Београдске новине

Izlaze: dnevno u ]utro y ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi:

•4 «. I Ittl H Cljtfil 04

ia hMra

MJeseCna prstplata: U lM«ra4a I • tra|»Tlma MMtlMMUa m 0. i tf. e«t> U bo|Bn I »iVo.rMtra sss-rrr'.rrrr-iir U inostranttni........... 4-5^ Oglasl po cljenlku. .. i

UrodnlStvo: BEOBRAD, Vuka Karadtl&a ul. bro| 10. Talofon 6ro| 83. Uprava I prlmanla pretplata TopllCin venae broj 21. Telefan br. 28. Prlmanja oglaaa Kneza Mlhajla ul. bral 38. Talefon brol 245.

Br. 48.

BEOGRAD, srijeda 20. februara 1918.

Godina IV.

Austro-Ugarska i Rusija Izjava austrijskog ministra-predsjednika dra. pl. Seidlera o odnosu Monarhije prema Rusiji. — Njemačke čete zauzele Dvinsk i Luck.

RATNIIZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 19. februara. Na Piavl 1 u oblasti Monte Asolone topnička je djolatnost bila živahna. Cete vojne grupe generala Linsingena posjele su Luck bez borbe. Načelnlk glavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 19. februara. Zapadno bojišie: Fron f priiestolonasljednika R u pprechfa bavarskog: O d b i j e n i s u neprijateljski noćnf napadi kod houthoulsterske š u m e. Istočno od Yperna i s obje strane S c a r p e uveče pojačana vatrena borba. Front njemačkog prljestolonasljeđnika: Na O I s e>-A i s n e-s k o m kanalu Izvela su pješadijska odjelenja uspješaa preduzeća. Jugo-istočno ođ T a h u r e-a pošle su liavarske i tlifirinške čete na napad protiv rovova. koji su 13. o. mj. ostali a neprijateljskim rukama, te privele 125 zarobljenika. Dobit se na zemljištu pod jakim neprljateljskim protivnapa'dlma morala opet napustiti. U vazdušnoj je borbl juče oboreno 7 neprijateljskih letilioa. Natcoručnik L 6 r z e r fzvojevao je svoju 21., a poručnic! Udet I Kroll svaki svoju 20. pobjeđti u vazduhu. Istočno uuiište: Njeiuačke su čete juče uveče ušie u Dvinsk. Naišle su samo na mall otpor. NeprJjatelj je većim dijelorn pobjegao. Neprijatelju nije uspjelo. đa digne u vazduh mostove preko Dvlne, na što se bio pripremao. S ostalih bojišta netua ničeg novog, Prvl zapovjeđnik' glavnog stana pL LudenđorfL

Nijemci su krenuli Konferencije, održaiie u njecnaČkom vrhovnom glavnom stanu, kojinia je predsjedavao car Wilhelm, a na kojima su učestvovali Hindenburg, Ludendorff, državnl kanceilar 1 državni tajnik pl. Kuhlmann, bile su posvećene položaju na istoku, stvorenlm izjavotn Trockoga, zaključenim mirom sa Ukrajinom i isticanjem primirja, Prije neki dan upoznata je i javnost sa islio’dom iih konferencija: Njemačka je izjavila, da nju ne može vezivatl jednostrana Trockova izjava, pa da prema tome njoj u vojničkom pogledu nlčim aijesu vezane ruke. NJemiačkia štampa pozdravila je rljetkom jeđiiodnšnošću ovu izjavu. Čak 1 „Berliner Tageiblatt", Iist odan jevrejskom krupnom kapitalu

morao je uviđjeti umješnost ovakve odluke, pa čak I sam „Vorwarts“, glavni organ njemačke socijalne demokracije, dao je izjavom, donesenom na uvodnom mjestu, — a u kojoj se vell, da anarhija ruskih boljševika ne može imati ničeg zajedničkog sa demokracijom njemačkih Marxista, — uvijenim načinorn na znanje, da i prema njegovom mišljenju s obzirom na stanje stvari, Njemačka apsolutno nije mogla ništa drugo učiniti, nego ono što je sada učlnila. Tinie je od 17. februara rat sam po sebi nanovo otpočeo, a prema sinočnjem njemačkom izvještaju Nijemc! su već I krenuli naprijed na cijelom velikoruskom frontu. Ovo novo njemačko vojevanje upravljeno je protiv velikoruske države, u koioj je boljševička vojska, tzv. crvcne garde, zasnovala nečuven teror, radeći tta tome, da uništi i preokrene sve što postoji. Na ime, boljševičke saniarije, koje uživaju u najutopističkijim orgijama, mogu naći ostvarenja samo pod uslovom slorna i propasti svega reda 1 poretka. Država, o kakvoj je učio Krapotkin, o kakvoj je propovijedao Bakunjin može se izroditi samo iz najluđjeg haosa, da bi se, ako ne varaju sve pretpostavke zdravog Ijudskog razuma, opet i utopila u haosu. A takav haos ne pređstavlja opasnost sloma samo za vliastitu državu, već se ta opasnost proteže i na susjedne krajeve, a Njetnačka je Još I sada susjed Rusije, dok je AustroUgarska zasnivanjem ukrajinske nezavisnosti izgubila svaki teritorijalini đodir sa velikoruskom državom. Pored toga đalo je povoda novoj lijetnačkoj vojnoj akciji i zapomaganje, koje je fz I.ivlandije i Estonske đopiralo u Njeinačku. Do duše su njemačkl Izaslanici u Brest-Litovskom izrično priznali pravo samoopredjeljivanja tih narodia, al! baš to priznanje neminovno i zahtijeva njemačku intervencijti. Na ime, Trockij je, ugledajućl se na primjer iz doba francuske revolucije, doduše demobilisao redovnu vojsku, ali je sebi organizovanjem „crvenih gardi“ stvorio vojsku potpuiio odanu njegovitn prohtjevima, koja tcži đa ubijstvom i nasiljem izvojuje pobjeđu boljševikima. Oružanom silom treba da se izvojnje pravo samoopredjeljivanja tih naroda. Očigledno je, da bi slobodno narodiio glasanje sasvim drugojače odlučilo nego 11 narod, koji stenje pod pritiskom neobuzdanih i raspuštenih vojničkih horda, pa stoga i mora Njemačka da krene. No iijcmačko je nadiranje upravljeno i pre-ma Ukrajini. Ovdje rat nije ništa drugo nego li vojnički pohod, kojemu je zadatak, đa državi. sa kojom je več zaključen mir, pomogne đa dodje do mira i reda. Ozernin Je u svoje vrije.me izjavio, da od toga, hoće li se u

Ukrajini učvrstiti đržavna vlast, zavisl 1 to, hoće 11 se postići i one privredne koristi, koje se očekuju od zaključenog mira sa tom zemljom. Ako pak i tamo podje za rukom boljševikima, dia prigrabe svm vlast u svoje ruke, to iščezavaju sva očekivanja, koja su bila vezaua za taj „tnir za životne namirnice“. Cilj, za kojim Njemačka gredi na Istoku, blizak je i ograničeii. Poziv za pomoć, što ga je uputila finska republika, nije izniišljotina. Njemačka nije mogla ostati hladnokrvna gledajući besmisiene kasapnice, što ih priredjuju boljševiki u Estonskoj i Livlandiji, gdje su njihovoj maniji razoravanja izložene stare njemačke kulturne tekovine, a pitanje vlasti i sa njim u vezl pitanje životnih namirnica u Uknajini postali su činjenicom u ratnim računima središnjih vlastl. Za sada je neposreduo angažovana saino Njemačka, a ona če sama pokušatl, da zaštiti svoje granice od razbuktalog požara I da ga po mogućstvu uguši, Austro-Ugarska pak stajaće uz svoga saveznika, koji vlastitom sriiagom Izvršuje svoj zadatak, isto onako, kao što je Njemačka stajala uz Austro-Ugarsku. Novi preokret na istoku ni u čeimu ne mijenja staro jedinstvo fronta. r-y«n mra Produženj*e njemačke akcije protiv Velike Rusije Izjava austrljskog ministra predsjednika đra p!. Seiđlera o odnosu Monarhije prctna Rusiji. Ktt. Beč, 19. februara. ll austrijskom poslaničkom domu uzeo je riječ minlstar pređsjednik dr. pl. S e i d I e r I izjasnio se o sjeveroistočnom položaju. On je upozorio na to, d a j e u g o v o r sa Ukrajlnom n e r a z d v o j n a. c j e I! n a I da se ni jedna njegova tačka ne m o ž e i z m IJ e n i t i. Obe straue su jedna drugoj dale I dobife dobitke. Ukrajina stavlja nani na raspoloženje svoje viške. Sve ako bi zbog trausportnih teškoća stvar sporo napredovala, dosadan.ii sporazuini imaju ipak tu dobit, što je okončano ratno stanje sa Ukraiinom I s petrogradskom vlađom. ‘ O holmskom pitanju je Seidier izjavio: Grof Czernfn i zastupnici Ukrajine su juče pregovarali f složiii su se o naknadnom objašnjenju mirovnog ngovora u tom pravcu, da hohnska oblast ne pripada ukrajinskoj republici, nego da će o njenoin položaju u svoie vrijeme riješitl mješovita komisLia, uzimajući u obzir emografska načela I želje stanovništva. Ta će koinisija iinati pravo, da granice još i više istočno pomakne* Poslije toga je Seidler govorlo o Rusiji I izjavio. da se petrogradska vla-

da ue nalazl više u ratu sa Aus t r o-U g a r s k o m. Rat, koiiko čovjek može predvldltl, ne će više ožlvitl. Nijemcl su se, odazivaiućl se zapomaganju iz Liviandije i Estonske. riješili. da udju dalje u unutrašnfost. Naša je giavna težnja, da što brže priteknemo u pomoć mnogobrojnim austro-ugarskiin pripadnicima, koji se u Rusijl nalaze. Uskoro će otpočeti 1 pregovori o razmjeni ratnih zarobljenika. D o s a d je prispjelo iz Ruslje 20.000 našlh zarobljenika. Nilhov doiazak još traje. Zarobfienici, koji se u Ukrajini tiaiaze, a ćiji je broj prilično velik, vratiće se kućama što prije, koliko to dopuštaju tamošnje priiike. Glasovi njemačke štampe. (Naročtti brzojav „Beosradskih Nov'tna".) Koln, 19. februara. „Kolnische Zeitung“ piše: Krivicom ruske vlade pripadta nani ponovo n dužnost. da branimo naše interese. To tie može biti drukčije nego mačetn. Sto naši vjerni savezuici ne učestvuju u toj novoj ratnoj akciji, to se jedino ima pripisati geografskom položaju. Rat i u ovom obliku ostaje samo odbranbenl rat, jer mi ne želimo da osvajamo, nego da naš narod zaštitlmo od kolere i kuge. Osim toga moramo još i skratitl naš ruski front što je više moguće, da bi ga mogli đržati sa što inanje četa. Rusko-rumunjski rat Kb. Stockholm, 19. februara. Petrogradska brzojavna agencija javlja bez datuma: Vijest o zanzeću Kišinjeva nije Još potvrdjena, aii su jake neprijatefjske snage koncentrisane u području Dnjestra. Rusko vrhovno zapovjedništvo pređuzelo je energične mjere, da bi se odbiii napadajl u vojnom Odeskom srezu, i razdjeljuje Čete 1 topništvo duž besarabijske granice. Zapovjcdnik ruskih četa molio je pomoć iz glavnog stana. Poslata je crvena garda. Ruske čete kampiraju kođ dunavskog ušča i na obaiH Cmog Mora i opiru se rumimjskiin snagama. Pomorsko topništvo ima da spriječi neprijateljsku ofenzivu. U Odesl su pređuzete represivne mjere protiv ruskih vojnih funkcionara.

Pregovori s Rumunjskom Averescu u Bukareštu. (Naročitt brzojav „Beogradskth Novtaa“.) Buikarešt, 19. februara. Odobrenjem njemačkog vrhovnog zapovjedništva prispjeo je rumunjski ministar predsjednik Averescu prošlog četvrtka u Bukarešt, da rađi obrazovanja kabineta pregovara s nekim

ugleđmtn rumunjskim političarima, kojt se još i danas nalaze u posjednutoj Rumunjskoj. Pregovori o miru, kako s® govori, otpočeće u petak, ali s® jošneznadaliuBukareštuill F o c s a n i j u. Grof Czernin putuje u Rumunjsku. Kb. Beč, 19. februara. \ Kako doznajemo. dala je rumunjska vlada izraza žcl.ff, da stupf u pregovore sa silama četvornog saveza zbog eventiialnog zaključka mira. U svrhu toga ide ovih dana mlnistars spolinih posiova, grof Czernin, u Ru« munjsku, kuda dolaze takodie predstavnicl ostalih saveznih država. U upiićenim krugovima se ipak pesimistički misli o mogućnosti inira, pošto prema stiglim vijestima Izgleda. da Rumunjska nije nipošto zrela za mir. Ona iina još vazdan asniracija, te iz« gleda da se odlučiia na dalie ratovanje, ako putem pregovora ne hl ništa po« stigla.

Dogodjaji u Rusiji Generai Kaiedjiri počinio samoubijsfvo, Kh. Stockholm, 19. februara. Iz Moskve se brzojavlja, da jo, prema izvještaju sovjeta iz Caričl-* n a, general Kaledjin izvršio samoubijstvo. Gradjanski rat u Kavkazu dovršen? Kb. Stockholm, 19. februara. Petrogradska brzojavna agencija javlja bez datuma: Iz Vladikavkaza telegrafišu, da je gradianski rat u Kavkazu dovršen. Izmedju savjeta 1 stauovništva postignut je potpun spo« razum, koji posijednjem priznaje narodnu autonomiju na širokoj ostiovl, Razbojstva u Petrogradu. Kb. Petrograđ, 19. februara. Prošle noći su bandite napale po« ljoprivređril khib na MihajloTOm trgtf kao I prijateljski klub na Kabalkanskortt prospektu. opljačkali su njiiiove člano« ve i odnijeli sobom 200.000 odnosno 600.000 nibalj^. Crveua garda u Harkovu. Kb. Stockholm, 19. fcbruara. Petrogradska brzojavna ageucijti Javlja bez datunia: U Harkovu su sti« gia jaka odjeienja crvene garde. Pre« ma jednoj priml.ien.oj vijesti ranjen j$ general Erdeli. Kazaci su ga poslali tt Taganrog. Revolucijonarni odbor pre« duzima protiv pljačkanja u Harkovu energične mjere. U tvornicama i ra« dionicama iradi se kao obično. Izvršnl odbor preuzeo je tiprasm nad južnirti željczničkim prugama. Direktor željez« nice i njegov zamjenik uapšeni su. Sa« vjet za ishranu i gradsko zastupstvd raspušteni su. Savjet se energično borf protiv spekulacije i uapsio je mnogt* spekulanata. Naoružavanje seljaka. Kb. Petrograd, 19. feibruara. Petrogradska brzojavna ageucii# javlja: U skupštini seljaka zapadne Ru« sije odlučeno je naoružavanje seljaka f razoružanje gradjanstva. Sreski savjet pređuzirrla razdiobu oružja, i to sam®

PODLISTAK

Đogosiav K. Jošt: Istorija jedne ,,banke u Pola šafe, pola istine. (Svršetak.) II. Da Vam produžim svoja putesestvija kao ,,banke“ . . . Zastao sam malo, jer me moj kolega-sustanar, došavši nakresan kućl tako gumuo u ledja, da mi je mozak prestao na oas da radi. Ali okremuvši se na drugu stranu, |a sam svoj san iiastavio . . . Dakle, poslije svcga što sam Vam već pričao, dodjoh u džap jednoga stolarskoga majstora. Bio to čovjek bolje situiran. Gradio naime mrtvačke sanduke, a to }e danas najbolji zanat. Na • račun mrtvih, živi uopšte znadu da prave kapkal. Ožemio se mlad, i tako jer svaka žena stari mnogo brže od čovjeka — u svojim najboljim godinama imao za ženu staru babu, koje se s vremenotn zasitio . . . Covjek stoga, razumije se, premda to baš nije posve razumljivo, znao pokadšto baciti svoje oko i na koju od mladjih zastupnica krasnoga pola- Žena ko žena, naravno, nije bila s time baš posve sagiasna 1 držala se one: ,.Kad čovjek obere kajmak, treba da pije i mlijeko . . .“ Bila zbog toga ljubotnoma, pa Je često izmedju njlli dolazilo do svadje. — Vidiš, dušo, nemaš pravo . . . la, ovaj, ne misllm zlo... Ako kojoj 1

kažem koju lijepu riječ, ne moraš ođmah da misliš Bog zna što . . . — Kad ja Teba me bi poznala, mogla bih ti još i vjeroviati, ali ovaiko... Ziiam ja tebe. znam . . . Nisi tt onaj, koji pušta da ostane samo kod riječi... Iskusila sam ja to . . . 1 žena se nije điala osvjedočiti, da je njezin čovjtk svetac. No kako nije imala nikakvih dokaza, htjela je jednom da pošto poto svoga muža uhvatl „in flagranti“. Za to joj se dala brzo prilika. Priredio se jeđau maskirani bal (bal sa maskama). Ona Je opazila, da se njen čovjek sprema, da podje na taj bai, ali se učlnila kao da ništa ne vidi. — Imaim sjednicu u udmženju . . . rekao joj muž. lako joi je bilo već ua jeziku, da on u drugiin slučajevima, kad pokizi m sjednicu udruženja, no običaje obući cmi frak i bijelu mašnu, čutala je — i takodje se spremala, da podje na taj bal . . . Dala si načinitl cigansko odijelo sa kratkim suknjicama, kose je pofarbala, navukla na lice vragoijasto zamiamljivu masku, okitila se zlatom i biserjem i pošla ... Nije dugo čekala na kavalira. I da joj Je ko dao hiljadu dukata, ne bl bila radosnija od toga časa — tidvarač bio je glavom njezin sveti muž. Plivala je od dragostl. Ta kako dugo već nije čula onako slatkih riječl iz njegovlh usta? — AH. Vi ste ženjen . . . — Pa 5ta to mari . . . Sroe mf Je mlado, a moja žena, to vam je već star ra kokoš . . •

— To nije lijepo od Vas . . . Sttdite se . . . — A ziašto đa ne bi bilo lijepo? Od stida još niko nije ostao živ, a ja hoću još da živhh, ne ću vaijda već sađa živ da se zakopam u grob. Blče vremena i arato. Smrt i onako suviše rano vreha na nas . . . Stoga treba živjeti, iskoristiti svaki čas života, da ne bude docnije kajanja' . . . — Pa živite sa Vašom ženom . . . — Ali iinajte srca . . . Ko đa se ogrije na staroin panju? Ona bf mu najnadje u onaj čas bila iskopala oči . . . ali volja, da svoga bezobraznika Iskuša do kraja, bila je jaća. — No no . . . reklta je saino. I stari panjevi mogu još da se i te kako zapale . . . a onda gore . . . — Možđa . . . Ali znate, čovjek ostaje čovjek, pa voli promjenu . . . Dugo su još on 1 ona tako razgovarali, i na kraju on zbilja nije ostao samo kod riječi, nego ju pozove na slatkl ,,rendez...“ u svoju stolarsku radionicu. Ona se odazvala, a na kraju, kad su se do sita isčavrljali, maši se on budjelara i izvadivši iz njega mene, pmži joj: — Evo, za uspomenu... Kupi sebl, Iijepo čedo moje, malo slatkiša.. A onda. daj da se i opet vidimo... Današnj! su mi časovl bill najljepši u mome životu... Ne, ovako sretan I blažen nlsam još nikada bio . . . Zalim sanio da mi nljesl dozvolila da Ti vidim I L'ce . . . Po tom su se rastalf. Ona pošla

kući, a on, očistivši se od onih šušaka u svojoj radionici, natrag na bal, da svoju sreću zalije još malo vinom ... Drugoga dana u jutro on, kad se probudi, nadje na svoin noćnom ormariću nfene... — Zeno, otkle ovi novci ovdje? —■ Pa tvoji su ... — Moji? Ja ne običajem svojih novaca staviijati na noćni ormarić... — A ipak sn tvoji... Ti si ml ih dao noćas, da si kupim slatkiša... — Ja tebi, gdje, za Boga? — Pa noćas... u tvojoj radionici... Biio bi natn doduše ljepše, da s! me poveo odmah izravno u stan, ali kađ si stnatnao, da je bolje u radionici..ja ti nisam kriva... Sta je dalje bilo, to sebi možcte zamisliti i sami... Ja znam samo to, da je gospodin stolarski majstor poslije oduljcg razgovora sa svojoin mi« lostivom gospodjom otišao crven kao rak na kokoŠju čorbu, za koju je odjednom počeo tvrditi, da jc siadja od pilećeg paprikaša... Evo, vidite, i ovakovih tnuškaraca ima na tom svijetu... No da možda ne mislite, da je ovo bila tek kakova bijela vrana, ispričaću vam Još jedan doživljaj, koji sam đoživio kao banka ođ 10 kruna. Iz stolareva sam naime džepa došao u posjed Jedne lijepe no nesrećne djevojke. Ljublla ona košto i svaka dtjevojka Ijtibl mlade mangupe višo nego il ozbiljne ijude. A to vain Je živa istina: čim je neko većl lola, tim djevojke za njime više lete. Zalosno, — ne možda zato,

što sam i ja već stariji i „ozbiljniji", — ali tako je, eto... I takav je jedatt mangup i moju najnoviju gazdaricu jednom zaluđio. Djevojka, neiskusna t naivna, — a u takvim su s-lučajevinia najviše krivi roditelji, jer raznim ,,ro« dama“ kriju od svoje odraslija ženske djece istinu života — na« sjela medenim riječlma, i od onda se zavila u crno. On je ostavio* da po običaju obleti i druge cvje» tiče, a ona zakmkala. Oinula, uml« rala. U takvom raspoloženju upoznala se sa jednim liberalnim demokratom. za koga je cijeli grad tvrdio, da ja moralna propalica, Don Juan, da ima na duši na stotine žrtava i šta ti ja sve znam kakove još grijehe. — Gospojice, ja želim da se ože« nlm. Hočete li ini biti ženom? — Ne... — Zašto ne? Zar mislite, da ću ja produžiti sa sadanjim načinom života? Ne, nebojte se... Šta je bilo, bilo je, zaboravite šta ste o metil čuli,.. Od sađa ću biti savjestan i dobar muž... Dojadilo mi več sve to.., Nauživao sam se dosta tih niskih, ži« votinjskih strasti... Ne marim više zato... Hoću Jednom da se smirim l da živim samo čistim duševnim žhotom... — Uistinu? — Kunem vam se... Uslišajte me stoga i spasite... Inače je moja pro« past neizbježiva. Razmišljavala je, I na koncu prlstala, da se žrtvuje za toga čovjeka.