Београдске новине

lzlazet dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojidinl brojoti:

M&lkf. 0«t. M d]Ml o4

12 M»ra

M|».C>, pr.t.l.t.:

u U m.nsrMH I U iBortiMtUi

OglMl po cljanlku.

JrsdniltvB: BEOGRAD, Vuki Kvadllća ul. broj 10. Telofon broj 03. Uprsva I prlmanjo pretplata TopllCln venao broj 21. Tolefan br. 28. Prlmanjo oplasa Kneza Mihajla ul. broj 30. Talefon broj 245.

Godiua IV.

Izvieštaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 19. rnarta. Ncnia nlkakvih značajn'ijih dogadj;.ja. Načelnik glavuog stožera.

Engleske nevolje U posljednje se vrijcme u francus« &oi štainpi pojavljuju najraznovr&n-ijf nagovještaji o tome, kako je britanska poiitika dospjela do pred neke u najvećem stepenu sudbonosne odiuke. U čudnoj saglasnostl nekoliko oa.-iških listo-va objavljuju razgovor Lloyda Oeorgca sa sir Rochertoin, iz koteg se jasno može vidjeti, koliko je zabrinut engleski predsjednjk ministarskog savjeta u pogledu najbliže budučnosti sporazuma. Ne Iznose se valjda teik onako pred javuost zapaduih sila tvrdjenja kao iia pr. ,,da ozbiljnost sadašnjeg ratnog položaja iziskuje potporu cijđoga naroda“ i „Iduća nedjelja donijeće nam odluke od najvećeg zamašaja za opstanak iimperije“, tim više, što se po istcku izvjesnog vremena redovno javIja neko poiruštanje prijateljsikih odnosa izmedju EngRske 1 Framcns-ke. Dok je u Lor.donu tu skoro obrazovana jaka crganizacija za nrlr, kojoj je cilj, da sa pclitičkog života zapadnih sila uklor.i Clemenceau-a kao najopasniju smetnju za mir, to se ist! simiptcm modjusobnog nepovjerenja i negodovanja može opaziti u učestalim francnsknn ■ glasovima, koji dosta otvorefflo tra-že smjenjivanje Lloyda Oeorga sa miniStarskog položaja. 2a s?.da francuski predsjednik mLnistarstva ima još više izgleda, da ostane na vlaistl, ncgo što ih iina njegov britanskl kolega, jer se već i u Englesko-j sve više i više po* rnaJja zahtjev, da se uklo-nl đanašnja engleska viada. Atmosfera oko Lloyd Georgea ispnnjena je opasnošću i prirodno Je, da londoivskog uiktatora vcć )nora hvatati jeza, -kada samo potnisU na skoru budućnost. Zbilja nije ružičas.i sx>ložaj njegcvc zenrlje, ad kojeg zavlsi trijumf ili propast njegove karljere. Još nikada Engieska do sađa u toku ovoga rata mije bila u tolikom škripcu kao danas. Podmomički rat središnjih viastl više no ikojoj drugoj sporazumnoj državi stavlja nož pod grlo engleskoj imperiji; on predstavlja opasnost, koja se n-e da uklonu’ nl ucjenjivamjem neutraluih država. Što se liapose tlče najnovije-g engleskog pokušaja, da izvršl naisilje aad Holandijom, to ova mjerna u najpo.voljnijein slučaju može odložiti za ir.jesec-dva katastrofu, aii je nikako ue može spriječiti. Toj nevolji, koja ne samo đa je u najtješnjoj vczi sa snabdjevastjem saveznika životnim namirnicama i municijom, već zbc-g koje će i željno očekivona američka vojnička pomoć ostati jalova nada, valja Još pridodati zaplete, što ih je donio sa sobom rus-

Marghiloman predsjednik rumunjske vlade.

ki slom. Pojedina zaključenja mira na isioku za sporazum prije svega predstavljajti tnomenat istov.fetan sa nelzmjernlm snaženjem srodišnjih vlasti. koje su jednovre-meno prekidiom ratnog stanja na svojim istočnim granicama probiie blokadu, kojom su dotle bile pritegnute. Uz to još pojava Japana kao aktivnog vojničkog faktora u sporazumnom kolu ni najmanje ne donosi sa sobc-m povoljne posljedice, koje su od nje u Londo-nu očekivali u početku rata. Samostalne aspiracije mikadovog carstva na daljnjem fstoku nl u kom pcgledu ne idu t u račun Sjcdinjenim Državama i Velikoj Britaniji, tako da ljepak, koji je do sada teškorn mukom vezivao saveznike, ne samo počinje da se troši, več se čak Šta više pretvara u potajn-u eksplozivnu ma-teriju, koja prijetl, da će jednoga dana raznljeti mnogohvaljeno prijateljstvo sporazuma. No šta su sve te brige, ko-je inuče Lloyda Georgea pored drugog jednog, kuđ i kamo strašnijeg pi'taaija, na ime pitanja, šta li se to sprema na zapadu? Gđje će, kada i sa kakvim novim pomoćnim sredstvima Hindenburg otpočeti svoju novu ofesizlvu? A Iioće li saveznici, koji su bili pobijedjeni I onda, lcada su bili u broj>noj nadanoćnosti, moći odoljeti najjačem naletu, p<n r edenom punom snagom? Zbilja, Lloyd George baš ima <mzIoga, da straiiuje i đa tizdišc . . . Njegova jađikovaflja ne slute ua đobro I čine dvostruko bijedan utfeaik, kada se ttporede sa riječima, šco su ili u ovftn oajtežlm moiiKintima svjetsfcog rata izrek’e vođje svjefcskoga rata. Kako onc reče juče njiemačkl državnl kamcelar? „Vjerujemo u svoju pravednu stvar, u svoju fnesraivnjivu vojsku, u svojc juuačke vcdje, u svoj istrajtii narod“. Je li ikada jasnije i ođlučnije obilježen program pobjednika?

Slobodna Poljska Kaiulidati za poijski prljesto. (Naročitt brzoiav „Beogradskil: Novina") Beč, 19. tnarfca. Prcrna jedniO'j vijesti ,,Az E s t“-a i-stiču se za prijesio Poljske osim nadvojvode K a r 1 a A1 b r e c h t a, sina nadvojvode K a r 1 a S t j e p a n a, još 25-togodišnji sim saskog kralja, princ C h r i s 11 a n i primc A 1 b r e c h t wflrttenber5ki.

Preliminami mir sa Rumunjskom Demobilizaciia ru.junjske vojskc. (Naro&!(i brzojav „Bcc-sraćskiii Novlnari) Bukurešt, 19. marta. Pn\ r o demobUi/-)iv r ame rtimunjsko čete stigie su.u osvojenu ablast. Dnevno dolaze hiljade u 'raranteikske stanlce. U tim stanicama čckaju na stoitkie žena na poVratak svojšfi muževa. Pregovori za mir sa Rumunjskom A’ustro-ugarska susretljivost prema JRumuhiskoi. (Naročitt Irzojav „CcoEradskili Novlna") Bukurešt, 19. anarta. Margjiilotnan je izjavio jednom rumunjskom dopisuiku; Anstro-Ugarska je spremna da učinl koncesije n f>itanju oblastl, a Rutnunjska barcm sa ove strane tte će itrat'i mnogo da pcdnosi. Takodje i privrcdni uslovl mngu se podnfjet!. Dogadjaj u Rumuujskoj Težak položaj Marghilouiana. — Parlainenat če po svoj prlilci biti raspušteri. (Naročlt! brzojav B BfQzrađs5clti Novtna' 1 .} Becliiit, 19. marta. Iz B u k u r e š r a se Javlja: Sve Je vjcrovatuije, da će Jcralj F e r d i n.a n đ ostati na priie#totii+-No žeii se leoriiplikovafci poiožaj pnomjenom na prljestolju, a oblik republikanske vladavitie n boljševičkoj susjedaioj državi nije takodje privlačan. Položaj M a r g h i 1 om a ti o v je t e ž a-k, -pošto parlatnenat još uvijek ima liberainu većinui, koja ne bi odobrila miroviii zaključak konzervativnog poliiičara. Po tcine će Marghiloanan inoratl raspustit’ parlameuafc. Ali ovo pitanje mora se veoma brzo riješiti. Njemačko-irsko bratstvo Kb. BerKn, 19. marta. 1 Prilikom prijenm n jcmačko-irskog đruštva povođom irsfcog narodiiog praznika sr. Patricka zastupnik ministar* stva spol’jnih poslova, pravi savjetnik poslar.stva S tnmin, držao je ovaj govor: Gospodo! Blizina Usktšnjeg praznika potsječa sve nas na Tlskrs prija dvijc godine, kada je prvi put poslije đugog vtonieria jA-oglasena u Irskoj rcpublika i po-

novx> zalvpršala zastava zelenih ostrva ma javnim zgradama ujene prijastomcc. S topovima s bnyp>va i mašinskim puškarna cngleskoj vlađi }e pošlo za rukom, da pokret posbjc žostoldii borhi uguši, koristeći se tom prilikom, da pored hrabrih vodja u borbi za irsku slobodu trkloni i đruge sa svdm bcznačajne, ali njoj svakako neugodne jjvule, kao što je Skeffington. Od tada je engleska vlada zastrla eustu kopreuu izrncdju Irsbe i ostalog svijei ta, a samo je s vremena na vrijeme Lako j felarari krajičak njen. Tađa su u svijet j dopirale Ijratke -sitne vijesti, koiv su iz» i jnosik engk-sku sliku o položaju u Irj skoj.' Jcdan put su tamošnje prilikc tako i sumnjivo prctstavljanc, kao da je postojala bezuslovna {x>h'cba da Engleska preduznie odlučne korake racli ponovnog uspostavljanja rcda u interesu čovjećanstva, poslije se opct javljalo, da je sve u najbo]jem rcdu i da će ae irska konvenc ja saStab', da na opšte zadovoijstvo rij:ši o sudbini irskog naroda. Pos’ije nekog vrernena o’toj se konvenćaji nijc ništa ćulo, a. sad najedanput čujerno, da so lord French iskrcao u Irskoj, da tamo pouovo povrati inir. Sta taj cngkski m:r znači, ! o tome nam mdgu pričatt stanovnići Ceyi loaa ili Buri u Transvalu. Ali nas 'ta vi| jest nije začudila, jer smo rni znali, da'ir! ski narod, koji sc već sto’jećima bo:i ncj prekiđno prOLiv cngle.skog ugnjetavanja, | čijih mučeriika i danas ima, trpi cd Eu: glćza tako islo uasilja. kao i već'ua dru| gih malih riaroda. U Njemačkoj, koja j« prije 100 godina I vodiia veliku borbu za svoju slobodu proI riv lrancuskog cam, izazjvak je i Lzazi* va borba za slobodu hrabrog irskog rmroda velike, dulx>kc sirapatije. Nas ne nrogu zasjeniti cnglcska pričanja o nekim irskim nercdima i neposlušnostima. Još m jednom nralonr narcalu riije F.ng'.cška poklonila slobođu niti joj utrla puf. Ona je 'do sad sarrro ugušivala i ttgnjetavaka ma* ie narodc. 0 tome nam istorija pruža svakog dana nnve dokaze. Držanje Engleske stoji u grdnoj suprotnosti prema jSfjemačkoj, koju naši neprijateljrismijavaju, čiji bu Cv.fipjesi oružja vcć clali slob<xlu čitavom rnzu naroda. Engleska govort o slobođi malih naroda, ali ne govori za to, što joj je đo toga. doista stalo, nego što nrisli, da će na faj način moći oslabiti Bvojc prolivnike. Ascprith je neđavno rckao, <ia će tei> i toiijalna osvajanja, koja Engleska u ovoirt i ratu čini, doći pred koii'fcrenćiju o nrira. Ako on to ozbiljno nrisli, onda mu je dužirost, da se pobrinc o tome, 'da se konferenoija o mira pozabavi i sa srrdbinom Irske, ako bi, kako se zbog nadmoćnosti

može sirahovati, lordu Fi'enchu pošlo sai rukom, da sa svojom vojskom osvoji | posjednc zefena oslrra.' Irski narod r£ toj borbi za svoje samoodredjcnje naoria pouzdan ]>i(i fe] a će uživa'ti simpatije cU jelog njemačkog naroda. Georges Chatterton je govorio c| pol rela Sinfeincra, pa je svoj govor, bur-< no pozdravljen, završio riječinra Irca W t e i: a: Onog clana, kad Engleska biago* đaieći njemačkim podmornicama, bude , tako oslabljcna, da bude primorana mo' Viti za mir, sinuće zora, koja će f Ir-.koj dondjeUživot i slobodu. Tr. j id an ne će Irce zateći ne< fcp r emfie. Caru Wilhclmu je upućen ovcj bis zojav: Priiikom prijema njemačko-irskogj društva radi proslave dana sv. Patricka, »kupio se vchki broj Iraca, Američana i. njemačkih irskib prijatelja. Svi oni rnoid Vašc Velićanstro, da prinri njihovo poklo< rtjenje. Frisutni iskazuju nadu, đa Tji jaž ki iijemački rnuč, pošto svrši djelo os!cw | bođjenja ugnjetcnih naroda r.a istolcu, ra* | skine i na zapađu lcurce, kojima je Engl©< ! ska Irsku okovnla, jer će sloboda marsi ! bi‘i tek taria origurana, kad- sc slobođaa ! drski narod pojavi kao stražar u Atkn* skonr okeanu. ! Nasilje sporazumnii« sila protiv Holandije Nezadovoljstvo holamiskc komor«. Kb. Be.rlin, 19. inarta* Kako „Norđd. A 11 g. Z c i t u n g’ 1 iz Haaga javlja, ’zjave holandskosr mf.nisira spoljnih poslcva nlsu zadovoijiio ćlanove d-rugc komore. Odjek najnovijeg govora grofa Hertlinga još o govoru g;roia lleriiiusa. (Naročtil brzcliv „Beczradsklh l-.’ovlua'kj Berlin, 19. marta, Na koiicu svoga jučerašnjega go» vora — £oji smo u izvodu već juč«donijeH — pozabavio se njcmaiki di. žavni kaneelar grof He r11 in g i>olo» žajem na zapadnom b o j 1 š t tf, označivši ga o d f i ć n i m, a zatim iz= raziv.ši potpuno pouzdanje u pobjedn središujih vlast! za« vršio svoj govor riječhna: „Vjeruj e m o u s v o j u pravednu s i v a r, u s v o j u n e s r a v n j I v ti v o j s k u f u svoje junačke vodje, « svo? Istrajni narod“. Glasovl njeinačke štampe. Kb. Berlln, 19. marta. „Vossische Zeitung” velt, da su jučerašnje izjave njemačkož dvžavnog kancelara, uzor đržavuičkog odmjeravanja riječi i volje. - „V o 1 k sz e i t u n g“ piše, da će se po riječima grofa H e r 11 i n g a nove đržavne gradnje oslobodjenih granićnih naroda Rusije izvršiti na osnovi poštovanja i prava samoopredjeljenja tih' naroda. „Deutsche Tageszei*

PODLISTAK Beograd u noći Neka pcštovani čitaoci ne inisle da je ovo neka kriminalna priča k la Tasa Milenković, niti će pak ovo biti opis noćnog živofca u Beogradu. Sad je nočni život inanje zankuljiv i manje bujan iz innogih i mnogih razloga. Ali Beograd živi u noći, 1 pokušaću da pružirn čitaocinia slčku beograciskog noćuog života. Na to imam više prarva kao Beogradjauiii, nego oni iz unutrašujosti Jto pišu „beogradske šeinje“. Beograd noću ne bih mogao opisati da nisam dobavio voišebnu kapicu, koja me pomaže da me niko ne vidi, a da mogu da buđem svuda prtsutan. Većina je stanovntka rano kod svojih kuća, ncšto što je rat, nešto zbog elelctrike, nešto da uštede novca, a nešto, bogami, i zlbog žena. Jea- kako su naše kafedžije poterali s cenama vlnu, nečemo, beli, nl danju smeti svraćati u kafane. Svaki đan vino sve skuplje i sve vodenlje. izgleda (po kafedžljama) da je ova godina u znaku: — „vođolije“. Znam đa će se naše kafedžije, Naumče, Trajče, Dragi, Mića, Stojan, Stavra, Kata i t. d. f t. d. nasmejati, ,kad ov'O pročitaju. Mene to kao trezvenjaka i antlalkoholičara ni malo ne ljuti, ali Čiča-Ilija, Duja, adv. Pcrče, Bo* ra, Ljuba Suba i dr. i dr. ne mogu ostati ravnodušni. Oni kao vinski „boljševici“ (maksimaliste) ne mogu bitl ni malo raspoloženi prema ovakvom „stanju stvari!"... Osećaan da sam se udaljio od teme. Dakie na stvarl —

Metnem ja svoju čarobnu kapicu, pa hajd prvo po Knez Mihailovoj ulici. Ni sam nemajući odvedjenog plana natrapam na stan Toše, ta zuate ga, ,,trgovac“ je u glavnoj čaršiji, inače nazvan od jednog njegovog sadruga ,,avijatičar“. Toša je dobar inladić, krirpan, pun izbrijan, lice mu kao u „švapskog andjela", dakle sad ga znate, koji je to, naročno lcad dođam da se nosr clcgantno, da putuje često ,,u Beču“ i da je prava „filadelfija". Elem, udjein u stan g. Toše. On taman prebrojava đnevni pazar; čista zarada toga dana tri stotine kruna. Berićet versum’ Tošino inače veselo i nasinie.jano lice bilo je nešto tužno. Zašto li to, Bogo voljeni? Da je izgubio na pazaru pa hajde de, ali dobit, i to čista dobit! E, ali, „savest mu nije miran!“ Jeste da Toša vodi radnju, Ješte da ga smatraju za gazdu. ali on nije pravi gazida. već je radnja njegovog brata i bratovih ortaka. Toša kao svaki ..avijatičar" proglasio se za gazđu, all, ako je gazda od radnje. nije gazda od svoje savestL Ona ga muči i neda mu mira. Da nemam inoju kaipicu. i da nisam napravio 8lučajno ovu posetu, to nikad ne bih znao. Ele, tako se Toša mučio sa savešću i rešavao đa !i da otide na jedmu partiju „farbla" kod svoga bolege Perice, ali pošto je dvaput uzastopce gubio, ostade kod dorna. Beše mi žao Toše I ostavih ga da se bori sa svojim mislima, pa pravo u kuću Čir-Mihajla, poznatog ! bogatog trgovca. On je zaLsta pravi gazda svoje radnje, i njemu je, Izvesaio savest mirna, pomlslim u se«bi. Staneim pored njegovog kreveta, jer Čir-Miliajlo kao star čovek rano leže. Ali posle male počlvke primetim kako so on netpresta-

no okreće i uešto bunca. To je trajalo poduže. Pomisli: raožc biti i ovome n!je savcst minia. I zaista, ćir Mihajlo se brani ođ nelce nevidovnte napasti: tt smi ktme sam sebe i govori: jeste, ja sam preklane poručivao našima u Švajcarskoj da se tic brinu za svoje porodice, ja ću se brinuti za njih. Ali kom ću pre. Toliko je bilo tadd činovničkih porodica u Beogradu. Da sve pomognem ne mogu, da saino nckitn pozajmim nije pravo da ostaii nc dobiju ni.šta; zafco nikorn ništa nlsam dao. U tom se Cir Mihajlo probudi, pa'ekrsti se, popi čašu vode, i reče giastio: ,,o, Bože, spasi me ove napasti, vcć dve gcdtne s dama u dan muči me ovaj san.“ Ch*o nije ništa za metie Lnteresantno, pomislrh u sebi. Svc nelve borbe savesti. Ne inislim da pišem drame, nego da mi je jedan vesc-o feljtončič, da maio raspoložim svoje čitaoce. Ajde, da idcm inalo do Dane, moje stare pozmanice, ona je vesela I razgovoma žema, tamo ću čuti što veselo i naročito ako Iirta društva. Krenein se na Vračar. Udjem u njenu sobu, u sobi mrak, Dana spava i rče snom pravednika. Do njenog kreveta stoji drugi krevefc i u njentu rče njen muž isto tako slatko i ininro. Čisto inene obuze dreimež. Kad sam sutradan pitao prijatelje kad se vrafcio gospa Danin inuž iz infcerniranja dobio sam odgovor da on i nije bio imfcerniran, već da je u Švajcarskoj. Može biti đa sam simoć ja ovo snivao. To mu dodje kao neko ,,snovidjenje“ u jednom člnu upravo u duefcu. Naposletku se rešiin da učinim još jednu posetu. prosto iz očajanja i radoznalostl da II ću naići na što lepše i *nteresaatnije. ,

Uđjem u jedrnu kafanu koja radi ceiu noć. Tamo poveče društvo, sve veselo, najelo se i napiio se, Samo se Čuje veseo razgovor, smej, zadirkivanje, ali ođ sviju njih se izdvajao veselošću jedan oinalen, dežmekast 1 prosed čovck. On jc pio, prićao, i gcstiknlirao. Mune obtize neko prijatno raspoloženje, što naidjoti na ove voscljakc, jer sam i sam željan ođavno .iedue prijatne noćne sed.eljke, — „Što da ne pijem i da se ne veseiim“, govorio je vesclo taj dežmekasti veseljak. „Mladoženja sam i rcd Je đa budein raspolc-žen. Ovo mi je t e lc treča žena. Ko zna koliko ću ih još Imati“, — i htede još nešto reći kad iz jeđ>nog ugla polete pun sifon sođe p.a pravo u čelo .nesrećmog mladoženje. On pade, društvo se uzucmiiri i prencrazi, ja se sneveselih. Da li je to kakav živ stvor baciio sifou, ili đuh jedne od pokojnica debeljkovih me> z,nam, samo znatn to da nru je prvo veče beogradsTcih šetnja ispalo neveselo. Ako naidjem kod večera na što veselije pisaću opet, inače — Jok! Ž. V.

MALl PODLISTAK Istorijski kalendar B o g u in i 1 Q o 11 z. — „0 r 11 ć“. Napoleon ulazi u Paris 1815. godine. — Ibsen. — Robert Mayer. — Primljena Bismarckova ostavka. K o s s u t h. Na današnji dan, 20. marta 1801. godiue rodfco se u Varšavi knjižeivnik Bogumil Goltz. Naplsao je

veći hroj humorističkih djela, od kojiit pominjemo „Karakteristika žena i poznavanje njiliove prirođe". — 20. marta 1811. godine rodio se caru NapoIeouu I., koji je tada bio na vrhuncu svoje moći, a iz njegovog drugog braka, zaključenim 1810. godine sa ćerkom nustrijskog cara Franje I. nadvojvotkinjom Marijom Luizom, jediuac sin, koji jc na krštenju po ocu i djedu đobio itnena Napoleon Franja JositK Karlo. Otac je pak novorodjenom sinu podark) titulu vimskog kralja (roi d« Rome). Poslije druge abdikacije Napoleonove osam dana posliie - vaferlooške bitke — 26. juna 1815. godine, rimski kralj bude proglašen za cara Napoleona II, ali su velike siie već bile odlučile konačno uspostavljanfe Bourboiiaca. Kada je Napoleon I. odveden na sv. Jelenu, uzeo je car Franja I. svoga unuka kod sebe u Schonbrunn 1 podario mu je titulu vojvode Reichstadtskog. Sin nekadanjeg gospodara Evrope bio je još od rodjenia slabunjav i nosio je u sebi klicu teške plućne bolesti, kojoj je podlegao u svojoj 21. godini 22. jula 1832. godlne. Život riinskog kralja pjesničkl je obradio francuski književnik Edmond Rostand (pisac ,,Chanteclair“-a i ,,Cyrano de Bergerac“-a) u drami ,,Oriić“ (,,L‘aiglon“), koja je s velikim uspjebotn davana i u Beogradu. S obzirom na rimskog kralja nazvao se princ Louis Napoleon prilikom proglašavanja za cara 1852. godine Napoleonoin trećim, a ne drugim. — 20. marta 1815. godine, dakle na čfitvrti rodjendan svoga jedinca sina, ušao je Napoieon 1. pošto je bio napustio Elbu i iskrcao se 1. marta u južnoj Francuskoj, a poslije trijumfalnog pohoda, na kojemu