Београдске новине

8 r< 24. BEOGRAD, subota 26. januara 1918.

lzlaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom posllle podna.

Pojedinl brojsfl: U OninOo I u knjnlm uu»ltO»Un •0 «. I to. Bili f djnl oi . . . ■ ■liiiMJI •• ■•■...••12 bil«ra

U lon(ranst?i Oglasl po cljenlku.

MJ.a.ena pratptatal rr** I? • • a 4-ae

Urednlitvo: BEOGRAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telefon broj 83. Uprava I prlmenje pretplate Topllfiin venao brej 21. Telefen br. 28. Prlmanja oglasa Kneza Mlhalla ul. broj 38 . Telefon bro] 249 .

Godina IV.

Mirovni govor grofa Hertlinga Odgovor Wilsonu. — Ignoriranje Lloyda George-a. — Njemačka i njezini saveznici. — Belgijsko pitanje. — Balkan interesna sfera Austro-Ugarske. — Vojni položaj središnjih vlasti bolji nego ikada

Odaovor NVilsonti. Sad p r e I a z i m n a W11 s o n a. Oospodo! I ovdjc prjznajein, đa je t o n p o s t a o d r u g L Izgleda. da je imao utjecaj tadanjl jednodušni prigovor Wi!sonovog pokttšaja, da u odgovoru na paplnu notu st\ r ori razdor izmedju njetnačke vlade i njernačkog naroda. To jednodttšno odbijanje bilo je ti stanju, đa uputi Wilsona na pra* vl put i možda je početak učinjen, jer sad bar nema govora o ngnjctavanju ujeniačkog narođa -aiitokfatskoin v!adavinoni, a nijesu se ponoviii nt raniji napadi na liohenzollernski dom. Nećtt se upuštati na pogrještio razlaganje njetnačke politike, lcoje se i sad nalaz: u Wilsonovoj poslanicl, nego ću govoritl o pojedinim tačkama, koje je Wilsou iznjeo. Ništa manje nego tt 14 tačaka razvlo je on svoj mirovnl program I ja vas molim da budetc strpljiv!, a ja ću se truditl da o 9vim Hm tačkama bndem što je moguće krači. Prva tačka zahtjeva, da u budtićc ne bude nikakvih tajnili medjunarodnih ugovora. Oospodo! Kako fstorija uči. mi b! se mogli saglasati što većom javnošću dipfomatskih »poraziima. Ja potsjećam na to, da je naš savez o defenzlvl sa Austro.(Jgarskom clo godine 1889. bio svijetu poznat, dok su ugovorl o ofenziv! izfnedju neprijateijskih država izbili u javnost u toku rata i najzad otkrićem liiskih tajnih akata. I prcgovorl u |Brest-Litovsku svjedoče pred cijeioin javnoščtt, da bi mi potptmo blli voijni, d:t pristancmo na taj prijedlo# i da f> r i zn a tn o javnost kao opšte P o 1 i t i č k o n a č e 1 o. U drttgoj tačfc! traži Wilson slobodu mora. Potpunti slobodu plovidbc na tnoru, r,n vrijcme rata 1 tnira, postaviia je i Mjemačka kao prvi i najvažniji zalitjev za btidučtiost. Tu dakle nema ttikakve nesuglasice. Ograničenja, koja je Wilson na završetku dodao uema mpotrebe da ih doslovno pome"nem — ne .mogtt se dovoljno razumjetl. izgleda da stt suvišna te bl mogia Jzostati. Ako bi od vellke vrijcdnosti za slobodu plovidbe u budtićnostl bilo, kad bi sc odustaio od jako utvrdjenih flotnih oslonlh fačaka na važnitn me'djunarodnim saobraćajnlm putevima, kao što ih Engleska održava kod Gibraltara. Malte, Adena, Honkonga, na Falkenskhn ostrvima I na još nekitn injestima. Treće otkknjanje svih prlvrcdnih smetnji. I ml smo za to, da se otklone privredne smetnje, k o j c s u v i š n i tn n a č i n o in s užavaju trgovinu. I mi osttdju1 c tn o p r I v r e d n i r a t, koji bi neminovno nosio u sebl uzroke bu'd u ć I m r a t n i m z a p I e 11 tn a. Cetvrto ograničenje naoružan J a. Kao što smo rauije izjavill, o misii za ograničcnjc tiaoružanja moglo bl se sa svim govoriti. Financijski položaj svih evropskilt država poslije rata stvarno bi pomogao da se to ri-

ješi na zadovoJjavajuči način (Tako je!). Kao što se vidi, gospodo, mi bl se bez vclikilt teškoča ntogll sporazttmjeti tt ovitn prvim progratnnim tačkama. Koloniialna pitanju. Prelazim na pctu tačkul Izravnanje svih kolonijalttih sporova, i iskazi o praktičnoni izvodjenju načela, koja je WiIson postavio, naićiče ita neke t e š k o ć e. Ja mislim, da bi prije svega trebalo ostaviti najvećoj kolonijalno] državl, Engleskoj, da se ona razračuna s tim prijcdlogotn svoga saveznika. O bezuslovnom, uovont uredjenju lcolonijakiog posjeda, što i mi tražimo, biče o toj tački programa govora u svoje vrijeme. Šesto: Ispražtijavanje ruskili oblasti. Pošto su sporazumne države odbile da se pridruže pregovorlnta u roktt, koji su Rusija i čctiri saveztte sile odredile, ja u ime posljeđnjih moram o d b i t i s v a k tt n a k n a d n u m J ešavintt. .Mi se ltalazimo pred pitanjlma, lcoja se tiču jediuo Rusije i četiri savezne sile. Čvrsto se ttadam, da će se priznanjem sanioodredjenja zapadnih naroda bivše ruske carevine uspjeti, dasedodje do dobrog r e z u 11 a t a kako s njitna,' tako i sa ostaiom Rusijont, kojoj želimo da se što prije vratl uredjenitn prilikama, koje će zemljl' zajamčitl ntir ! blagoslanje. Beigijsko pUauje. Tačka sedma govori o belgijskoni j pitanju. Sto se belgijskog pitanja tiče, I o njenut su’tnoji prethoditici u više prilika izjavili, da nlkada za vrijeme rata nasilno prisajedinjenje Beigije Njemačkoj nijeblla programna tačka njetnačke polltike. Beigijsko pitanje spada u spiet pitanja, čije će pojedinosti riješiti tnirovnl pregovorl. Dokle se god naši proti vn!cI bez ikakvih obz i r a n e s t a v e n a s t a n o v i š t e, d a n e o k r n j e u o s t o b 1 a s t i s avezniit sila može blti jedina osnova za mirovne pregovore, ja se moratn čvrsto pridrža- j vati sadanjeg stanovišta i o d b i t i, d a j z-asebno govorim o belgij-j skoj stvarI. Ostno: Oslobodjeuje francitskih teiitorija. Posjedmitl dijolovf Francuske dragocjena Je zaloga u našoj r u c I. I tu u a s 11 n o p r 1 s a j e đ 1 n j c n j e n I j e d 1 o z v a n I č n e n j em a č k e p o! 11 i k e. IJslovl ! načln ispražnjenja, koji tnoraju voditi računa o žtvotnim interesima N j e m a č k e, sporazumno će se utvrditi izmedju Njemačke i Francuske. Može se izrlčno još jedan put naglasiti, dao otstupanju državne obiastl ne može n i k a d b i 11 g o v o r a. ■

PUanje Elsasa I Lotariugije. Elsas i Lotarhigija, koja se u prl* vrcdnom pogledu sve sjajnije razvija, a od čljeg stanovništva vlše od 87 i p o na sto govore njeinačkhn kao maternjim Jeziko m, n e č e b i 11 pouova predata neprijatelju, pa ni tha pod kojom lijepom frazom. Taiijanske asplraeije 1 baikansko pitanjc. Njentačka ! Austro-Ugarska. Sto se tiče pitanja, što ih WiIson tretira po (ačkama 9, 10 i 11, to ova pitanja kako tt pogledu talijanskih granica, tako i tt pogfedu budućeg razvitka austro-ugarske monarbije ! pitanja o budućnosti balkanskih d ržava dođiruju stvari, kod kojih je u glavnom pretežno zainteresovan naš saveznik, austro-ugarska tnotiarltija. Ondje, gdje stt uTpitanjti njemačkl interesi, nil ćemo ik na najenćrgičnijl način braniti; ali bih bio rad, da u prvom redu ostavim ministru spoljnili poslova austro-ugarske monarhije, da on odgovori na rcčene tačke Wilsonovilt prljedloga. 2iža naše današnjc politike jeste t i j e s n a v e z a s a s a v e z n i čk o m n a m a u s t r o-tt g a r s k o m mo tta rli Ijom, a ! za biicluče trcba da produžimo lim putem. I po zaključenju inira trcba aadalje da sc osjeća vjerno bratstvo po oružju, koje se tt r'atu tako sjajno pokazalo. Stoga ćemo se mi svlm siiama sa svoje strane založltl. da i Austro-Ugarska đodje do takvog tnira, kojim će se vod i t i r a č u n a o s v i ttt n j e n i m opravdauijn težnjama. Nepov; k Hvost Turske. Isto tako ja po stvarima, što Ih se i Wilson dotiče u tačcl 12, a koje se odnose na našeg vjcrnog. hrabrog i nioćnog saveznika, Tursku. nikako nebih rad da preduhitrim držanje, koje če u tim pitanjima: zauzeti njeni državnlci. Ne pov r Je:d;i vos t Turske k sigurnost njene prljestoni-J c e, koja je u vezi sa pitanjlnta tt moreuzinia predstavljaju I za njcmačko carstvo važne žlvotne intercse. U tim p!tanjima naš savcztiik tt svalco d o b a m o ž c računatinanašu n a J e n e r g i č n i j u p o t p o r tt. PoIJsko pitanjc. Tačka 13 govori o P o 1J s k o j. Od sporazuma nije Poljska nikada vidjela đrugo nego 11 -praznJh fraza, a prije rata sporazum se nikada nije zalagaokod Ruslje za P o 1 j a k e. N j e m a č k a i A tt s t r oU g a r s k a na protiv o s 1 o b o d i 1 e su Poljsku od carističkog režitna, kojl jc ugušivao njentt nacijottalnu individualnost, pa je s t o g a st v a r N j emačke i Austro-Ugarske, da se njlh dvije sporazttmu o daijoj sudbini zetnije. Kao što dokazuju pregovori, kojl su vodjeni u toku prošle godine i izjave date o toj stvari, mi tt veliko nalaziino vcć riješavanje tog pltanja. Posijcdnja taćka govori o

ntcdjunarodnom savezu. Sto se ove tačke tiče, to je tneni, kao što se I vld! iz moga dosadašnjeg poiitičkog rada, simpatična svak a z a m i s a o, koja ide na to, đ a s e za buduće Isključl mogućn o s t i vjerovatnost tt o v i It r at o va, a podpomažc m ! r n a i p r i j at e 1 j s k a saradnja p o j e d 1 n i h n a r o d a. Ako bi zamisao, što ju je iznio prcdsjediiik WiIson, pri biižem razmatnanju pokazaia, da se rukovodi P o t p u n o m p r a v e d n o Š ć u p r etn a s v i m a i s v a k o m e I da je slobodna od kakvim mu drago predrasuda, to će se carska v 1 a d a d r a ge volje bliže pozabaviti osnov I c a in a t a k v o g tn e d j u n a r o dnog saveza, pošto sva tekuča p i t a n j a b it đ u r! j e š e n a. Gospodo! Upoznali ste se sa E!oyd Georgijevim govorotn i sa prijediozlma predsjedttika Wilsotta. Moram ponoviti ono, što satn iz početka rekao. Moramo sebi postaviti pitanje, izbija !i zbilja iz fih govora i prijedloga ozbiljna i poštcna želja za miroin. U ovitn izjavama ima izvjesnih podloga za nov s v j e t s k i in i r, sa kojima se I ml slažemo. a koje bi mogle biti polazna tačka i cilj pregovorlnta. No gdje god se tretiraju stvarna pitanja, pitanja koja su od odlučnog značaja za nas i za uaše saveznike, tnnogo se manje osjeća želja za mirom. Naši protivnic! ncće da unište Njemačktt, all za to lakomo mjerkajtt dijelove naše đržave i države naših saveznika. Oni sa poštovanjetn govore o položajtt Njemačke, aii Izmedju redova njihovih navoda sve nattovo izbija shvatanje, kao da sino nešto mi krivi, kao da smo tn! ti, koji moranto nešto okajali i obećati, đa ćemo se popraviti. To su još jednako riječi, kojim govori pobjediiac pobjcdjenom, tim tonom mogu govorfti samo ijttdi, kojl sve naše ranije izjave, da smo voljtii za mir, tutnače jedino kao znak naše slabosti. Sporazitmni prvncl trebali bi prije svega da odbace to gledište. da se otresu te zablude. Lfa bi im išao na rttku pri tome, thio bi ih potsjetiti na to, kakvo je danas pravo stanjc stvari. Neka znaju dakle ovo: „Naš vojničkl položai tako je sjajan t kao nikada do sada! (Čuju se uskllcl Živio“), naše genljalne vojskovodje gledaju tt budućnost neokrujenom vjerom u pobjedu. Cijelavojska, oficiri kao! n i z! č i n o v 1 z a đ o j e n i s u n es a 1 o m 1 j i v o tn v o 1J o m z a b o rb o m. Podsječam na ono, što sam na ovom istom mjestu rekao 29. iiovembra: Volja za mirora, što stno je u više maha izjavili, d u li p o ni I r 1JIv o s t i, kojim su disali tiaši prijedlozl, nesmije se iumačiti tako, kao da mi time d a j e m o sporazumu p r a v o, da sve dalje I dalje oteže rat o v a ii j e. Aka nas protiv'nici uatjeraju na takvo otezanje. to će oni snositi i posljedice, koje če iz toga proizlaziti. Ako su dakie vodje neprijateljskih sila zbiija raspoložene za mlr, onđa neka još jednom revidiraju svoj program ili neka gledaju, što ‘no rečc Lloyd George, da nastupi „consiđeration“. Ako bi tako postupili i podnijeli nam uove prijedloge, mi ćetno ih ozbiijno rasmatrati, Jer ne-

PODLISTAK Dr- Fran Tiićau (Zagreb): Snježni leci (kristali U svom stvaranju, u davatiju oblika ix)jedinun organizinima priroda je nedostiživa, neiscrpljiva. Vidimo to gotovo na svakom koraku, kud se god krenemo. Njena stvaralačka snaga puua je svježine, ljepote, hartnonije, pa što se god izvije iz njczina krila, sve je io skladno. I što dublje zaronjujemo u nju samu, što se više upoznajemo s ujenim tvorevluama, to nam se pokazuje čarobnijom, a ona zakonitost, kojom priroda radi, tako je stalna, da ni na jednom njenom djelu nema ni traga s I u č a j n o s 11, jer priroda ne poznaje slučaja. Sve što stvara, po nepokolebijivim zakonima stvara I u tom je sva ljepota, sva harmonlja njena, koja tako snažno djeluje na um 1 srce čovjekovo. Vještlna njena jednako se očltuje u najzamršenijim organizmlma kao i u najjednostavnijim bićima; priroda je jednaka umjetnioa i kad stvara rudu, i kad stvara biljku i kad stvara životinju; svagdje ]X)kaizuje, kako ne poznaje granica, kad bezliku tvar pretvara u likovnu, dajuć! joj oblik svakoJakl, do skrajnostl pravilan, do nevjerojatnosti raznollk,

Ttt svoju grdttu vjcštinu pokazuje prlroda i onda, kad vodu 1 njen rođjenl odvjetak — paru pretvara u klađan led I sitne snježne palutljice, što za studenih daua pohadjaju krajeve naše. Baš n tom poslit očituje se prlroda nedokučivom vještakinjom. Što iz onilt nevidljivih para vodenih, koje su se uzdigle u iiladne đijelove atmosfere, činl, teško je i vjerovati! Tek najednom opazitno, gdje uz liuku studenoga sjevera dolijeću k nama sitne bijele zvjezdice, leprše lagano kao tnušice žive, zalijeću se amo tamo, dok se ne zaustave gdje tta grančicl, travčicl, ili tln. Pao je snljeg ! pokrio Čitavu krajinu. Ljepotu 1 čar ovake jedne snježne zvjezdice može da nam otkrlje tek mikroskop (sirnozor). Sitnozor natn je dočarao več ninogii i pretnnogu stvafcu, koju je priroda kao sakrila radoznalu oku ljudskome, pa je i slćušne zvjetzdice snijega razgalio pred nama, te ih mi danas poznajemo u bezbrojnitn obllclma, proniknusmo donekle ! u biće njlhovo; pod sitnozorom se otkriva poseban, nepoznat svijet, svijet patuljaka, a zvjezdice snježne i ako nijesu baš medju ostalim tvorevinama prfrode pravl patuijcl, a ono su Ipak tako malene. da Ih golim okom ne možemo pravo ni promatrati, a kamo 11 proućavatL Prvo, što je čovjeku palo u oko.

kad je protnatrao zvjezdice snijega pod sitnozoroin, bila je ltjiltova vrlo pravilna fornta. Vazda su to šestokrakaste zvjezdice, kojih se kraci znadu ua najraznoličtiiji način razgranati, poprlmajući tako neprestano nove i nove forme, kojima nema nikada kraja. Nije moguće naći ma i dvije zvjezdice, koje bi biie jedna drugoj posvema jedttake; tolika je ntoć prirode u njenom stvaranju! Neprestaiio se javljaju pod sitnozorom doslije nevidjene forme, jedna Ijepša od druge, kojilt nježnost, slikovitost, harmoniju, bizarnost jedva da može liobraziti ! najbujnija fantazija čovjekova. To Je ornamentika vellkoga majstora, koji ne poznaje u svotn stvarariju granica. Šestokrakaste zvjezdice snijega nijesu ništa drugo nego slćušnl lečlći (kristalO heksagonskoga sustava, onoga Istoga sustava, u kom se razvijaju leci krentena, krečujaka, turmallna I čitavoga niza drugih ruda; one su 61anovi rudnoga carstva I mlneralnog se s njiina bavi baš tako kao 1 sa svakom drugom rudom, proučava na njlma sva značajna svojsfva, da po njima onda prodre u blt potomčadi bistre vode I nevidljlve vodene pare, što se porodlše dalcko negdje ponad površine ZemUe u Ijutoj studeni, bojeći se topline, Jer Im u njoj nema nl načas opstanka. U

studeni se rodiše, i u ttjoj saino mogu da borave. A i nije olako proučavati snjcžne lečiće 1 to baš zbog one njiliove nestalnosti u toplini. Ma tek slabi dašak iz ljudskilt usti i već je nestalo lečića, a mjesto njega etto sićušne kapljice; pretvorila se kruta tvar u tekuću. Valja zać! s mikroskopom na oštru zimu, često u snježnu vijavicu, pa se ure i ure boriti sa svitn nepogodatna zimskoga nevretnena. Koliko neprllika zadaje studen i nepogoda, toliko se te neprilike okupljaju i oko samilt snježnih lečiCa. Sićušne, slabašne, da ih iole nespretan dotlcaj skrši i slotni, teško jo dobiti pod sitnozor, a kad su pod situozorom, valja ih fotografirati, jer će fotografija donijeti najvjerniju sliku sa svim flnesatna i detaljiina na lečicu. Ovakim se sitnozorskim fotografiranjem (mikrcfctografijom) s osobitlm iispjeitom bavio W11 s o n A. B e n tley iz Jeriđta u Udruženim Državama sjev. Amerike 1 najljepše mlkrofotografije, šlo ih danas poznajemo, potječu baš od njega. Bentley radl već jedno 25 godlna na sltnozorskom fotografiranju snježnlh lečića i do danas ie napravlo oko 2000 snimaka. Godlšnje Je mogao načlnitl Jedno 80 fotografija. Radećl o zimi I snježnoj vijavici, uspjeio mu Jc na dan načfnitl jednu, najvlše

tnanto đrugoga ciija, ttego li što ie uš«. postavljanje trajnoga 1 opštcga mira. No do toga trajnoga i opšiegn mira nemožedoćisve dotle, dok se ne obozbijedi nepa^ v'redljivost Njetnačke dr* ž a v e, g a r a n c i j e z a n j e n e ž fvotue interese i dostojanstvo naše dotno vi n e. U pogiodu krajtijega cilja, gosipodo moja, mf s ?. sv * slažemo (čuju se žestoki usklicf „živioi"), a u pogledu načina i oblika, kojitna će se on postići, ntogu se lnišljenja i razilaziti. No ostavimo sada na strunti sva ta raziiaženja tt inišljenju, uemojtno se preplrati o fornuilarna. kojc s obzirom ua munjeviti tok svjetskilt dogadjaja stalno zastarjevaju t glcdajmo bcz obzira na načelne suprotnosti, koje nas razdvajaju satno na zajednički cilj, na dobro i sreču oladžbine. Buditno složni, vlada i ttarođ, pa će pobjeda biti našal' Do dobroga tn i r a ni o r a doć i f doćiče! Njemački narod načinom. koji zaslužuje divljeuje, snosi patn j e i t e r o t e o v o g a r a t a, koji jo cvo već zašao u četvrtu godinu. Kada govorim o ovitn teretima i patnjama prije svega inislim na sitne zanatlije l ttižc einovnikc, ali svi če otti zdržat? i odoljeti do kraja. Kao politički zrco narod, oni se tte dadu zavaravati frazarna, umiju praviti r a z 11 k u izmedj u stvaruosti i živoia f č a r o b n i li sttova. Takav narod ud niože propastL Bog je s naml i na daIje će bili s nami! (Čuju se žestokl uskiiel ,.2ivio!“. Poslijc kancelara govorio je kao prvi u ime centra. poslanik Trinb o r a. Odobravao je I pozdravio u svitna ijojedinostima kancelarovu izjavu. Rekao je, da se posianica pređsjeduika Wilso-na, u koliko se odnosl ua Elsas i Lotaringiju, ne možc tt s* ■v o j i ti. Prisajedinjenje tiii zemaija Njemačkoj biio je završiti čin ujedtnjenju sviiu njemačkih pletuena. Pri riješavatiju belgijskog pitanja neče bitf nesavladljivili teškoća. ako se lojalno bude izveo program ,,bez aneksija“* Govornik izražava najtopliju zahvalnost državuom sekretaru pl. Kiiltlniannu, za ntiHirost i strpijenje, što ga je pokazivao za vrijetne pregovora u Brest-Litovsku. Veoma je za žaljenje, ve li ott, što je aneksiotiistička štampa s ledja napadala državnog sekretara, Govor generala Hofmamta, veii on dalje, izazvao je žestoke polltičke p r e p i r k e. Govornik predpostavlja, da je general zauzco sv'oje držanje na osnovu pretiiodnog dogovoja sa diploraatskim zasiupnlcinta. Sto se tona tiče, kojim je generai govorio, to s« mora reči, da je b i i o n a s v o m e mjestu, da se ,,boijševicLma“ tnalo i p o d v 1 k tt e. Vojničko napuštanje okuplranili oblasti tnože se Izvestl samo tad a, ako bi to dopuštalanaša sigurnost kao I unutarnjo pri 1 ike u okupiranim krajev i tii a. Govmrnik zatlm preiazl na n dnoso sa Ausžl-o-ttg.arskom i'veli: U posljcdnje se vriieme sve večma ispoljavao značaj našega odnosa pre-' ma Austro-Ugarskoj. Na žalost našlo se i njemačkih listova, koji su nerazborito i lakomišljeno govorill o pitanju labavlenja ovoga pitanja.

dvije fotografije. Lečiće je hvatao ua crnoj, debeloj artijl, pa ih Je tu na mučan način, pazeći, da ih ne oziijedi, podvrgao mikroskopskom fotografiraiiju. Fotografije naravskl, da prikazuju lece tivećane, jer oni su inačc vanredno sitni; ta svih onih 2000 Bentley-evih sttježnih lečića, kad bl smo ih združili u kontpaktinu masu, jedva da bl Iznosilo više od dva i pO kubičua cetitime« tra. Na ovako fotografskl uvećantm lecima možetno uočlti svc detalje izva« nje lečane gradje i promatratl one ftncse, kojitna se odlikuje svakl pojedinl lečić. Teško je zaista opisati svu onu raznolikost na tfrn snježnlm bićlnta, ono slikovito razgranjivanje zvjezdanih trakova, o kome najviše ovisl čar i draž uledjene vode. Izmedju 2000 Bcutley-evih fotografija snježnih lečiča nc ćemo naćl nl zasebnc odlike, kojima se Istlče medju svojorn snježnora braćom; bogatstvo Je forma upravo nevjerovatno I za umjetnika, slikara, crtača eto u tom snježnom cars lv .i nepresušenoga vrela za motive njihov!m radovima. A tko žell estetskoga užlvanja. neka baci pogied lta snježn* zvjezdice, što u mirUadama i mirijada« ma sjajnlh, bijellh Individua lete zrakom kao gusti rojevl. (Svršlće se.).