Београдске новине

Broj 52.

Ncđjelja

BEOORAĐSK1! NOVINfi

24 februara 1918.

Strana S.

Poslijednje brzojavne vijesti

inakla, ništa nije b'lo mut o, p^Če ni ono, iio se u ovoj bom[Ozicij či ito k ;o mo*3emo, te po tom kompl ci ano. U svoj punoc.i lo^astvu O’kest a ru-abi ao sa ipak svaki tcn i boje su u svojuj SarolikosU pjevale, pa Hioprinije'e mnogo totalnorn utisku, koji je na koncu simfonije tolibo moćan, da poput vi o.a |X>vi.če Ba sobom i publiku i orkestar i samcg Idirigenta. Ne, taj je finale jedinslven u $voj muzičkoj uniietnosti; on pokazuje inajstora, koji je dorasao i višim zahtjeivima, kao što uonće cdjnla simf~niji pokazuje, da se u rijoj kr je budući sklada* telj opere. Bnme i sr.iačne ovacije, vijjenci i <5dobravar:ja nek g. Snfrmeka sokole na njs«ovu da jsm pulu, na kojem pam on ima još đa mnogo kaže.' 1 ,,Sljeme“ — raniji kompoz : c'ja g. Cafranek? — iako je u marjrm o.iliku Kasr.ovana pokazuje u prj d nositna opobit zamahe i neke osrbilcsti, koje iznenadjuju. Jedva se zamjećuje naivbost izradbe, a i ta je na vnost karaktelisLična, jer i ma da označi duh naroda, koji pod tom gororn krnj Zasrefca žav'i. iVrio je zgolno karakter sao sam sk'a 'afelj svoju kompozidju, kad je za nju u programu napisao ove riječi: „^ljeme, Blobođni vrhunac snažnoga gorja, što kruni moj rođna građ Zagre'', a p°d Čjim innorcKl nim brežuljdma ofcitava ves: li i pošteni hrvatski “seljak, b : o j; čežnja moje mladosti". Tu jo čežnju orkestar i isTazro. U okviru ovih simfonija istaknule Bu se svaka za se dvije odlične tačke: G r i e g o v kvartet i pjesme g. nalporučnika Laioscheka. U kvartetu eu suidjelovala gg. Drag. U j h e 1 y—Uherkov ć (sa svojom vi t u no n e n kom nr vi lipi) zat.im g. zast. Pa Initzky, kanetan Bimmel i korp. Fischl (vio'a, brač, cello). Svi dijeiovi ove Čuvene a teške kompoBidjc (op. 27.) — allegio, romanca, inlermezzo i Einale — diskretno su zaokruženo davani, a saslušau osolitom pafenjom i tišinom. Komad bi bio inače više ra intimniju dvoranu, ali ni ovako nije promašo efekta u srdma, koja se olvaraju tajnim i čeznutljivim glasovima iskrene umjetničke d uše. — Oso’ito j’ pr ztianje postigao g. natp. Lilorc'’ek °a. sv< jina |akirrv i škokjvanim bari'onom. To jr uopće rrajbo ji pjevač, koji je istupio u ovim koncertirna. Predavanje jisno i muzikaino, glas obao i pun. Ono, što još nije pokazala boina \Volfova pjesma ,,U zatišju", izraziojeLoeweov„Odin j z ’i preko mora“, balađa s jakom i živom drarnatičnošću i Wagnerovom taj nstvencšću. Pjevač se prenio u tekst i povukao 5 &a so.jotn i pratiuca g. Rubiitiusa, koji ga je Inače diskretno praiio. Bumi i porrovni pljesak pozdravio j:; g. Laloscueka, koji je morao dođata 'oš j'dnu, r.it’iu pjesmu g. Rubi’itiusa. Ponav'jamo: ovo je bio nejrspjeidji konoert ove sezone, pun ozliiljne i l'j.-pe sadržine. zanim'jivo *ti i pobuda „Narodna knjižn?ca‘ Pod tim će nasiovom početkom ,ove godine početi izlaziti nova biblioteka, čija se je potreba već davno osjećala. Svrha joj je, da u jeftinim 1 Bolidnim izdanjiina pruži sve ono, što je ikada koji narod dao u književnosti ! nauci snažno i značajno i što prema tome čini temelje naše današnje književne kulture. Zato će đonositi samo aiajbolja djela domaće i svjetske beJetrističke kano i znanstvene literature, «viju pravaca 1 vijeko'va. Time misii uredništvo „Narodne knjižnice“ unaprediti i opću naobrazbu naših ijudi, kojima ne dostaje baš jedno svestrano i skladno poznavanje svjetske književnosti. Tako će već prve godine izaći najbolja djela Ive Vojnovića, Branka Radičevića, S. S. Kranjčevića, Ljermontova, Shakespereaea, Ooethe-a, iVValtera Scotta, Turgenjeva, Tolstoja, •Viktora Huga, Anatola France-a^ pa Buckle-a, Le Bona, Emersona i Selgnohosa. Format ,,N. K." bit će nešto veći od Reklamove biblioteke, a I slova će bitl veća. Cijena pojedlnom svesku 50 fil. Oodišnja pretplata (24 sveska) K 10.—. Adresa: „Narodna knjižnica", Zagreb, Vojnička ulica 13. Kao prvi svesak IzIazi ovaj mjesec Vojnovićeva „Dubrovačka trilogija" s uvodom dr. M. Lisičara, slikom pjesnikovom i naslovnim listom od J. Miše-a. Biblloteka za lijepu književnost. (ćiriiioom) donosi nove izvorne radove iz srpsko-hrva’ske, i prevo le modernih stvari iz svje'ske beletris ike. Izlazi mjeseči.o u sveskaina od jeđnog i'i više brojeva. Svaka sveska je zasebna cjelina, U pretplati cijena ja za pet brojsva pet kruna. Knjižare i prodavci 3U°/o popusta. — Rukopisi, prelplata (uz napred poslat novacj, porudžbe (uz pouzieće — NachnahmeJ i sve ostalo šaje se na ađresu: „Bib'ioteka za ljepu k; jiževnost“ („Szćpirodalmi k0nyvta.“) \'ersecz, Ugarska. Izdanja „Bifclio eke“: Br. 1—3 St. Benin: Roman svinjskog t g vca. Komedija K 2.50; Br. 4. A. Frans: Krenkb.'j. — E. pl. Koi-Koleneg: Bevi amica. Martin Kaldor: Koncert K 1.20; Br. 5. Stijepo Orlov: Iz moje pojezije K 1.20; Br. 6.—7. Leori id Andreiev: Juda Iskariot K 2. Nova pretplata na izdanje „BibFoteke za l.jjpu kr jižsvnost" piima se san.o počam od 1. broja pa na da’je. Iznosi (br. 1—10) deset krana. Dosadanji pretplalnica umoljavaju se za ohnovu prctpiate za daljih pet brojeva, koja iznosi pet krana.

Pii i rti. 1. marta počinje nova m^esečna pretplata. Molimo, da se ista za vremena obnovi, da bi se mogao list bez ikakova prekidanja dostavljati. Kod obnove pretplate umoljavamo, da se uzmu u obzir ove cijene: Pretpiata: Za Beograđ, za Gubernlju Srbtje, za vojne i etapne po.-.ie, mjesećno 2-50 krune; Za Beogradsa dostavom u kuću mjesečnoK.3’—; Za Monarhlju mjesećno K. 3’—; Za inostranstvo mjesećno K. 4'50. Kod plaćanja se ima jasno navesti točna adresa. Kod preselenja, osobito kod promjene bo nih pošta nužno je, da se osim točne nove adrese navede I prijašnja adresa. Uprava „Beogradskih Novina“ etapaa pošta Beograd.

EKSPOZiTURH PESTRHSKE-GGaRSKE KOKEHCUINE BfifiKE U BEOGRADU KNEZ MIHAJLOVA 50. OLAVNA UPRAVA C. S K. MONOPOLA PSTKOLEJA I Š^IBITA Bavi se svima bankarskitn poslovima, pošiljkama novaca iz AustroUgarske i za Austro-Vgarsku, sa vezničke i neutralne države. Spesijalne odijelfe»je ia šigjaifile Boaaca ratrJm zarebijenkiwa i irtiemifaBima. Prima uloge i obavlja mtjenjanje novca po najkulantnijim dnevniin kursevima Zoselino ođjelenjc ZQ roUu za sue vrste irocv. poslova, n Osnovno slnvnlca I prltuve n J | 232 , 000.000 Kruna. | [

Adela MUčinovIć: On i ,,On“ ,’Svršetak). Dok mu je Velinka razotkrivala svoju djetinjsku iskrenu povijest, letjele su ispred njegovih očiju grozne slikeVidio je ona gadna ženska tjelesa, one na smijeh nategnute usne, osjećao one gnjusne kupijene cjelove 1 đodir okaijanih ruku; čuo one raskalašene pjesme. smijeli I viku, a posređ svega toga stajao je on, gnjnreći po tom blatu. da zaiomi u sebi čežnju za ljubavlju ćistom 1 nevinom, koje za njega nije bilo. Da, tako je mislio. To je dar za odabrane, a medju te ne spada. A gle! O, da može izvaditi srce svoie i s njiin svu onu gadost, da može iz mozga iščupati sve one slike I misli! A gle, za njim se pružale dvije dietinjske čiste i nevine ručice. Kucalo srce. cijelo jedno vruće djevojačko srce i oblijetavalo ga svojim dragim I svetim mislima! I sve je to bilo tako blizu, tako blizu njegai Sam djavo mu je valjda oči zamazao, da nije mogao svega toga vidjeti! . . . Bilo mu je, kao da ga neka zvijcr uhvatila, pa ga trga komadić po komadić. Kosti mu pucaju i stanica se trga od stanice, a topia se crvena krv cijedi. — Sto ti je, Pavle? bcjaž'j vo će Velinka, pokušavši mu gkinuti ruke s lica. — Ostavi, Velanka, ostavi m j , mol m te... I'đi u dragu sohu, samo na čas... PuBli me na saihu. Kad je čas kasnije Velinka provirila na vrata, bio je Pavao opet miran. — Uni'đji, Veiinko, nešto ću ti reći. Sjeđni ovamo. Viđiš, ti si mi malo p vo povjerila ncšto, fcto me se užasno 'đoj n£Io. Ti fcoga ne inožeš shvati.i. Veliuka. Ja ne znam, kako da ti fco rastumačim. Znas, Velinka — ja sam zao, uzasno zao, gadan Čovjek. Ti i ue slutiš Velinka... O, 'da ti znaš, fcto sam ja radio u onitn d nima i noćima, dok si ti onako lijepo o rrmi mjslila... Možeš ii ti to shvaa.i, Veiinka? — Pa ja i ne trebam ništa shvati it Kako ti to goovriš, Pavle! Ti se ljutiš ma mene, pa ine hoćeš kaznili. I'Si, Pavle — ti, pa zao! No, fcomu se moram smfjatil Misliš h da te ne poznam, pa da ću te se odmah preplašili, kad mi rekneš, da si zao? — Istinu fci govorim, Velinka. Saano ti toga ne razumiješ. A da razum.j :š, ti ne bi ni časa ovđje ostala. — Zašto me ža.ostiš, Pavle! — rastuži se Vela, pa piidje đo nj ;ga t etane mu giaditi kosu. Njoj se ćlnilo, da Pavle govori u vraćici. Ceio mu je bilo sasvim zno)i;o. — P? da mi ne znam što rekneš o sebi, ja i opet znam, da si li dobar. Eto, dobar si, pa gotovo. O to;n me ni.ko ne može razuvjeriti, pa niti sam ti. Pavao je zašutio. Di.ala ga fa njezina silna vjera n ujega, koja ne traži nikakovih dokaza, nkakovih činjenica, a opet mu se činilo, 'da je preduboko zagreea o, a da bi se još mogao dići. I 'dok mu je Veiinka poiako gladila vlasi i če!o, vođila se žesloka borba i v. medju dva Pavla Mihelića. Jedan je bio sre an; nišfa n'Je mi'slio, ništa želo, samo je osj'ćao đvi « tople, lagans ruke, ka.ko mu prolaze četom i kosom. Sasvim se sm.rio. SlO/io je ruke, nasionio g.avu na oslon sio!..a £ t&ko zatvorenih očiju htio bi čekai dok prodje vječnost. A dragi? Dragi je b'jesnio, Iomio se, ki'dao, urlikao — i pobi,edio prvoga. — Bježi! kriknu Pavao i od.ine Velinku od sebe. — Bježi, da ne učinim nel'to, rad čega'bi se morao kajatil Pogled mu je prekrila crvena okprena i on nije viže razbirao crte Velinkina lica. Dragoga je đaua Pavle Mihelić blie jed i slab još od bolesti čekao na kolo-

dvoru vlak koji će ga pon j ti u njegovo novo ob.taval š.e. U ruJ mu je mali kovćežić, njegova rubenina, a u g.cu njegov zLodiih. Samo to 'đvoje ponio }e sa sobom. I nastavit će borbu na život i smrfc. >

Razne vijesti Na koju se daljinu može telefonlratl bez žlca? U. 1915. uspjelo je telefoniranje bez žica (radiotelefonija) iz sjevernoameričke postaje Arlington u San Francisco, t. j. na daljinu od 4500 km. Pojedine su riječi razumjeli čak u 9000 km udaijenoj postaji Honolulu. Prerna kasnijim je vijestima uspio telefonski saobračaj kroz daljinu od 8000 km, izmedju Arlingtona i Eifflova tornja u Partsu. Pokuse su izvodila društva American Telephone Telegraph Co i Westem Electric (Bell TeLephone) Co. Ovaj je uspjeh vanredno velik, jer je prije rata bila moguća radaotelefonska veza tek na daljine do 1000 km. Stručnjaci drže, da su kod spomenutih pokusa bile vrlo povoljne klimatske prilike, te da se Ijeti ne bi mogile tolike daljine premostitL U praksi su se ovim izumom osobito poslužili u Sjevernoj Americi, gdje su na obalama Atlanskog i Tihog oceana uredili mnogo postaja, koje podržavaju vezu s ratnim brodovima. U Francuskoj su pokusa radi načinili radiotelefonske uredjaje na zračnim lijetalima, pa drže, da će ovakva uporaba biti vrlo korisna, kad se jednom uvede redoviti zračni promet. Radiotelefonija se isplaćuje samo na velike daljinei s razicga, što su dugi telefonskl vodovi s nužnim specijalnim uredjajima mnogo skuplji od uzdržavanja stalnih radiotelefonskih postaja. PosJije ovih uspjeha drže, da će već u skoroj budućnosti ovaj izurn imati važnu uporabu za prekomorsko odašiljanje vijesti. ,.Pr.“ ftodpamai* profaam, •u^m^MATTOMIei GIESSHUBLER ClSTA PRIRODNA ALKALiCNA Relnflcii Hattonl đ. 1 Eeč t KarlsM Giavno skladište za Srbiju: U vojnom prometu stojeća Ljekarna Protić, Beograd Kralja Miiana uiica 87.

te IzmSI« ona dama, ko|a (o5 «vl|ek ne upotrehl'ava Diana Alabaster puder i crfcme, da bude lljepa. Mala doza U1 lonćić K 2.—, vellka doza ill toaćić K 4.Posvuda ae moSe dobltt. Glavno pmdavalfne* ,,Diana“ Handels A. G. Budapest V. N&dor utca 9. 10

s u u punom jeku revolucija, koja je stala prijestolja kralja Louisa Phi1 i p p a (Luja Filipa), (koji je opet 1 sam revolucijoin, — t. zv. julskom revolucijom 1830. godine — bio došao na vladu), a kojom je Francuska po drugi put postala republika. Od početka četrdesetih godina prošl6g stoljeća bila je u Francuskoj nastala žestoka borba za .proširenje izbornog prava i druge slobodoumne reforme. To'm se narodnom zahtjevu u prvom redu protivio miniStaf Q u i z o t, koji je već od 1840. godine bio duša vlade, dok je 1847. godine najzad konačno kao ministar-predsjenik stupio na čelo kabineta. Ouizotov režim učinio je. da je narod omrzo nekada tako omiljenog kralja Louis Philippe-a, ,,kral}a-gradjanina“, kako su ga nazivali zbog njegove skromnosti ! njegovog đemokratskog ophodjenja. lAgitacija je iz godine u godinu postala sve žešća, a vremenom su se i slobodoumni monarhisti, tzv. „dinastička ,opozicija“ (npr. Odilon Barot, docniji predsjednik republike i čuveni istoričar T h i e r s i drugi) udružili radi sajedničke borbe sa republikancima. Pošto je Ouizotov režim bio znatno skučio siobodu zbora i dogovora, to su poiitički sastanci priredjivani u vidu »vellkih zajedničkih banketa. Od jula do Idecembra 1847. godine održano je sedamdeset takovih banketa. Tako su bili opozicijonari 12. pariskog sreza lebrtiara mjeseca 1848. godine zakaeall takvu jednu veliku političku veče* ru. ali je ylađa preko policjie zabrani.

Priredjivači pak uprkos zabrane razašlju pozive na banket za 22. februar. Vlada je bila prikupila grdnu vojsku u samom Parisu i njegovu okolinu, pa je silom spriječila održavanje banketa. U vezu s tfme izbili su prvi veći nemiri. Velike grupe manifestanata, na njihovom čelu studenti i radnici, išli su kroz prijestonicu vičući: „Dolje Ouizet! 2ivila reforma!" (tj. izborna reforma). Istog je dana pomenuti Odilon Barot u skupštini podnio prijedlog, da se optuži vlada, koja je, reče, „Izdala francusku narodnu čast“. Toga dana vlađi je još pošlo za rukom da uguši nemire, a sutradan je Ouizot podnio ostavku cijeIoga kabineta. Sav je Paris likovao. Sada je izgledalo, kao da će se sve lijepo svršiti. U veče je grad svečano iluminiran, a svijet je kao i obično u masama šetao ulicama, diskutujući povoljni preokret u političkoj situaciji. No kao toliko puta u istoriji, i ovdje je puka slučajnost za čas uputila razvoj dogadjaja drugim tokom. Oko jedanaest satl neki zanešenjak ili hidak ispaii jedan metak na nekl vojni odred i ubije jednog vojnika, na šta vojska odgovori plotunom, od koga poginuše 23 Iica. Medju narodom izbi strahovito uzbudjenje. Agitatori položiše leševe poginuiih gradjaria na nosila, pa ih na čelu grdnih povorki manifestanata pronesoše kroz sve življe krajeve Parisa. Na sve strane odjekivali su uzvici „Osveta!“ Oradjani pohitaše oružju i počeše na sve strane da dižu barikade. Tako osvanu sudbonosni 24. februar, Sada

se više nisu Čuli uzvici „Živila reforma!" već se na sve strane orilo ,,Živila republika!" Redovna vojska bija je već premorena neprekidnom napornom siužbom još od 22. februara. a gradjanska „narodna garda“ prišla je pobunjenicima, kojl krenuše putern kraljevskog dvorca, tzv. Tuiieries-a, gdje se razvi krvava borba. Louis Philippe se odreče prijestolja u korist svoga unuka i pobježe preko Havre-a u Englesku, gdje je ostao do smrti (umro je 26. avgusta 1850. godine u zamku C1 a r e m o n z u). No masa se time nije zadovoljiia. Prodrla je u dvoranu narodne skupštine, pa je tamo na njen zahtjev obrazovana privremena vlada, kojoj je predsjednik bio čuveni pjesnik L a m a r t i n e, a članovi dijelom republikanci (Arage, Cremieux, GarnierPages), dijelom socijallsti (LedruRolin, Louis Blanc i radnik Albert). Nova vlada odmah se sastane u opštinskom domu, gdje još lstog danaproglasi repubiiku i raspiše izbore za veiiku narodnu skupštinu, koja je trebala da odluči o budućem francuskom ustavu. 28. februara ustanovljene su narodne radionice za 120.000 besposlenih radnika. Odbijen je socijalistički prijedlog, da se kao državna zastava usvoji socijalistička crvena zastava, a 16. aprila viada je energično suzbila krajnje socijaliste. Ustavotvorna skupština, izabrana na osnovu opšteg prava glasa sastaia se 4. maja. Na mjesto privremene vlade primio je rukovodjenje dražvnhn poslovima: jzvrsnlskuR~

štinski sabor, u koji su ušli: Lamartinc, Arago, Ganrier-Pages, LodruRollin i Marie. Zbog zatvaranja narodnih radionica i naredjenja, da se svi besposleni radnici protjeraju iz Parlsa u mjesto rodjenja, dašlo je 24. juna 1848. godrne do strašnog radničkog ustanka, koji je generai Cavaignac ugušio od 24. do 26. juna (Junska bitka") u moru krvi (preko 10.000 mrtvth. dva generala poginula, petorlca ranjeno; pariski arhiepiskop (nadbiskup), A f f r e, poginuo je u mo>mentu, kada jc prišao jednoj barikadi, da lijepLm riječima skloni pobunjenike, da se smire. Na izdisaju je rekao: „Daj Bože, da moja krv bude posljednja, koja se mora proliti u medjusobnoj borbi!“). Najzad su 26. juna trupe zauzećem predgradja Saint-Antoine vaspostavile mir I red. 28. juna postavljen je general Cavaignac za šefa izvršne viasti; skupština je riješila, da se predsjednik republike ne bira u skupštini, već opštim narodnim glasanjem. Kao što je poznato, na tom opštem narodnom glasanju udružile su se, kao što to često biva, obje krajnosti: s jedne strane udruženi monarhisti (ro-jalisti i bonapartisti) I katolici a s druge strane sodjalisti protiv republikanaca l tako bude 10. decembra 1848. god. za predsjednika republike izabran princ Louls Napoleon; kao što smo već ranije u više maha izložili, Louis Napoleon učinio je za nepune četiri godine kraj republici i proglasio se kao Napoleon III. za cara,

PREGOVORI SA RUMUNJSKOM. Bugarski delegati otputovall u Bukurešt Kb. Sofija, 23. februara. Bugarsko izaslanstvo otpytova!o je danas u Bukurešt, da učestvuje kod pregovora za mir sa Rumunjskom. Vodja je izaslanstva ministar linansija Tončev, kojijeBugarsku zastupao I na bukureštanskoj konferencijl 1913. godine. Dalje pripadaju izaslanstvu? prvi potpredsjednik sobranja, Momčilov, jx)slanik Kofov, general T a n t i 1 o v i predsjednik M i I e t i ć. General Tantilov nalazi se već u Bu« kureštu kao vojnički zastupnik Bugarske. SOVJET RUSKIH NARODNIH KO* MESARA ZA NEODLOŽNO ZAKLJUCENJE MIRA. (Naročld brzoiav .Beosradskth Novlna“.J . Rotterdam, 23. februara. ,,D a 11 y N e w s“ javlja iz Petro« grada: Sovjet narodnih komesara iz« javio se sa 1 glasom većine za mir f Trockij koji je ispočetka bio za nasta« vak rata do skrajnosti, prešao je izne» nada na protivnu stranu, čime je odiu* ka pala u korist mira. U gradjanstvu ( nepolitičkom . stanovništvu vladal zbog toga sveopšte veselje. KAPITULACIJA PETROGRADSKE VLADE. Utisak u Francuskoj. Kb. Bern, 23. februara. Vijest, da je ruska viada prihvatila brest-litovske usiove za mir, primIjena je od većine francuskih listova sa ogorčenjem. Zaključak boljševika je logičan i odgovara njihovim teorijama. U prkos toga se držanje boljše-i vika najstrožije osudjuje. Kapitulacija je golema tako, da joj nema ravne i| cijeioj istoriji. JANUŠKIJEVlC UBIJEN. (Naroćld brzotav „Beozradsklh Novtna*'.J Rofterđam, 23. februara, Rraterov ureil jav ja £0- ov. mj., đit * 1 je bivši ruski načelnik general! og stcžo, ra jana^kievi'ć ubijen ol crveriih gir< disto. Januškiević je bio načelnik ru'kog gla\mog stožera u počelku rata i premai iskazima na Suhomlinovljevotn p.ooesu' jeđan od glavnih krivaca ra'a. NOVA POTAPL.IANJA. Kb. Berlin, 23. februara. Wolffov ured javlja: Novf „odmornički uspjesi na sjevernom bo« jištu: 18.000 bruto registrovanib tona, Medju potopljenim brodovima nalazio se jedan veliki parni brod od prekoi 10.000 bruto registrovanih tona, prema izgledu sličan engleskom parnon( brodu „0 r a n a“. iNačelnik admiralskog stožerri tnomarfce. OSTAVKA GROFA SZEPTICKOG. Kb. Lublin, 23. februara, Generalmajor grof S z e p t i c k I đignut je r,a svoju molbu sa svoga mjesta kao generalni guverner. . Vod-i stvo vojne gubernije preuzeo je gene-( ral pješadije L i p o t s a k. ENGLEZI OSTAVLJAJU PETROGRAD. Kb. London, 23. februara« Reuterov uved javlja: „Timđii su“ javlja^u iz Petrograda 21. ov. mj.s Clanovi bril.ske koionije, kc j se još nalaze u Petrogradu, nalaze se u veiikoj brizi i strahu, pošto se sa sigur-*' nošću računa, da će Nijemci na^ staviti svoje nastupa. j sv • do? Petrograda. Englezi, k<ji žele ođmahf da ostave grad, upiavo jur'šaju u brrskal poslajistvo. Svi su ens'e-ki pada' ici, koji stoje u vojtiičkoj dobi, a kojl sa iz izvjosnih razloga hiii od službe oslobotljeni, dobik su naiog, da u roku od 6 sati budul spremni na ođlazak. 1 diugim je engle« skim podanicima preporačeno, da ćim skorije ostave zem'ju.

Zvanične objave OBJAVA. 1. marta o. g. otvoriće se u Va* trogasnoj ulici br. 12 trorazredna op-< štinska trgovačka akadetnija. Treći ćef razred medjutim u ovoj školskoj godini biti tek onda otvoren, ako se za] nj javi najinanje 15 učenika. Dječaci i djevojke, koji su svršill 4. razred koje srednje škoie, moguj biti primljeni u prvi razred. U 2., eventualno 3. razred biće prhnljen! takvi dječaci i djevojke, koji su svršili 1. odnosno 2. razred trgovačkei akademije u Beogradu iii njoj ravnopravnoj trgovačkoj školi u Monarhiji.' Izuzetno mogu u 1. razred biti primljeni i takvi dječaci i djevojčice, koji suf svršili tri razreda koje srednje školo a do konca se februara o. g. podvrgnu fcpitu iz Četvrtog razreda na c. i reainog gitnnaziji lli privatnoj ženskof realnoj gimnaziji. Upisivanje će se vršiti 27. ili 28.» o. m. u školskoj zgradi. Reflektantij moraju kod upisa donijeti sa soboni svoje isprave. ^ C, I k. vojna glavna gubernlia u Srbiil