Београдске новине

izia zet

dnevno u jutro, ponedjeijkom poslije podne.

Pojedlnl brojavl: • tapO I . tniiH.i n)ii]i<ta>ta rt «. I b. M» ta »IM rt. . . . ® tata* • Hrv«take]-8ta*talJ1, tawH-Hmi|rtfc) I DatmMlll rt *4 ..... 10 talrt« lom m prtrrtta pa tljari rt. . . .19 tatara

Mlaaeflna pretplatat U taartaa11 a tfataatau uaa«|ala«lta rt »• ri;«.Maia ta]M t itau rtta. . . U Btafiaaa ea taataaom ■ «uta ... U Hraataka I -SlaaaalU, Baaal.Haraa.wMl D«lma<rl|l ....... ... U eaTallm tra]«*lau Aaatra-aaanfcaa U laoatranatra ......

Oglas) p« c)|an)ku.

040

Ur.đnlttvo: BE08RAD, Vuka KaradJli. uL broj ta Tolofo« bro| O. Uprovo I prlmonjo protploto TopllCln vonoo broj 21 Tolofoo broj 2*. Prhnoajo ogloto Knozo Mlhajlo oL broj 3H Tolofon br ?4fl

Br. 335.

BEOGRAD, četvrtak 6. decembra 1917.

Godina III.

Primirje i na rumunjskom frontu. Vrhovni zapoviednik rumunjskih četa stigao u miesto odredjeno za presovore. Velike d emonstraciie za mir u kišinievu, sjedištu rumunjske vlade. Amerltl svlče.

Ratni izvještaji. ♦ fzvješta] austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 5. novembra. Istočno bojlšie; Precovorl s© kod princa Lcopolda oavarskog produžuju. Zapovjeduik rusklh i r u tn u n 1 s k l h četa. koje se naiaze Izmedju Dnjestra 1 Crnoga ntora. Itiče poslije podnc je podnlo prcdlog generai-pukovniku nadvojvodi Jaslpn I maršalu pl. Mackensenu, da se pristupi pregovorlma o priniirju. Naše vojskovodje su odgovorlie, da prlstaju na predlog. Izaslanki odlaze na mjesto, gdje će se pregovorl vodlti. v TaMJansko boIBte: Na visoravni „Sedam opštlII a“ čete maršala Conrada su zafii z e 1 e n c k o 1 i k o v 1 s i n s k 1 h p olložaja. Načelnik gtavnog stožcfa.

fzvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Bcrlin. 5. decembra. „ ZapRdno boiiSte: Front prijesiolonasljednlka R u dprechta bavarskog: Na f I a n d r i j s k o m frontu vcorna živahna artiljerijska djelatnost. Izanedju I n c h y j a i Bourlona bila •je vatra poslije podne znatno pojačađia. Osujećena su neprijateljska prodlfranja južno od Mosuvrasa. ZađoIbili smo nekoliko zarobljcnika. Dijeloivi eugleskih rovova kod M a r c o i nig a i južno od ovoga n a p u 5 t e n i s u jođ neprijatelja. Južno odSt. [0 u e n t i n a pojačana borba artiijert'jotn i rninama. Front njemaokog pnjcstolonasljcdnika i vojvode Albrechta: U tnnogobrojnim odjelhna đošlo je ipovodom obostrane živahne izvidničke ,’djelatnosti do žestpkih borba iz bllzlue. istočno boiište: Na frontu nađvojvode Joftlpaimaršalapl. Mackensena ITasprostiru se pregovorio p r i m i r j u 1 n a r u m u n J s k e č e t e. Maćedonsko boilštC; Odbijena su jača neprijateijska odjelenja, koja su bila nadrla na zapadnoj obali ohridskog iezera l sjeivero-zapadno od dojranskog jezera. Talijansko bojlšte: Čete maršaia Conrada ,S)telc su od Talijana nekolljko visova u predielu „Sedam <0 p š t i n a“. Prvl zapoviediiik glavnog stana pl. Ludcndorff.

i’rosječni Amcričani su od uvijek slabo poznavali prilike na evropskom kontuientu. Pa ako je ovo vrijcdilo u miiru, sad, otkada bjesui rat, vrljedi dvostruko više. Javnost u Sjedinjenim Državama — ue isključtijući gospodina Woodro\va Wiisona — upućena je na dobro opaprene — t. j. cenzurirane — izvještaje iz izvora sporazumne šlampe. Otuda posljedica, da su hajkaši na one strane Okeana. počell sve jače duvati u zajcđničke diple sa gospodinom Lloyd Oeorgom, a već njfiiov vedar optimizarn bio je dnevno na redu. Po njihovom mišljenju morala je borba izmedju obadviju grupa silft prije ili poslije ispasti u korist saveznika. Sjeverna Amerika bacila je na teraizije blagovremeno svoju industriju i svoj — doduŠe nešto slabiji ■— niač. Praktična korist, koja tamo jediua ođlučuje nije mogla izostati. Ali predsjednik Sjedinjenih Država muđar je čovjek. Odluka na bojnoin polju neprestano je oklijevaia, a irozivi saveznika za pomoć bivaii su sve češći, te je on postao sve nepovjerljiviji. Ovo ga je dovelo do odiuke, da se sam sobom uvjeri o tome, kako stvarl stoje. Tako je došio do ustanove „vojnih misija“. Ove uijesu imale toliko zadataka, da sa. savezniciina budu u stalnom vojnorn ili bar ekonomskom dodiru, koliko dužnost, da otvorcuih očiju, pažljivo posmatraju, šta se dogadja, pa đa šalju kući jasne i razgovjetne izvještaje, kako stoji sa njegovirn prijateljima. Takvo značenje moglo bi imati putovanje pukovnika Housea po Evropi, koje javnost uvijek alarmira. Prije kratkog vreinena vratila se u Ameriku jedna takva tnisija, koja se bavila na zapadnom frontu. Po svojoj zvaničnoj đužnosti trebala se ona interesovati za potrebe saveznika 1 njihove zahtjeve u pogledu ratne pomoći. Ona je to donekie i čitiila, ali ono, što je ona po jasnom shvatanju donijela kući, nije izgleđalo podesno, da ohradjuje ikojega Yankee-a. Prije svega konstatovali su vojni stručnjaci, da bi se njemački front u ovom sadašnjem obliku samo tako mogao savladati, ako bi američka ponioć biia izvanredno velika. Zatim da se njemačka premoć na kopnu i u vazduhu dnevno pokazuje, te da nema nikakvih stvarnih dokaza o uuutrašnjem lošem stanju neprijatelja. Naravno, d.a. je došlo do veoma pojmljivog ueraspoloženja u štampi, kad se uvjerila o dosadašnjcin slstemu svjesnog zavaravanja, kojim je sporazum svojim preko-okeanskim savcznicima sipao prah u oči. Vrativši se kući počela je misija sklapati računc na osiiovu stvarnih odnošaja medjii snagama u Evropi. Ona je počela od

prcdstavkc, da Njemačka inia još četlrl milijtma ljudl, a Austro-Ugarska 1 I'urska još tri mtlijuoa ijudi rezerve na raspoloženju, kuđa dolaze u datom slučaju još dva miiljuua sa ruskorumunjskog fronta. Po izjavama savezničkih vojskov r odja stoje na engieskofrančuskom trotuu pet milijima Ijud! prema tri milijuna Nijemaca, a ipak ue mogu da ih potisnu. Tako su američki časnici došli do zaključka, da bi na odlučnotn frontu trebjdo još najmanje četiri milijnna Ijudi. & po mogućnosti još i dvaput toliko, da bi sc postigla prava odluka. Kađ bl ovakve džinovske spremne vojske mogla Amerika dati — i kad ne bi bilo pođmorničkog rata, — onda bi žeijent uspjeii bio postignut najranije za pet do šest godina. Nije poznato, kako je ovaj izvještaj primio VVoodrovv VVilson. Medjutim ima znakova, da u „Bijeloj kući“ počinju polagano voditi računa o stvarnim ođnošajima, koji vladaju u Evropi; da počinju razumijevati opori govor brojaka; najposlije da počinju napuštati majmunisanje, koje nehotice izaziva sati.ru . . . Inače se ne bi mogla razumjeti ona iznenadna blagost, lcojom je ona đruga američka tnlsija u Rusiji izjavila narodnom komesaru za spoljne poslove, da je vrije.me za proteste i prijetnje prošio. Da li bi to trebalo da bude lagano popuštanje od one ,,za Iivat“ poiitike sporazumnih siia, koje pomaže možda, da se- tsprave oni putevl, koji su za sada još tamni i pobrkatti? Mogio bi se pretpostaviti, da će hladne račundžije u Washirigtoflu biti prvi. kojl će doći do uvidjavnostl . . .

Zasijedanje delegacija. Kb. Beč, 5. decembra. Jutros je odožšoisjednicu vojni odbor ugarskih deiegacija pod predsjeđanjern baruna Beiž T a 11 i a n a u prisustvu ministra vojnog StčgerS t e i n e r a, ministra finansija baruna B u r i a n a, niinistra ugarskog đomobranstva S z u r m a y a i miuistfa prosvjete Apponyi-a. Minislar vojttl Stdger-Steiner pročitao je ekspoze, u kome Je Iznio glavne uzroke početku rata i dosadašnje događjaje. On je izveo: Iz finansijskih uzroka mi smo it početku rata biii daleko zaostali u spremnosti iza ostalili sila, naročito iza uašeg najjačeg neprijatelja, Rusije. Poslije početka rata moralo se početi takodjer sa proizvodnjoin na veliko za vojsku, koje je bilo upravo besprimjerno. Zatlm je ministar rata detaljno opisao rad vojne uprave u pogledu opskrbe vojske Ijudskim materijalom. Za buduće stoji na raspoloženju veliki broj već sada regrutovaiiih sposobnih osoba, odnosno izbor iz istih.

Broj regrutovanih vojnili obveznika čini još uvijek 1 i pol tnilijuna ljudi. I broj izliječenih je veliki faktor. Liječcnje traje prosječno eotjri mjcscca. Dopunu za vojsktt čine 50% Izliječenih. Ministar vojni opisuje zathn povoljan rad vojnih ljekara oko savladjivanja zaraznih boiesti. Obzirom na opskrbu životnim namimicama vojna je nprava veoma stroga. kako prcjna komlsijama, tako i u pogiedu odredjivanja voličine obroka. Potonjhna je mlnimum određjen pomoću itauka, Ovda-onda bilo je teškoća, kao pređ posljedniu žctvu. Ali se ipak možeino nadati, da ć& se teškoće moči savladati. Zbog oskudice u životnim nainirnicaina inorala sn se nčiniti ograničenja u obrocima hljeba i mesa kod četa n pozadim. Stoger-Stehier je zatim govorio o artiljerijl i oružanju, te detaijisao o radu za dizanje skloništa za čete. zarobljenike i internirane. Dignute su barake za 1 i pol milijuna vojnika iz doputie za \ r ojsku. Izmeđju ostaloga saopštlo je ministar, da mnjcsto 50 tvornlca za municiju, koliko ih je bilo u početku rata, sađa rade 000 takvih tvornica, a oshn toga rade 2000 pomočnih tvornica. Kako itiđustrija, tako i poljoprivreda potpuno služi za osiguranje postignutih rezultata. Stoger-Steiner opisao je zatim stanovišta demobilizacije i rekao: Glavna stanovišta biće za potpulitt reorganizaciju liarodne prlvrede, povišenie proizvodnje 1 sposobnost za porez. Kod detnobilizacije moraće se uzetl u obzir teškoće u transportu. Medjutim demobilizacija će se moći izvršiti u prilično kraikom vremenu. Poslije eksiiozeja ministra vojnog StavUena §u razna pRanja na istog inlništra, iia koja je on obcćao opširan odgovor. Predsjednik je odrcdio drugu sjednicu odbora za 17. decembar. u 4 sata poslije podne.

Rusijo nn uutu mlru. Uticaj boljševika raste. (Naročitt brzojaiv „Beogradsloft Novhia“.) Bern, 5. decembra. Ruski saradnik bernskog ,,B u n d“-a javlja: U rusklm provhicijatna raspoiažu sad boljševiki čitavoin mrežom revolucijonarnih organizacija, koje su u posljednje v.rijemc ogromtio porasle i svuda su uzele u svoje ruke mjestnu vlast. Boljševiki su sa-d gospodari 35 ruskih velikih gradova. Uzalmlnl naporl savezničke dlplomacije. (Natro&ti brzojav „Beosratlskiih Novtaa“.) Stockhoim, 5. dcceinbra. Prema pctrogradskim brzojavima poslanicl sporazumnih siia čine sve

što jc moguće, ne bi li u posijednjem času spriječtli petrogradski mirovnl korak. Svoi protest štampall sti on! u nckoliko milijuna prhnjeraka i pokušavaju da ga rasture na cijelom frontn. Povodom toga je savjet narodnih povjeretiika objavio, da je to neđozvoijeno miješauje u tmutarnji život Rusije, I hstovi, koji ne pripadaju boljševiklma, uajoštrije osudjuju ovaj korak posianika sporaziminih siia. ,,N o v a j a 2 i z n j“ veli: Engleska zahoravlja, šta je i koliko je Rusija žrtvovala za „zajedničkti stvar“ 'i kolikcT zbog toga danas trpl. — Na završetkif list veli: Englezi prijete već otvoreno sa japanskim napađom, aii u to niko ne vjeruje. U tom slučaju Amerika no bi mirovala. Ta zapetost objašnjuje uzdržavanje Amerike od zajedničkog rada sa saveznicima. Engleski agcntl vrše sad obiiato rovarenje na rumun}skotn frontu. Sporazumiie sile prijete Rusiji. (NaroSiti brzodav „Beogradskth No' ina“.) Stockliolm. 5. decembra. „Novaja 2iznj“ izjavljuje, da su nevjerovatne vijesti o japanskoi objavi rata, jer je takav korak itiogud samo u sporazumu sa svima saveznicima. Izgieda đa je nota sporazumniH sila vojnoj upravl prispjela u glavnl stan. List veli, da je ona najžešći šamar, koji je ikad pogodio nacijonahiO dostojanstvo Rusije. Saveznički zastupnici u glavnom stanu izgleda da su zaboravili, da je Rusija već jedan milijun ijudl žrtvovala za „zajedničku stvar“. Sad oni smrtno ranjeni tiarod stavljaju na optuženičku klupu t prijete mu najtežiin posijeđicama. Povod Lausdoivneovom pisniu. (NaTo61ti brzojav „Beogr>ađ®Wh Nfyvina“.) Muuchen, 5. decembra. Pistno lorda Lansdovvtiea u „D a i l y, T e I e g r a p h“-a je, kako se sad utvrdjuje, odgovor na jedan članak Hirsta u „Commonsen s“-u, u kome ovaj veli, da engleski narod prisiijava Rusiju da zakijuči zaseban mir, što 6e za saveznike biti sudbonostio. Čianak so završuje neposrednim pitanjem, da 11 nenta baš nikakve inogućnosti, da se Lansdowne ili koji drugi prosvećeni čovjek, koji uživa povjerenje i poštovanje oba dotna, što prije utniješa, dok ne bude docne. Laiisdowne se u svome pisniu pridružio Hirstu, jer i on, kao i vrlo tnnogf krugovi od upliva i ugieda, tako isto uvldja potrebu za što skoriji sporazumni mir. U tim krugovima, koji svakim danom postaju sve veći, pouzdano sc očekuje, da će L!oyda Georgea uskoro zamijenitl kabinet LansdowneAsciuitliov. Podlistak. Adela Milćluović: Povratak. čovjeka čcsto snalazi čežnja, da «e vrati na ona mjesta, u kojima je proIživlo koji mjesec iii godinu. Nekako fcao da je ondje ostavio dijelak svojea bića, kao da se taj dijeiak zadio o oji grm, drvo, kamen, tigao kuće, l)Og na gdje. II* je možda ostao u zraku, ao nevidljivi trag. Riječi i misll kao 'da zadobiše oblik i možda vjetar njijna inaše nad oniin krajem. Nekako kao da tc zove onaj dijedak, što je ondje zaostao. Zove te, da ’dodješ, da ga ogledaš i onda poncseš sa sobom, da ne luta ovako sam u tuđjem kraju, daleko od tebe. Pred toboin tzniču slike, prlzori, 5to si Ih onda proživio, a sve Je obasjano neklm lijepim svjetlom, zasićeno suncem i vedrinom. I čežnja te inori i pije ... Dodje ti, da ostaviš sve i da se .vratiš onamo. Uvjeren si, da bl sada znao sve ono bolje užiti, nego prije. iTa čežnja blva sve jača i jača I na konću joj se više ne možeš oduprijeti... ♦ Zažeijcsino se Zdenaca. Bio Je divan ljetui dan, kad snio sjeli u Brodu u kola. Voziino 9e lijepo po ravnome druifnu i drago nam je, što nema na njem jvifle onih jaruga | provajlija. 5to nam

ltekada htjedoše dušu istjerati iz tijela, kad smo se vozili ovim putem. Diže se, popravlja se — mlsliš i zvjedijiv si, je 1* se i onaj narođ tako podigao, je 1‘ mu bolje nego prije. A onda smišljamo, koga li ćemo još zateći na životu od naših dragih. To je bio pas Toruška, ntaca i DraguIja. Dragulja je već bila stara. tko zna. možda su je prodali mcsaru, pa je više i nema medju živima. I srce mj se kod te pomisli nekako stegnc: Dragulja je bila jedan od našili dragili prijatelja. Proživjela je s nama i lijepe i tužne dane. Bila je gotovo kao čovjek. Životinje znadu biti bolje, iiego Ijudi. I vidim ju, kako u zoru stoji pred kuhinjskim prozorom i mučc — zove me da ustatieni, da ju podojim... Nadjeino !l ju još živu, tko zna, hoće li nas prepoznati. Pade mi lia pamet. lcako smo jednom o praznichtia otputovali na mjesec dana. Kađ smo se vratili s puta, dočekala nas Dragulja pred vratima. Čim nas je spazila, stade mflcati l to tako upomo l prekorno, kao da se ljuti, da nas psuje, što nas tako dugo nije bilo. A kad ju htjedosmo pomilovati, okrcčala je glavu, a iz njenih velikili očiju cijedile se suze. Tko zna, možda Je to bilo od starosti, tnožda su joj oči već oslablle, ali nas se to inako doimalo. A Toruška! Dok je bio malo psetance, a mi izišii u goru na šetnju I nije mu se dalo hodatl niz dol, sjeo bi na moju suknju, pa se tako spuštao. 1

Bio je veliki inangup. Po cijclc bi se dane skitao selom’. A kad bi polazili u Brod, morao ga je podvornik zatvoriti, da ne odieti za nama. Ali zađnjc datie, kad stno se spremali na put, nije se ni čas niaknuo od kuče. Sjedio je uz nas pokunjcne glave 1 gledao, kako sprcmamo stvari. Kao da je osjcčao što će biti. Još i sad ga vidim, kako se stisnuo uz p1ot i drhturcći gicda, kako uaša kola cidmlču za navijek. Kad smo znali poći selom, izšetalo bi I cijelo našc ..gospodarstvo". l’red nama trči Tortiška naganjajuć sve što mu dodje u susret; i ovcc i koze, i bravce i mačke. Lijepo po piotovima Iioda niaca, bježeči pred kerovitna. Nama za stopama bravčić, sve podjedlto rokčući, kao da štogod prlpoviieda. A kadikad pratila nas i Dragulja. Sjajna pratnja!... — Znaš — rekoh, ako Torušku nadjemo, povest ćemo ga sa sobom. ' * Bog zna boće li nas prepoznatl,.. Eto još malo I sligosmo do prvlh kuća. Tud su peći, u kojima seljaci peku kreč za prodaju. Kad stno se znali jeseni u veče vraćati iz Broda. čudno se doimaliu iz daljine. Iz njih se dizalo neko crvenkasto i zeleno svjetlo, a ljudi što posjedaše okolo njih ill stojećki razgovacahu izgledali su iz daleka tako veliki, sablasnl... Evo kuće Tome Stakina. Mali je 1 .Tomo bio jedan od najboljih djaka.

Bistar, a miran i mio. Htjedoše ga da]je školovati, ali nije bilo čim. Na avliji je gazđarica Mare i dvoje djece. Jcduo još u koijevčici. ČijeJoga ga pokrile muve. Pripele tnu se uz očnice i oko ustiju kud još zaostade mlijeka, ali dijete se i ne miče. Spokojno spava. — Dobar dan gazdarice! — Dobar dau bog daoi... ’O, Jezus i Marija! viktiu kad nas je prepoznala. Ta, jeste li vi to, naš gospodin i gospoja! O, jesi vidio!... Pa to ste vi došli, da nas malo pogledate? — Da. Zaželili smo se Zđenaca!... A kako vi, gazdarice, kako čiča? — E, tako, sjerotlnja. Bolesk Nesreća... O, drago... Marice, ajdc janje, trči po baču. Reci. đošo je gospođin. meštar naš. O, šta II če sfi dite radovatil Nigda on vas ne tnore zaboraviti... Neinamo sreće, gospodine. Pocrkalo nami ovoga ijeta dvoje konja. Svaki od sto forintl.- Jednoga tek što smo kupili na vašaru u Novoj Oradiški, a ono crče... Išo je Tomo i do vračara pa ništa ne asni. Išo je k jednome čak otiatno kod Našica. Kažu: — Ti si sazidao štalu. — Jesam, kažu, baš satn je prije dva mjeseca zgotovio. — Ne valja ti, brate, kaže, nisl je dobro postavio i dok god bude na onome mjestu, dotlc će ti blago crkavati. Nego ti, kaže, traži u tvojoj avliji tamo, spram Jziaska sunca, stoji jedan višnjić. Taj višnjić tebi nosi nesreću. Zato tl moraš prenit štalu s onoga mjesta. gdi je sad, 1 baš ju na taj višnjić postavi.

I gospodine, baš kako je on to kazao f na kojem mjestu. baš tamo tiađjosmo višnjič. A nikoji naš nije ga do onda vidio... E, sad šta ćemo, uego opef prenosi štalu. — Istrošili se, kupill onda drugoga konja, a za trl dana oslipi na oba oka i onđa crče i taj. Eh, oči satn si tela isplakati... A koja asna?... Ode moj Toma opet k vračaru, a ott samo strese glavom, pa so zamislio... Ima, kažc, u tvojoj avlijf još jedan višnjlć. Ne mogu ti reči na kojem je mjestu, ne vidim ga, jer jo još prenialen, ali dok ga ne nadješ I nc iščupaš, dotle ne češ imatl srcće s blagom... Eto, sad viditc, gospodine, vcč sino svako parče zemlje pretražili, a višnjića nigdjc... A vračar kaže: traži, on mora da je ondi. samo ga tl no vldiš... — Mamo, inamo, evo bače! On ne će da vjeruje, da je gospodin doša •— viče mala Marica I trčf preko polja. — Ajde Tomo, od ‘vatno, ranoi — Sjećaš II se ti nas, Tomo? — Kako ne ću! — prldje i hoće da fjubi ruku, a oči mu se zacakliie. — D3, nema dana, da vas ne bt spominjao. Uvik prid veće sjedne pa čita. Oni drugi škulari svLveč pozabo« ravili, a on baš lipo čita... Ama samo je nekaki slabušan... Stojimo još čas. Nekako nam Je drago. Biide se slike, kao da je sve ono jučer bilo... t Podjosmo.