Београдске новине

Br. 64.

Izlaze: dnevno u jutro, ponadjeljkom poslile podne.

Pojedinl brojevi: Ulaagrtda I u krajnlma ti;aj|a4autla •0 ■. I kr. Citag« cljini *0 . , , V ■Mirkljl

MjeaeCna pretplata: 8SB6-“•????:;& U Inutmutn

Ogtatl po oljenlku.

Urednlštvo: BEOGRAD, Vuka Karadžlća uL broj 10. Telafon broj 83. Uprava I prlmanjo pretplata Topllčln vense broj 2t.>Taloron br. 28. Prlmanje oglaaa Knoza Ulhajla uL broj 38. Talefon bro| 243.

BEOGRAD, petak 8. marta 1918.

Godina IV.

Sibir - republika. Potpisan ugovor o miru izmediu NiemaŽke I Finske. Sporazum izmediu Amerike i Japana o iapanskoi intervenciii u Sibiru.

Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Be5, 7. marta. Nikakvih naročitih dogadjaja. Načelnik glavnog stožera.

Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva 'Kb. Berlin, 7. marta. Front pri.iestolonasljednika Ruppfechta bavarskog: Sjevero-zapadno od D i x m u i d a zarobila su jurišna odjelenja u čarki u dva belgijska zaseoka 3 časnika, 114 vojnika i nekoliko mašinskih pušaka. Na mnogitn odsjecima oživjela }e topnička paljba. Odbijeno je nekoliko engleskih izvidjačkih napadaja. Front njemačkog prijestolonasljednika: Francusko topništvo razvilo je na mnogim mjestima fronta živahnu djelatnost. Sjevero-zapadno od A v ocourta prodrla su judšna odjelenja đuboko u francuske položaje i‘ vratila se poslije žestoke borbe i razorenja mnogili skrovišta sa 27 zarobljenika. U v&zdušnoj borbl oboreno je juče 19 lieprijateljskih letilica i 2 Ukotovljena osmatračka balona. Kapetan vitez T u t s c h e k izvojevao je svoju 26. vazdušuu pobjedu. Bacanjem lx>mbi na jednu bolnicu u Tourcolng ubili su engleski avijatičari mnoge francuske stanovnike. Na ostalim bojištlma ništa novo. Prvl zapovjednik glavnog stana oi. Ludendorffr Prethodni mir s Rumunjskom Juče je u Bufteji izmedju zastupuika četvornog saveza i rumunjskog predstavnika došlo do prethodnog sporazuma o miru. Ma da taj ugovor sa pravničkog gledišta još nije bezuslovno izvršan, to su njime ipak utvrdjene glavne osnovice za konačni mir. Jugoistočni susjed austro-ugarske monarhtje u glavnom je pristao na uslove pobjednika i osim toga je odlučno izjavio, da je voljan, da u roku od petnaest đana dodje do konačnog sporazuma. Obje ove činjenice — s jedne strane, što su Rumunji usvojili uslove svojih dosadašnjih neprijatelja, a s druge strane, što su fzrazilt čvrstu volju za mfr u vezi sa jasno opređjeljenim rokom sigurno su jemstvo za to, da če i trećim zaključenjem mira konačno bitl završeno ratovanje na istočnom boiištu. Time je u korist te kraljevine odlučena borba, koja se posljednjih mjeseci vodila oko budućnosti Rumunjskg. Sporazumne su sile velikom upornoŠĆu još u dvanaestom času pokušavale, 'da utiču na svoga potpuno usarnljenog 1 vojnički gotovo sasvim nemoćnog saveznika, ne bi li ga spriječile, da konačno istupi iz njihovog kola. Nafočito je Engleska, koja se u svom današ-

PODLISTAK Zvonimir SvJetloborski: Moje prve rane Na 12. kolovoza 1914. krenuo je uz veliko oduševljenje pučanstva vlak sa trećim bataljunom naše pukovnije na rusko ratište. Svuda oduševljenje, svuda mahanje rubaca, cvijeće ... i želja da se sretno povratimo. A kad bi vlak krenuo iz koje stanice, giedali su svi za njim s nekim strahom i poštovanjem, dok im je iz očiju sijevalo neko ipitanje. Ovi idu tamo ... na Istok, gdje 6e se dogoditi nešto veliko. A ono nešto veliko svi smo mi napeto očekivali, kad smo prolazili vrhunce Karpata. Tu je svak zurio na daleke poljane Oalicije, da vidi svetu zemlju, gdje se ima to veliko da dogodi. Nedaleko tvrđjave Przemysla ostavili smo vlak, da krenemo dalje protiv neprijatelja. Nekoliko smo dana ostali u obližnjim selima i — čekali smo. Napeto smo slušaii, da čujemo prvi topovski hitac. U večer smo sjedili I razgovarali dugo I svaki bijaše prožet jednom željom — da što prije dodje do bitke. ^ Na 20. kolovoza krene napokon naš zbor pod 'zapovjedništvom tada Još generala infanterije Borojevića protlv Tomaševu. Niskim brdima srednje GaIicije marširala je kroz sve doline ona divna prva vojdca. Cvljet svih naroda.

njem nezgodnom položaju kao davljenik hvata za posljednju slamčicu, uprkos sve svoje prividne, izvještačene rezignacije sve nanovo sirenskim glasom zivkala Rumunjsku. Britanija sw pri tome služila najjevtinijim obećanjima. medju kojima je bilo najglavnije uvjeravanje, kako će se sudbina malih narcda odlučiti prilikom zaključenja opšteg mira. U svojoj nevolji, Velika se Britanija nadala, da će joj poći za rukom, da slcloni Rumunjsku, da učini ono, što sama Engleska u toku svoje istorije nikada nije učinila, na ime, da ostane uz svoje saveznike, pa ma to više i ne bilo u njenorn vlastltoin političkom interesu. Engieska je torryevska vlada u ratu za špansko prijestolonasijedje sramno žrtvovala interese svojih saveznika, otpočinjućl potajno da pregovara sa Louisem XIV. Današnji engleski diržavnici ne zaziru ni od falsifikovanja istorije, da bi zaklonili tako sramne inomente u istoriji vlastitog naroda. Tako je na primjer Balfour onomad u govoru, kojim je branio britansku spoljnu politiku otišao toliko daleko da tvrdi, kako je Velika Britanija spasla od propasti Prusku, time što se u inteiresu evropske ravnoteže borila protiv Napoleona. Da li je pak Engieska zbilja ikad doprinjela spasavanju Pruske, može se ocijeniti po drugom jednom istorijskoin primjeru, na ime po činjenici, da je Engleska u teškom času ostavila Frieddcha Velikog na cjedilu. S toga nije bilo pametno od Engleske, što je samu sebe iznijela kao primjer savezničke vjernosti i što je izdala mjenice za budućnost, koje ona prema sadašnjem stanju stvarf nema mogućnosti. da ikada isplati. Zlatna brda, čijim su sjajem htjeli opsjeniti mjerodavne u Jašu, bila su bliža mjesecu nego II zemlji, a engleska su obećanja u neku ruku potsjećala na famozni sporazum, što su ga lanjske jeseni našli za shodno zakliučiti prognani državnici Pašić i Bratianu o budućnostl dunavskog puta, na kojemu su svečano zabraniii put neprijateljskim brodovima. Ovakve stvari kao šaljive epizođe spadaju ti arhivn anegdota iz svjetskog rata. ’ Zaključenje tnira predstavlja najpametniji ishod, što ga je rumunjska kraljevina mogla naći iz zabluđa svoje mahnite politike. Uslovi, što ih je postavio četvorni savez, moraju so u mnogo pogleda smatrati ueobično umjerenim, što tim više pađa u oči, ato sebi nešto predstavimo obrnuti slučaj i zamisli, kakve bi uslove priiikom pregovora o miru postavila Rumunjska u slučaju, da je ona pobije>dila. Koliko bi se u tom slučaju ta zemIja povela za politikom osjećaja 1 kakvi bi ponižavajući po monarhiju bili njeni uslovi. Posljedice, koje bi sa sobom donijela takva mogućnost, najbolje karakteriše današnje držanje Ita-

divno izvjeižbana, divno opremljena, a prožeta jednim duhom: samo naprijed. Kao moćna silna bujica srfala je ta velika snaga put Istoka, gdje se sraziše dvije velike sile. Hrleći naprijed svi očekivahu ono nešto veliko . . . Šta će to biti? . . . Nitko nije znao, ali doćl je moralo. Usprkos velikoj žezi i napornu putu malo ih je zaostajalo. Naprijed, samo naprijed! . . . 25. kolovoza u veče približavali smo se granici Ruske Poljske. Granica prolazi ondje hrptom brijega, a iz daleka vidjeli smo na brijegu golem hrastov stup sa carskim rusfcim grbom medjašni znak. Cijela okolica bijaše kao posuta sitnim pijeskom, a zapada* juće suiice bojilo je sve divnom grimiznom bojom. Neko veliko čuvstvo obuze svakoga. Na vrhu pokraj medjašnoga stupa razvije stjegonoša pukovnijski stijeg, Glazba zasvira himnu. a stotinu grla klicaše: „Poljska će biti slobođna“. Ondje smo se odmarali. Momci se bace na veliki ruski hrastov stup. Velik bijaše i Čvrst, no pri zemlji sagnio. Doskora se nagne i pao . . . Nije li to bio simbol umirućeg ruskog carizma? . . . Još iste večeri javile su nam konjaničke izvidnice, da je neprijatelj u pravcu mjesta Pavlovke. Odmah smo krenuli dalje i hodili do jedan sat u noći. Onda smo na otvorenom polju legli. Poljske straže čuvale su bataljune. Ali nitko nije mogao da spava. Sutra će biti prvl boj. Sutra marn doći otto nešto veliko ...

lije, koja je više nego jednom katastrofalno potučena, dok je njeni prijatelji kljukaju istim maglovitim obećanjima kao Rumunjsku, a koja još jednako uporno sanja o zavojevanjima, kakva bi priličala samo potpunom pobjediocu, Poslije prethoduog mira sa Rumunjskom u pravu smo, da pitamo: na čijoj se strani opaža prava uvidjavnost i razumna umjerenost — da li kod središnjih vlasti ili kod njiliovih neprijatclja? Mir sa Rusijom Velild sovjet za ratifikaclju ugovora o miru. Kb. Berliti, 7. marta. Kako ,,V o s s i s c h e Z e i t u n g“ juvlja, može se smatrati kao pouzdano, da će u velikom sovjetu u Moskvi 12, o. mj. biti velika većina boljševika za ugovor o miru. Osudiće se postupak Nijemaca, ali će se izmiriti sa stvarnim činjenicama. Poslanici vrlo đobro znaju. da je sva sila i opstanak sovjeta, kao i boljševičke vlade nerazdvojno vezan za ugovor o miru. Poslanlci sporazumuiii sila otputovall Iz Petrograda. Kb. London, 7. maria. Keuterov ured javlja iz Helsingforsa: Ovamo su prispjeh engleski Oipravnik poslova u Pctrogradu LindJey, drugi tajnik Bruce, treči tajnik Brooks, puko\mik Tliormvillo, drngi članovi engleskog poslanstvn i raznih engleskih imisija, francuski poslanik Nonlens i tnjegov stožer, kao i osoblje portugalskog, belgijskog i grčbog posifiris . a. Oko 60 članova brilanske kolonije siigil sn islim vozom. Talijansld otpravmlk poslova u Petrogradu i đrugi talijanski điplomati kao i vdše brilanskih podanika. spriječeni su zbog pasoških teškoća da otputuju. Iste poteškoće nastale su i za francusko poslanstvo. Engleski konz® W ooiJ noii s e, engleski potkonznl Ma cklic i 'dopisnik ,,Times“-a u l'usko-turskom ratu Debren ostaju u Petrogradu i uzimaju lu zaštitu zaostalu englesku koloniju od više stotina osoba, ponajviše žena. Lockhart, koji je uređovao kao generalni konzul lu Moskci, ostaje u Pelrogrr.du kao nezvanični dopisnik Obustavljena ncprijateljstva. Kb. Stockholm, 7. marta. Po jediioj Havasovoj vijesti iz Petrogracla od 5. o. rn„ rusko izaslanstvo sc tog dana vratiio iz Brest-Litovskog, a u veče će podnijeti izvještaj izvršnom odboru sovjeta. Sadržina ugovora o miru će vjerovatno biti odniah obnarodovana. Prema posljediijim izvještajima neprijateljstva su na svima mjestima obustavljena. Na sjevernom frontu Nijemci su se zausta-i vili na liniji Navra—Pskov—VitebskMobiiev—Orša. Već rauim jutrom jašila mimo nas jedna konjička četna divizija sa svojim topništvom. Malo zatiin pozove nas zapovjednik bataljiuia, da nain mirnim glasoni zapovijedi. Neprijatelj je tia brdu pokraj mjesta Pavlovke i izgradio je u noći slabe opkope. Mi ćemo navaliti . . . Moja kompanija intala je da štiti desno krilo. Odniah fcrenu naše izvidnice, a oko 6 sati jutrom krene već za boj razredjen bataljun. Svirna nam je bilo čudno svi smo čekali lia nešto veliko, a činilo nam se zasada kao da smo na vježbalištn. Svl su hrliii naprijed, svak je htio da prvi nešto doživi. Uto se vrati jedna izvidnica; jedau od momaka bio na ruci ranjen. Svi smo ih znatiželjno i zavidno gledali i iz očiju htjedosmo im pročitati što su vidjeli . . . Dalje . . . dalje . . . Nad glavama začujemo šum 1 zatim jak prasak... Prve šrapnele. Svak se ogledao za onim bijelim oblacima. Odmah zatirn začujemo silnu paljbu pješačkih pušaka, zatim raukli tutanj topova. BataIjun, koji je lijevo od nas napredovao, nasrnuo je na neprijatelja. Paljba je bivala sve bliža I Iijevo krilo bataljuna navali takodjer. Svi su samo vikali: Nai>rijed . . . naprijed! U to zazuje prva taneta pušaka nad našim glavama, a svak se nehotice za njima okretaše. Iza malog humka legosmo na kratak odmor. No uvijek nam se činilo, da smo na vježbalištu. Sve Jače zujala taneta. Pred na*

Japanska intervencija u Sibiru Američko stanovište. Kb. New-York, 7. marta. Reuterov ured javlja: Dopisnik ,,A s s o c i a d e t P r e s s e“ javIja iz Washi‘ngtoiia: Produžuje se razmjena misli o japanskoj akciji u Sibiru. Načelno ne postoje nikakve nesuglasice izmed'ju Japana i sporazumnih sila ili izmedju Japana i Sjedinjenih Država, i ako Sjedinjene Države nisu dale svoj formalni pristanak preduzeću, koje će se izvršiti, a vjerovatno ga ne će ni dati. Mjerodavni u „bijeloj lcući“ su neraspoloženi povodom vijesti, koja se u utorak rasprostrla, da je dato ovlaštenje za obnarođovanje izjave, prema kome Sjedinjene Države nisu saglasne s držanjem, koje sporazumne sile zauzimaju prema japanskom projektu. Oni tvrdie, da za takvu izjavu ovlaštenje nije dato, osim za onu, da Sjedinjene Države nisu dale sivoj pristanak na akciju, lcoja se sad još nalazi u ocijeni. Jezgra, u kojoj se, kako se veli, siažu sve stranke, u tome je, ako bi se njemački utjecaj u Sibiru osjetio na opasan način il1 doveo do opasnosti da se izgube zalihe u Vladivostoku, Japan dobije ovlaštenje radi preduzimanja potrebnih vojničkih mjera za izvršenje svog zađatka, za održanje mira na krajnjem istO’ku. Misli se, da se zna, da se samo o tome razilaze mišljenja, kakve se mjere lmaju preduzeti, đa bi se Japanu pri talcvom poslu dala pomoć. Državni ured je izjavio, da u pogledu Sibirije nfje od Japana dobio nikakvog neposrednog predloga. Medjutim se zna, da je ured posredovanjem Velike Britanije bio potpuno upućen u japanske planove. Polložaj je sada ovaj: Japan zna, da saveznici potputio odobravaju ntiegovo upletanje u Sibiriji, ako je to potrebno za izvršenje njegovih obaveza. Što se tiče Sjedinjcnih Država, njeni funkcijonari misle-, da njihov zvanični pristanak' nije u toj stvari potreban. Poslije svega, što se doznaje iz pbuzdanog izvora. misli se, da se ovo držanje mora rastumačiti, da bi se odmah na razgovjetan način razumjelo, da se položaj Japana potpuno tačno shvaća, da bi se tako spriječio svaki nesporazum u adnosima obadviju đržava, čak ako i iiema formalnog pristanka Sjedinjenih Država.

Pođmornički rat NOVA POTAPLJANJA. Kb. Berlin, 7. marta. W r o I f f o v u r e d javlja: Njemačke poditioinice su ponavo uništile na sjevemoni ratnom poprištu trgovačko neprijateljsko brodovlje u zapremini od 21.000 bruto registrovanih tona

ma u malenu šumicu pade liekoliko granata. ,,Naprijed!“ viknem sada mome vodu, a svi momci skoče kao jedan za mnom ... Paljba je postajala sve Jača. Začujem slab krik... no samo naprijed... Kraj jednoga stabla ležaše jedan prostrijeljenih grudi. Prvi mrtvac... Šamo daije, naprijed. Na obronku .maloga brijega Iegosmo na otvareno polje. Ja dadem zapovijed i momci započmi s paljbom, mirno kao na vježbalištu. Neprijatelj je bio udaljen od nas neko 1800 koraka i ležao na suprotnom brijegu. U dolini medju nama tekao je duboko usječen potok. Oledao sam kroz dalekozor. Momci su dobro pogadjali. Naša taneta pađala su oko neprijateljskih pozicija, što se moglo ustanoviti po prašini, koju svako tane u suhoj zemlji digne kad padne. I oko nas se prašilo peprestano. Mašinske puške počeš© na nas udarati. Dra-tri koraka pred nama udarala su taneta. Uto opazim. da je iza šume, koja je bila desno od nas, smještena neprijateljska baterija. Htjedoh je osvojiti. ,,Naprijed!“ zavičem opet, i svi potrče za mnom.., Skoče u potok ... preko vodo... dalje prema šumi... I Činilo mi se, da nitko ne pada od taneta. Na rubu šume zastanemo maio, da odahnemo. Pošaljem naprijed dvije izvidjačke patrule. Šuma je bila najprije svijetla. no više prema brdu puna šikare.

Medju uništenim brodovima bili su cngleski oružani parni brod ,,Whita Cour“, 3680 tona, s jednim oružanint parnim brodom za prenos uglja, da'ja dva oružana parna broda od 4000 I 3000 tona. Jedan parnf brod nosio ia mineralne rude i drvo za Englesku Ovi su tispjes! postignutl većim dijelont u irskim vodama. Načeluik admiralskog stožeraš aornarTeo.

Slobodna Finska Ugovor izmedju boljševika i helshigforške revolucijonarne viade. Kb. Stockholm, 7. marta. Kako lijevokrilni socijalistički list ,,P o 1 i t i k e n“ doznaje, potpisan je L marta u smoljnskom institutu ugovor, k o j i m s e u r e d j u j u o d n o s i i zm e d j u E i n s k e i R u s i j e. Rusija ustupa sve nepokretnosti, kao što su?, zgraide, fabrike, brzojav, željeznice, pod zabranom stavljene brodove, tvrdjave i područja Ledenoga mora. Finska ustupa željeznicu od Volkasara do Petrograda i brzojavni kabel za Ru* siju. Tvrdjava Ino postaje ruska. Ru* sija daje finskim radnicima sva prava, Finska stvara Rusiiji olakšice. Osim toga povlači Rusija odmah svoje četo iz Finske. Brzojav je potpisan od odjeljenja finskog narodnog komesarijata za spoljue poslove. Wolffov ured vell na avo: Stvar se tiče očevkkio ugovora izmedju ruske i socijalističke pro tuvlade u Hclsingforsu.

Uspostavljanje nezavisne sibirske republike? (NaroSltJ brzoiav „Bcosradskth Novtna“.J London, 7. marta. „Central News“ javlja iz -Tokija: Po jeđnoj vijesti „Hotsi Slmb u“-a u Pekingu se vode pregovori o nspostavljanju nezavisne sibirske republike. Pregovorl su, kako se javlja, već završeni. Predsjednik nov® republike će biti knez Lvov sa sjedištem u Charbinu. Sa Balkana GRĆKA. Ogorčeuost protiv Veuizelosa. Kako javlja „Agenee He 11 euiq u e“, pojačali su zaključak mira 3 Ukrajinom i prve vijesti o mirovnim pregovorima s Rurmmjskom veliku uzbuđjenost grčkoga naroda protiv Venizelosa. U vladinim krugovitna vlađa u prkos prividnoj spokojnostl f o r malna panika. Pronose sa najčudniji glasovi. Govori se o mogućnostl velike ofeuzive četvornog saveza protlv Soluna a računa se na ultiinatum Grčkoj, čim se zaključi mir s Rumunjskom. Nu narod je uvjeren, đa se središnjia vlasti ne će nikada upuštati u pregovore sa sadašnjom vladom i da će kao prvi uslov postaviti uklanjanje Venizelosa, uspostavijanje ustava 1 zakonitog režima. Nije dakle nikakvo

Odmah iza izvidnica prošli smo 1 mi. Groevito su momci držali puške 3 natakmitim bodovima. Ja sam povukoh pištoiju. U šumi nastade silna lomljava. Granate su udarale i lomile granje. Začuje se krika. Momci jedne iz-< viclnice dotrče natrag ... nastane silna paljba... Moji se momci sakupe oko mene ... Momenat je bio kritičan. ,,Naprijed!“ zapovjedim, skočim i... osjetim u glavi silnu bol. smrači mi se I srušim se ... Ne znam kako sam dugo onesvješten ležao. Kad sain se probudio, vidio satn desnim okom svuda krv... Opipam čelo, nad lijeviin okom taknem ranu. Krv je zastala i nisam mogao lijevo oko otvoriti. Moj dalekozor, pištolja i zemlja ispod inene sve, svc, bilo je puno krvi. U dolnjoj čeljusti oćutim Silnu bol..., sve nateklo i svuda krv. Držah, da mi je čeljust razmskana... Osjećajući veliku žegu ujedno sam osjećao, kako mi sve šumi u ušima. Ogledam se. Pokraj inene ležao moj podčasnik razbite glave i sav u krvi ogirezao. Sve mi se činilo crveno... sve krv... Ja sam gledao ono nešto... ono veliko... gledao sam smrti prvi put otvoreno u oči... Oko mene sve je zujalo i činilo mi se tako čudno. Zar bitka nije prestala? Nisu li ljudi vidjeli ono — veliko? Ne, vi to ne ćettf pojmiti, koji niste smrti u oči gledali, koji niste ono veliko doživjeli. Vl svi ne ćete pojmiti rata . . . Nikad. nikad ne ćete pojmiti ono veliko, koje nas u času za godine ostari, koje nam otvori oči u nedogtedne daljine.