Београдске новине

Izlazet

dnevno u ]utro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojadlnl brojovl:

I to. Ma M HiMl **

1B tMMra

MJotaina protplata:

. ..gvjs-er.-assg.r M

Oglasl po d|wiUtu.

Jradnlltva: 8E0GSAD, Vuka Karadllća ul. broj 10. Taiaron broj 83. Uprora I prlnunja pretpiata ToplUln vanoo broj 21. Tolofon br. 2& Primaajo ogiaaa Knou Mthajla uL braj 38. Tolafon brof 2«.

Br. 85.

BEOGRAD, subota 30. marta 1918.

Godlna IV.

Englezi i Francuzi opet potisnuti izmed ju Somme i Avre. — Nijemci do sada zadobili 70.000 zarobljenika i 1100 topova.

RATNI IZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč. 29. marta. Na istoku 1 u Italiji nikakvih naročitih dogabdjaja. Načelnlk glavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 29. marta Zapadno bojištc: U pomjesnlm borbama s obje strane Scarpe prodrli smo 11 prcdnje cngleske položaje I zarobilismoviše hiljadn neprij a t e 1J a. Kod AI b e r t a I sjevcrno od njega produžili su Englezi bezuspješno svoje protivnapadc. Izmediu SommelAncre ponovo smo prešli u napad. Iz starih položala I hrabro branjenih scla bacismo neprljatelja preko Varfusse, Ablancourta I Plesslera prema zapadu I sjevcrozapadu u nazad. Protlv pojediniti odsjeka našeg novog fionta izmeđiii Montdidiera I Nayona izvodill su Francuzi nmogostruke protlvnapade. ali su se ovl uz teške gubitke razbill. Do sada utvntieni plijen od početka bltke iznosi 70.000 z a r o bIjenika i 1100 topova. Od loga je broja samo vojska generala pl. Hutiera zadobila 10.000 zarobijenika I 600 topova. Na lotarinškom frontu I đalje traje pojačana paljba. Konjlčki kapetan barun R i c h th o f e n zadobio je svoju 74. pobjedu u vazduhu. S druglh bojlšta nema nlšta novoga. Prvf zapovjcdnik glavnog stana pl. LuitetidorH. Američka logika Cudnovato izgleda užurbauost, koja se pojavila u vojnoin lmiinistairstvu Sjedmjenih Država povodoin vdikih dogadjaja na zapa-dnomi bojištu. Izdašni komentari \vashingtonskog prosbiro-a o irancusko-engleskim poraziima u velikoj su suprotnos.;i sa mjerama, što su }h Sjedinjene Države bile preduzele, da bi spriječile ovaj sloin. Ono nekoliko američkih pukova, što su se stvarno nalazili na bojištu i koji su innogo po stradall jjrilikoin njemačkog proboja, ni najmanje ne opravdavaju onoliku rječitost službenih krugova s one strane okeana. Ako se dakie u Americi sada na nadležnom mjesfcu toliko prave važni, tonte jes'te jodini razlog pozna'.a WiIsonova težnja, da svakom priilikom ističe značaj svoga glasa I mišljenja. Kao što je raaumljivo anieričko se vojno ministanstvo u svojitn saopštenjima ne bavi toliko samom bitfcom, već ije naprotiv razvezlo izvještajima o raspoioženjn u prortvničkoin taboru, punim svakojakih mudirovanja i one mase poiifcičkiii i narodno-psiholoŠkih

dosjetki, kojima Amertkanci pri takvim i siičnim prilikaima stalno žele da pokažu svijetu svoju pnonicljiivost i širinu svoga vidioikruga. Tako su iz AtneTtkte, tek što su se bi!e os varile njernačke pobjede iizbacili nekl čudan i ,,značajan“ sud o lim đogadjaji'ina. Na inte, ti tom su saopštenju američkog vojttog mmi'starstva IzjavIjivaJi, da „nova borbena faza“ u svakom poglodtt dokazuje tačnost shvatanja tamošnjih nijerodavnih vojnih krugova, po kojemu njemačka v o j n a u p r a v a n i j e u s t a n j u, d a p o 1 i t i č k i m sredstv-ima vlada strateškim položajcm(!), pa da je zato pristupila očajničkotn koraku — ofenzivi. Izlišno jc u opšte, da se čovjek izbliže pozabavi pitanjem, u koliko i na koji načfai vojna uprava tnože po’litičkim sredstvima postizava/ii svoje strattškc ciljicve. Preuia evropskim pojmovima sami naziv ,,v o j n a uprava" samim soibom tt dovo'.jnoj mjeri- obilježava djelokrug te ustanove, kaio god što pirema pogied-itna, koiji važe kod nas, lta starom kontinentu, strateški položaj nema ničeg zajedniokog sa političkim sredstvinia. No u 'tiom nam jc famoznom američko'm glasu interesantnije ođ pomenute sibilične konstatacije tvrdfemje, da je njemačke ofenživa „očadnički korak“. Ne ntože biti nikakve suminje, da Wilsonov službeni izvještač takvi.tn tvrdjenjem »eće da zna za proizvc<k' svekolikog istorijskog iisfkttsrva, koje je dokazalo, da rat vaJja smiatrati produženjem politike drugim sredstvima, kao „ultfana ratio regis“ u borbi narioda. Sa te tacke gledišta grandijoznom naipadu njemačkih vojski vaija prklati potpuno prirodan značaj, koji je u svakorn pogi'odu u sklađtt sa smjerotn odlične politike, a samo slijepa mržnja i krvava zavist mcgu rmikovodiiti onoga. k-ojj hoće da tvrdi nešto saiprotno, Amerikanci, kada govore o nekom njeinačkom aktu očajanja, hoče da prikažu unul&rašnju snagti svoga glavnog protivnika toliiko razrivenom, da mu samo nasilan gest može pomoći. Pri tome oni naravno nemaju na iuniu, da i alkti nasiilja, izvodeni bez potrebne snage nisu ništa drttgo do li djetiiiijasti pokušaji za spasavanjem, pa s toga ostavljaju publid, kojoj su ta saicipštenja uatnijenjena, da po silitti, kojotn je njentačka pesnica sntrvila tri jake vojsdča, sami dioniesu sud o tobožnjoj ujetnačkoj slabosti. No još čudnfja iispada logika američkog vojnog presbiro-a, kada se držanje Sjedinjenih Država mjor.i po nje>nim vlastitiin doktrinama. Sjedinjene su Držaive irnale i suviše vri£,meua, da svoje stvari rasprave „političkim aredstvima", pa su one iipak rtziikovale očajnički korak i objavtle su irat središnjim vlasfcima. A šta se danas radi s one sfcrane okeajtia? Pitaju za savjiat bitrskog generala Smutsa, a ovaj stari borac najtoplije preporučuje, da se što

prije pošalju dva milijttna Anteriikanaca u Evropu... U setiatu ndki itoslanik preporučuje uvodjetije opšte vojne obaveze, a vojna kotnisija odlučuje, da pozove pod zastave ljude od Četrdeseit i pet godima..Znači, da 1 taino, gdje tobož pacifizam i visoka politiika važe kao jedino spasavajuče sredstvo, svom se snagom oružajtt na „očajnički akt“, kako oni nazivaju njemačku ofenzrvit. Pri tome joŠ va-lja napomatiiU'fi, da se N.iemačka na osii'ovir tdas'ite sknbodine odluke riješila da pristupi „tiasiilnom aktu“ svoje ofettzive. dok spora-zutnne držuve na sJičiie mjere primu'djujei potreba za odbranom. Ko je diakle očajnik, čija li „ultima ratio“ prijo rzgloda kac riziik? Na to najbolje odgovaraju njemaoki izvjoštaj! sa bojišta. OđluČni dani u Franciiskoj Clemenceauov ekspoze Vječiti optiraista. — „Bujica će bltl zaustavljena za dva dana“. Kb. Pa.ris, 29. marta. Kabo „PeliL Pa^isien‘‘ javlja, Clemčnceau je u tok'u svog ekspozea u vojnom odbont i u ođboru za spo'jno poslove razložio, ko’iko je osnovano pouzđanje, da 6e englesko-franeuski front, Julaskom u borbu potpuno nediipute i vanrednim moratom prožete rezerve, biti uskoi'o ponovo ušpost-'.vljen. On je obratio pažnju na vanređno tcške i unntožene neprijateljeve gubifcke, koje je proizvela svojim trajnlm nznemiravanjem saveznička cskadrila, pa naj'dđ odao hval*u i isiiaaao divljenj. radidčkom stariovnišlvu, što učestvnje u odbrani zemlje. Svi Članovi oba odbora su složni u bome, da. su izjave Clemcnceaua bile umirr.juće i pune pouzđanja. „Honnne Libre‘‘ . aaznaje, da je C1 emenceau rekao, đa so položaj znatno poboljšao i da je dođao; da če bujica u toku od dva dana biti. pdipnno savladana. Ministar predsiednik je govorio takodje o Amiensu, te kazao, da ova tačka raspolaže moćnim sređstvima za odbranu, ali da neće biti vjerovatno, da se Nijcmci puste dalje od Albeita, koji je već 1914. godino pioslavijin herojskim djelotn francuske vojske. Za uznemironost nema \dše nikaicvog uzroka. Stari njemački položaji, koje su saveznici osvojili 1917. godine, a sada su opet pa’i u ruke neprijatelja, ne postoje više. Oni su razoreni i sravnjeni sa zem'j.im. Naprotiv su francusld položaji neđirnuLi, te će slomiti njemački juriš, koji je uostafom već oslabio. „Petit Journal' 1 kaže, da se jedinstvena komanda u svima koalicijama u\ijek teško piovodi, ali o\om prilikom ju j'e opasnost potpuno ostavila. Svi se -Iistovi slažu u tome, da će jedinstvena komanda još više đoći' do izraza solidarnošću i

bratstvom u oražju medju Francuzama l Englezima, tc da če ojačati zajedničku vojničku akc’ju. Obira njemačkog 'uspjeha. — Sporazumne utjehe. Kb. Berliu, 29. tnarta. Vojni saraditik lista ,,D e u t s c h c T a g e s z e i t tt u g“ piše: Velika bitka postaia je za potučeu-i ddo ieniglesk& vojske prava katastrofa. jer se drukčije ne inože' obiljež-iti iedan poraz, u ikonie je tta bojištu ostaio h i 1 j a d ani a m a š i n s k i h pušaka. đo sad v)e*rovaJno više od hiljadu topova raznog kalibra, cieJofkttpna zaliha životnili manii'Ptvlca. mumJcije, odijela i piom-irskog pribora*. Naši se lirabri borci p o n o v o inalaze n n a p a d u s obiju strana Somttie, jeir je bilo potrcbno p o t i s n u t i uporne z aš t i t n i c e a tno žd a i ts* v j e ž e *neprijateljeve rezerve. To sc zbiija može na,zvati uspjehont. Ovotne stvaraom uspjehu sporaizumni izvještaji stavljaju nasuprot svoje izmišljene uspjelte. Eugkizl su tt tom pogledu umjeren'iji, iz njihovih izvjcštaja ipak proviruje istina. Ali Francuzi la*žu Ikao i prije. Jednog dama će java b)ti ipaik s'Jrahovl-ta. Za sada ja d'ovoljno utvrditi, d-a je Clćmenceau, prema svojim izjavama u posljednjoj tnlmlstarskoj sjeidinici zadovoljan. Aii Reutetrov dopisnilk u engleskom glavnoin stamu javlja, da je povlačemje tučenih Engleza dobr,ovoljtrO. da je ono u irinogome slično sa stratcgijskim povlačenjem Himđenburgovim prije 'godinu dana, te je on zbog toga proslavljeai kao uajv r eći stratog u svjetskoj istoriji, pa je, veli, prema Itome i to neik'i ivspjeh. Zuačaj zauzcća Montdidiera. (Narollt! briojav „Beozradskth Novina“) Bern, 29. marta. Od dosađašnjih vijesti najveći je tttisak učinio pad Montdidiera. Ođatle se v-idi velika opasnost za pTUge, koje vezuju bojdšte sa unutrašnjošću Francitske, Bježanje iz Parisa. Južna Francuska prepuna bjeg u n a c a. (Naročlti brzojav „BeograđskJli Novitia") Madrid, 29. marta. Zbog priđolaska slanovn'š'va. ]x>bjsglog az Sjeverue Francuske, naslao je u južn'oj Francuskoj težak položaj. Ho ponedjeljka u veče n a p u s t i 1 o j e P a r i s 25.000 stanovnika. Biarritz, Bordea tik i Lyou izjavljtiju, da ne rnogu više primiti bjegunaca, pošio vlada nestašica n životnim namirnicama. Kb. Maidirid, 29. marta. Kako listovi javljaju, f r a n c u sk o-š p a n s k a granica, koja je privrenteno bila ponovo otvorena, sad je opet z a t v o r c n a. U Biarritz stižu mnogobrojni bjcgunci iz Parisa.

Gdje je Fochova vojska? — Gdje je onih 500.000 AmeriĆana? Kb. Amsterdami, 29. maffa. Vojni saradmiik ,,Tljd“-a piše: NL jetnci nastavfja'ju svxDde napadaje ! pro« ganjauje ogronmim naletom. Nc dajflf se ni minuta odmora Emglezlma i Francttzima u povlačemju. Pisca čudi, da se u ovim bojevlma još ništa nije Čuia o Fochovoj rezervnoj vojscf, te smatra za mogttće, da ova rezervna vojska za satda p o s to j i 3amo na a r t i j i. Ako hoće da njem irpliv budo od vrijednosti, omda đo toga mora š t d p r i j e d o ć i, jor vrijeme prolazl, a prodor biva sve veći. Onih 500.000 Američama, što su po Bakerovim izjavama trebaili bii i na ko-titiiientu jo9 prvih mjeseci o*ve godine«. mogli b! sas* đa stvarafci čuiđesa. Ali oui nijesu joŠ tu, a sa owifa 1 i pol milijuna javljonili za jesen, biće vjerovatno i'rio taiko, „Allgetneen HandoisbladeF' piše: I ako vez-a izmedju ettgleskcg £ francusikcg froiita nije još prekiituta, ipak je znafcno oslabljena. Savezmici ć&' trebati znaftiui rc-zervu trupa, da bi ntogli dobi'o brani'ti sada veotna rastegnutu liiniju, jer Engiezi imaju veoma velike gubicke u topovhna i inaterijalu. Strašne jioći. Kb. Amsterđam. 29. marta. Reuter javlja: Prenta jetdnom ovdašnjcm listu, ,,Times“ fana ovu vijest iz engletskog glavnog slama: Noćt su skoro nepovoijmije nego dani. jetf boračke sJiranike bombarduju obostrane položaje. Nijemci bombarduju i gradove iza fromta. Amiens napadaj u 1 e t i 1 i c e b o tn b a m ac SoaaiovnJcf jatomice napuštaju zagrožerne gradr>\ r ev Utisak na sporazumnim berzama. Kb. Berlin, 29. marta. U večernjem izdanju od 28. o. mj. donosi „Deutsche Tageszettung“ ovu bilješku: Njemačke pobjecle, koje idu jeditta za drugom, izazvale su na berzama sporazumnih sila veliko neraspoložeuje i jako padanje kuršova. Na New-Yorškoj berzi đošla ja do naročito mnogo ponuda u svima ratnim vrijednostima. Američani, kojl su od rata očekivali „veliki pazar“ P izgleda, da sve više uvidjaju. da ja njihovo sudjelovanje u ratu za njih po= stalo — ioš pazar. Clemenceau Lloydu Georgeu. Kb. Paris, 29. marta. Clemeuceau je depeširao Lloyi Georgeu: Nikada se> Francuska niie više divila hrabrosti Britanije, nikad# nije itnala više povjerenja u svoje vodje. Mi očekujemo mirno, čvrsto i stguriio ouo. šta bi nam sntrašnji dan m-ogao d&nijeti. ! Držanje Svedske Govor mhiistra trgovine. Kb. Stockholm, 29. tnarta. Vijest zastupnika c. i k. dopisnog ureda: Ministar finansija Lewog r e e n držao je u G 6 t e b o r g' u govor, kojiin je razložio pravac vladitte politike. Za trgovinsku politiku je absolutna pretpostavka, da se održi v e z a s a o b i m s t r a n a m a. Ako

PODLISTAK

Mcieniije Stanišić: Z a b 1 u d a Kao da se nisu vidieH već deset gođina, tako se srdiačtio pozdinavljaju i jedan drugoga o svačemu, do sftnica, zapitkuju. — Kako ste, šta radiice, gospodine Jovo? pita staa'i penzioncr Velja prilazeći kolegi, koji stoj ispred svoje kuće. Gospodiu Jova, stari pcmzioner poreske uprave, isterao na uliicu svoj domazluk, koji se sarioji ćz tri petla i đvanacst đo trhocst kokošiju. Tesno tnu dvorišle, pa, čovctk, na ovaj aiačin tru'di se da razonođl živčmt. Pažljivo prati, da mu koje ne šmugne u susedno dvorište. jer bl onda moiao, zarad potere, da viče u pomoć i shtžavku i domaćicu, Bacivši, pogled preko uaočara na dolazećeg, odvrati mu: — Blagodarian, dobro je. Kao što viđite, zanimam se. Kako je kod va*s? Posle srdačnog trakovanja nastavljaju razgovor. — Od kuda vi u moj krad? pita g. Jova gospodina Velju. — Išao sam do klanice. Hteo sam ilEnio sa drvare da uzmem j©dam tnetar đrva, pa se sad otuda vračam. Ovuda ani je najbliže. Završujući odgovotr, upravi mu pitanje: — Gde ste vi, gospodine Jovo?

Nikako se ne viidjatie. Netna vas ni kođ ,,Ginića“. — Ne izlazim sad često. Eto, stvorio sam ovo zanfmatnje. Tek što jc podiigao ruiku, da prstom pokaže kolegi svoj domaizluik, a jeđna nestašna kokoška pojuri tilicotm, da se kroz otvorena vraita izgubi čak u petom đvorištti. — Pi, pi!... Pili, pi'li!... prekide gcvspodin Jova razgovor i pojuri za kokoškom. Gospodin Veija tx>smatrašc ga za neko vrente kaiko juri, pa videći da se on izgubi u suseđnom dvorištu, produži dalje put. Nijc liteo čekr.iti na njegov povratak, jeir ko zna kpliko će ga to zadržati. Gospodiin Jova zaboravio je na sve; samo je gledao da mti koikoš ne umakne. Jurio je za njom kao pomaman. Ona, pak, kao da je faiela da ga namuči. Kokotajući, bogala je preko dvorišta. Taimarn g. Jova da je stigne, pritesmivši je u kutu dvorišta, a oma prnu i preleti preko piota u drugo dvorište, — DjavoJe jedam! uzvikmu jetko g. Jova. Sta «ad da radi? Da viče suseide s ornu stHramu plota, uzhuniće ceo komšiluk. Zato nadje za najprobitačnije, da prvo preskoči plot, pa onda da moli za pomioć. Ma da je visina bila prilično veliika, g. Jova prilkuipl sve siile i ispemtra se gore. A potom... nešto potmulo lupi o zemliu. To se on našao na zemlji. Ali, kako? — Još ml je ovo trebalo! gunđjao

je, dižući se od zetnlje. Pri spuštanju sa plota omakao se i tresnuo do*le, pocepavši desni rukav. Šantajući požurio se u poteru za kokoškotn. — Molitn vas, pomozlte nni da U'hvatfan om*u pirokletu krikoš, — obraćao se više preklinjućitn glaisotm nekima iz toga dvoirišta, koji su se zadesiii napoiju i raidoznalo iiosmatrab tijcgovu trku. Suscdi, koji su ga tt početku stnešljivo posmatraJi, sažališc se videći ga zamorenog i očajnog izgkria. On nije više tnogao da juri, te nekoMko žena i dece dadu se u pofteru, uhvate kokošku i predadu mu je. — Hvala vam tnnogo! zablagodario itn je dubolko odahnuvšL Kao da je skinuo tereit sa scbe od prefco hiljadu kilograma. — Nećeš ti mcne više mučiti! govorio je osvetnlčki kokoški, držeći Je čvrsto u rukama. Kao da je ona netšto shvaćala od svcga toga. taiko joj je prctio, zbog čega je rspadao još komičniiji, — Znaću se ja njoj osvetiti! govorlo je suesdima pobednički, udaljujući se iz njihovog dvorišta. Bežala mi je još nekoliko puta. Ali više neće. Na ulicl je zatekao ceo ostali domaziuk. Uterao je u dvorišite, a begunicu je izdvojio i stavio u zatvor. — Zamiisii, koliko me mantučiila ona ćubava! obratio se domaćici Ruži. ulazeći u kuću. Cak u šestomi dvorištu sam je uhvatio. Nieću više st» mjom da se borfan. Sutra je inače praznik, pa zato maredii služavci neka je za-

kolje. Uređite je, pa čemo dati na peskarnicu. Tako jc g. Jova izvršio svoju osve- • tu naredbcTn da se kokoš zakolje. Sntradan je učimjeno po zapovesiti. — Zamisli. tcška je preko kilo i po! dočekala je domaćica Ruža g. Jovu, kada se ovaj vraćao sa pijace. To jc izgovarala kao sa nekim zadovolj.stvom. \ — Ta..ko! dodao je 1 ott zadovoljno. E, sad otrebi trdkoliko kroinpira, zamasti kokoš, pa je pošalji na pekarnicu. Oh, aJ‘ će biti dobrog pcćenja! To je govoTL'o, prc-dajućl joj kupljeue stvari. — Ja ću sad tnaJo da odetn do kafane, da posedint. Gledaj svrši što ranije sa poslotn, da bi miogii ručati tačno u podne. Oprostio se i upuitiio ulicotn u kafatut, da tanto, u društvu svoga položaja i doba, posedi, proirazgovara, pročrta novine i popije jedinu 1H dva kafe. Domaćica se predala kućevntiTn posiovima. — MiJka, obratila se služavci, odnesi ovo na pekamicu. Kaži pekaru samo lepo da ispeče. Pružila je služavoi nretdjemi ko*košku i uputiila je pekaru, Sluškiuja je odmalt učittila po zapovesti, odnela kokoš i saopštila želju svoje goispodje pekaru. — Ne beri briga, ama ič, ubedjivao ju je ovaj, dajući joj duplikat numere, pretna kojoj će rnoćl svoju stvai dobiti. — MaisLJor Trajče Je stari pekai.

dodavao je ponosito. Pa, koj‘, bre, može u celom Beogradu poubavije da peče? Dok se ou tako hvalio, služavka je itzeia numeru i izašla iz pekantice, ostavljajući ga da svoju veštinu dokazuje drugTma dvema ženama, koje u taj mah udjoše unutra. Za to vreme g. Jova je stigao u kafanu. zaseo za sto, za kojim su scdela još tri penzionera. Pošto su pročirali iiovine, pretdali su se komentari« sanju dogadjaja. Kada tsiu i sa* tim svr* šili, prešlii su na običue sitnice domaćeg života. Penzianeri su u neku rufcu ptave žette. Starog *doba, pietnzijom sredjenih prilika, bez obaveza prema staL nom svakodncvnom radu. Te okolnosfc! upućuju ih, da se zanimaju sitnicama, najviše tako kad se sastanu, da govore itajzad o običnim dornaćim stvarima. — A, dajias imam odličan ručafc, garniran maismom pieičeaiom kokoškom, zadovoljno je dodavao g. Jova, kada se poveia reč o ručku. — Boga mi, fci si danas dobar Iov ulovio, komplimeatuirao ga je petnzioner Mlka. Na to je g. Jova upoznao društvo celom istorijom kokoškinog jogunstva, njegovog jurenja i njenom sudbinom, — Siatka je to cttsveta! đodao je jedan od penzionera predA'idjajući da ćo apctit biti odličatn { čisto žaJeći, Š o ! cn danas nema da izvrši takvu istti osvetu. Najzad su prettresaJi sve sitnlce, tai netnajući više šta da razgovaraju, diza-