 vrhunclma, gde svakoga jutra započinje jedna sjajIja kugla, da izlazi, pozdravljajući novi gan. U crvenoj boji, što predstavlja krv Javlja se božanstvo sa vrhunca, i Cela gora plamti piamenom. I ceo vrt •uml .pozdravom... I on je pohvatao zvuke, što 5ume m bokora, brda, dolina; I Ispeva pesmu o suncu simbolu živoia. Jadni pesnlk!

Tada mu je bilo đvađcset godiiia, ali posle nekoliko godina on srete u jedno podne dva crna duboka oka. Njeinu se učini, da su dublja, nego okean, prostranija, liego nebo. I on oseii vruću, duboku i tajuu čežnju za njima. Ceo jedan svet stiova on vide u njima, svet o kome je sanjao. 0! ta dva oka, oui mu uneše u dušu Ijubav. I on speva pesmu Ijudima, pcsmu ljubavi. Jadni pesnik! A jednoga dana, unirlo je slroče. Nije bilo ni pogreba ni pratnje. Uneo ga je grobar, dok je kiša kapala... A svake večeri dolazila je jedna pttca nad krstom i pevala je nad zakopanini. Tako jesen, fako zimu. O! to je bila tuga, đuga i beskrajna, sakrivena i tajna. I niko nije znao. Vetar je pcvao tugovanku, ptica je pevala o tuzi, suton je jecao i sve Je plakalo. I on je pohvatao akorde tugovanke vctrove, jecaj sutona, plač svega i napisao je pesmu. To Je bila tužna, tužna pesma, kao zvuk manastirskih zvona u bregove. Tek tada su shvatili ljudl i zaplakaH su. Jadnl pesnik! Prodje Još dosta godiua. On vide jedne večeri, da sunce zahodi, (la IJubav nestaje, da tuga prestaje. I on oscti tada boi, na dnu u sebf. Razrnšiše s?

snovi i sanio ostadc uspoineua. 1 on zađrlita pod starost od bola. Tada dohvati pero i sali bol i svoje stihove. To je bol koga jc stvorilo vreme. Jadtii pesnik! Najzad, kosa je postala bela i on umoran. Sa njegovim vlaknima igralo se jedno dete. I ono sc liasinejaio. I gle, on vide, poslc toliko godina osmeh, osmeh mladosti. kao nekad. On sc seti tada prohujalih dana. I kao u proleće, izgledalo mu je, da je onda sve ličilo na jedan veliki ostneli duše. Jadnl pesnik! Jednoga dana tilio i nečujno umfo je i on. 0! to ljudi, kojima jc on toliko pevao nisu ni znali. Na poslednjem času saznade, da jo sunce kao uvek, da je bol neprekidan, tuga lieizosravna, Ijubav kao i uekad, a osmch običan. Ali on saznade, da je njegova duša ta, koja je svemu tome data ton ! boju i to saznanje bi mu gorko. Jer kada dohvati poslednju krvavu pesinu da napiše ruka mu zadrhtala... I on je zaplakao gorko, gorko zaplakao. I on nemogade, da speva poslednju pesmu. To Je bila nenapisana pesma, nenapisana pesma o sreć’. Jer on uvide, da poznav.ši svoju ’dušu oseti se nesretan... A IJudi nisu ni znali, da su n njemu živeli hiliadu života, liiliadu svetova.

Dragoslav Stojanovlć: Kao nekada... Zvezde su treperile čuđnim sjajem... Noć je bila tiha i nežna, Jedua od ovih prvili jesenjih noći, kada čovek oseća u sebi nešto veliko, čuđuo . . » kao uekada... Ja sain bio pored nje... na balkonu ... Scdeli smo nas troje, ali sam osećo samo nju . . . Zvezđc su padale jedna za drugom često u ovoj divnoj zvezdanoj noći . . . Mescc je lcbdeo setno nad ovom božauskoin noći, nad narna . . . Slušao sam njen glas, reči lijcne. Ali lie! Ja sam ili sarno osečao, ja ih nisam čuo... Gledao sam nju, njen viti stas, njene crne oči, koje su prodirale u meni duboko; njenu gustu, dugu, cmu kosu, koja je dražesno obavijala njenu lepu glavu... gledao sam nju. Ali, ne! Ja sam je samo osjećao, ja je liisam video... Sve je bilo... kao nekada.,. V W Večernji suton toploga dana obavijao nas je polako na jednom krasnom proplanku, punom zeJenila, svežine, lakog vazdulia, koji opija, zanosi... MIris pokošenog sena uspavljivao je moju

dušu... Popac je, tu negde blizif, cvrkufcao svoju pesmu... a su:on se polako navlačio sve više i više... kao i nekada... Ja sam bio pored nje... kao i nekada... Ja sam je osećao, liju... kao i nekada... Izgledalo mi je, da mi nešto sviće pred očima... novo... lepo ... zatiosno... Kako je srećan onaj, ko se nalazi sam j>ored stvorenja, koga poštuje... koga razume... Osečao sam se srećan.,. kao riekada... Ostavio sam je u ujenom krevetu. Sa raspletenom gustom, crnom kosom, nalakčcna na desnu ruku... Ona je bila bolesna... Ja sam opet osečao, da patim za nečim, da patim za nju ..'. Kako sam želeo, da provedem tu, pored nje, ovu celu noč, jer ona je bolesna... Morao sam otići... Pa evo u svojoj sobi, ne spavam, jer patim, patim ... kao ! nekada... Kako je divna ova patnja... Ja jc gledam, kako leži zabačene glave u vatri, u liekom osećaujii; koje čudno obuzinna.,, Ponoć je davno prošla, ja patim i čekam da svane, da se što pro pojavi rumen zore, da vidim nju. ■ O kako je divna ova patnja, koja tde do saznanja, kao i nekada.,,