Београдске новине

Izlaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslile podne.

Pojedinl farojevl: OB**tntu lokra|«tawiH*i|*<oa»B 1|)hoiar9 9i il kr. Ntafi cljetl itf . « • lUUtlolfl • • •••••••• 12 Win

MJeseSna pretpl.te: "rrs tt B«ofr»dii u tntma ■ Utm , . , ,

U murW|l. u ■ - -

Ogiitl pe rijeniku.

TZ,

Urednlitve: BEOBRAD, Vuka Karadžlća uL braj 10. Talefan bro| 83. Uprava I prlmanja pretplata TopllCin venac broj 21. Talafen br. 28. Prlmanja oglasa Kneza Mlhajla ul. brol 38. Talefon brol 243.

Br. 45.

BEOGRAD, nedjelja 17. febhiara 1918.

Godina IV.

Otkazano primirje sa Rusijom Prekinuti pregovori u Petrogradu. — Mogućna njemačka intervencija u baltijskim pokrajinama i u Finskoj.

RATNIIZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Bcč, 16. februara. Nenra nlkakvih naročitih dogadjaja, Načelnlk vilavno« stožcra, Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Bcrlin, 16. februara. Zapadno bojišto: U pojediniin odsjeciina vladala je artiljerijska djelatnost, koja je pred v«čo u Champagni izmedju T ah ur e-a I R i p o n t a zadobila u žestini. U F1 a n d r i j i i istočno od S t. M i h i c3 a uspj&šno sino izveJi otnanja pješačka preduzeča. Sa ostalih bojišta ucnia nlčeg novosr. Prvl zapovjednik Rlavnog stana pl. Ludeudorft

Čovječnost! Ako su ,,divljacl“ i ,,varvari“ jednl istl judi, onda narodi sredlšnjih vlasti nijesu samo u Seutneovom stnislu boIji ljudi od oniit drtiRilt. Koiiko su puta do sada već pojcdini ratni diogajaji dali prilike središnjitn vlastima, da dadu dokaza o svotne shvatanju puttotn vtteštva, riikovodjetiom duhom istinske humat’osti. Svakl primjer pak, kojl se tnože navesti radi đO’kaza za ovo tvitijenje, jednovretneno služi kao protlvni dokaz o tome, kako sporazumne države ne poštuju ni pravila najosnovniJeg viteštva. Prema jednoj vijesti, koja se tu skoro javljala po listovima, Njetnaoka Je biia predložita boljševikima, da onl dopuste zbačenom imperatoru, da se sa povođicom preseli u Njemačku. Pukovnik Romanov, kako dauas nazivaju toga nekada tako tnoćnog vladara, još jednako tr.n u oku utopističkim ruskhn poiitičarima, koji ne tuniju ra»zlikovatI demokratiju od anarhije i koji tte utntju cijeuiti povlaslice, što ih pruža njihova novostcčena sloboda. Još i danas ga se piaše, danas gdjo on odvojett ođ cijeioga svijeta, inirtto provodi svoje dane u Toboljsktt; kada bi se on udaljio tz zentlje, bilo bi time riješeno pitanje, koje je vrlo tugaljivo kako po no\’e ruske vlasnikc, tako i po bivšega Impcratora, koji već pripada istoriji i kojl se već pomirio sa svojom sudbinotn. No Njemačka, kojoj je on ttekada bcz uzroka bio nioćau protlvnik, sjetila se dužnosti, koje joj nalažu zalitjcvi opšte čovječanskog vhcštva i t>odnijcla je rcčenl prijedlog, a boljševikl su taj prijedlog smjesta odbili. Zašto to? Da li žele, da T.bačenog vladara i daije drže kao taoca u sibirskom ropstvu ili ne žele, da mu pruže mir, koji bi on našao, kada |ti sa svoga odijela otresao prašinu ruske zemlje. Zbilja, zar nije prctjerant/ pčekivati jasne pojmove o nekitn viteškint i čovječattskim đužnostima od ovilt ruskih zanešenjaka, koji se evo sađa đo triilc volje mogu istutnjiti u ooasno-

stima rajrazuzdanije slobode. Ta čak ni satna Engleska, koja tako rado izigrava špansku ,,grandefzzu“ tte odazlva se tim đužnostima. Ruski imperator molio je jedno.m prilikom englesku vladu, da tnu dopusti, da se nastani tt Engleskoj. Nesigurnost, koja vlada u Rusiji, gdje svakoga datia tnože doei do novog prevrata, predstavlja za zbačenog imperatora neprekidnu opasnost, da bi se njegova lićnost opet mogla uvući u vrtiog revolucijonarnih đogadjaja i da bi ott najzad mogao svršiti na gubilištu. Engleska pak već je đavno zaboravila svoga vijerttog saveznika. Šta će im sada o-vaj zbačeni car bez zemlje i vlasti? Može li on još ma čitne poslužiti engleskim interesitna? Netnože. S toga }e> Engieska odbila svaktt intervenciju I ostaviia je prijatelja, koji je u slijepoj vjernostt zaradl britanskog egoizma žrtvovao scbe, svoj prijesto, svoju vojsku, svoju carevinu i sve ostalo, da sw i dalje tnučl u progonstvu. Gdjc je to visoko shvatanje o pojmu kulture, što ga Englesfca uvijefc riječima toliko ističe, gdje jc osjećaj pristojnosti, kojt tzahtjeva, da se ukazana vjemost l potnoć nagrade istoin ntjcTOtn? U svjetskoj će istoriji ostati kao poslovica ikakva je zahvalnost windsorskog kraljevskog doma. 0 torne, kakva je ta zalivalno'st mindsorskog kraJjevskog doma. O totne, kakva je ta zahvalnost, prvi je svjedok bivši ruski hnperator, a biće svjedocl i kralj Petar, kralj Nikola i kralj Ferdteand rumuujski. Jer Engleska bcstidnost još ni sada nije dostigla svoj vrhunac. Covjek bi rekao, da čita kakvu šaljivu anegdotu, kada čuje iz američkOt listova, da tamo hoće da stavo pukovnika Romauova pred ainerički sud, zato što je kao poglavar tttske države zaključio ugovor sa nekitn prekotnorskim transportniin društvom, koji je zbog ruske rcvolucije nanio tom društvu štetu od 14 milljuna iranaka. To zuači, d<i imperator treba kao privatno lice da odgovara za obaveze, što ih je bio zaključio kao vladar u imc svoje države. Takav nepravnički sofizam mogao sc roditi samo u glavi nekog atneričkog odvokata-„budžaklije“, koji nema pojma ni o drugom četnu nego li o novcu, a u duliu te tužbe bio bi u staitjit prcsuditi jcdino amcrički sudija, koji živi ođ „bakšiša" spornih strana. A najžalosnije pri toine jestc . što vrliovni sud savezne đržavo New-York miruo dopušta, da se u opšte vodi takav spor. No, ne treba se čuđiti; zar u Amcrici uopšte znaju za moral i prlstojnost, znaju li uopšte za ljude ili sanio za mašhte, koje zaradjuju novaca? Malo itna u opšte osjećaja, kojima se tnogtt pohvalitl Eugleska, Amerika 1 ostale siporazaimne države. Svijet Itna još đa doživi timogo dokaiza o tom nedostatku osjećaja.

Austro-ugarskonjemačko-ruski pregovori u Petrogradu prekinuti (Naroilti brcojav „Beocrađskth N'ovina“) Beč, 16. februara. Austro-ugarsko i ttjeinačko Izaslanstvo. koje J© ostalo u Petrogradu radi daijcg pregovaranja. J u ć e J © o tputovalo iz ruske prijestonice. Preinatomesutiodnosiizmcdju središniih vlasti ! Rusije prekjuče prekiuuti. Njemački poluzvanlČnl list o odnosu srcdišnjih vlasti prema Rusiji. Kb. Bcrliii, 16. februara. ,,N o-r d d © u t s c h e A 11 g c tn c ine Zeitung** piše: Jutarnji listovi donose vijesti o načitni, kako se provodi ruska demobilizacija, te se vidi, da ova mjera ruske vlade ttosl tačno isti dvostruki karakter- Jcao i vladino držanje tia mirovnoj konferenciji. Demobiliše se, a!i se u isti mah odredjuje obrazovanje crvenc gardie. Sta tta kraju krajeva Rttsi lioće', vidieii stnn iz •pregovora u Brest-Litovsku. Kriijetticov radiotelegram, UDučen njemačkoj vojsci, koji otvoreno poziva na rcvolucijonarni ustanak; postupanje boljševika sa stranirn narodima: svc je to i suviše jasno. U Finskoj je u najvcćem jeku gradjanski rat. k w .!i so insccnirali tnaksimalisti. Čitjemo, da su ovdašnji opuncmoćcnici flhske vlade učiniii korakc, kako bi ujemačku vladu zainteresovali za strahoviti poktžaj, u konte se sada zentlja tialazL Njemačka štampa dobija dnevno provrerenie vijesti o straliotama u Litvi i Estdnskoj. Poslanik pl. R o s e n b e r g. kao. njentački urc-dstavnik u Stockholmu već je 10. febrnara naglasio da se fgradjuje protiv sratnnog postupanja boljševika u Litvi i Estonskoj. S t a lt je j e tn e d j u t i tn sve gore. Samostalnost Ukrajine ocijenili su boljševiki ua raizne ltačine, već prema totne, da !1 su boljševiki imali višc ili tnattje izgleda za uništavanje ovc samostalnosti. U zaključnim sjednicama u Brest-Litovsku dao je Troclcij otvoreuo izraza svomc nezadovoijstvu zbog zaključenog mira izmedju središnjih vlasti 1 Ukrajine. Orcf Czernin je s pravom negiasio, da ovaj mirovni zaključak sam po sebi ne prcdstavlja neprijateijski akt protiv Rusije, pošlo četvomi savez nlje poipisao savezni, nego tnlrovni ugovor. Czern i n je u isti tnah kazao, da bi omda ttasuipiia izvjesna razlika, ako izmedju čctvonicg saveza i R u s i j e n e b i d oš 1 o d o nt i r a, i k a d b i s e u k r aji n s k c o b 1 a s t i tnorale s tn at r a t i k a o tt e u t r a 1 n c, a b o 1 jševičke kao ueprijateljske.

Odriješene ruke Nieraačkoj prema Rusiji. Kb. Berlin, 16. februara. U jodtiotn dopisu „Nordd. Allg. Zcitung“-a odgovara se lta pitanie, kad se svršava primlrje na istoku, oviin objašnjenjem: Mogio bi so reči, da je Trockij njegovom izjavom ostavio NJemačkoj odrlješene ruke tako, da bi ona inogia ponovo vršiti sva prava neograničenog ratnog stania, jer sc i sam Trockli ne prldržava višc odredjenja primirja. Ako bi mu sc pak priznalo pravo otkazivanja primirja u roku od sedam datta. onda. na osnovu izjave Trockog od 10. fcbrtiara. priinirie od 15. decembra ističc naikasitije 17. fcbruara. Daitas istiće priniirje sa Rusljom. Katastrofalno stanje u Rusiji. (NaroS'.t! brzolav „Beozrađsklh N'ovlna“) Buditnpešta, 16. febniara. BcČki izvjestilac ,,Az Est“-a doznaje s dobro obaviještenog mjesta, d a NJcmačkiasmatranedjelju 17. februara lcao dan, kada ističe p r i m ! r j e s R u s i j o nt. Uzrok takve njcmačke odluke bilo je masaJcriranje njetnačkog pletnstva tt Estonskoj 1 Litvi. D r u g i nzrck j © h i t a n u z v i k F i n s k e, u p u ć e n N j e m a č k o j z a p o m o č. N j e m a č k a namjera v a s a d, d a p o š 1 je v o j n u e k s p e d ic i j u u L i t v u 1 E s t o u s k u, k o j a bi i'tnaLa da štiti njentačko stanovništvo i da s ruskotu v 1 a d o tn s k i o p i m i r t r a j tt o g lc a r a k t e r a, k o j i b i p o č i v a o n a ostiovi garaucija. Iz drugog diploma.tskog izvora doznaje dopisnik ,,Az Est“-a: Stanje u Rusiji je katastrofalno, te se vcć i s ruske straue čuje sve češće želja, da bi trebali da d o d j u N i j e m e i dadouesu p om o ć i u v e d u r e d. Mir sa Ukrajmom Vojnička pomoč središnjih vlasti prot’v boljšsvika. Kb. Berlin, 16. februara. „Bcrliner Tageblatt 44 donosi brzoJav svoga saradnika u Bečti, u kome se nagovještava, da bi pomoć saveznika Ukrajiui pod okoinostima bila potrebua več i s giedišta. da se razmjena robe sa Ukrajltiom csigura protiv prepada. Czcrnin je mir sa Ukrajinom na prvorn Hiiestu okarakterisao kao hljeb 4 tnir. Ako bi sad sređišnje viastl zbog boijševičkcg razoravanja zemije i unosa revolucije, koja sve uništava. bile iišeue oaih doblti, koje im je Irebalo da donese zaključenje mlra sa Ukrajmotn, onda bl se doista stvorilo stanje, Koje zaslužuje ozblljno ocjeujivanje.

Opozlvanjc sporazumnjh časnlka Ir Ukrajinc. (Naročltl brzolav J3eoeradsk!h Nov!na“) Berlln, 16. fcbruara. Sa švajcarskc grattice se iavlja? ,.Echo de Paris“ javlja: Casnict sporazutrmilt sila, kojl su opunotnoćent u Kiie'vn, opozvani su. Na ukrajinskotn frontu je bilo 35 časnika sporazumnili sila na upravnim mjestima. Svi su već u nedjelju otputovaii.

Pokret za opšti mir \Vi!sonova poslaniea iamstvo za skorl svršetak rata. (N'aroč-tt brzo'av „Bcogradskth Nov'na".) 2eiieva, 16. februara. Predsjednik odbora za spoljne poslove u američkom i>oslaničkotn domu izjavio je u „P e t i t P a r i s i c n"-u, da \Vilsonova poslanica pruža i jedno] i drugo; polovini zemlje potpuno jamstvo o tome. da če godina 1918. b i t i p o s 1 j c d it j a g o d I n a s v J e ts lc o g r a t a. Rumunjska i središnje vlasti (Naročltl brzolav „Beozradsklh Nov!na“.) Budinipešta, 16. februana. ,.A z Est“ javlja iz Žetteve: Iz J a š a se javlja, da je odgovor M ackensetta na tnolbu riintunjske viade za produženje prhnirja izazvao v eliki strah, ne satno zbog' toga, što njemački general zabraninje da u lcabinet Averescim udju političari, kojf su prema sredfšnjim v-lastima neprijateljski raspoloženi, nego i a toga §t<r će, pretna nekiin vijetstima, mirovnf tislovi središnjih vlasti biti tmtogo strožiji nego što se očekuje. Za taj nesre'r ni obrt baca se odgovornost na B r at i a n a. Btigarskl zvaničiil list o Ruimin.iskoL njetiim političarima I sigurnostl budućfl bugarske granice. Kb. Sofija, 16. februara. Zvanični itst „Eclio de Bulgarie“ piše: Bratianu nestaje, pošto je svojoj zemlji pripretnio svako moguće zlo. Prvo ju je doveo do izdaje, a onđa do k a t a s t r o f e. Ali ipak nije pravično, da se na ujega natovari sva odgovoniost. On je bio manje podbunjivač ttego izvršivae poiitike, sa kojotn će njegovo ime ostati za uvijek u vezf, Moralno je cijeli rumunjski narod blo sa Bvatianuom solklaran. Politički mora tunutnjska država snositi posljedico tijegovog rada. Vjerolomnim državama dao bi se odista čudan podsticaj, kađ bi se njiiiovi zločini zaboravili. čhn izvršivača svojih tiiskih djela žrtvuju. Osveta nije ttikada bila dobra poiitika. Aii protiv vjerolotnstva l požude, tft o-

PODLISTAK Bogoslav K. ,|ošt: Istorija jeđne ,,banke“ Pola šale, pola istlue. '■ 1. Usttio satn Vam čudatt san: da sam se pretvorio u novčanicu od 10 kruna ill kako se to u nas kratlco kaže ,,banku“, pa u tom svojstvu dospio u opštl proniet. Bože moj, gdje li satn se sve te kobne noći naiazio. šta li sve doživio razumije se kao banka ođ 10 kruna... Slušajte samo: iznajprijo sam doš:to u džep jednoga kockara, zaslužio •rae ne znam kako, 1 pošao sa tnnom u kafanu. da igra ,,ajttca“. Udarlo s liienotn nekollko puta ,,bank“ i uvljek dobijao, tafco da še na kraju u mene I zaIjublo. — Donosi mi sreću ta banka. sačuvaću je... tepao mi je i podjcdnako me gladio svojim od duvana požutjeihn prstima. No kako to već biva tta ovoine svijetu, da je svaka sreća kratkotrap na, i moj gazda počeo odjcdnotn da gubi. Sad mi više nije bilo dobro. Proigravši sve, baci me Ijutito na stol, nro-

gundja. „Pokušaćtt još i s tobom...“ I zatraži kartu. Imao je ,,keca“, a onda nnt došao ,,pub“. — Prokleta da si! polaska ml kockar. Zabila si tni ,,cviku“. Još jednu . . . Bio je ,,tropa“, poslije „puba“ došla tnu ,,de\'etka“. Sad tne scbi drhiavom rukotn povuče jcdan gospodin s crvenim nosoin. Od toga satn vremctna uzredao stolotn od jednoga do drugoga igrača, dok tna na kraju jedan deboljaković od veselja što je povukao veiiki ,,šnjur“ tie tun nezaiivalniik! — u kafanarcvu ,,pikslu“. Biio mi je tnalo neugodno, ali kad sam se sjetio. da jc 1 jedan Diogenes mogao živjeti u bačvi, poinirio šam •se sa svojom sudbinont. Nije mi bar više niko trebao da kunc tnatcr, kad mn utnjcsto desetlce dodje dama ili kralj. U opšte čudni su ti ljudi, ifekad im nije pravo i vjeeitc grde. Kad im treba ,,pub“ onda grde ako tnt dodje „kec", a kad im tneba ,,kec“ onda grde ako im dodje ,,pub“. Tako se to dogadja i u običnom životu: kad nekcmt ne prija feitLna, on je grdl i odriče jc se, a kad jnu istina treba, a on umjesto nje naidje na laž, nsuje i proklinje — pokvarcni svijel... Sta ćemo, tako je to ali pošto to nema nikakve vaze sa našom pripovfjcsti, hoću da Vam produžim istorlju moiih doživljaja kao ,,banke“.

Iz pikslc su me lcod plaeanja ,,ccha“ iztnijenili, Lzv.rdivši me s još nekoliko manjih iioveanica, a turivši utnjesto nas tmuira jedmi siotinjarku. Začuaio sam se, nisam ni sam znao„ da je u „piksli" biio tolilco i>a«ra. Pa zašto su ti Ijudi u opšte igrali? Sjedili cijeio večc, griskali usne i bvkove, na koneu se gotovo i potukli, da tićtjzad konstatiraju, kalco su izgubiii svi i lcako se obogaiila jedino gazdloa „pilcsla". Pri tr,m su svi od rcda prokiinjali — sreću, što itn nije htjela da posluži... Pa kako će ona da i dodje medju Ijuđe, lcad je orii ne 6© da shva-to i iz.mijenjuju je sa prostim odiraaijetu kože bližujega svoga? Moj novi vlasnik poncse tne sa sobotn u drugu jcdnu kafantt, gdje je igrala neka „Dmnetrkapella". Bio je čovjek malo razigran i htio da. ntu sviraju neki njegov omiljeni nacijonalni tnarš. — Hoeemo, afco platitc! rekla tuu jedua tnala niteda ljepuš’.casta crnka, koja mi je na čas i santom, dok još ntsam bio ,,batika“, zavrtila mozgom. — Pa Vi ste iste nacije kao i ja, mogll bi to da svirate iz ideala... — Nema kod nas ideala... Za pare, ako hoćcte, tnl ćeino da Vaun sviramo i kineski. Protrnuo sam, tte tnožda za to, šlo bi nte to začudilo, ne... pozttain Ja te

„Damenkapđle", ncgo što me tnoj bes eutni gazda uručio u njihove ruke satno da nut zasviraju oitu profanaciju narodtio muzike. Nego, hvala Bcgu, ja kod tili glazbenih ttgadjivaea tjudskili strasti ipak nisam dugo ostao. Jeaan gcspodin naručio liaime kod njih drugineki sa svim protivni tnarš i oue mu na njegovu banku od 20 kruna vratile metic. I ako nerado, bio bih se ipak žrtvo-vao i sve ih rodom izljubio, jer sutn se bar tako riješio da budem u njihovoj bli/iui kad su zasvirale otm kontra muzlku mojoj domovini... . Iz džepa moga novoga gospodara došao sam kao „baikšiš" u posjed gospoi’na kelnera. Sad satu vam opet morao putovati kođ plaćauja t vraćanja kusura od stola do stola ko kaikav crni petak, što svakoga jedtiom snadje i neda,' da čovječanstvo bude potpuno zadovoljno. To putešestvije iz dcbljega budjelara u tanji ili obrmito išlo je sve dotie, dok u tu kafanu ne dodje stari ueki prosjak. Nakupio po varoši sve same krajcarice i došao da ih izmijeui za krupni novac. Dadoše mu tnene, a on tne kod svoje kuće strpao pod slasnujaču. Gušio me ondje vazduh i s meuom bi bilo sigurno svršeno, da tni nisu bol ublažavale one mnogobrojne drugarice. što !h

je moj uajnoviji suveren ovdje nasla« gao, i svedjer k njima prilagao aove, milijući i cjelivajući ih... — Banke moje! Koliko ii mi satno sreee i radosti donosite! i iskalivši nad tijima sve Oisjećaje svoje, odilazio bi starčić i opet, da po ullcama l dalje skida kapu i plačnim glasom zakliftje prolaznikc. — Satno jednu krajearicu, da kupim parče hlieba i ne umrem ed gladi.., Malo koji da nvu ttije dao, »aročito kad je bio u bllzini neko, 1co ie to vidio. Ljuđsko je tnilosrdjc uopšte veliko. kad se vrši javno. uz ceremonije... •U tišini ono se ispoljava sasvitn drugačije i zove nekint dntgini imenom... Bio sant već ispljesnjivio, kađ sam se pukim siučajem oslobtfđio svoga zatočcnja pođ slamniačoin staroga prosjaka. Ukrali mu jedian kaput, a on je iz tuge za njint i iz brige kafco će dd nabavi novi — utnro. Tako su ttas otkrili i peedaii nckoj njegovoj udaljenijoj rodjaei. Držao sam đođuše, da nas ona ne će htjeti da primi, pošto se ttvijek stidjela starca. Ali — prevario sam se, ona se stidjela satno čiče. njegovih so para nije stidjeia . . . Ova ane je usidjelica odnijela u crkv r enu škrinjicu na oltar Sv. Antuna, valjda da Joj za to ovaj svetac priskrbl muža. Tu mi je i>op svafci dan tri puta