Београдске новине

Izlazet

dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brojevl:

Mjooofino protplato:

O BMgradu I ■ krajirtini ugtiJMnuUa od <. I kr. titi M oljMl od. . . . 8 kolon V NruUloJ-SlaisolJI, Boonl - Horoogoilnl I DilmoolJI go oljool od). 10 kolori b»«i orog poOroEJi go eljotl •<.. . .13 Holero

0 Bocfridu I ■ tnlorlini uooiJoOoolim «• c. I C-'- roU n Dsjoo I oUosoooHs. . 2’0 Boognoo n OotUoom o kuću . . . 340 U HrriUko J-3liroolJI, Boiol-Horeogoolal I OilmtclJI 280 U litollm kujorlma AMtrt-DgorekomonirUJo 8U InostronJtru ........... 4*80

Oglisl po cljenlkn.

Urednlktvo: BEOBRAD, Vuka Karadžlta ul. broj 10. Talafon broj 83. Uprava I prlmanja pratpl«t( TopllCin renao broj 21 Talefoo bre] 28. Prbnaala oglaaa Knaza Mlhalla ul. braj 38 Talafon br 248.

Br. 273.

BEOGRAD, petak 5. oktobra 1917.

Godina III.

t

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč. 4. oktobra. Na istočnoin bojištu i u Arbanijl položaj ie ncpromijenjen. TalUansko bolište: Borbe u odsjeku S v. G a b r l j e I a juČer su p o p u s t i 1 e. Dan prije z ar o b 1 j c u o je 6 t a 1 i j a n s k i It č a sn i k a, 407 v o j u i k a i 2 v o j n a 1 ij ečn ik a. Naši letači svalili su tri neprijateljšlce letlllcc, Na t i r o I s k o m f r o n t u uenia psobitih doKadjaja. Načelnik eiavjioK stožcra.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 4. oktobra. Zapaduo bojište: Front prijestolonasljednika R u dprechta bavarskog: Jučeranja neprijateljska borbena djelatnost bila je jednaka kao i prošlih dana, a sastojala se u uništavajućoj vatrl, koja jc bila upravljena duboko u područje iza naših položaja i ita belgijska ! mjesta. Preko noćl trajala je topnička j vatra nesmanjeno od Houthoulske Šume pa sve do L y s a: danas se ova vatra razvila do bubnjarske vatre. Sa Stupanjetn u boj jakih engleskih snaga U zavijutku Y p c r n a. p o n o v o s e r a s p 1 a tn t i 1 a b i t k a u F1 a n d r i jl. Kod druglh vojskl bila je borbena djelatnost zbog slabih osmatračkili prilika ponajviše vrlo ueznatna. Ona se razvila opet istom pred veče. Front njetnačkog prijestolonailjednika: Na lstočnoj obali rijeke Maase otvorio je ueprjjatelj izueuada pred \ r eče jaku topnlčku vatru protiv v 1 s i n e 344, istočno od S a m o g n e u x a. Duboko postrojeni navalili su skoro poslije Fraucuzi, da opet osvoje izgttbljene položaje. Ovaj napad se slomio u odbranbenoj vatri našeg topništva i na upornoj odbratil Wfirttemberžana, a neprijatclj je pretrpio vrlo teške gubitke. Front vojvode Albrechta wurltemberškog: Živahni topnički bojevi razvili su še tia vrijeme neposredno zapadno od M o s c 1 e i u S u n d u. Do napada liije došlo. Istočno bojišie: Kod J a k o b s t a d t a, kod D v i nS k a i na Z b r u c z u. kao i na dunavskoj obali kod G a la c a pojačala se na vrijeme topnička vatra. Na više mjesta završlli su se uspješno izvidjački bojevl. Maćcdonsko bojište: Položaj je nepromijeujen. Prvi zapovjednik glavnog sfana pl. Ludendorfi.

Popuštanje borbi na Gori sv. Gabrijela. — Početak nove bitke u Flandriji. — Hindenburgova izjava.

DvoMa mjera. Više ncgo ikada interesira danas političku javnost pitanje aktivnog su djelovanja Sjevero-Američkiii Država tia evropskim bojištima. Dok je središnjim vlastima već davno iasno. da lieznatna vojnička potnoč Wiisonova na flandrijskim bojištima i u Champagni nema nikakovog značenja, na* stoje toliko puta več prevareni račundžije sporazumnih sila, da na dlakn dokažu, kada će biti spremljen i gotov prvi tnilijun američkih vojitika. koji bi trebao da pruži toliko žcljjio očekivanu pomoć sporazumu. Prema dosadanjem stanju stvarl blo bl tiezahvalati posao računati u koliko je nspjelo novačenje u Americi; za srcdišnje vlasfi je za sada samo intcresantna činjenica, da Arnerika doista novačl i skupija vojsku. U toj stvari donosi jedtia ugledna neutralna novina sjajne podatke, koji ocrtavaju ne samo sve Wilsonove praktike, nego prikazuju u jasnoj sllci mišljenje i nazore neprijatelja središnjih vlasti. U Sjevernoj Atnerici, kako javlja ,,Aftonbladet“ u iednoni od posljedujih svojih brojeva, uzimaju se u vojsku i Švedjani. i da će bitl poslani ua evropsko bojište. Ovu mjeru opravdao je Wilson stnjelim iednim zakonskim trikom, prema koiemu se svi inostranci, koji još ulsu postigli zavlčajnost u Americi, nioraju u roku ođ tri mjeseca povratiti u otadžbinu ili će ti protivnom slučaju blti uzeti u atneričku vojsku. Ovom zakonskom mjerom pogodjeno je najmanje sto biljada Švedjana, od kojih će se zbog teškoće prevoza u sadan.ie ratuo vrijeme. moći jedva desct biljada da se vra'c u svoju otadžbinu. Ostatak moraće đa se podioži naredbi i nasiliu apostoia nravde i jednakostl. Dodje li dakle doista do toga, da će Amerika aktivno suđjelovati u evropskom ra’u. moraće se na strani neprijatelja središnjih vlasti boritl i Švedjani, jer to zapovljeda gospodin Wilson. Kako se vidi ncprijatclji središnjih vlasti ue biraju baš srcdstva, kojima misle pogaziti zakon 1 pravo. Za njili su prav r da i zakon samo lijepc fraze. koje samo onda vriieđe, ako hoće ncš'o đa prigovore središnjini vlastima. Naravno na stvari ne mijenja ništa, ako se središnjim vdastima predbacuje isto, što su \ r eć oni sami prakticirali, što višc čini se, da im je upravo merak, sve iieprav r de i nečovječnostj, koje oni prcdbacaju središnjim vlastima, đa satni u praksi još gore rade. Tako su preko svake mjere u svojoj štampi I u plaćeničkim novinama ostalog inostranstva raširili priču, da Austro Ugarska uzima u svoju vojskti srpske đržavljane, da odvlači žene i djevojke u ropslvo i da prosto izrabljuje nvu

zemlju. Austro-Ugarska tnorala se uvijek braniti protiv <'\ r ilt napada, kod čega se Qtta nikada uije osvrtala na činjenicu, da je Srbija osvojena krvlju najboljih austro-ugarskih vojnika. Jer : ako se ttiogii opravdati kojc oštrije mjere, može se to učiniti i jedino u jednoj osvojcnoj zemljL a to je Srbija u punoni i pravom smislu riječi. A!i ono što nije učlnila Austro-Ugarska sa pobijedjenim neprijateljcm, Jcr cijeni u njeinu čovjeka, a u zemlji neđužatj uarod, isto to se ne plaši Atncrika, da učlni prema neutralcima. I jeduako kao što Unija liijeri dvojakom tnjevom, tuntače i njezini saveznici tia razne tia čine tnedjunarodno pravo već prema svojoj potrebi I svrsi. Koliko su se uzvikali u sporazumnim državama, kada su Austro-Ugarska i Njentačka odlučile da jiotnoguu krvljtt svojih uaroda oslobodjenoj Poljskoj osnovati vlastitu vojsku zbog odbraue protiv svojih dosadanjih silnika, a sva ona predbacivatija, kojima su savezalcl počaštili središnjc vdasti nijesu biia baš najnedužnije prirode. Aii niko se nije u Londouu i Parisu zgražao, kada je u ruskom vojnom izvještaju priznata cgzistcncija jedne čcško-slovaćke brigade. Jeđnako se niko ttije zgražao ni s ov r e ni s one strane Velikog Oceana, kada se pročulo o nekakovoj čeho-slovenskoj dobrudžskoj divlziji. A svi su ipak tnorali znati, da se iza ovog irnena kriju ratni zatpbljenici i podanici središttjih vlasti, koji tie samo da su prisiljetL da se bore protiv svoje otadžbine, uego je na njilt navaljeno prokletstvo veleIzdaje. Doista, isdauženjc nept ijatelja središnjili vlasfi jrokazala sc i_u ovom ratu dostojno svoj\ ^'■oŠlosti. Covjckoljubivom uredjenj'-^fjivanačke legije, gdje je prolivena z d .vtj tnnoga strana krv za slavu i bogatstvo Francuske, tispomeni velikq- 3 T-epublike, koja je sve svoje pobjede izvojevala pomoću slranih tiaroda, pridrtižuje se danas srainota slobodom ojtojene zenuic dolara, lcoja lioće da bere lovore na evropskiin bojišfitna sa životima gradjana neutralnih država, koje je silom skttčila jtod svmj jaram. > Akcija za mir. Većlna tranciiskiJi sociiaiista z i pregovore o utiru. (Narooitl brzojav „Bcograđskih Novina' 1 ) Ženeva, 4. oklobra:. U paiiskoj socija’demokralsko’ konfereaciji propala rezolucija soci ; alisfčke većino zalitjeva, 'da se Francuskoj prizua pravo ua Elsas iLotaringiju prije uo što l>i otpočeli pregovori o miru. Rezoiucija manjino. koja je pobijedila, zalitjeva, da soodniali prislupi pregovorima s neprijateijem o miru.

Predstojeća izjava Bonar Lavva o ratniiu ciljevima. (Naročiti brzojav „Beogradsklli Noviaa") Amstei'dam, 4. oktobra. Kako ,,T e 1 o g r a f" sazna : e, Bouar L avv će uskoro na mitingu, koji saziva u Mancheslru National War Aims Comniitte, đržati govor u kome ćo dati v-užuo izjave o ratnim ci!Jevlma. Mirovne maniiostacije tt Atiivverpcnu. (Naročit! brzojav „Bcosnđskbi Novina**) Berliu, 4. oklobra. lAutvverpnloidjeljak „Bond vor Werolvraode" priredio jc u pozorišnoj dvoraui mirovnu manifestaciru u kojoj jo učestvovalo više o'd 2000 lica. Jednoglasuo piimljenn o'dluka govori o m I r u ]>oz aneksija i ošleta I pro f iv produžcnja rata do gorkoga kraja. Govo riii su poslanici Hen'drihs (katolička stranka), Avgust Cnns (libcralna) i ,1 o 1 - i , (socijaldemokratska), i jeđna prestavnica ženskog pokrela.

Rusija poslije revolucije. Za jedinstvo i ostvarenje demokratske volje. Kb'. Petrogra'd, 4. oktobra. Pelrogra'dska brzojavna agelfcija javlja: Poslijo već javljenili suprotnih zaključaka za i protiv koalicijo rijcšiia je 'demokratska konfcrentija, da se znatno pojačani ured iz zastupuika sv r ili stranaka- sastano poslije podno xi vanrednu sjednicu, kako bi se iznašla sre'dsfva za iedinstvo i ostvarenja demokralske voljo. U isto vrijeme primila jo konferencvja ofiiuku, da so pdje ne raspušta, dok se .no obrazuje vfada u obliku, koji o'dgovara demokraciji.

isfnp ,,itieHjšij“ iz raJttičkog i vojnićkog savjeta. (Naročiti brzoj'av „Beozradskih Noviua") Haparanvia. 4. oktobra. 1 ,,Menjšlj“ su istupiii iz izvršnog odbora radničkog i vojničkog savjeta-, jer u njcniu ,,boljšiji“ itnaju sve veću prevagu i tiavode radnički i vojtiički savjet, da podje pravcem p r o t i v r ata. ,,Menjšij“ su za iv'oduženie ratn. Raspust fiotttog odbora. Kb. Pctrograd, 4. oktobra. Kako je izvršni ođbor fiotc upulio. ministarstvu momarice limoge zaiiitjeve, koji nose karakter u 11 i m a t u m a, naredio jc ministar mornarice Verbe« r o v š k i j, da se odbor raspusti i da se izvrši izbor nov r og odbora. Kađ su o tome saznali zastupnici posade istočnoj tnorske flote, oni su prihvatili odiuku, ! kojom se protestuje protiv raspuštanja ! odbora i iziavljuje, da ćc oni potpomaj gati odbor. 1 Vdada ispunjuje zahtjeve žeijezuićara. Kb. Petrograd, 4. oktobra. Petrogradski brzojavni ured jav!ja: Kako željezničari ostaju i dalje odiučno pri svome zalitjevu, da im se povisc zarade i da se uzmu u obzir i drugi njihovi zahtjevi, a u izvjesnim krajevitna prijete i štrajkom, to jc vla-. da naredila, da se hitno prouče nagrade željezničara i potraži sredstvo, kako bi se željczničar! tnogli snabdjcvat! liezavisno od sistema, koji važi za zemlju. Jednovremeno je vlada naredila Iiitiiu izinjcnu željezničke tariic, da bi otuđa dobila izvor za pokrićt? ogromnih izdataka, koje će povišica nagrađe sobom đonijeti.

\V ? iisoH nagovješčuje Kerjenskont svoju pomoć. (Naročiti brzojav „Beogndskih Novlna“) ! Berliii, 4. oktobra. S ruskc se granice javlja: „Utrc Rosij“ javlja, da je Wilson uputio Kerjeuskom svojeručno pisnio, u kome predsjednik Sjediojenili Država iskazuje Kerjenskom puno pouzdanje, da ćc on ponovo uspostaviti red u Ritsiji i obnoviti gotovost i sprcmnosf vojskc. Wilson saopšta\ r a Kerieiiskom, da namjerava pokrcnuti obiluo razgranati pokret za pomoć radi „umirenja javnosti u Rusiji'. Radi što jačeg i bržeg suzbijauja njemačke propagande 'u Rtisiji, Wilson jc dao Kerjenskom nekoliko savjeta i upustava. U pisniu se još nagovješćuje skori dolazak velike američke rađničkc misije u Rusiju. U misiji će bifi zastupnika sviit američkih radničkih slojeva, kao liosačkiii radnika, tvorničkih radnika, poljopiivredniii radnika i t. d„ svega oko 120 lica.

Promjene u vojsci. ’Kb. PolrograT, 4. oktobr.t. U vezi s pokrctom Kornjilot ljevirn objavjjuje vlada niz otpuštanja i promjoštaja od 31 zapov r jodnika vojnih zhorora, ’divizija i pukova. Ubijstvo generala na jugo-zapadnottl iroutu. / Naročiti brzojav „Beograđskih Novina") ] Munchen. 4, oktobra. „Ruskoje Slovo“ javlja: Raspoloženje tnedju četaina na jugo r zapadnom frontu izaziva najveou zabriliutost, straluije se da tnogu liastupiti najgori dogadjaji. Poslije ubijstva generala H i r s c h f e 1 d a i pukovskog komesara L i n d e a, koje su izvršili vojnici pukova Dimitrovk i Sosninsk, nadjen je sad u prvoj liniji, u blizlui prcvijališta Crvenog krsta tcško ratijeii đivizijoui general Stefancvič: tnučki napadačl su nepoznati. Odmah’ poslije prenosa u bolnlcu geiicral jc umro.

Podlistak. Miiorad M. Petrovlć: Večernja molitva. jZlatili so tamni vrhovi od goia, Ziatila so polja zlatom nagizd;ui<% Troperiia jara, 8 neha odozgora, A u predvcčorje jednog letnjog đanh. JBližilo so večc, a čuv sa liva'da Nosio je miris pokošone trave, Dok negde daioko zvonila su stada, I svitu’u žhunju krimisali glavo. Bjizilt) 80 vočo, pimo z.lalnog žara, I mirisno vlago, mirisave vcsme, Pušila 8© ploća umornih ratara, I hrecalc gru'di od zanosne posme. Eno žotelaca, već se kraju bliže, ■Za njima domaćin polako naleže, U snopovo zlatno rukoveli niže, l je'dan po jedan uželom priležc. Već stigošo kraju. Srp poslodnji sonu l zanosne posme nesta za'dnttm krikom, Za'dovoljan gosa žetvi sc okrcnu, 'A ratlini vTedui poniknuš© nikom. { skimiše kape, a rukama snažnim, Đbrisaš© rosu sa umomo glave, 5V>g ledošo svoj trud sa očima vlažniin, I (utali nemo, izmodj sna i jave, /

Bran. Ćafirov: Jedna zaboravljena knjiga.) Jedna zaboravljcita kujiga, negdje bačena, pokrivena naslagom prašinc, počiva tnirno, kao da nije uikađa ni postojala. Došla su vreitiena gdje se traži uešto no\ r o, originalno, poniirljivo, a staro neka počiva vječui zaborav. Pa ipak ova knjiga Leskovara nije ovo zaslužila. U zadnje vrijemc pisalo se (povodom izdanja Leskovarovih ,,Pripov}esti“„) o njeinu limlo više i opširnije i po tiašem stavom opet se smirilo, zaboravilo. Zelio bih, da bcogradsku puliliku bar đonekle upoznani sa ovim tiesumnjivo vclikim i talentiranim hrvatskim pripovjedačcm i počeću upravo s tom njegovoiti zaboravljenom knjigom („Sjcnc ljubavi“). M a r c c 1 B tt š i li s k i, književnik, zavoli učiteljicu Ljerku. No, (ispušlam detalje) Ljerkina se mati razboli, ona otputuje i za to vrijemc njemn se dogodi velika nesrcća. Dok jc nemlran, smućen. sa biiježnicom u ruci lufao i)o sclima i ,,b iI j e ž i o u t i s k e“: iznenada je sreo, u društvn jcdne baronice Američanke, njegove susjede, baroničinu rodjaku a svoju nekadaiiju jjubav — lijepu Elcn. I to, nekada

*) Janko Leskovar: „Sjene Ijubavl“, pripovijest (Zabavna knjižnica Matice Hrvatske. Svez. CCXIX—CCXX).

zagouetno djevojče, sad poiiotijiva žcna, počinje da ga zavodi. Ali. dok on sa lijepom Elen tražl u i)ttstolQ.vinama grofice Chiinai ,,n e k a k v u d tt b 1 j t: m i s a o“, Ljet ka se vrati. Kako to Marcel nije znao, dogodi se, da ilt ova opazi zajedno u kolima. Marcel tnije znao, 1 neće njoj, i ako ,,s a m o n J u voll“; Ljerka mu ne oprašta i ako teško boluje. U toku uekoliko daua, Marcel joj opet ode, oni sc sastaju — i rastaju. On otputujc tt Italiju, a ona na novo opredjcljeuje“. Naravno, da knjiga ovako siarom. običnom sadržinom nc možc tnnogo da interesuje. Pa ipak, treba o tijoj nckojtt vlšc rcći. Za to je nmogo razloga! Da ostavimo one opće: što je za našu još slabo razvijenu književnost prcka potrcba zađržati se povišc iia ovakom, boljem poslu, što joj je pisac već izašao tna glas pripovjctkania svojim, i š'o sc s puno prava govori, da bi valjalo obračati pažnju na djcla hrvatske literat'ure tnnogo i mnogo višc, ncgo što se to do sada činilo. Sam okvir u kojcm jc ova ljubavna Istorlja, samc ličnosti, — duše u kojima se razvija, a osobiti izbor njihov interesantan je, osoben, (tako da rečem) t i p s k i, da ga je potrebno ukazatl i popratifi i pokraj toga što nam on i inačc može dovoljno objasniti sve što je tako ticjasno 1 krnje u ovoj pripovjetci. Jer, kraj sve prostote sadržine i nešto baš 1 zato, predmet je ove prlpovjetkc tako

suptilan, sa tako lananim tančiuama duša, koje iznosi, sa tako slivenim niansiranjem njinih pokrota, đa jc za njega trebalo, možda, 'nnogo i mnogo više talenta, zaista nmogo više pozna* vanja života i duša ljudskih, i mnogo dubijc analize i mnogo jačeg znanja tna ostavili na stranu to. šfo jc sam slučaj toliko stran u jednoj brvatskoj provinciji, koliko i dekadeustvo litcraturl njenoj. Kako jc i za najvještije ruke — (a o nevjcŠtiin tiema ni govora) — tnalo sličan i kako tnalo lak posao pokušati izraditi sliku onc bolesne osjećajnosti, nilitave bezvoljnosti, tajnog, dubokog ticmira i nczado\ r olistva ,,š t o i z t i li a p o d g r i z a d u š c č o v j e k a d a n a š n j e k tt 11 n r e“, onc malancolie blassćc osiromašcne krvi, pretjcranoga senzibiliteta čovjcka zasićcne civilizacije, one disproporcije, napokon, crva iztnrcvarenog vlastitom aualizom. A koliko jc svc to tnalo, vjerojamo u jednom knjižcvnom početniku, provincijalcu hrvatskom' A to je u suštiui činie se litio ovoga puta pozabavlti Lcskovar to je čime najvišc zanima ova kttjiga, — ali tijedno i zašto jc otia mnogo manje dobra no što bi mogla biti i tnnogo rnanje jasna no što bl trebalo da je. Jcr, nesigurnom, drhtavom rukom hvatanc, sve tananosti ovako delikatnog i tcškog jtosla, ostavljaju nam santo neodredjen, tanan i nejasan utisak nečega blijedo hvatanog, nedovršenog, sjenovitog — te je I moglo doći, da se. bez Imrmonije u cjelinl, bez harmonije u

nacrtima ličnosti, sa nesiguruom, plašIjivoni analizom koja se nesigurno ovija oko tančina njihovih duša, ncmoćua, da ilt shvati, da im uhvatt i obrazloži pokrcte, i ova pripovjetka izgubi u dirnu nečcga maglovitog i tnlakog iz sentimcntalnih pripovjedaka za đame! Kao u magli razaznajetc joi ,,S j e n e“, pokrcte. kao u magli dižu se. kreću, gube... Ottida i ne može nikako sklopiti cijelu sliku njene najvažnijc ličnosti, ni razumjetl njezlno ncuhvatljivo pokretanje, neobjašnjcno, nev r ezano. Otud se i tnoglo desiti, da nam ponekili ncstajc iz te grupe nerazutnljivo zašto, tajom iskradaju se bcz razloga, pošto su natn ili najviše po« kazali, pošto sc na njih dugo i dugo udaralo glavom — slučaj sa K o r i č tć c m na kojemu je pisac loliko zastojao tt cijelom prvom dijcltt, nagotiio nas riječju svojont i djelanjem njegovim da iščekujete tickakav rivalitct izntedju njega I Marccla (opomcnuti se njegovih rv ječi o književnim radovinta Bu« šinskog i zaiedljivog pozivatija na Bušinskove go'dine ti kući Ljerkinoj: I.jor* kina rezonovanja, Augustićcvih rijeći J — napokou i osobito — sconc kada BtV šinski doprafi Ljorku doma: ,,(ros r odin' Koričić so namrgodi“), — pa ga odjodnom pustio, zaboravio potpuno tako, da vant se vižo nikako do kraja ne pojav* ljujo, nikako pogotovo i ne spominje, niti inače ima ikakve vezo s razvojom' pripovjetko? — Otud i <one tako opće, gotovo naivne inotivacijo Bušinskog dje»