Београдске новине

Strana 2.

Nedjelja

fiEOORADSKE NOVINE

17. narta 1918.

broi 78.

težnjii, <la s« đokopa vei:kih *a!:ha Ruaije. Njemučka je uv jek težila da i aziva ftemir« u straniin zemljama i da radi p:otiv njihovih vlada, pa je tako radila i u ftusiji. NjcmaČka će možda opet U svoj fomii n^postavi 'autokraciju u Ru#iji, zato gru gporazumne sile prisi j ne, da Rusiji pruže pomoć u ovoj naročitoj holesti, L j. u njemačkoj bolesti. Ta popioč nije ni Invazija ni pljačka. Ono, što »ile sporazuma žele, t» je, da Rus ji poftjognu, da prekuži krizu.

Engleski ultimatum Holandiji Njetnačka ćt preduzeti protiv mjere. Berlin, 16. marta. „Taglische RundBchau“ piše: Dltimatum najjasnije osvjetljaia nevolju Engieske. — „Lokalanzeiger" pišc K i naslovom „Vrhunac bezojrazlun.a ‘: red svega onoga što je Grčka morala toretrpiti, ovake bezobzirne nasiine po.ifcke nije još nikad bilo. Ćetvornom spora|mmu je osim toga vrlo dobro poznato, 8a on Holandiju ne će moća zaštltiii proliv njemačkih protivmjera, koje če biti laeposredna poslj:dica prihvatanja onog taltimatuma. Treba iaiati na umu, da bi troz cio neutraini svijet prohujao uzvik jpgorčenja. Postupak Engleske jj najbolji Idokaz, koliko ju je čvrsto uhvatio za guBu ptkimorski rat, i potsjeća ua o^ajanje Jednog bankrola. — „DeutscheTages'jteitung" piše: Piistanak hol. hdske vlaide značio bi, da je plovidba ho'andskih brođova prestala postojati i da se ho Saudska flota ne pojavijuje više na moru kao samostalni činilac.

„Frankfurter Zeitung M o njemaćkin! protivmjerama. Kb. Frankfurt, 16. marta. ,,F r a n k f u r t e r Z e i 11 n g“ piše o pitanju, da li će Hoiandija prihvatiti altimatum četvornog sporazuma: Njemačka nema nikakvog povoda, da slobodni plmTni put u istočnoan moru, koji je saino za holandsku plovidbu i !bio stvoren, drži i dalje otvoren, jer u slučaju da se ultiinatum prihvati ne bi u samoj stvari više ni bilo neutralnih bolandskih morskih brodova. Taj je put za naše podmornioe i inače bio jedan teret. Njihovo će ratovanje u buiduće biti u istočnom moru u toliko uspješnije. Retiterovo uijepšavanje ttigleskog gusaretva. Kb. London. 16. marta. R e u t e r donosi u stvari zaključka sporazumnih sila. da h®landslce brodove u njihovim pristaništima upotrijebe u svoje vlastite svrhe, saopštenje. u koine se kaže, da preduzete mjere nljesu nikako nov oblik gusarstva, piti dn itajjač: narod hoće brodove najslahijeg naroda bez odštete prosto prisvojiti. Naprotiv, ti će brodovi uz dobru naplatu vršitl prenos. biće osigurasti, iMoružani i vodjeni i sve to samo za trajanje rata. Roslije utanačenog mira biće opet vraćeni svojim sopstvemicima. Ako bi koji od njih u toku neprijateljstava a u službi sporazumnih sita u ratnoj zoni bio potopljen, ove će se starati, da ih nadoknade drugima isiovrijedonosmm brodovima. To je a sravnjenju prema Nijemcima, koji holandsko brodove spriječavaju u plovidbi ili potapljaju, plemenita ponuda. 1J saopštenju se podsjeća na činjenicu, da se HolaiuUja protivila, da drugčijc, već samo uz pretjeranc cijene dobav]ja Engleskoj razne proizvode i da jc tek poslije dugih prtgovora pristala, da izvjesnu koiičinu svojih proizvoda po povoljn.'joj cijeni ustupi Engleskoj, idi.lje, da je Holandiia bila jedina ne-

Ricmae Rahstede („Studije o Laroidiefoucauldovom životu i njegovim d.elima'T braunschweig 1888 . godine). Jeđan od đocnijih potomaka. porodice l.arochefoucuuld, vojvocia Francois A.eKandre Larochefoucaukiski (živio od 1747 . do 1827 . godlne) znamenit je »a svojiii riječi. kojima je prvi prikazuo Louisu XVI. značaj juriša na Baatiilu. Kada je na ime u vece istorij»kog 14 . jula 1789 . godine kralju podnešen Izvještaj o jurišu pariske svjetine Bastilju (Bastille-u), uzviknuo je kiaij: „Donc une rćvol.e?" („Dakle revolt •— uzbuna?“) na što je vojvoda Fr. A!exatKire Larochefoucauldski, koji nalazio pored ostalib oko njega, ozIbiljuo odgovorlo: „Non, Sire, c‘est une rčvolutioni" LNije, v. veličanstvo, to je revolucija!“). — 17. maria 1800. godine rodjen }e u Mittelhausemi blizu jVVelmara konoonista Karlo ZSIlner. Dćio je na leipciškoi Thomasovoj školi, tfjje m usavršio u vokalnoj muzicl. Od Js2t). godine bio je učitelj pjevanja na pojedlnlm školama u Leipzfgu. 1833. godine csnovao je prvo pjevačko druStvo, koje se po njemu zove. a za.lm još čltav niz pjevačklh društva, koja jfii se poslije n.egove smrtl udružila u „savez Zollnerovih pjevačklh društatva“. Komponovao Je mnoga djela za muške pjevačke kvartete i stekao Je u »pšte velikih zasluga za razvitak voBcalne muzike. Umro je 25. septembra 1800. godine. 1868. godine podignut mu J e spomenik u Leipzlgu. — 17. marta 805. godine rodjen je u Madridu čujveni Španski muzičar Manue! Qarc i a. Blo Je sln Čuvenog muzlčara Manueia Vicenta Oarcle. kojl Je prilikom jedne turneje u Americi, koja mu Je bi!a donijela mnoge hiljade, imao ne-

utralna država u Evropi, koja nije us.ala protiv neuputnog postupka Njemačke, kad je ova oglasila neograničeni podmornički rat. Saopštenje ukazuje dalje na to. da holandska vkada I poslije dvomjesečnih pregovora s holandskim poslanicima u Londonu, koji su ovu mjeru faktično za dobru našli, još uvijek nije odgovorila. Za holandske brodove važe one iste mjere, kao i za brodove ostalih neutralnih država. I vlade dctičnih država su protiv tih mjera podigie svoj glas, ali narodi dotičnih država i sopstvenici dotičnih brodova su potpuno zadovoljni tim mjerama. Britanska vlada sa svojim saveznicima je mišljenja, da sad nije vrijeme za duge pregovore. Svako drugo držanje bilo bi popuštanje p^ema postupku Njemačke i posljedicama, koje otud proističu. Već oduzeti brodovi. Kb. Rotterdam, 16. marta. ..M aasbođe" javlja iz pouzc>nog izvora, da će 15 holandskih brooova, koji se nalaze u američkim pristaništima, preduzeti put u južuu Ameriku i obratno. Jedna „dozvola' 4 . Kb. Amsterdam, 16. marta. Frema holandskoj brzojavnoj agenciji pristale su savezničke vlade, da parni brod ,,Nieuwe AmsterdanT' sa tovarom pirinča i kave može otploviti u Holandiju. Qvaj tovar je sa holandskih brodiova, koji leže n američkim pristaništima. Povratak šveđskih Četa sa aalandskih ostrva Kb. Stocklrolm. 16. marta „S venska Te 1 egra m Byt*n“ javija: Zvanično se javlja: Od ruskih četa na Aalandu, koje ranije nijesu oa svojim brodovima otišle sa ostrva, prenijeto je svega 250 ljudi, većinom Poijaci, Uk'rajinci, Lotiši i Estonci, na švedskim brodovima u Svedsku, odakle će kasnije biti otpravljeni u svoju otadžbinu. Prema jednoj vijesti veći je dio Veiikorusa prenijet na Libavu. Po najnovijim izvještajima ima sad na cstrvu nekoliko nenaoružanih zaostalih Rusa. Prenia tome je ispražujavanje Aalanda izvršeno onako, kako je posredovanjem Švedske bilo ugovoreno. Qno odjeienje, koje je bilo izaslano da izvrši ispražnjavanje i da u vezi s time zaštiti stanovništvo, izvelo je svoj zadatak. S toga je to odjelenje otpočelo već da se vraća a svoju otadžbinu.

veći broj mašinskih pušaka. Trajni porast neprijateljskih boraćkih snaga u Finskoj ćini, da pomoć Nijemaca postaje potrebna. Pravni ugovori AustroUgarske s Turskom Kb. Carigrad, 16. msrta. Upravnik ministarstva spoljnih poslova Halil-bej je u komori izjavio, da su pravni ugovori, koji su izmedju Turske i Austro-Ugarske na osnovi medjunarodnog prava i uzajamnosti za. ključeni, prijedva dana poipis a n i. Ovu je izjavu komora burno pczdravila. Pođmornički rat NOVA POTAPLJANJA. Jedna podmornica potopila d o s a d a 1 m i 1 i j u n t o n a. Kb. Berlin, 16. marta. Wolffov ured javlja: U zapadnom Sredizemnom inorti naše su podmornice potopile 8 parnih brodova i 1 jedrenjak sa ukupno 27.000 bruto tona. U tim uspjesima je naročitog udjela iniala podmornica ,,U-35“, (zapovjednik pomorski kapetan Arnaould de la Periere). Taj oprobani zapovjednik je za vrijeme svog dvogodišnjeg rada u Sredizemnom moru sa svojom u ratu oprobanom podniornicom do sad potopio r a v n o 1 milijuu tona brodskog pros tor a. Načelnik admimiskog »fožera rnornanVe. Engleski izvještaj o njemačkom napadu na jedan boinički brod. — Nijemcitna o tom nije ništa pozuato. Kb. London. 16. marta. R e u t c r. Bolnički brod ,,Q u i 1f o o f C a s 11 e“ napala je bez uspjeha jedna neprijateljska podmornica 10. marta, u 5 sati 35 časaka poslije podne pri samoin ulazu u bristolski kanal. Brod je imao zastavu Crvenog Krsta i sve svjetiijke, propisane za bolničke brodove. Po kasnijim vijestima bačena su na bolnički brod dva torpeda. Drugi je udario u prednji dio broda i teško ga ostetio. Brod je ipak mogao stići u pristanište, odakie su mnogobrojni bolesnici i ranjenici koji su bili na brodu preneseni na kopno i zatim u bolnicu. Na ovo primjećuje W o 1 ffO'V ured: Na nadiežrioni mjestu nije ovaj slučaj bliže poziiat. Moramo zadržati pravo, da se na predmet vratimo. zadržala izuzetan režim. Vrijeme Je, da ova anomaiija prestane postojiti. Bl:a. So."'ja, 16. marta. Juče je bila na dnjvnom redu u ko.mori jedna važna inleipTae'j i. Rađasla■ vov je dao nekoliko kratki'i o j 8rj nj-a o unutrašnjem i spolj o-poli ič' om p lo aju, i izmedju ostaloga je izjavio, da će bugarska vlada intervenisati u BukureStu, uslijed koraka mcj.ij:vs"th organizac-'ja, u ko i t pravnopol tičkih koncesija rumunj :kim Jevrejhna. Odnosne od:edte e 1 nskot'U'mvo-a riijesu do sada Rumurj' proveT. VI da »3 nada, da će moći pomoći rumurj kini Jevrejima, da dodju do položaja, kakav imaju nj hovi jednovjeriTci u Buuarr! o', gdje se s njima poslupa jrdnako kao sa os'alim gradjanama. Ova i j va minhlra predsjednil— učinila js od!ičan utisak i hiljade MojTjevaca osjećaju živu z.,hvalnost zbog ovog staranja vlade. Odredbe za putovanje u Švajcarsku Po zak'.jučku saveznog v j ća izđala je š v;.,^rska vlađa ncve odrcđ-e, koje se odi.ose na dolazak siranaca, da bi cve mogla pogranična poicija kon roiisati. Prema tim odrtdbarna potrebni su dalje navcdeni dokumenti za prelaz na švajcarsko zern’j šte: 1. Pasoš, iz njega se mora j-.sno vidjeti, ćiji je podanik onaj ko.i putuje, kau i n'ojućnost povratka u d-mo.inu. Na pasdšu mora biti viza po Luiika ili konzula, nadiežnog za ono mjeslo, gdje je putnik u pos'jednje vidjeme stanovao. U. Ima se predlož'ti izvdd iz kaznenog rcgistra ili svjedočanstvo vlasti, nadležne tamo, gdje je putnik stanovao za vrijeme pos jednja tri mjeseca. 3. Dokaz, da se ne mcže rišta pngovoriti uzrokn zbog koga se 'že'li putovati u Svajcarsku. 4 Dokaz, đa i ma dovoljno novcaniH sređstava za bavljenje u Svaj.a skcj. Ovim putem se stanovaiš.vu stavljaju do znanja nove švajcarske cdrcđbe. Ujeđno se javb'a, da se osim molbe za dozvohi putovanja u Sv jcarslcu. — sa taksenom markom ođ K 2, —Toja &; putem okružnog zapovjedn'štva ima upjtiti vojnoj glavnoj gubemiji, — inia uputiti zasebna mol'-a švajcarskom poslanstvu u Beču za /azvolu bavljerja na švajcarskom zemljištu. Ova molba ša j- se švajcarskom poslanstv'u tek onda. k-d s ' dobije dozvola od vcj ie glavne gubcra’je. Odjcierje za putn ce (Passamt) imaće da da dozvolu, izdatn -Jajama, Izda E ismeno, što će poslužfti kso pri’og moli, ŠIo treba da se uputi švajcarskom poElanst'vu. Slobodna Finska Finski seuat nije od Švedske tražio oružanu pomoć. Kb. Stockholm, 16. marta. Protivno tvrdjenju finskog poslanika Grippenberga konstatuje finski senator F r a y u jednom razgovoru sa dopisnikom „Svenska Dagb! a d e t a“ u Wazi, da finski senat nije od Švedske tražio oružanu intervenciju, tiego samo dozvolu za izvoz i provoz robe. Rusi poiačavaju crveuu gardu. Niemačka poiuoć potrebna. Kb. Berlm, 16. marta. W o 1 f f o v u r e d javlja: Crvenu gardu u Finskoj Rusi pojačavaju dnevno i materijalno pomažu. Neprestano stlžu čeve, oružje i municija za crvenu gardu. Samo 5. marta stiglo je u Helsingfors 3 vagona šrapnela, 6 vagona karabina, nekoliko vagona pušaka i

Najnoviie fej-z. viiesti Đugarska za samostalrm Arbaniiu. B. b. a. Sofiia, 15. marta. Predsjednik ministarstva. Rados 1 a v o v, izjavio je juče u sobranju, da se Bugarska vepma interesuje za Arbaniju, i da želi vidjeti obrazovanje nezavisne arbanske države. Bugarska će potpomagati arbanske aspiracije za nacijonalnom autonomijom i biće dobar sttsjed nove države. Za ravnopravnost rumuniskih Jevreia. B. b. a. Sofija, 15. marta. „L c h o d e B u 1 g a r i e“ doznaje. da su se bugarski veliki rabinat i je* vrejske konzistorije obratili ua ministra predsjeunika sa nvolbom, da učini korake u korist političkih i gradjanskih prava rumunjskih Jevreja. Ovaj korak, kaže „Echo de Bulgarie“ može kod nas biti samo dobro primljeu. Od svih civilizovanih zenialja na svijetu Rumunjska je jedina. koja je pretna Jevrejima

i opljačkaii od razbojnika i da tu izgubi svo Lmanje- Mladi Manuei Oarcia otišao je odmah po povra>ku iz Amenke prvo u Paris, a zatim London, gdje je bio učitelj pjevanja, a gdje je ositn toga pisao rasprave iz teorije muzike '„Mcmoire sur la voL\ humaine** i ..Traitč dc Tart de chant“). Naročito se pak prosiavio pronalaskom laringoskopa (ogledala za grkljan), zbog kojega inu je kfinigsberškl univerzitet dao diplomu poćasnog doktora medichie. Njegova supruga Evgenija, rodjeua Mayer bila - je u svoje vrijeme Čuvena pjevačica pariske „Komične opere“. — 17. marta 1811. godine rodjen je u B e r 1 i n u dramatičar i romansijer Karlo Q.u t z k o w, pisae „Urijela Akoste“, „Perčina I mača“ I t. d., o kojemu smo već govorili na ovom injestu prilikom godišnjice njegove smrti. (Umro je 16. decentbra 1878. godine. — 17. marta 1826. gođine rodjen je u Drezdi geogral Oskar P e s c h e 1. Od 1845. do 1848. godute s;udirao je prava, pa s£ poslije prlmlo saradništva na augsburškom listu „Allgemeine Zeitung“, a od 1854. godlne uredjivao Je list ,,A u sland'*. U to Je vrijeme napisao svoja prva znamenita istorijsko-geografska djela, kao: „Geschichte des Zeitalters der Entdeokungeri* („Istorija dohti pronalazaka“), „Oeschichte der Erdkunde bls auf A!exander v. Humbold' und K. Ritter“ (Istorija zemljopisa sve do A. pl. Humboldta 1 K. Rittera"). 1871. godine bude postavIjen za vanrednog profesora geografiJe na univerzltetu u Leipzigu. Tu se O javilo njegovo djelo „V61kerkunde“ šlauka o narodima“, „Poznavanje naroda").koJe je već poslije nekollko mjeseci doživilo drugo izdanje. Peschel )e umro 31. avgusta 1875. godine. Ci-

tav mz njegovih djela izdat je tek poslije njegove smrti, na primjer djelo: „Abhandlungen zur Erd-und Vdlkerkunde“ („Rasprave iz zemijopisa i poznavanja naroda“), ,,Physische Oeographie" („Fizički zemljopis"), „Europaisciie Staatenkmide" („Nauika o evropskim državanu") i dr. — 17. mana 1846. godine umro je u Korigsbergu kao direktor tamošnje opservatorije astrcnom Frledrich Wilhelm B e s s e I. Bcssd je rodjen 22. jula 1784. godine u Mindenu u Westfalskoj (gradu koji je čuven po u njentu zaključenom ,,westfalskom m!ru“, kojim se okončava 30godišnj! rat). U Bremenu se bavio trgovinom, ali se već tamo u svojim siobodnim časovima u veliko zanimao 1 astronomijom. Rađeći na istraživanjinta o kometu od 1607. godine, došao j« u lični dodir sa astronomom O I b e rsom. na čiji se prijedlog 1806. godine primio položaja čuvara privame Schrfiterove zvezdare ii L 11 e n t h a I u, gdje Je zabilježio mnoga važna astronomska opaž'anja. naročito o Saturnu 1 neklm kometima. 1810. godine Besset, kojf sc već bio pročuo kao astronom, bude postavljen za upravnlka zvezdare u Kfinigsbergu, na kojem Je položaju I umro. Svojlm epohainim astronomskim radom u tehničko odlično opremljenoj kfinigsberškoj zvezdari Bessel Je zadobio svjctsku slavu l sebi Hčno 1 povjerenom mu naučnom zavođu. Daleko bi nas ovdje odvelo, kada bismo htjeii nabrajati sva važna opažanja, kojiin Je Bcssel u mnogome rašči&iio pojmove u astronomskoj naucl.Maio je astronoma, koji su u tolikoj mjeri bili Istovremeno dobri leoretičarl praktičarl, kao što Je to bio Bessel. Cjelokupna njegova naučna djela skupio je Btisch, a njegova se književna zaostavitina 6uv» u bvrlinskoj akademijii oauka.

Pisma iz Ženeve. IX. Jedan naš stari državnik, koji je godinama povučen od aktivne politike bavi se ovde od pre kratkog vremena. Imali smo priliku govoriti s njim o raznim pitanjima, i on nam je davao vrlo interesantna obaveštenja, zasnovana na poznavanju fakata u dugogodlšnjem iskustvu. Aktuelna je tema bila naš odnos prema Rusiji i prema Bugarima. Jedan gospodin iz našeg društva rekao je, kako je naša nesreća u ovome ratu, kad smo već propali, što ta propast nije došla 1914., za vreme Potiorekove ofenzive, jer bi Srbija tada celokupna potpala pod Austriju, ovako smo se tada spasli propasti. pa doživismo veću propast, da budemo podeijeni Izmedju Austro-Ugarske i Bugarske. Najviše se prebacivalo ruskoj diplomaciji, što nije umeia privući Bugarsku na svoju stranu ili što nije silom sffrečiia Bugarsku u njenim neprijateijskim namerama prema Srbiji. Stari državnik povodom tlh razgovora dao nam je sledeći odgovor: „Moram početi iz dalje. da bih vam mogao stvar što bolje i što jasnije objasniti. Kod nas su u pogtedu naših odnosa sa Rusijom zastupljena dva mišljenja. Jedno je mišijenje. da Srhlja mora i treba voditi poiitiku Što tešnjeg nasiona na Rusiju, da je Rusija naš prirodn! zaštitnik, a druga politika se je zasnivala na uverenju i na iskustvu da Rusija nije prema Srbij-' iskrena, da je ona pravim prijateljem Srbije iz sebičnih I špekulativnih razioga, I da treba tražiti naslona van Rusije. Ono je prvo mišljenje biio ukorenjeuo u Srbiji još od njenog postanka, all je postalo dogma naše spoljne politike pod pok. Jovanom Ristlćem, a u novije doba pod radikalima preoviadalo i potlsnulo sva ostala giedišta. RusUa je zalsta u nekoilko pomagaia Srbiju, naročito kad je Srbija Izvojevala bila avoju autonomiju pod Turcima, ali je to Rusija činila da ima jednu tačku oslonca na Balkauu u svojoj težnjl za rušenjem Turske carevine I osvajanjem Carigrada. Ona se prl tome nije rukovodila da zadobije zahteve i težnje Srbije, koliko da upotrebi Srbiju, odnosrio njenu teritoriju i njenu vojnu snagu za svoje smerove. Poznato vam je da je Srbija pod knezom Mihajlom bila žiža za balkanske Slovene, da su Bugarl sve svoje nadc polagall u Srblju, da su se njihovi mladići školovaii u Beogradu, 1 da smo se medju scvbom smatrali kao jedan narod. U to doba kad se kazaio Bugarln, značilo je isto toliko koliko reći Už'čanin, Crnogorac, nisip- dakie smatranl kod nas kao zasebna nacija. n

I

Ali Rusima ovaka poiit.ka nije išla' u račun, ona je Bugarsk j srtiatraia kao sferu svoga interesa, bilo da je potčlni scbi, ill da Je dovede u vazalski položaj prema sebi. Kao posledica toga je stvaranje godine 1870. b u g a r s k e eksarhije. Tada su udareni temelji, pod vidom crkvene autonomije, onoj’ pclitici, koja je odvojila Bugare od Sr-' ba, i učinila da ova dva narođa budi* smrtni neprijatelj. Oranice, koje fe Rusija postavila bugarskoj eksarh'j: biis su tako velike, i te su granice docnije postale ideal bugarske politike.' Rusija je eksarhiji daia tolike granice' ne što je bila uverena, da će njima obuhvatiti ceo bugarski eJemenat već stoga, što je te granice spremala za sebe, Da su te granice ve«! štačke, i posledica čisto ruskih ’mperijalističkih ciijeva dokaz Je, što se eksarliija proširiia na krajeve, na koje ni jedan Bugarin nije mogao ni j snu snivati. Kada u ratu 1877. i 1878. go-^ dine Rusija nije mogla zadržati Bu-' garsku kao svoju, ona je ipak verovala da će Bugarska biti kad tad njena provineija iii večiti vazal. Posledica stvaranja Bugarske jeste sukob' izmedju državne ideje srpske i držav« ne Ideje bugarske. lako su Srbi i Bugari braća po krvi, i ako se pre toga smatrahu gotovo kao jedan narod, podeljeni u dve države, oni su fK>stalji protrvnici, a pošto su im težnje na Bafkanu bile iste, to su postali rivali I krvni neprijatelji. Prirodna težnja Srbije d a s e š i r i n a j u g ne samo fz nacionalnih, već iz ekonomsk'h f strategijskih razloga, naišia je u Rnsiji na odlučnu protivnost. Našu težnj« na jug Rusi su svinia sredstvima snzbijali i upućivali su nas na zaoad* Kada sam godine 1899. razgovarao u Petrogradu sa generalom Kaulbarsora, ja sarn mu izneo svoje razloge za tt* politiku. — „Vaša ekseJencija, rekao sam mu, nije to politika samo kralja Milana i naprednjaka što hoćemo da aebuširamo vardarskom dolinom na Solun, već to je prirodna poiitika koju će morati svaka srpska vlada vodiri. Naši vladaoci u srednjem veku nisu upravljaii svoje poglede na zapad, ; na pr. Bosna u kojoj žive čisti Srbi nikad nije bl!a u sastavu stare srpskT države, čak ni pod Dušanom u dobu svoje najveće moći, već se širila n<? jug. Moravska 1 vardarska dolina prirodno se dopunjuju. Centralni poiožaj takozvane Makedcmije daje političku i vpjničku nadmoćnost onoj državi koji ju posedujc, a da su i naše nacionalne aspiracije opravdane, ništa manje nismo mi u to uvereni nego i Bugari** Na to je Generai Kaulbars od reči đo reči ovo rekao: „Vaši su razlozš opravdani 1 ja ih vrlo dobro shvaćam ali baš zaio Rusija ne će trpeti vaše širenje na jug. Rusija vas smatra sferom austrijskog uticaja 1 ona nika? neće dopustiti da se njena uticajna sfera okrnji. Vi s tim faktorn niorat.. računati. Budite obazrivi i pametin. Kralj Milan vrlo dobro shvaća politika I interese svoje zemlje, samo greši što suviše otvoreno ustaje protiv Rusije. Vi ncsmete imati vere u Rusiju, ali se nesmeis snjome ni zavadjati, neka vaša Iadja up’ovi malo u ruske vode, koliko da se ne zameri Rusiji, ali nikakg da ulazi duboko. Vama bih iskreno savetovao Bismarkov recept: „Ruckvec sicherung. Napravite ugovor s Rusijom. kojiiu vatn garantuje nezavisnost, a pravite pos!e slobodno ugovore 1 koavencije s Austrijom za vaše namere na jugu.“ Ovaj sam razgovor saopštio odmah kralju Milanu, koji Je bio tada komandant akiivne vojske, i kralj je odmah zatim odiikovao generala Kaulbaisa jednim visokim ordenom. (Da napomenem: general Kaulbara bio je veiika politička ličnost i po oslobodjenju .Bugarske dve godine rus*ki guverner u Bugarskoj). Cilj ruske poli.ike bio je dakle da Srbiju priveže za scbe, ali da joj ue dopusti širenje n3 jugu. Radikaii kao slepa orudja ruske polilike gledali su da u Srbiji svima sredstvima otvore raspoloženje za takvu pclitiku. Oni su s toga rat od 1885. s bugarima nazivaii bratoubilačkim, l počeii voditi takvu bugarofilsku politiku, kojom su se odricali svakoga srpskog širenja na jug. Oni su ustupilt manas.ir Dečane Rusima. ukinuli srpske škole u solunskom i bitoljskom vilajetu, jednom reči, odrekli se prirod* ne srpske politiitc na jugu i ka Solunu, Od njih je poteklo to da Srbiji treba pristanište na Jadranskom moru, pa su čas uzimali Drač čas San Djovani u kombinaciju. ma da ova oba mesta ni po svome položaju nisu za to zgodna ma da je put do njih zabačen, tego« ban I neprirodan, kao uopšte š.o Je neprirodno 1 nekorisno pretpostavljatl Jadransko more Jegejskom moru. Al! to jc bilo sve za IJubav ruske politike, Rusi su intali neograničeno poverenje u l'adikalima i izvesnost da će ispunjavati njitiove žeUe, ali su se ipak bojalš zdrave svesti srpskog naroda i onog broja političara kojl nije bio rusofilski raspoložen. Zato su rešili da u Beograd pošlju jednog od svojili najsposobnijili diplomata pok. Nikolaja Henrikovića Hartwiga. Njegova je sposobrrost bila u tome da je umeo predstaviti sebe i Rusiju većim prUateljem srpskog naroda nego što su u stvarl bili. Srpsko* bugarski ugovor 28. februara 1912. naćinjen je pod uticajem one političko struje kojoj su pripadali Izvoljski, Ča* rikov 1 HartwJg. Izvolski u Parisu, £*«