Београдске новине

I

Broj 351.

Neđjetjs

BEOORADSKE NOVINE

23. decembra 1017,

'Si anS 5.

vczu sa oetalim balkanskim zemliama. Ovo je poglavlje osobite svoje vrsti i ttIo ponftno ti pogledu poimanja ondašnje pvjetske povijesti nbpšte, a kulturo poHapose. Treća glava donosi isorpljivo rim. Bku dobu i eeobu naroda na Ba.’.kanski Jjrilrrtok. U kra'Vi rn . gn v lo ra 1 kanInim crlama ovdje je tako iznesena cila sinteza rimskog duha i rimske pojesti, da ne bi smjelo biti škole i povijesnc,; predaranja, a da se ne bi ovo poglavlje pročitalo. Mi nc možemo, )da se potanje na nj osvmemo, jer mu je Bvaka rijoč dragocjena, pa bi ga trebalo donijeti u potpunome tekstu. Prva glava o povijesti dubrovačkog teritorija poslije Bagracljenja grada Dubrovnika iznosi povijesne dogadjnje od počctka Dubrovmka (614.) do 867, kad Arapi đuže vremcna pr<l jedahu Dubrovtiik i kad ovaj poče da uzima odlučnog udjela u svjehskoj povijesti. Iza dr\v pog uvoda autor nam jezgrovito iznost pocetak Dubrovnika. Govori o njegovosmo imenu i smještaju međju morem i kopnom. Onovremeni građić podignu se jdakle, kažo pisac, na mjestu, gdjo mu Btanovnaci Blušahu danomice govor valova, a tvrda hrid primaše s italskih j lafrićkih žc^la posrebljene rese mora ■ - pjegov zvučni sl£q\ koje sunce zlati u piiilijardama plamen-iskrica.ma i cd svega loga stvara krasan dijadem, dostojan nakit dubrovačke državne misl’, koja so porodr u onim drevnim vremenima". Dalje pisac govori o nacrtu cijetoga grada i »jegovome razvoju. Iznosi temc’j to sve 0 prvome stanovn.išivu Dubrovn ka kao 1 njihovome jeziku te vjeri. Perijod.o religiji starih Dubrovčana pa vjerskim utjcc-ijirna na Dubrovnik j od zapada i od fetoka zaslužuje svaku pohvalu, jer je fecrirljiv, a za pitanje glagoILe vrlo polučan. Riječ o autonomnom uredjonju Duhrovnika posve je uspjela kao i crtanje podšjc*danja Dubrovnika od saracensk.h gusara. Druga gbva sadrži povijesni odsjek od 867. do god. .1000., naimo do pohoda jdužda Petra. II. (useoia u Dalmaciju. Bizantijska, hrvatska te mletačka pov jest M ovom se poguivlju potpuno popunjuju i daju skladnu cjelinu, kako s» p šo povijest malib teritorija na osnoci svj:t ke Jrovijesti. Tu je riječ i o đubrovaćkoj |>omorskoj sili te nj.hovoj plovidbi po moru, Zlatne su riječi, što ih pisac iz»eso na str. 93 i 91 o đubrovačkoj idiplornacij:. Izvodi o tniovini zaslužuju levaku pažnju. Treća i najkaiabterističnija g’ava u Cijelome djelu iznosi dubrovačku poviJest od god. 1000. do god. 1205. I o ovomc pog'.avlju teško je govo aii u izvatku. To je cjelina takog intelektualnog arživanja, obracljena tako iemej to ć kritički, da nas nasiadjuje no sunio togaItain i poučnim sađržajem nego i I je§>irn i čistim jezikom, fcojemu pisac podaje osobiti čar. I ovo bi poglavlje trejbalo u cjelini donijeti, a napose K>ne Btavke o umjetničkim vidicima. Djelo dra. Bože Cvjeikovića spada fcez sumnje medju naše najveće savrefciene hrvatske kuiturne tečevine. To jo najveoi spomenik našem Dubrovniku, a iirne i cašemu narodu.

počev od 1. januara 1918. UslIJeđ neprekilnog posl:upljivanja materljal.i otrebnog pri Izdavanju lista, prlnudni smo cijene ,Beogradsklh Novina" za malenkost povisiii. aiEKts „BEOGKADSK8H NOV3NA" su pofev od 1. Januaru 1913. slijedcCc: Cijena pojedinog broja: u Beogradu I u podrtićjn gnbernijc ti

Srbijl 10 he'tcra 0 monarhiji 12 hclern MjeseCua pretf.lata: n Bcogruciu, u području gubcrnije u Srbijl, za bojne i cispne poštc K 2.S0 ■n Bcogradu sa dostavom u kttći K 3.u monarltljl K 3.u Inosfranstvu K 4.50

Upravtt „Bcogradskih Novina" Topilćin vljenac 21.

Narodna privreda. Kratka uputa za ratara. . (Nastavak). 2. Člčoka III ntorskl krumplr. Krtole od čičoke služe kao stočna hrana, a naročito kao sirova hrana za ovce i svinje. Suva stabljika može se korisno upotrijebiti za gorivo, a lišće za hranu stoke. Za svoje uspjevanje traži istu zemlju, podnebije i njegu kao i krumpir. Jei dncm posijana, čičoka ostaje više godina na istom mjestu, jcr krtole u zemlji ne mogu da izmrznu, već iduće godine tjeraju ponovo. Stoga je treba saditi na zemljama, koje nisu zbog udaIjenosti i vrleti podesne za druge usjeve. Zrele krtoie vade se po potrebi iz zemlje ili se na tijive tjeraju svinje, dn ih same vade rijući zemlju. Ako se s jeseni iz zemlje i>ovadi, treba je kao i krumpir utrapiti u trapove iii u podrtnn ostaviti. Pri vadjenjn ostavlja se po r.eka krtola u zemlji, lcoja s proljeća nikne. Od njege zalitjcva samo jedno prašenje. Prihod je po hoktaru 12 do 20 hiljada kllograma krt-olc i do 7000 kg. stabljike i lišća. Od biljnili bolestl nc strada, od štetoĆina najveći su joj ncprijateiji ronac i miš. 3. Repa. Inia je za liranu ljuđsku, si^ć.iu i za preradu u šećer. Korist i načiu gajenja sve tri viste repe isti su, sanio se u upotrebi medjtisobno razlikujit. a) S t o č n a r e p a. Zainjeva zemijit duboku, jaku, s propusnont zdravicom. Bujna baštenska zemija, vkižnc doiine i jake krčevine. najboljc su za gajenje stočne repc. Posiije strmnlna može do’oar prihod donijeti, ako se njiva nadjubri zrelim djubretom. Zentlja treba da jc duboko obradjena i izmrvljena, jer dok je biljka miada, vrlo je osjetljiva i nježna. Kada se strmni usjev srijedi s njive, odmah vaija stnnnište piitko poorati, kako bi strnjika u zeinlji istniljela. Pred jesen treba izvršiti duboko oranje. Kada se ovako zemlja u jesen dobro obradi, nlje potrebno tt proijeće opet duboko orati. osim ako bl trava mnogo udari!a: dovoijno je, kad se teškom drljačom uzduž i poprijeko pređrlja, a pc. tome se pristupi sijanju. Za repu je najbolje štaisko djubre, samo se ne sntije odveć mnogo djubriti i djnbretom lcoje nije sagorjelo. Za sjeme treba uzimati ođ oniii vrsta repa, koje daju najveći prinos po tcžini. Za sada je priznata: Obernuorfska žuta, ekenđoriska crvena i bijela i it zernljama s dubljom oranicom mamut dugački. Osim oviit itna još muogo drugih vrsla, koje se razlikuju po obliku vretena, boji kože i mesa. Sijanje treba preduzeti, kad prcstanu mrazevi, a to je od prve polovine apriia tio prve polovlne maja. Po iiektaru ide sjemena đo 25 kg, Pre nego se sjeme posije, uvijek je dobro uvjeriti se o njegovoj moći klijanja, a to se mož-e iako sasmati, ako se uzme 100 zrna, pa se s njitna učini ogleđ. Sije se rukom ili mašinom si'jnlicom, ali uvijek u redove, jcdati od drugoa;«. Mdaljene 45 cm. Sjeme treba sasvim piit ko poki'ili, pošto je biljka, dok jc miada, vrlo nježna i teško iz zoniije izbija. IzniSde biijke treba prethođno povaljati, a zatim odmah prašiti, da ih nc oiguši lorov. Sto god je suv’.jc zemijište i što god dužo ti'aje su&t, u toliko so marljivije i češćo mora repa okopavati. Kikada sa okopavanjem ne treba čekaii, dok so korov pojavi, a uvrjek va'ja alat©, mpotrijebljene za okopavanj?, držati izošćrcne. Pri prvotn ok pavanju ne smije se suviše hlizu rodova okopavab’, via s*3 no hi udade biijčice povrijed’Ic i da se no ln zemijom pretipaia. Kada se repa rano sijo i na korovljivu zemljištu, često jo puta savjet.no da se s jijji Hm' posijo i malo ječma. Ječam ran’je kiija no repa, i omogućavn da se repa izmedju redova praši, pre nego što je iznikla, čimo so njen porast ubrzava.

Knez ilihajlo je mnogima kaz’vao, da je, njegova mati nokađ do svanuća po dva»acst proja umesiia, pa ih posl j * o sebi, na obranicu, nosila na njivu ratlnicim’a. I’oslijo Hadžipi'odanovo bune MiioS je sebi podigao kućicu u Crnući u Rud»iku, preselio je LjuLicu s 'djccom u to gklonito mjesto, gdj-j su oni ostali do srećnog prelaska u Kragujcvac 18.8. Ljubica jo rodila višo djcco, ali jo održala sanio dvijc kćcri i dva sina, Milana i Mihajla. Ginula je za djccom svojom, zato je v'ećinom Bania s njima provoklila i brinula so o njihovorn vaspnanju. Godine 1839. pratila jo knez.v Mihajla u Carigrad. Kad je godino 1812. knez Mihajio ostavio Srbiju, i Ljubica jo 8 njusi prešia u Zemun ispred pobunjenog naroda. Više od tugo i žaloeti s nesreće, koja je zađosila, nj’cnu porođicu, Ljubb ica je untria 14. maja 1813. u Novom SaHu. Knez Mihajio sahrani j© vrlo svečano u fruškogorskom manastiiu Krušeflolu. Ljubica je bila grednjega rasta, lb e ipa, 8tražna, radna, vrio razumna, fitediva i pobožna. Govorila je kratko i ribjedljivo. Mufiko JunaSlvo pokazala Je u višo ptilika za vrijeme ratovanja, tako u jed-

| nom slučaju na Ljubiću i u Nikolji. Ali I najviše jrolvrdjuje nj :no junašlvo naČin, kojim se osvetjla svojoj supamici Petriji. 'Sumnjajući da izmedju kneza Miio ša i te Petrijo postojo neke nedozvoijene veze, Ljubica jcdnog daaa, kad joj je došla retrija, uzme pišlolj i rekavši: „Pištolj jc Milošev, ali ruka Ljubifina, — omaške no možo biti“ — ulr’je je joa mjeato. Ova junak-Žena, možd’a i pravedno srdita ua veću slobodu svoga muža u održavanju bračnih obaveza, i nehot’co je đoprinijela da so za tako dugo vrijemo iz Srbije ukioni jx)rodic£x Obrenovi. a. želeć-i vidjeti svog muža što više ogra ničena u njegovom privatnorn ž.votu, ona je time snažno pomagala nj°govitn poiltičkim ptoiivnicima da ga udalje iz zemIje. To ie ona docnijo i »aini ptt/navala i gorko se kajala, ali je Lilo đocne za popravkn. Kad jo mislila d.a popruvi tu evoju pogrješku, onda je pomagala protivnicima evoga Bina, te je tako, željeći C rvratiti u Srbiju „starog go-podara“, okfiai« uspjeh neprijateljima kneza Mihajla godine 1842. da ga primornjn da PfipUBti Srbiju.

Poslije prvog ©kopavanja dolazi proJtodjivanje i, u jedno, i druga koptija, i to fito je moguće prije, tj. čim su bi!fčioe repe razvoe i treći lisL Zadocnjen e ovoga posta može prouzrokovati gubi ak jedne trećino moguće žetve. Raziodjivanj© vrši se nnjbolje, kad }o zemljište maio vlažho. Rad sc ovako izvršuje: motičioom za okcpavanje repe poprijeko u redovima, u kojima se repa nalazi, odsiječe s© tolilco biijčica, da u nastojanju od 80—35 cm. u redovima ostane po jedna grnpa biljčica u kojoj ima 5—10 biljčica repe. Kad je ovo ilzvršeno, onda radnik pored svake gomilice uhvati za vrat korjena naj razvijeniju biljčicu lijevom rukom, a desnom i&čupa i baci ostalo biljčice. Poslije razrodjivanja treba odinah poslije 3—4 dana treći put okopavah. Ovo okopavanje- tieba dub je izvrši!i od prva dva. Najđaije za ta nedjeljo poslije trcćeg ©kopavanja mora to izvrSiti i čotvrto, i to žto dubljo okopavanje. Pri ovom okopavanju mora se nxrofito na to obratiti pažnja, da korjen repo ne bude nvotikom povrijedjcn. Korov, koji je baš do rope naraslao, mora so rukom opbjeviU. Repino lišćc prilikom ©kopavanja treba mailjivo štediti, jer ono prima hranu iz vazduha. Nije potrcbno repu ogrtati, ako je zemlj’.šlo idobro i abo se re-pa pravi-’no gaji. Samo ! na vezanim i fceškim zemljištima zagr| tanjo jo korisno, ali i u ovom slučaju treba jni ropu sanio inaio zemlje navući. 0:1 jn&ckata najveći su neprijatelji repi: I.an r a od repinog plfcca, po’.jska fifcenica i repin buhač. Najviše šletu pričinjavaju, jdok jo rqia mlada, ždertići Mžće. Ako so štetočine pojavo, dok je repa još nilatia, treba je prskati razblaženom sapnnjavioom. Od biljnih boiosti činc štetu: peiOnospora, rdja i suva truiež korjena. Najpouzdaoija su eredstva za suzbijanjo ovih bolesti: prskanje rastvorom p!ava kamena i malo ktefa. Kada Jišće postane žuto-zelcno i ka r da na zemlju pađno, treba repu vaditi. Na pbtpuno uzreloj repi mora tri čettTrtine iišća biti nvenufo i euvo, a samo srcđnjo, tzv. srčano lišće sm’j^ pokazivati žuto-zeieiiu boju. Ovo stanje r?pe pojavljuje se kođ nas od polovine avgusia mjeseca, stoga se od ovog vremena možo ofpočeli vadjenje repe. Za vadjenjo repo iz zemlje eluže za veće prostorije naročiti plugovi, a za male površine jake dvozube vde. Dvozube vile zabode radnik uza samu repu u zendju i prit?dne ili držaijom na fifcrai nu, zbog čega sh repa na svom mjcstu mzdmm. Drugi radnik sve po dve tako rasiresene rope izdižo iz zemljo x iakim otresanjcm jedne o drugu čisti ih od |*mlje, koja je na njima, zatim ih baei na zumlju, da list bttde na jednu islranu oki’enuL Kada so rc-pa puvadi, treba nožem ođšeći lisnato glavice, očistiii sitne žilice i složiti na gomilice. Kada so repa izvadi 1 oči ti, treba. jc utrapati. Trapljenje je najboije izvr. feiti na njivi, iii prenijeti repu bizu žtale, da je prekb zamo bliže pri ruci. Tiupljenje se vrši. kao i kod krampira. b. Sećerna repa. Sve što vr’jedi za uspijevanje stočne repe, uslovljnva i dobro uspjevanio fiećeme xepe, samo & o za ovu mogu podnijeti i alabije zem! je, nego što su one, na kojima se gaji ftočna repa. Prinos od hektara stočne repe niož-r biti 30 do 50 biijada kg., a od šeeeme 25 do 35 hiljada kg. repe i do 6000 kg. lišća, koje so može korisno upotrije. biti za hranu stoke. 4. Ugansjača. Obićno so sije na poddranoj slr. njiei ozimog jcčma i olajne x-epice. Upotrebijava se za hranu stočnu i ijudsku. Ima je više vrsia, kojo so po obliktl medjnsobno razldfcuju. Napredujo na svaJ.oj zcmlji, a najbolje na plodnoj’ pjeakoviioj ilovači. NaČin pripremanja zendjišta, njega i vadjenje repo isti šu kao t kod stočne repe. Prinos jnože biti do 15 hiljada kg. po hektaru. III. Biljke z,a predju. 1. Kouoplia. •Konopija je bi’jka dvopoina ^mu/jak i žeuka, cmojka i bjelojka). Za svoj poj’ast zahtjevn vlažnu klimu i poiožaj zaklonjen od jafcih vjetrova. Konoplja pušta korijon dtiboko u fetemlju, stoga mora Liti za nju zemlja <!obix> uradjcna i duboko poorana. Snažno pjeakovito ilov?iče s dubokmn oranicom najbolje bu zemije za konopljtt. Treba jo, sijati posiijc usjeva, ko.ji za sobom oslavljaju zemlju u ctobro obta(djenom staniu, poslije olajno repice i irJjeteline, a mdžo i više godina da so na istoj zomlji uzastopco s’je, ali tađa treba zemlju dobro djubriti. Zemlju treba dobro td^ubrjti s josent sagorjelim djulirelom iii kompostom. Pri djubrenju troba pa/iti, da so djubre ravnomjcrno razrijedi, kako bi usjev bio jednoličnijt. Konoplja je vrlo osjetl,i\a od zirno £ poznili mrazeva, stoga se sije kasno 8 proljeća, koncem aprila i do polov.no maja. Sijo bo omaške ili na vrste, gušćo ili rjedje, prema tomo da li bo gaji radi vlakna ili radi 8jomona. Gušće zasijana daje finije vlakno, a rjedjo posijana bolje fijeme £ vlakno za prostijo preradjevine. Sjemena ide po heklaru ,140—1,60 kg. omaške a u vrsto 80 do 140 kilograma. j ,j Za vrijemo’ rasta. pe traži mnogo njege: gusto posijana nikakve, a rjedje posijana z& Bjeme jedno gavjisno pievljenje. PoeUje sijanja, kada jafce kiše na. čine koru na površini zemljinoj, treba

je lakim drljačama podrljati, da bi ajome moglo mići, a grudovitu zem'ju treba valjkom usitniti. kako bl sjeme pođjednako niklo. Zetva konoplje vrfit se u dva maha: prvo 80 čupa bjelojka čim lišće jjožuli 1 prašak iz cvijetova epadne, a to je najdalj© do polovane »vgusta mjeseca. Crnojkia. b© čupa tri nedjelje pos'.ije bjelojke. Od bjelojke se diobiva finije vlakno, ol od croojke predia za užeta I konopce. Konoplja ®e čupa rukom iz borjena, pri v čemu se konoplje i po dužini vrstaju. Počupana konoplja sruši se na njivi dva do tri dana, potom ee sjeme izmiati', korijen odrože, ve'že u snopove i nosi u jnočila. Močcnje konoplje treba vršiti u ntlakama, a ne 11 tekućoj vodi. Močenje trajc 8 do 12 dana. Kada se močenjc dovrši, treba konoplju, vezanu u kttpe, ttspravljenu soišiti, a poslije sušenja 11 astaje rjedjenje, kao i kod lana, samo jačim spravama.

2. Lan. Najbolje uspijeva u umjcreno topilm i vlažnim predjelhna i položajima, koji nisu izkiženi jakim i oštrim vjetrovima. Ima gu dvije vrste: sa zatvorenim i otvorenim čaurama. Prvi je boiji i dužieg vlakna, s manje sjemena u čauranta, a drugi je sjemenom roduiji, ali mu je vlakuo lošije. Zahtjeva srednjc tešku ikivaču, uspjeva dobro i na pjeskovitoj ilovači, ako je dovoljno piodna. Na krećnlm zemljatna tte radja kako treba. Sije se poslije djeteline i ttadjubrcnilt okopavina; poslije strmnina ne uspjeva dobro. Duboko pušta koren, stoga zentiju treba s jeseni duboko preoratt, da bi se uticajent zitnskiit »nrazeva isitnila. U prolječe vaija zemlju plitko orati, ili je sain-o teškom drijačom prcdrljati. Sijanje Iana u suvijim predjelima trcba otpočeti apriia tnjeseca, a u viažnirn do konca maja. Što se lan ranije posije, to će mu biti viakno finije, kad se sije radi proizvodnjc vlakna, prema tome nhjenja se i koiičina sjemena od 70 do 250 kg. Može se sijati rukom na omaške i redomičnom sijalicom. Sjenie sc pokriva plitko, trnovom branom. Da bi viakno zadržalo svoje dobrc osobine, treba svake druge godine sjeme mijenjati. Na čistoču sjemena vaija obratiti osobitu pažnju, da nema u njemu sjemena od korova Ui viline kosloe. koja u vlažnim godinama može usjev da upropasti. Ponikii usjev treba savjesno od korova oplijeviti. Plijevljenje treba preduzimati po vlažnom vrcmenu, a-li se ntora paziti da se usjev ne izgazi. Zakorovljcn usjev lako se polegne I poslije jaikih ljetnih kiša satrune, pa mu je stabljika nenpotrebljiva, ili daje slabo i kidljivo vlakno. Da bi se spriječilo poieganje Iana, pobada se po njivi granje iii se zatežu kanapi. Osim viline kosice prouzro-kuje poleganje i poponac, koji može, ako se blagovremeno ne oplijevi, upropastiti sav usjev. Od insekata najopasnija je gusjenica sovica, koja lan sasvhn obrsti i unišli. Od sovice obršćen Ian ne daje čitavo vlakno. več samo puzdru, koja nije ni za kakvu upotrebu. 2>ćtva lana otpočinjc Čupanjem. odmah čim procvjeta, ako se želi dobiti fino vlakno, a za proizvođniu sjemena mora se pustiti da sazri. Za čupaitje treba biratl vr’tjeme vlažno, ali ne ttiokro, i kad se stabljika prosuši od rose, a to je obično od 9 sati prije dc 4 sata poslije podne. Pri čttpanju mora se obaKrlvo postupati, da se sfcaHjika nc iorni i korov čisti i odvaja. Osim toga treba nastaii, da se čupaju prameni jeđnake dttžine. kako bi snopići, u koje se lan tnora vezati, bili jednaki. U snopiće povezan lan naslaže se u krovišta, da se suši. Krovišta treba na čistoj zemlji slagati i u čisto postavijati, na ocjeđitim tnjestima. U krovištima treba ian da prestoji po 10 dana, pa, pošto se dobro osttši, valja ga odnijeti kući i spremiti za ostavu i daiju preradu. Da bi se vlakno iz stabijike nioglo ođvojitl, mora se ian prethodno močilL Močenje iana vrši se na rosi, u predjeIima gdje su Jake rose, ill u vodi. U novije vrijeme močenjc se vršl I parom, tamo gdje se prerada iana u veliko vrši. Ovo več spada u fabrlčna preduzcća. Za močeitjc na rosi treba biratl ocjedite livade ili pašnjake, pored rijeka, gdje su rose jake. Mjesto tfeba da je zaklonjcno od vjetrova, da se ne bi na tamko razastrti ian mrsio i prcturao. Močenje na rosi fcraje obično 3 do 4 nedjclje, i za sve to vrijemc mora se lan paziti 1 ntarljivo prevrtati, da ne bi trunuo. Kad je jesieti kratka 111 kišovita, onda Je bolje močenje preduzeti s proljeća, samo treba lan ostavlti pod krov, III ga sadjenuti u male stogove, da ne kisne. Najbolje Je močeuje u vodi, koja treba da Je mekana i ustojana: 11 profcivnom slučaju rnože močenje da se izvrši u toploj vodi. Bare, Jezera i ritovl najbolji su za močenje. U vodu se metne granje lll trska, na koje se lan nasiaže i prltisne zamljom, teškim trupcima 111 kamenjem. Ovo močenje traje do 10 dana; 5to god je voda mekša I vrijeme toplije, prfje će se lan namočiti.

Iz močila izvadjeni lan treba u čistoj vodi isprati, a po tom rasprostrtl paj travi, da se osuši i obijeli, ill stožitl n kupice, da ga vjetar dobro produva. Mnogo je boije i korisnije močiti lan u topioj vodi već i stoga, što tai rad ne zavisi od vremena i što se iz tako ntočenog lana Iakše odvaja viakno iz stabljike. Za močenje u toploj vodi treba imati potrebne sudove lli drvene kade od 2 do 3 nt dužine i toliko širine. Osim toga treba imati I kazan za zagrijavanje vode do kfjučanja, u koju se na svakt hektolitar vodc meće po 1 kgJ sode. Vruća voda prije upotrebe trebai da se do 35° C rashladi čistom hladnotti vodom, a po tom saspe u kadu na složen lan. Ovu vodu treba nekoliko puta mijenjati, svc dotle đok voda. kojom se lan ispira, nc bude sasvim čista. Da bi se došlo do vlakna, treba dobro prosušen lan trljati obijačem na trlici. Kad se istrlja, treba ga na grebenirna grebenati, da bi se sasvim ođvojio pozdcr i ostaio satno čisto vlakno; koje se poveže u povesnia i ostavi do daljc upotrebc. S jednog hektara može biti prinosa3 đo 6 hiijada kg. ncuredjenog Iana, w sjemcna do 800 kg., iz kojega se gradi! vrio dobro laneno uije. Kolači. koji ostaju posiije cijedjenja ulja, upotrebijovaiu se kao izvrsna hrana za stoku. IV. Uljevue biljke. 1. Ola jna repica. # x . Tuui j© ozim© j juje. Ozirna re'pica je irmogo pouzdamji nsjev, iraa kn'p’uj© zroo i n-esrazmjcmo više i bo’jeg ufa', U zemlji nijo probirae, samo ai:o jo zemlja dobro obradfena, dosta sna&na £ ocijedifa. Oijično se sije poslije sU'mn na, _ naroćilo poslijo ozinrog jcćrna, da bi se (zemlja mogia na vrijeme obraiiti. Za. okopavinama tnožo doći poslije ranog, krompira. Ako so sije pos'.ije s'rmnina, mora s© strajika odman po že'vi zaoratj, kako bi eo sligio e drugim oranjern za žetvu, koja pe oma što ran’je izvršili. Sjcrn© od repic« je sitno, stoga s© aemlja mora što bolje priprem'ti, kako ne bi grudve srnetaie pokrivanju sj mena. Ona pušia vretenast korjen duboko u zemlju, stoga se za sjeme mora što đubIjo orati. Najpođesnijs je vrijeme za s’janjć ozime rcpice prva polovina inj saca av« gusta, kafco bi se do zim© mogla dovoljno razviti t ojaća'i, da odole ziirc skim mrazevima. Proljctuja repica sije’ sc što raniije s proijeća, odmah ćim so zemlja prosuši i presbvnu jaći mrazevi; Najpouzdanija jo s.’etva, kada se obari redomičnom sijaiioom, da bi biljktS itnale pođjednako odsfojimje i da bi' jednolićno nikle. Može se sijati 1 orraške, ali to jmcžc izvršiti dobar sirič; inače aobro je, kad ee sjeme pomeša sa siD nom /.emljom ili pijeskom, ’da se no bi pregusto posijalo. Sjemena treha 12 do 16 kg. po hefctaju. Pos : jano sjeme Lreba ©dmah branom povlačiti ili la'.im valjkom povaljati. I afco sjeme brzo niče, ipak posijani usjev treba piičuvati, dok 1 ne pikne, jer ga ptice rado jedu. S proljeća ae sastoji njega repioff u proređjivanju i pljevljenju; a afco j<r moguće, dobro je t okopati je s malim! motičicama, kojima se kopa stočna repa. Žetva ozime repice nastaja oJ druge« polovine đo konca maja mjeseca. Vrijeme žetve poznaje se po mehun ma, koje požute, a zrna u njima pocrvcne. Ako 60 propusti ovo vrijerne, laJco mogu po.: alije najmanje kiše mekunc' da popiri caju i da zrno ispadne. Žetva trcba da ee vrši noću po mjesečini, i.i rano iz. jutra, dok traje rosa, najbo je mašinama' žeicllcania, a ako o\ih nerna, onđa koeom s naslonorn. Odmab za kosačeni: treba je vilama kupiti i glagati u malc gomiJice. Ako je vrijeme lijepo, p jkošen.d 1 se repica za <lva dana u gomilicama Iprosušd, i tafco prosušena odmali se to vari na kola, na koja se prostre ponjava, i snosi na guvno, gdjo će se vrći. Bilo da so vršidba obavija konjima, bilo mafeinom, najboljo je, ako se to čini na Earnoj pjivi, jor će tacia brti najmanjc rasturanja u zrau i posao ćo se prije izvršiti. Kad.a so vrše konjima, treba da jo guvno dobro nabijemo i osušeno. Kađa b© ovrše i od slame odroji, oada treba ^jerno očistjti na, vjetrenjači, koja mora imati za to naročito udešena refieta. Od čistoto zraa mnogo zavisi j' cajena repice, jer nećistoj i ga zemljonv pomiješanoj repici trgovci znatno ub’jaju cdjenu. Očišćeno sjerne na vjetienjači tre-’ ba razastrti u palosauu Bobu, da so oeuši, ili, ako ovo noma, oada datie propuštati na vjetar kroz vjotrenjaču, dok se no osuši i pocrni, jor u protivnom bIučaju lako so upaii i pobudja, a tafcv.t rejjica nema vrijednosti za cijcdjenje u’ja i ne inože se prodati. Cim so repica osuii, treba jo odmah prodali, u proLvnom mora so često pregrtak looatama. da s« ne upali. Od insekaia fitetni su: repičin buač, boji s jeseni jeclo mlado lišće i na njemu snese jaja, jz kojih se u pro'.jeća rano ispile mladi n fcolikoj množini, da mogu cio usjev uništiti. Kada se u ve likoj mjeri pojavo, treba usjev preorall £ drugim zasijati. Gusjenica repič ne zoIjo ždere gUibljiku i lišćo u jare repice. Javlja bo početkom maja, stoga trebaj tusjev ranije s proljeća sijali, da bi so rnogao što boli© razvitL dok se gusjcnicd ne pojavo. (Nastaviće 8 ©1