Београдске новине

Izlaze:

dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojodlnl brojavl: lilMfnta I ntnlntau tt «. i kr. e»t» «uui *t , , , ■ ... 13

MJesaCna pretplata: U 1m|1*i I ■ tnltirlma naM|Mavttai n «. I tr. Mta n bs)m I .t.»n. paMn . . H " ***** ■ kata . . . . 3 -_ U m.»arW|l. ........... 3*U Inaitraaatra •••••••••.. a-BO

Ogltt) pu eljunlku. =

Uradnlitvo: BE00RA0, Vuks Karad»6a uL broj 10. Talafaa bra| 83. Uprava I prlmsnje pratplats Topltita vonae brej 21. Talafan br. 25. Prlman|a eglasa Knaca Ulhalla ul. brol 38. Talafon brol 2-15.

Br. 51.

BEOGRAD, subota 23. februara 1918.

Godlna IV.

Njemački uspjesi na istoku. — Zauzeti su Hapsal, Minsk i Novograd-Volinjski. Austro-ugarske čete ne če ulaziti u Ukrajinu.

Jzvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 22. februara. Nema nikakovih naročltih dozaSjaja. Čcte vojne skupine generala LInSlngena stiglc su do Novograda-Vollnjskog. Načelnlk elavnog stožera, Ofanziva riječima Tvrđjenje, kako se svjetski rat ne ino’že odlučiti oružjem, iznio je siporabm u času, kada je pretrpio s\ r oje prive teške poraze. Tada su sporazumni iiržavnici skovali tu frazu, Jcako bi pred svojim narodima zabašurili po njih neprijatno priznanje, da ishod borbe u jcorist sporazuina nije vjerovatan ili da t)i do njega u najboljem slučaju nioglo iđvvči tek u nedoglednoj budućnosti. U fsto vrijeme, dok su izbacivali u svijet jto kao tobož dokaizano pravilo o ishoidu svjetskog rata i na taj način glcdali da svaki bitni momenat ratovanja priikažu kao pltanje drugog reda, oni su uđvojili svoje napore, da svalcojalcim podinukliin makinacijama uzdrmaju 'unutamji front svojih protivnika. Njitiovi su plaćenicl preplavili neutralue zemlje I na hiijadiu su načina pokušavali, da svoju proi>agaudu prenesu i u dižave sredlšrijih vlasti. Kada sve to iilje ništa pomoglo, otpočela je velika ,,ofanziva govoriina", kojom su iskljuĆivo išl* na to, da „dobošnom vatrom“ nvijek istih fraza obaspu narode središnjih vlasti, kako bi kod tih naroda jibili vjeru u vlastitu stvar. Ko će izbrojati sve govore, što su ih mjerodavne Ilčnosti sporazunmili sila održaie u toku rata, a koji su preštampavanl l ocijenjivani u štampi središnjih vlasti, bez broja su varijacije, kojinia su Wilson, Llciyd Oeorge, Clćtnenceau, Orlatido i stotine drugih predstavnika !mperijalizma u svojim govorima zastupali „najčistija blaga čovječanstva", „zahtjeve čovječnostl“ 1 „pravo samot>predjeljivanja“, a ne,ma toga običnog šmrtnog čovjeka, koji će pamtiti beskrajni mir nezvaničnih glasova, koji su u istoj svr'si izasli u stupcima listova »redišnjih vlastl. Koliko čovjek lord Northcliffovog kova cijeni utisak tak,vih govora na stanovništvo središnjih vlasti, vidi se po toine, što je on jednotn prilikom tvrdio. da svaki englcski miuistarski govor, koji se održi vrijedi 25.000 funti sterlinga, dok svakl takav govor pak, što bi ga prenijeli njemački listovi, po njegovom mišljenju vrijedi 50000 funti sterlinga. S obzirom na takvo stanjo stvari prirodno je, što sporazum u času, gdje je isčezla i posljednja nada u vojničke pobjede, upotrebljuje krajnje napore u radu, koji ide za ubijanjem duha u poižadiii: protivničkog tabora. S toga niko «e će tvrditi, da je to običan slučaj, š‘.o ge ovili dana baš najljučem engleskom •poborntku rata do istrage, pomenutom po zlu poznatom viscountu North’cliffu, službeno povjerena vrhovna itprava propaganđnim radom u nepri-

jateljskim diržavama. Tira postupkom sasvim se otvoreno uvršćuje u red dopuštenih i za sporazum najvažnijih ratnih sredstava sistem trovanja javtiog inišljenja U razgovoru sa zastupnilcom Reuterove agencije objasnio je' lord Northcliff, da će mu u ovoj novoj službi bitl dužnost, ,,da vodi račnna o :ome, đa se medju narodima središnjih vlast 1 i ujihdvih saveznilca važni govori I izjave o ratnim clljevima i druge stvari šire f rasturaju tačno onako, kako zbilja glasc“. Još nikad dosada nije bestidnije obilježen metod, kojim se snorazuni bori ,,za najsvetija prava čovječanstva, još nikada nije koji bilo engles.t'M državnik iskrenije okarakterisao svoj sumnjivi rad nego što je to sada učinio Northcliff svojim ukazivaniein na cne „druge stvari' 1 , po kojima Čovjek, koji to pročita, može zamisllti i najfanfasličnije stvari, dok britanski novinarski apostol pod finnom tili .,drugih stvarl“ inože počiniti i na'gora čuda. No tt prkos svemu tome „ofenziva riječima“, što je preduzimaju sporazumni državnicl ne će ispuniti očekivanja svojih prircdjivača. Bcz obzira na to, što narodi središnjih vlasti ni najtnanje nisu skloni, da nasjednu ovoj podvali, ovoj ofenzivi nedostaje isto ono, što je nedostajalo i vojničkim operacijama sporazumnili sila: jedinstvo. Dok Wi!son i Lloyd Oeorge na jedvite jade prema spolja prividno održavaju utisak solidarnosti, dok govori Asquithovi i drugih opozicijotiara oštrim riječima otkrivaju sve suprotnostl, koje postoje izrnedju engleske vlade i narotla, Cletnenceau i francuski socijalisti medjtisobno lome koplja, u Italiji Sonnino i Orlando propovijedaju ratne ciIjivc, ltoji u Londonu i Wasliingtonu moraja izazvati vrio suinnjiv utisak. Naroičto pak objašnjavanja, do kojih je došlo u vezi sa versailleslcim ratnim savjetom i poslanicom američkog predsjednika republike, slabo da će biti u stanju, da ubiju duh kod naroda četvornog saveza. Zato ne bi bilo zgoreg, ako bi viscount Northcliff u vršenju svoje nove dužnostl cnergično poradio na tome, đa beskraine govorničke bujice njegovih prijatelja — ne dospijti ti srednjti Evropu. Austrijski ministar pređsjednik dr. Seidler o odnosu Monai hije preina Rusijl i pregovorima za niir sa Ruinunjskoni. Kb. Beč, 22. februara. U današnjoj sjednici poslaničkog doma je uzeo rlječ niinistar predsjednik dr. Seidler i dao ovu Izjavu: Visokl đome! Prekjuče je u listovima obnaro-

dovana jedna zvauična objava, koja govori o tome. gdie se dauas nalazl težište austro-ugarskih boračkih suaga. To je saopštenje. kako Izgleda, Izazvalo djelitnično pogrješno tumačenje. S toga ntolim da mi se dozvoll da učinitn dvije kratke pritnjedbe. Kao što sam imao čast da još 19. o. mj. izjavim, Austro-Ugarska ne učestvnje u vojničkoj akciji, koju Njemačka prema Rusijl prcduzhua. Austro-ugarske čete ne će idaziti ii Ukrajinu. s kojom stojimo u priiateljskiin odnosima. (Živo odobravanje). Što se najzad Rtimutijske tiče. imam da kažem, da iztnedju AustroUgarske i tc države postojl prluiirje I da će se ovili daua pristupitl pregov o r I m a o m I r u. (2ivo odobravanje). Poslije boljševičke molbe za mir Pismena mirovna poiuida petrogradske vlade stigla u Berliu. Kb. Beriin, 22. februara. Ruski kurir, koji je prekjuče prešao njemačke llnije, sinoć je prispjeo u Berlin I predao je mirovni prljedlog petrogradskc vlade. Akt petrogradske vlade potpuno odgovara bežićnom brzojavu, a potpisall su ga Lenjiu i Troc* kij. () sađržinl njemačkog odgovora, koji če se tck posliie nekoliko daua otpraviti, za sad se još savjetuje. Kako „Nordd. All. Zeitung" javlja, proćl će još neko vrijeme. d* )c počuu uovi pregovori s Rusiina. Uržavnl tajuik ee s toga ovo vrijcme iskoristiti. da tiskoro kao njemačkl opnnomočcnik vodi pregovore o zaključenju inira s Rumuniskoin. Rusl sprenml da pocpfcu mir bez obzira na aslove. (NaročlH breojav „Beosfadsldb Novtaa“.) Budimpešta, 22. febniara. Jednom cvdašn.iein Hstu javljaju Iz Berua: Kako javlja Havasova agencija iz Petrograda, ruska je vlada sada voljna da poipiše tigovor o miru bez obzira na uslove, samo da bi joj ostale slobodne ruke radi ostvarivanja njenih unutarnjo-političkih ciljcva. Gradjauski elementl pak željno očelcuiu ujemačko nastupanje. pošto se nadaju. da će tiiue biti oboreni boljševiki i cla će b'ti kra» opštol anarbiji. Pred skorim odgovorom središujiii vlasti. (Naročitt brzojav „BeograđskHi Nov1na“.) f'udlinpešta, 22. febru.ua. Kako javija berlinskl doplsnik ,,A z E s t“-a, središnje će vlasti uskoro odgovoriti na rusku izjavu. Izglcda,

da ne će bitl novlh pregovora o niiru, ni u Brest-L.iiovsku. ni na drugom niiestu. Središnje vlasti site su pregovora. One sastavfjaju svoje zahtjeve, pa ostavljajii na volju ruskoj vladi, da primi iil da odblje ove zahtjeve. Ako ona te zahtjevc bude prlmila, izasianici središnjih viasti prosto će otputovati u Brest-Litovsk i potpisaće ugovor o miru. Po svoi prilici izgieda da će Rusi iz vojničkih razloga biti prinndjeoi da prime te uslove. Neutralni sud o boljšcvičkoj poitudi. Kb. Kristijanija, 22. februara. Povodom brzojava, da je vlada boljševika pristala na njemačke mirovne uslove, piše ,,Aftonposten“: Hvalisavi boljševiki, majstori u vještini vodjenja rata protiv golorukih zemljaka. nijesu mislili na to, đa obnove. boj sa njemačkim četama. O.čigledno je bjegstvo jedini spas za crvenu gardu, kad sc neprijatelj približi. Sporazum o povračanju gradjauskiit prlpadnlka. Kb. Berlin, 22. februara. Prije odlaska njemačkUi činvova peti'ograJJske kornisije po’tpisali su ovi sa ruskim zastupnicima, a uz rezervu, da će to odobriti njihove vlađe. sporazum o povraćanju obostranih gradjanskdh pripadnika, koji odgovara interesima, naveIdenim u neratifikovauorn kopenhaškom protokolu. Od ostalih njemačkih gradjanskili osoba imaju 'da se povrate u doino vinu u prvom re'đu žene, djm'ojke, muakarci ispod 16 i preko 45 godinn, lica inesposobna za vojnu službu, 1 ječnici i sveštenici. NjemaSka vlada je odobrila taj sporazum. Pristanak mske vlo’rle još I seočekuje.

Potpun prekid odnosa izmedju sporazumnih sila i Rusije (Naro&tl brzojav „Beosradskili Novbia".) Ženeva, 22. februara. | U Parisu jc izazvala veliko zapre- ; pašćenje viieci o p o t p u n o j k a p i t u 1 a c i j i v e 1 i k o r u s k e v I a d e. • Nije se sunmjalo, da će boljševici svojim otporom primorati njernačlca vladu i vojnu upravu, da prcđuzmu mjere vojničkog karaktera protiv Rusije u velikom stilu, zbog čega moraju u Rnsiji slati veča odjelcnja. Namjerava se sada prekid svih oduosa sa Rusijom. Clćmenceau je sprcman da opozove iraiicuskog poslanika iz Petrograda. Nekoliko socijaiističkih poslanika bili su kod Clemenceaua, da I ga ako je moguće odvrate od ove na- I

mjere. Cleinenceau je socijaliste od(< b i o. Albert Thomas je dobio n a 1 o g, da u L.ondonu stupi u vezu sa engleskom vladom, kako bl se pripremilo načelno zauzimanjtf sranovišta prema bolj« š e v I c i m a. Pregovori s Rumunjskom Njemačka šfampa o pregovorima. Kb. Beriin, 22. febniara. Povodoiu pregovora sa RumuiijSkom pišt ,.Kreuzzeitung“: Što se tiče vodjenja pregovora sa Ruinunjskom, s naše je strane odlučeno zbog stečeulh Iskustava sa Trockim u BrestLitovsku, da se ne dopusti ponavjjanje dvostruke igre, kakvu su ruskl prego* varači tjeraii sa zastupnlcima središnjih vlasti. Naša će vlada tainan toiiko vremena dozvolitl za pregovore, kcliko je to prema stvarnim teškoćama neopliodno potrebno. Ne smije bitl sumnje o tome da jc Njemaćka sprcmna provesti zahtjcve. koje može opravdano staviti. Ako se razidju pregovorl krivicnm Rumunja, oni će snositi posIjedice. Ako se putem pregovora ne može doći do mira, mi smo svakog trenutka spremni na ponovui udarac, To neka Rumunji zapamte, kažc list. Pošto ima tako bezizlazan položaj, Runiuujska će valjda biti dovoljuo uvidjavna, da svoja očekivanja suviše ne povisi. Pripreinanje francuske javnosti na separatni mir Rumunjske sa središnjlui vlastima. (Naročit! brzojav „Bcosradskih Nov!na“) Zeneva, 22. fobruara. • 'Havasova agencija Oobila je ova; službeni brzojav iz Jaša: Nastupanjc njo mačkib četa u Rusiji, kojo tamo ne nailazo skoro ni na kakav ot;>or, izaziv-a veliku zabrinutost u ov'dašnjirn vladinim 1cru> govima, jvošto srcćtišnje rlašti na taj naciifi mogu potpuno izohsali rumunjsku vojsku. Uz to besmislene prijetnje rumunjske revolucioname organizacije u Odesi, k jo| je na ćelu Rakovski još 0aje maha mišljenju rumunjskih krugov r a, Ba nema spasaiz ovog strašnog položa.ja. PoJ takviin o! kolnostima ne može tla ne isirije diplomatski ra’d središnjih vlasli, koji iđe na to, da Rumunjsku naljera na zaključenje zasebnog mira, izuzev u slučaju, kada bi postavljcni uslovi bih srarnni za Rumunjsku. Mir sa Ukrajinom Izrajena robe. Kb. Berlin, 22. februara. Glavni odbor parlamenta raspravljao je g ekonomskim pitanjima, koja su u vezi sa ukrajinskun mirovnini ugovorom. Tom prilikom je izjavio zastupnik cdjelenja za spoljne poslove, da se izmjena robe sa Ukrajinom iina vrsiti putem centralnih odredišta. Način, količina i cijeua robe za izniienu imaju odreditl mješovite komisije.

PODLISTAK lz života kneza Miloša) Načln kako je putovao. Vredno jo znati kako je knez Mdlcš jputovao po Srbiji. Ono, što ćomo o totme saopštiti pričao je čovek, koji j> često biv'ao iu pratnji kneževoj, — pok. Jovan pavrilović, savetnik u nriru. i Kuez Miloš je obično putovao na bonju, samo su jeđna skoro obična kola išla za njim, u koja bi on sodao tek kad pada kiša. Njegovr su pratioci jahali na iraonjima. S knezom su, osun njegovih 'do glavmika, išli još i njegovi sekrelaii ili jjisan’. Iinali su uza se na naročitom konju smeštenu svoju kancelariju: delovodHi protokoi, hartiju, pečat, mastiio, pcTk itd. Jodan iii dva tatarina išli su uvek pred knezom. Na putu, kad bi paio na Ipamet 'đa komo što piše, knez bi, jašući, jdozvao k sebi sekrctara ili pisara i tapoveđio mu da to i to tome i tome napišo. Sekretar bi ustavno konja koji Jrancelariju nosi, izvadio hartiju i pisaći pribor, pa napisao na leljima kog sagnutoga momka, potpisao, zapečatio i prriđao tatarinu đa pasmo odnose lcome treba. Abo li je pismo knezu doneo kakav flrugi pismonoša, onda se njemu prođar vao i oflgovor na pismo koje je doneo. t Kabo so na konjima putovalo, to se

Ostavljen pravopis piščer.

nija moglo ići vrlo brzo, jen je bnez ko nje naročito čuvao; i mz najmanje br'do nloralo se odjahati i ići pošice a konje voditi za sobom. Polazeći dz Kragujevca. knez Miloš nije ranio, nego je oko 7—8 sati u julru polazio na pnt.. Iđući iz Kragujevca prema Požarevc-u knez bi obično ručavao u Batočini, gdo }e imao i svoj ,,konak“; poslo ručka, pošto bi se konji dobro odmorili, otišao bi u Svilajnac na konak, obično u Resavčcvu kuću; dmgi dan se m5ak> u komo selu izniedju Svilajjica i Požarevea, pa se stizato porano u Požarevac na konak. U Požarovcu je knez Miloš imao konak za sebe rt kneginja Ljubioa s dccom za sebe. Mladi knezovi Milan i Mihajio imali su jcJda.n mgli konačić za sebe, u feome su noćivak, učili, išli u školu, ko}a je bila u bkzini. Do bonaka mladih knezova je biia zgrada za kancelnr ju » statiovanje pisarskog oeob’ja. Svi činovnici, koji su se u Kragujc.v' Cu hranilii u kneževu bonaku, imali su i u Požarovcu u konaku hranu i stan. Kneginja se liČno’brinula za kancelarijsko osoblje. Po njcnoj zapovcsti podrumdžija je morao davati pisarima k d god su zatražih vina, beimeta i drugo pićc; samo skupocono piće, kao što je “šampanf* 3 ko, tokajsko itd. nije im smeo davali, Tabo nameštena kneževa kanoel rija u Fožarevcu radila je svoje poslove. Tu su so pisala pisma: velibom veziru u Carigrad; knezu Metemiku u Beč; grofu Neselrodu u Petrograd; austrjjskim pograničniin eeneral konianđama, a pšsalo

se i Aronu Despiniću u Kovin zbog trgovačkih j»slova.. I 'drugi ckonornni i piivatni poslovi otpravljali su se iz te kancelarije, j sve se to t.rpalo u jodau djelovodni protokol, tako da sc čcsto poJ jcdnim brojern nalažio izvještaj o svinjama koje su uhvatile šap, a odmali pođ tlrngim dolazii pismo volikom vezi;u o kom’ važnom državnom poslu. Pred zgradom kauoelarijc hili su ol.ori, u kojima su se hranile svinjj, koje su prodavane trgovćirna. iz Magjarske. Navešćemo ovde i jednu karakten'slibi knoginje Ljubice. Ona je u svojoj kući rađila skoro svo poslove, koje su svršavale i drugo domaćice. .Tednom je kuvala pekinez od šljiva u loonačkom dvorištu. Ona je svojom rukom mešala lopaticom pclgnez u kotlu 'da ne bi zagoreo. U tome je mju dJmcnjivata snmo njma kći Perka, koja je biia udata za Todora Pajcvića, a lro ja sc u to vrcme bavila. u Požarevru. .Tovan Gavrilović, prolaaeći kroz đvorište konaka, upita knegmjn, z.ašto ona s 'kćorkom meša pekmez, kad ima besposlenili vojnika, koji ne straža.re, pa bi oni mogh to činitii. Na to mu lmeginja odgovori: ,jOvo j© moj posao boji treba i da evršim; vojnid imaju svoj posao, koji morar ju samo oni vršiti. Pekmez mogu om 'moSati i feofl svojokuće". 2. Đaduje veče u PožarevcuBlagodareći opet pričanju jodnog oćevidca ostao je zabeležen opis voĆere na "badnji dan 1833. goihfne u Požarevcu. Kao što je već običaj u svakoj srp-

skoj kući, na badnji dan se ne ruča ne* go samo večera, zato je tog dana u kneževom lconaku večera bila. gotova u 5 sati poslo podne (laj je konak poiušcn 1814., jer je !>io padu sklon). Sto je bio pcdugačak, hdlo j • ivaslavIjeno za 12 lica. Na sbolu je bio bolač, a voštana sveća je gorela usauj ma u kolač. Ispod čaršava i po patosu je bi!a prostrta. slama. Knez Miloš je sedeo u prciče ju, j'/.a njega su stajala đva momba i jcdna đevojija boji su ga služili. Knez je imao na glavi mali crven fes, kratku gomju a1j : nu od žutog sukna, s đugmetima po/Jaćenim i iskićenim biseiom. Pantaljne su mu bilo ol voreno piave sa. zlatriim štritima sa strane. Do njega su sedela dva. njegova sina, Milan i Mibajlo, jridan s dcsne a dnigi s leve st.ra.ue oca. Do mladiii knezova poređjali su se Činov'nici pt> slftrešinstvu. Dole u zastavi, sprocu kneza seđcla je kneginja Ljubica, tako je ona imnla. poslednje mesto za stolom. .Tovan Gaviilović je sedeo s leve st.ra.ne do kneginje. Jela su momci donosili na sfo na više mosta. Svalri je uzimao jelo iz Činije. Knez prvi, a kneginja poslednja. Za večerom je Aiek3a Simić pričao, kako je GavTitović ćifao u nekim njemačnm novann.ma ua jo nefca devojla mesočarka, u jednom gradu u Saksoniji, kad je bio pun mesec, ustala az pos'e’jc, otišlal na tavan kućo, i s Ifavana na kioV. Noćni je stražari spazo, i posle se skupi i višo sveta; svi su jo gledali kako ide po krovu visoke kuće, i bojali mi ae fla se ne stropošta dole: ali ona, onako Ssto

kako so popela, aidje na tavan a s ta» vuna u sobu i spusti se u pos'telju. — Možda je bito tioko ncšto, pa novinar nakitio đa zabavi svtoje čitaoce, — rećiće sam Gavrilović. — Vcruj da novinar n‘je lagao, doda knez MitoŠ. Kad sam ja bio čobanin na Zlatiboru, moj je jedan diugar 'i io rnesečnjak. On 86 digne noću, otera svmje ovce na pašu, i posle ih opet sve idotera'. Kad u julru mi, đrugari njegovd upirnmo za to, on je odgovorio, da riišta ne zna. Knez Miloš je tom prilikom još ispričao, kako je on kao 'dočko bio pokućar ko'd nekog Turčina, zapovedtdka u šancu Cupriji. Taj se Turčin okuži i Miioš mu je, onako okuženom, zavijao guke i glodao ga. „Onđa, rekao je knez, nisam n» znao, da \e knga priljcpčiva holesti*. Kneginja Ljubica je mato vremona. pre 1833. gOdine počela sedati s kneKom zajedno da ruča i večera, nego ga' jc ona ‘dvorita đok ba on mčao i vcčcvao 3. U bitcl kod Požarevca. Ivad je buknuo u Snmađiji ustaualc 1815. godine, onda je Tahir paša, sta* rešina požarevački, 'domamio neke nahijsko knezove i naredio da se streljaju u srefl grada. To je paša učinio da bli se narofl zastrašio. Osim toga je bacfo n tamnicu mnoge ugleđne ljude j'z okmga. t Posle sukoba na Vincima, posle poraza na Ranovcu, Turci se ukopaju i utvTdo kod Pbžarevca, da hi se oduprto i volikoj srpsboj sili. Prispo i knez Mitoš pod Požaivvac. Tri dana se prevozila vojska preko Mora-