Београдске новине

Iziazei dnevno u jatre, ponedjeljkem poslije podne.

Pojedini brojovi: V OMerefe I o kraj«>lmi UfMjvenctia •i d. I kr. Jcti po cljprri et. . . . 8 balttt V Hm'.pkoJ-SlkvonlJI, Bosnl - Htrcogtvhil I CslaiMip po »IJsol «t. ..... 10 fepltrp livu orpj fetriruljp pt cljenl ori.. . ,12 hotart

Mjeaoino pretplata:

?5»

0 lcagraria I ■ krejtrlma tunaj« i. I kr. Mi u OoJbd I efaptB U Baogreris u dattavom ■ kuta U HrvstaksJ-Slavanip, B«ai Dtlmscljl ....... ", . , 2 60 U utallia krajavtma Austrt-BgantoiMStrMJ* 3U IsMtrBashm 4-60

Oglasl po cijeniku.

(Jrednlšivo: BEOGRAD, Vuke Karsdilća ul. broj 10. Telefon broj 83. Uprava I primsnje pretplate TopliCin vense broj 21. Telefon bro] 25. Primanjo oglasa Kneza Mlhajlo uU broj 38. Telefon br 245.

Br. 251.

BEOGRAD, četvrtak 13. septembra 1917.

Godina III.

Početak talijanske ofenzive u južnoj Arbaniji. — Korniiov kreće na Petrograđ. — Rusija pred gradjanskim ratom.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 12. septembra. Istočno boitšte: Rusi i Rumunji jjoitovo su žestoko napadali na visove zapadno od Ocne. Njihovi stt sc ltalcti s 1 o m i 1 i veeinom več ti našoj vatri. Jediiom su odbačeni protivnapadajem. Talijansko bojištc: Tcčnjcm jučerašnjega dana došlo <e do žešćilt borbi satno na obroncima G o r c S v. G a b r i j e! a. 'l' c s u b o r b c p r o t e k 1 e povol j n o z a na s. Inače nikakvilt jiaročitili đogadjaja. Balkausko bojište: Južno-istočno od B c r a t a proljerana sn od našilt prednjih čcta talijanska ođjelenia natrag preko gornjeg 0 s u m a. Kod Podgradca na ohridskom jezertt iztniču naše snage pređ pritiskotn nadmoćnijeg protivnika. Načelnik glavnog stožefa.

PHtnipllimje dahove. Jaka uzbudjenia dtiliova, koja čovječanstvo izbacuju iz kolosjeka običnoga života, ltc mogu so nzdržat' dul.ie vremena, ta sa uzbudjenja prclaznc jtojave. To vrijedi i za časove najviše jtolitičke napetosti, koju nrirodno so;bom donosi svaki rat. Ovo kolebanje osjećaja, kako bi mogli da nazovemc ite prolaznc pojave, moglo bi, kad bi aia nesrećii biio trajno, nositi u sebi kltcu uajveće opasnosti, jer bi pod utica'jem toga i sam toic dcgadjaja mogao (joći pogrješnim putem. takvom su čascvitom poiiiaiijkrinjn zdravoga mišijenja i kolebanju osjećaja manjc izloženi borci na frontu, naročito onda kad se nalazc u slavodobitnom pobjedničkom poliodu, ncgo li stanovništvo u pozadiiti, koje se vrlo lako dade ozlovoljiti onim ntnogobrojniin malim tegobama i odricanjima za vrijeme svakoga rattioga stanja. K tome dolaze još i oni .,tnudraci“, koji zbog svoje tjelesne slabosti ili druge koje manc nijesu sposobni za vojnu službii i koji nemaju pajnetnijcga posla. nego da raširuju nczadovoljstvo i sumnju medju narodom. Njima se pridružuju razni zabadale i kafanski stratezi, koji čak i jeclnom Hotzendorfu i Mindenburgu poričti svako ra-tno utnijeće, i najzad političari od zanata, koji tt svojoj umišljenosli nikako ne mogu pojmiti, da je topnička grmljavina kadra da nadjača jezični rat u parlamentima. Zato jc prije svcga dužnost pozvanilt ličnosti u pozadini, da iićutkaju te razne nezadovoljne ,,svcznalice“ i uzdrže n narodit ono visoko patriotsko raspoloženje i oduševljenje, koje jc kao prirodna posljedica pravilt domovinskih osjećaja svotn snagotn Izbilo na početku rata. Toj nužnoj duž. uosti sadanjega velikoga časa odazva-

li su se u Njetnačkoj pred nekoliko dana uvaženi tnuževi: vojvocla Ivan Albreclit Mcklenburški — taj zaslužnl čovjek u njetnačkoj kolonijalnoj politicl — i veliki adtniral pl. Tirpitz — taj ženijalni stvoritelj njemačkc ratne moruarice. Mora se otvoreno priznati, da je pod utjccajem neodgovornilt „veličina“ i štrebera — kao što su Schcidemann i Erzbergcr — kao i pod utjccajcm njitna naklonjene štampe široke slojeve njemačkoga narocla ohuzclo ncko tugaljivo raspoložeitje 1 , kojc stoji u ogroninoj oprjeci prema sjajtiim djeIima njcmačke vojske i ratnc tnornarice, te prema izvojštcuim uspjesima. Krivnju za <o isnosc isključivo liheraltta i socijalno-demokratska stranka u pozadini, koje su u interesu svojilt vlastitih političkili ciljcva radilc oko tako zvanog deinokratskog novog porctka, u koju im je svrliu bio potreban mlr bez aneksija i bez odšteta, dakle mir po kojem bi ostalo sve kako jc i bilo i od lcojeg njemačko carstvo i njcgovi savcznici ne bi imali ništa drugo, nego li gubitak od nekoliko milijuna uajsnažnijih ljtidi i neizmjcran dug, za čije bi se kamate porczni šaraf morao do krajnosti napeti. T< tome bi sc moralo pod sigurno uze'd, da bi Engleska, koja bi mirom bez ancksija i odšteta najbolje prošla. prije ili kasnije nastojala da se pod daleko povcljnijim uslovinia ponovo zarati s iscrpljcnom i zacliižeitoin Njemačkotn. Engleski je narodni karakter naime sličan mačjoj žilavosti, i Englez, kad si jednom nešto utuvi n glavu. nc popušia ocl toga ua olaki način. O tom nas dovoljno itči istorija britanske polilike. Otadžbiua je u opasuosii! kliču vojvoda Meklenburški i veliki admiral pl. Tirpitz u svoni pozivu ,,na prikupljanje duhova“ njemačkom narodu, opominjući ga, i to u času, kađ je ratni položaj tta svim frontovinia dobar, tako dobar, da jc prema ljudskom račttnu isključeno da bi se on mogao pogoršati. Opasnost s toga ne prijeti Njemačkoj iz vaua nego iz nutra, a baŠ s time je i računao iukavim načinom predsjcchtik amerieke Unijc \Vilson u svom odgovoru na papinsku notu, kod čega je odmah našao i odobravattje socijalističkog poslattika Schcidemanna i njegovih drugova. Zbog toga su tugaljivog. nelagodiiog raspoloženja u ttjemačkim narodnitn slojeviina — koje dijelom i ako u drngoin smislit u stvari donekle i postoji, a dijelom je proračunano od štainpe koja stoji u službi zlatnc internacijonale tiesavjcsnim liačinoin lažno rašireno u svijet -- spomemita dva velika liutža i pozvala sve patriotske Nijcmce. da se sjetc svoje clužnosti i opet prikupc oko nesavladive zastave njetnačkoga carstva! Ovaj jc poziv bio thn nužniji, što sc danas Njemačka više ttcgo ikada prije bliži svojoj konačnoj pobjedi. Do loga je

osvjedočenja došao i novi ttjemački državni kanccla- dr. Michaeiis, koji je tek neclavno tta svom rastanku iz Stuttgarta doviknuo ta stanici sakupljenoj masi: Nadanto s-. da će do mira doći još ove godiitc. Blizina ovog kod hrabrih naroda središnjilt vlasti žeijno očckivanog 6asa zahtijeva dakle od svih da svoic živce što jc nioguće više oeeličc i da. se u posljednjein odlučttom lnomentu ne odreknu potpune i konačne pobjcdc tc ne pristanu na mir „zbog gladi“, kako mir hez Odricanja i odšlcta opravdano nazivlju u svom proglasu vojvoda Meklenburški i veliki admiral pl. Tirpitz. Jcr satno jedna potpuna pobjeda uz nemilosrdtto iskorišćcnje svili time pruženih inogućtiosti za osiguraltie hudućnosti, može narodinta središnjilt vlasti kao i lijihoviin pototncima donijeti ono, šfa onc trebaju: bezuslovno jemstvo za njihov nesmciani privrcclni i kulturni razvitak kao odštetu za teške žrtve, koje su oni ntorali cla prinesu u ovoine svjetskome ratu, koga nijesu iitjeii i za Icoji ne nose krivicu. Ako sc ttarodi sreciišnjiii vlasti pokažtt slabima i pristami na mir, kakav želc LIoyd George, VVilson, Sclteidemamt i Erzbergcr, onda su oni ovaj rat izgubili ti prkos svih svojilt sjajnih pobjeda, a to bi značilo počctak svršetka za cijelu srednju F.vropu. Iz današnje Rusije. KERENSKI 1 KORNILOV. (N.iročiti brzojav ..Bcogradskili Novina") Stockbolni, i2. septembra. Do sad še oi s jedtie strane uije potvrdiia vijest. da je Kerenski ubijen. 0 itome se iz Haparandc javlja, cla su tu vijest rasprostrli putnici iz Tomea. Niko ne umije ništa da Icaže ni o mjestu ni o vremejauLoSvc vijesti, kojc jedna za drugoMiti^staau iz Rusije, govore medjutiin o ciUraifoju izmedju Kerenskog f Kornilova. 'Osint toga. ;c iz Pctrograda javlja: Savjct poziva vočsku, flotu, željezničkc, poštaaske i brzojavne činovnikc, da ne vršc zapovjesli, koje Korniiov izdaje. (Naročili brzojav „Bcogra:I:-kili Novina' 1 ) Stockholm, 12. scptembra. Prema' vijesiima koje su ovamo stigle iz Petrograda, čete Kornilova su izgtibiie ntedjusobnu vezu i ltc nastupaju preina Pctrogradu. Nekoliko četnili zapovjednika, koji stt do sad bili ttz Kontilova, prispjeli su u Pctrograd i izjaviii, da napitštaju Kornilova i da Zc pomoći da sc on uhvatr. iz cijele se Rusije javlja, da će stanovništv) ostati vjerno vladi. Docniji brzojav j.-etrogradskog brzojavttog tircda javlja: Sva vojska i flota osudjuju držauje Korttilova, samo sc z a p o v j c d n i k i u g o1 s t o č n o g f r o n t a, D e n i č i n, p r i-

d r u ž i o K o r n i 1 o v u. Povodom toga je Deničin, zajedtto sa svojint stožer.om, uapšen u glavnom stanu. (^jiročiti brzojav „BeogradsbJh Nov!ua“) Stockliolm, 12. septembra. Prema izvještaju petrograJskih listova Kornilov je svoju akciju pripremao s planotn. On je povttkao iz Petrograda četc, koje su vladi ostalc vjerne i zantijenio ilt s kozacima i s četama, koje se s kozacima slažtt. Duša je cijclog pokreta u korist Kornilova načelnik njcgovog stožcra Libovski. Pad generala Kornilova. Kerenskov proglas, kojim se svrgava gcncral Kornilov, a koji smo vee u izvatku donijeli, dor.osimo danas zbog njegove važnosti tt cijelosti. Proglas glasi: „Clau dumc Lvov je prispjco 8. septeuibra u Petrograd i u ime gcneraiishna Kornilova je od mene zahtijevao, da svu gradjansku i vojnu moć prcdam generalu Korniiovu, koji ćc lto svome nahodjenju obrazovati novtt vladu. Tačnost tog zahtjeva uti jc odmah potvrdio general Kornilov u razgovoru, koji snto vodili na ncposrednoj tclefonskoj vezi „Petrograd glavni stožer". Kako privremena vlada u >om zalitjevu, koji je ttjoj u tnojoj iičnosti upućen, vidi pokušaj izvjesnili lmigova stanovniŠtva, da se iskoristi teškirn sianjean zemlje. da u njoj stvore položaj, protivan onome koji je revolucijoin postignut, to je vlada ttašla za potrebno da mi naredi, da za blagostanje zemlje, slobodu i reiiublikansku vladavinu ucodložno preduzmcni mjerc, kojim bi se u klici ngušili svi nasrtaji protiv najviše vlasti i prava gradjatta. koja su revolucijom izvojevana. S toga radi održauja javnog poretka ti zcmlji preduzimam svc mjere, koje ću stanovništvu u zgoduom vretnetiu obnarodov'ati. Jednovrcnieno zapovijedam: 1. Generaiu Koruiiovu da svoju dužnost preda glavnont zapovjedniku vojske na sjcvernom frontu, koja zatvara pristup Petrogradu, a generalu Kicmbovskom da primi privremeno položaj generalisima, i da i dalje ostane u Pskovu; 2. Nad gradom i okrugom pelrogradskim objavljujcm ratno stanjc. Pozivam sve gradjane, da budu mirni, da očuvaju red ; mir, koji jc potreban za blagostanje otadžbine, za vojsku i floUt. i da miruo i vjcrno vršc svoju dužnost radi odbratte otadžbine protiv spoijnjeg ncprijate!ja“. Eugleski strah pred dogadjajiiua u Rusiji. Kb. Rolterdam, 12. septembra. „tVioutvc Cotirant" piše: , Morningpost." javlja iz Stockholma: Trenutr.o

jo u pitanju, 'da ]i Kerenski imn moć, da pribavi flovoljmi poslušhost svojirn zapovjestima. Privremena vlaVla je oipiistila jo'duog rtiskog gencrala. Kornilov; je očcviđno rnislio, da mora protestovrdi. Uokle jc za lo bilo još vreinena. i it slu&aja Kornilovom će se poknzati, 'da li ćo Kereuski biti u stanju, da prodre sa svojim zahtjevima. Da li ćc KerenBkom poći za rnkotn 'da odslrani Korni lova, zavisi oćl faktora, o kojima mi nismo 'dovoljno obavijeŠteni. To, što se sa'd dogadja, ohičan je tdk stva i n r volucijaina. Kerenski je sam lilio biti 'diktator, a sad je dobio suparnika. „Dai ly Kews K zauzima se za Kereu-kog i smalra postupak Kornilova pokušajem t \ izazivanje prolurevohicijc, Ako j.obijćd«* reakcionari, veli taj lisf, oni nc ćo produžiti rat. Oni ćc, ako sc nsposlavi stari režim, bili prostc šlitonošo Pots'dama i tirani sopstvenog naroda. Stvar slobo'de je u Itusiji n samrinoj opasnosti. Ako jiropadne u Rusiji, ond i ćc ona i kod nas biti u opasnosti. Anarhija u timitrašniosti. K r v a v e b o r b e u K a z a n u. (Marečiti brzojav „Beogradskiii Novina“) Žencva, 12. scptcmbra. Prejna petrogj'adskim vijestima anarhija u limitrašnjosti Rusije tiziuta maha. U Kazan su st'gle četc iz M o s k v e, gdje sc s tamošnjom svio tinom bori. I izmedju inoskovski'a četa i kazanskog garnizona jc došlo ilo krvavih sukoba. Za sad je još n pitanni, da ii ćc se ustanak moći savladaT. Ruski rahii zaiam. {>. ,'i.čiii brzojav „Beogradskih Nuviua ") Žencva, 12. septembra. Iz Parisa sc javlja: 5 °c ruski ratnt zajam, koji je krajem avgusla notirao sa 72, ponovo je pao na (> 7 .

Poslije zauzeća Rige. Potpuno zatvoreua Rusija. (Naročit! brzoj'av „Bcogradskih Novina“) Berlin, 12. scptcmbra. O d j u č e p o s 1 i j e p o d n c j c s v a k a \ e z a s F i n s k o m i p r cko njc prekinjjta. Petrogradski brzojavni uređ čuvaju čete. Posljednja vijcst, koja je proinakla. javlja, da je general Klcrabovski iz glavnog stana u Pskovu prispio u Petrograd i da je 11 a mjcsto dosađanjcg zapovjednika. geltcraia Vasilovskog, primio zapovjest pad petrogradskim četama. 2 e 1 j e z tt i čTc i s a o b r a ć a j s F i ns k o m j e o d j u č c t a k o i s t o o b u s t a v 1 j e n. Opasnost za Petrograd. (Narooiti brzoj'av „Beogradsldii Novina") Stockholm, 12. septembra. Načelnik glavnog stožcra general R o m a n o v s k i je u razgovoru sa zastupnicima štampe izjavio, da i su-

Pocflistak.

Adela Mllčlnović: Prolazi život. Bilo joj šeauacst godina, kad jo prvi miI sjela uz 'đjerdjev. S kojoin li je fadošću, ladozualošću i mnogo, nmogo nada očekivala taj dau — svoj šcuiaesti ro'djendan. — Kako će to bhi, šlo li će 'da se r.bude? — vrzlo joj se pameću. Toliko je puta eula, kad so govorilo o nckoi, koja jc mhula umrla ,,u evijetu m’a Sosli", ,,na pragu živola". Toliko jc put i fitala, 'da ojida jitice Ijepše pjevaju, svijet postaue ijepši, ćarobniji, i sve hm’e đnikčije. „Usne su joj krvavi pupoljak, » ohiazi jijer i ruža rumena", „Gru'd oj odiše cvijetom mirisnim, a u oku ncali se nebo plavctno.. U očokivanju i slutuji, došlo je i nedvec.erje njenog šesnaestog rcdjcilann. Bilo joj, kao da so nalazi negdje la kraju Ovoga svjjeta, a sutra, kad lo zoitun olvorili oci, naći će se u netom posve novom, bajnoiu i ncmznn’om. U slatkim je mislima usnula. Cim je julrom otvorila oči, skoćila & pre'J ogledalo, da vidi „pupoljak i Kitta. Bila jc LU, ko i jučcr. A'išti fe ftijc promijenihi. Rudne j 0 j žao. Kno

»a ju neka lijepa nada iznevjcrila. lcak ** zaiuata utješi. ValjMa ćc doći ono »oyo, veliko i lijejo 'dovefo, sulra, za fec'djelja đana.

I vescla i vedra podje do majke po svoj dar. U 'dmgoj sohi doček'ala ju je nvijka svečana lica: — Ti si sada odrasla — rekla jnj — trcha da se baviš ozbiljuim mislima ’i 'ozbiljnim pnsloni. Treb'a da misliš na budućnost. Evo ovaj komad platna moj ti je ‘dar, a sutra ćeš počeli vezti rubimi. Gospo'dja majka je bi!a uvjercra, da ne Ireba svojoj kćerci' ,,tu pragu života“ ništa više kazali. Djeia i onako dosla rano saznajtt, što iin ne tre^a znali... Ivka je šutila. Tek je u sreu zadrlitala. To je valjda nešlo od onoga' očekivanoga. Došlo jc. Ovo je počelak. I sve do večere zabavljala so M mislima svojom oprcmom. A kad se spustio mrak, sjeti se i podje tt baštu, da čuje pjevaju li ptice ljepšc, nego 'do sađa. Bila jc topla, mjesečna noć. Svc liho. Sarno su ruže opojno mirisalo. Sioji na sred bašte i plahn se ogleda. Pod krovom staje zažvrgoljiše mla'de lasic. S grane je prbnuo vrebao, a iz lješnikova' grma javio se slavuj: duairn čeznulljivint pijevom. Slušala ga je ča*:a’:, a ou'da joj n> što bolno legio na srce i poijeralo suze' ha oči. Tako se svršio prvi ’dau t iga žrljkovanog „novog života“. Drugog je 'dana sjcia pnkraj prozua i vezla. I kako sc na vezivu slaga'a nif. do niti, tnko se u njenoj glavi vezala misao uz misao. Casom bi spustila mke u ktilo, pa se prepuslila mašlanju. A sve se njeue misli vrtile oko „njega",

, ..Oprema se sprenta, 'dakle <’c i ,,on“ skoro doćil Gdje jc ,,on“ sada, kako izgle'da, kalco ćc to bili, k-ul ilml'e po' nju?.,. Osam je dana bila za’.jubljeua u fvu Kneževića iz ,,Kletve nc.'jerc“. V kad je tx polaji pročitala šcnciuu ,,Klcfvu“, planuia je svim žarom za lT' , i:a i ':i i 'on ;je sada ispimjavao ci;ehi njcnu dušu. Trajalo je to 'dosla rlugo. Kadgod lii čilala koju knjigu, našia bi sebi novoga „zaručnika", koji je za nju bio kao živ, j s lcojim se ona u svojjm mušlanju' razgovarala i miloiala. A onda jc nadošio vrijcme, kad ju višc tl „zaručnici“ iz knjiga nisu mogli za'dovoljiti. Sjetila se, da bi lakovih moglo liili i' u živolu. Gle'daJa je ntlade jjude, đjak'c, što sli prdazili kraj njcne kućc, pa se o'dsada u mislima I a ila s kojim o'd njili. Uto se štali javljali i prpsioci. Kal jc do.šao prvi, ona se začudjono pitaia: zar hi to iinao biti njezin „ideal", ujena luidućnost! Silni, ervenokosi brijač, za koga se govorilo, *Ua imade u glavi jeduu 'dasku previše. Pa zatim liinar, pija tica i razbijač. Od srca se Inasmijala. I neki stariji činovnik stao čcsto prolaziti kraj njcne kuće. Pogle'dao ju fie, a pPslije šHajo i pozdravljnj'i i jedlno;a dana eto ga ravno u k'uću. /amolio je gospo'dju, da smije dolazili ,,da l.oljo upozna gospodjicu". Gospodja je ubrzo sračunala njegote dohotke, procijenila mu vanjštiuu. Sa svojom plaćom moći će 'da lijepo uzdr-

žava obitelj, a i lo jc doliro, što nije višo tako mlad. „liii će mirniji“, potnislila je u sebi. Talco je tvlcn dobila invoga „Movatelja" s „ozbiljnim nam;oran , :i". Kal lii dospio, došao'bi joj pod prozoi' l' p:ičao raZne. zgodc i zgodice iz dobn, kad je bio stražmcštrom. To jc svo vrvilo junaštvom i ,,voni-vidi-vici“ pohjelani'.i, a i jasno so vidjelo, da je on veliku ulogu igrao medju svojim drugovinni, a i medju „civilnom go3j)čdom'‘. Jcd* o u j >j je dapače rekao, kako se ona mora osjcćali sretnom, što ju on ijubi, jer će uz njoga postati „velika gospod;a“. I ponovo stade rcdjati sve svoje vrii’ie. Ivka je jedva susprezaln Muijoh i čim bi on olišao, skočila bi od pro/or i i svc se savijala od smijeha. Ni časa sa nijc bavila mišlju, đa bi mogia pos'a i njegovom ženom. Taj ,,Kinezei“, kako ga jo cna bila. okrstila, radi čudnoga' oblika glaVe, nikako nije onaj, koje a ona čcka' i o kojemu mašta. Osim tdga postajao je upravo uesnosan svojom lju bomorom. Ako bi ju samo tko pozdravio ili prošao kraj kuće, predbacivao jcj jc i (držao sc, kao da je on ve' njc zin muž ih gospo'dar, tako to jc i majka uvidjola, da to nije muž za njenu tvku. Poelijc §e javio još jcdan prosac, a onda izostaše. Nije žalila za njima. Bila je uvjorena, da je pamc'nije ne uđavati se, nogo li poći za koga l»ilo. Jer i ak'o nisu bili svi, kao onaj Kinozer, ipak su to biii većinom obrtnici (trgo.’ac iii koji ,,bolji“ čovjek nije ju u opće prosio, jer se znalo, da nema miraza) kod kojili bi morala mnogo raditi. A nje.

I zino jo iijelo bilo dosta slabo! Ipak. ic I ona no bi žacala ni težcga jiosla. 'da j.' ! bar u kojega našla nešto. štv bi j:ij bil« | u zamjenu za ono, što bi ona 'dala. Ivkina je oprcma. već davno gotova, ali ona još uvijek veze. Odrasla djerojka ne smije sjo'diti skrštenili rukvi. U početku je kojoj 'dobroj znanici izvez’a | rupfić ili ovratuik, a poslije 'c sta!a uzimati u posao i 'drugc sU'avi — >a uovac. Veselilo ju, kad jc rukama mog’a zaslužiti za šešir iti odije.Io? C.isto je sarna narasia u vlaslitim očima. A tala od neko doba uzimlje i čitavo ojneme za trgovačke kćcri. Pročulo se, d i lijo'« | radi, pa svi rado k njoj dolaze. A o a sc toinu poslu i raduje. Zamišija se u ono vrijcme, kad jc počolu vcsli svo u oprcrnu i misli, da to opel sebi vcze. d.r joj jc šesnaest godina i cijeli živol prc'd njom otvoren. Tck kad je poseo dovršc*. i ona kod o’.lara vidi src'ne novovjenčanike (a lo nikada nc propusti), bu'dnc joj teško. Nu to brzo prodje. Kad so vrati lcući i uglc'da onu rpu novili narudžbi, sasvim ju zaokupi briga, kal li ća sve to posvršavati. Br/.o sjedi uz 'djerdjo.v. i opet pro/.ivljujc u nu'šii svoju mladost. Tako su |irolazili daui i godine. Do ; lazila proljcća, rascva > se glog i kajsija, vratilc se laste, o'.išlć i opet. se ! vratile, a Ivka je o'd svega lo a malo ili ništa vidjela. Sjedi uz pro/.or i veze. I Sad vife ne za zabavu i ne tek sct'i za šešir i ddjeću. Ž.ivot poskupio, potreJie se pove’ale, pa ona sjedi uz vezivo gotovo o t zore Uo mraka. Vesela ju volja već da n®