Београдске новине

Strana 2.

Neđjelja

BEOORADSKE NOVINB

81. marta 1919.

Bro| 80.

krene svoju kavaljeriju, učinlće I Evropi i njenoj kulturi kraj“. Znači, dakle, da, po dr. Politu, Srbija greši, 5to se ne drži Rusije, jer je ova tako silna i moćna, da će kroz koju desetinu godina, nadjačati ceo ■svet, Ovo mišljenje o Rusiji, bezlmeni ■pisac „Pogkda na poiitiku Srbije posle Berlinskog Ugovora* 4 , ne samo što ne deli, nego šta više predvidja i tako reći, proročki predskazuje slom ovog kolosa, o Čije se prijateljstvo otlmao ceo svet. 'i’o šio je taj pisac rokao o Rusiji još 1887. godine, saopštićemo ovde fccz ikakva komentara, jer je ovaj ipotpuno izlišan. Dakle evo toga rezonovanja: ,,Ja ne verujefm, da će Rusija u *vojoj borbi sa Evropom nadmašiti Evropu. Za takav posao ne samo da joj je materijaina snaga nedovoljna, ticgo joj oskudeva i sve ono, što tu materijalnu snagu pokreće i što joj praivilan i koristan impuls daje. Toga u Rtisiji nikad nije bilo; netna ga ni da«as. Taj nedostatak nije kadra da naknadi samodržavna volja jedncga cara; tiemožeganaknaditi ni paitriotizam naroda, ni požrit v o v a n j e v o j s k e. Od kako je Rusija uzela za objekat svoje politike Balkansko poluostrvo, ona jč više t>uta pokušavala, da oružjem ostvari svoje interese. Svima tima ratovima piećsedavala ic uvek gvozdena voija imperatorova, neporemećeni patrioti■zam naroda ruskog i svetlo požrtvovattje vojske. Ali ma kako se rat na bojtioin polju svršavao, nikad na Balkan«kom poluostrvu ni>e biio ono, što je Rusija htela. Krimski rat završio se jpariskim ugovorom i imperator Nikola, zapečatio ga je svojom smrću. Dvaideset 1 nekoliko godina docnije Rusija •Ropstvenim rukama cepa jedrenske aireliminare i sanstefanski ugovor, ipotpisuje, protiv svoje volje i u prkos sjajnim pobedama, berlinski ugovor, ikoji, na kraj kraja, imperator Aleksanidar II. svojim životom isplaćuje. Nije 'to ni malo slučajno tako bilo. Greše svi oni, koji o snazi Rusiie presudjuju prema onome, što ona u SAziji radi. Rusija je osvajačka zemlja; tto je fakt, koji se sporiti ne da. Ali uioge su njene obrnute. U Aziji Rusija ima posia sa divljačkim narodima, u Evropi sa uredjenim vojskama; u Aziji ratuje protivu fanatizma i gluiposti, u Evropi protivu hiadnog računa i nauke. U Aziji Rusi oduzimlju zeinlje, ali donose izvesno blagostanje I kulturu; u Evropi porušili bi države, ,'Upropastili narode i uneli divijaštvo. U Aziji je Rusija izmakla sa nekoliko vekova u napred, aii u Evropi izostala je za ceo jedanvek. Pincipi, koje je francuska revolucija prikaiamila na inarode, razlili su se u krv' i Evropa je ikrizu odavno prekužila. U Rusiji se 'tek sad javljaju sporadični, aii opasni znaci boleštine. Nihilizam se podmu8<lo uzdiže i pruža do samoga prestoia. Sa njim se tamo računa i računati «nora, jer to nije sledstvo halucinacije, Eego je to grčeviti pokret života, koji se iz mrtvila budi. To je inetođa, po kojoj Rus počinje sricati u pTasitranom žratihizisu francuske revolucije. A šta £c raditi, kad ga bude na izust naučio, ito je ono, od čega se u Rusiji najozbiljnijega računa vodi i što Evropi daje tl7vesno spokojstvo. Istina je, može se reći, da Evropa Ima sociaiizam, ako Rusija mora da strahuje od nlhilizma. Aii ne treba zaboraviti, da je u Rusiji ceo poiitički život naroda koncentrisan u jednoj volji, u jednoj ruci, dok

je to u Evropi decentralisano. Udarl nihilizma imaju odred'jeni objekat; sva snaga njegova koncentriše se u jednu tačku, dok je u Evropi objekat tako raskomadan i tako razliven kroz sve staieže društva, da to izazivlje nuždu, da i socializam svoju snagu podeli. Na svak’oj tačci socializma je u Eviropl slabiji, nego što je nihilizam u Rusijl. Sociallzam ima protiv sebe druf.ivo. a nihiii'zatn ima samo jednog čoveka. Istina je, da je u tom čoveku koncentrisan sav život narođa, ali baš za to svaki udar, koji ga zgodi, pogadja narod u najživotnijim uslovima njegovog. opstanka. Ogromna razlika je u tome, štoje Evropa već prošla kroz revoluciju, a Rusija tek sad nailazi u n j u. Medjutim ja priznajem, da u svetu ne biva uvek onako, kako to stroga logika naredjuje. Ima vrlo Često iznenadjenja i vrlo velikih. A!i ne treba prcvidieti, da je iznenaujenje uvek kratkog vcka; da na kraj kraja, opet logika ima stariju reč, i da biva ono što ona naredjuje. Može se desiti ma da je vrlo neverovatno — da Rusija, koristeči se kakvim sticajein oKohiosti, izadje izvan granica svojih i počini mnoga čudesa u Evropi. A11 jevišenego verovatno, da će se uskoro vratiti onaino, gdi je njen raison d‘etr, isto onako kao Što se posle krimskog rata vratila sa Balkana i kao Što se u posleđnjem ratu vratila ispred samoga Carigrada. Rusija jc sila, i vrlo velika sila, alljesa svim bezrazložno verovati, daje Rusija svemoć. Bašu ogromnosti Rusijeijesle poglavito njena nemoć*). Ta ogromnost i čini, daonanemože nikad imati svu materijalnu suagu zentlje koncentrisanu na jednom mestu izajednu cel. Rusija — zemlja centralizacije po prevashodstvu. prinudjenaje da razlije svojusnagu na tako ogromne prostorije, dajeuovom pogledu kodnje možda najveća decentralizacija na svetu. I to ie ono što njn čini bezopasnom za ozbiijne pokušaje protivu Evrope i stanja koje u njoi postoji“, Istorijski kaiendas* Na današnji dan, 31. m a r t a 1727. g o d i n e umro je u Londonu siavni astronom i matematičar sir isaac N e w t o n (izg. Njut’n), o kojemu je već bilo riječi na ovom mjestu. 31. marta 1809. god. rodin se « rnjestancu Sorocinjcima u poltavskoj guberniji čuveni ruski književnik i najbolji ruski humorista Nikolaj Vasiljević Gogolj. Skoiovao se i gimnaziji knjaza Bezborodka u Njezinu, gdje. je dao svoje prve književne pokušaje, kao noveiu „Braća Tverdislav ijevići“ i dramu ,,R a z b o j n i c i“. 1830. godine dobio j-e u Petrogradu neku državnu službu, ali je odmah iste godine opet napustio. U to je vrijeme napisao prve znamenitije stvari, i<"'jima je obratio na se pažnju knjiže\.iičkih krugova. Upoznao se sa Puškinom, kojemu je postao intimni prijatelj, pa je zatim dobio mjesto profesora rusice književnosti na „Patriotskom institutu** u Petrogradu. Pošto je i na tu siužbu uskoro dao ostavku, postavljcn je

•) Dokaz: rat s Japanom, koji je izbio na mnogo gođina poslije pisanja ove brošure. Pr. Ured.

1834 god. za pomoćnog profesora istorije na univerzitetu. No i na tom se položaju nije dugo zadržao, pa se saua potpuno odao književnosti. U to vrijeme, a do prvog putovanja u inostranstvo, što ga je pteduzeo 1836. godine pojavile su se njegove najbolje šaljive pripovjetke, i tt> 1834 god. zbirka „Mlrgorod'** (u kojoj se međju ostalim nalaze i čuvEtie pripovjetke ,,T ar a s B u 1 j b a“ I ,,K a k o s e 1 v a n Ivanović posvadjao sa Ivanom Nikiforovićem“) i ,,Arab e s k i“ („Portret**, „Njevskij Prospckt,, itd.), pa ,,Nos“, „Zimski k a p u t“ i drugo, a najzad čuvena komedija ,,R e v i z o r“, kojom se Gogolj proslavio širom cijeloga svijeta, a koja se još i danas isto tako često daje kao prije osamdes&t godina. Razumljivo je. da je ovaj komad izazvao buru negodovanja u činovničkim krugovima .i sigurno bi bio zabranjen, da se nije za nj zauzeo lično ruski imperator Nikoia 1. Tvrdi $e, da je imperator po svršenoj premijeri dao zvati Gogoija u svoju ložu i dp mu je rekao: ,,Ćestitam vam na vašem djeiu; mnogo smo se smijali!", a da je Gogolj smjelo cdgovorio sa aiuzijom na korupciju, koju on siika u kornadu: „Više bih volio, da je Vaše Veiičanstvo — plakalo!“ PoČevši od 1836. godine proveo je deset godina najvećim dtjekim u inostranstvu, gdje je izraaio svoje glavno djelo ,,M r t v e d u š e“. Pred kraj života Gogolja je obuzeo neki vjerski misticizam, Što ga je pobudilo, da putuje u Jerusalitn. Po povratku iz svete zemije patio je stalno od nekih haiucinacija, pa je najzad 4. marta 1852. godine umro u Moskvi ođ nervne groznice. U njernu je ruska i svjetska književnost prije vremena izgublla jedan genijaiian, realistički pjesnički talenat, za koji je vječita steta, što tnu nije ostalo vremena, da se }oš većma razvije i razradi. Gogolj je i dan danju posiije Puškina najnrppularniji ruski književnik. Vijesti iz umitrašnjosti Proliećnji snijeg. Iz Valjeva aam javlja dopisnik: U više mjesta valjevskog okruga napadao je prije 'tri dana snijeg tamikoga sioja. Najviše je napadao snijeg u srezu tamnavskom. 1 ako ie ovo rijetka eiemen ama nepogoda u ovo godianje doba i štetna po poljoprivrediti, ipak, biagodareći brzom kiravUemju snijega, uslijed čega nijesu nastuprll mrazovl, proljećnji U'sjevi pretrpjeli su vrlo neznatnu štetu. iz Ć u p t i j e nas obaviještava prijn Ip'J, rta jo ssikom dnlinrMTj sve do Niša napadao snijeg isto tako, sarno debljega sloja. Tamo su piroljećnji usjevi preirpjeli mmogo veću štetu.

Grad i okoHca SVIM NAŠIM ČITAOCIMA KATOLIĆKE VJEROISPOVUESTI ŽELI IZ SVEG SRCA „SRECAN USKRSI“ UREDNlSTVO „BEOGRADSKIH NOVTNA* 4 . Dnevui kaieudar O a n a s jc nedjcija 31. raarta, po starom 18. marta. — KlraoUatolicl: U s k r s; pravoslavni: Klrli orh.ep. jerusai. Casnička i cinovnlćka kaslna otvcrena je poć-ira od 15. februara do 11 sati u uoći. C. 1 k. vojnički dom: Citaonica, soba za pisanje I igranje, kantina. Otvoreno

od 7 ssii izjutra do 9 sati uveće. Sloboden piistup svakome \ojoiku. Klnematografi: Vo nl klnouKralH Miiana ulid br. 56 (Koto cuni): L' 4 I 6 satl posllje podne predstave za vojniitvo; u 8 nve.c op ts predsiava. — C. I kr. g r adianski klnu na letazijama br. 27 (Paris): U 3 I 6 sati posllje podne teu7 zati uveče općte predsiave. beograđski orfeum <u zimskom pozoriitu, prljc Boulevard): Dvlje predstave, prva u 4 sata poslije podne, a druga uveće kao obićno u 8 saii. Bioiioteka /.a poza)micu (Bai kanska ulica br. 1, liotel Mjskva). Otvorena od 10—1 sat pnie i od 3—7 satl positje podne. Noćna sitižba u ljekarnama: Od 31. marla do 6. aprila vrike noćnu službu u Bco^radu ove Ijekarne (apotekc): S e i aković, Kneza Mitiajia ulica 45; Viktor o v i ć, Terazije 29; P r e n d i ć, Kralia Aleksaudra unca 64, I Stojić, barajevska nlica 70. Saobraćaj na ratnom mostu izmed u i.eograda i Zemuna obustavljen je svai'Og dana od 7—8 ou sati p ije poune od 12.30 —i sata posiije podne. Parobrodarski aaobraćaj. 1. Izmedju Ze muna i Bcograda. Red piovuibe, koji važi od 26. januara oo onoziva: Pol izak iz Zemuna za beograd u 6 30, /-oO, 8-30, 9 30, 10 50 i 11-30 pr. podne te u 1-30, 2-30, o-30, 4-30, 5 30, 6vJ0 i 7 30 r islije podne. — Kolazak iz Beograda za emun: 7, 8, 9, 10, 11 i 12 sati prije podne, te u2, 3, 4, 5, 6, 7 18 sali poslije podne. — II. IzniedjuZemuna i Pancsovu Red plovldbe, kojl važi od 26. (anoara do daijne naredbe; Iz Zcmiina za Rancsovu aviikog daua u 6 sati ujutro i u 12 sati u podne. — lz Pancsove za Zemun: dnevno u 8'30 sati piije podne i 3 sata podije podne. brod kojl ssobra.a izinedju Zeniuna i Pancsovc i ooratno ne pr.siaje u Beogradu. —111. Izmed,u Beograda i S a p c a, Poiazak iz Beograda za Saoac svake srijede i subote u T6 0 sat i u jutro. Poiazak iz Sapca za Bcograd svauog i etvrtita 1 ueJjcljom u 7 s. ujmro. — PmničKl parobrodarski saobratai lzmedju orsave i Z e m u n a i izmedju Oršavc i Bralla. PolazaK iz Cršave za Zemun: nedjeljom, utorKom, ćetvnkom u 6 sati u jutro. lz Zemuna za Oršavu: ponedjeijkom, srijedom t petiiom u 4 saia poslije podne. tz Oršave za Br«llu: poneujei kom i petKom u 4 sata r itijc podne (srednle evropsko vitjeme). Braiie za Oršsvu: poneajeljKom I ćetvrtUora u I sai 50 časaka poslije podne (zapadnoevropsho vnjemej. — Parobrodarski saobratajizmedju Beograda i Smedereva: Odiazak iz Beograda za Smederevo nedje)jom i četvrtkom u 3 sata posiije poane iz Smedereva za oeograd utorkom i petkom u » sati u jutro. ParobrodarsKl saobraeaj na pruzl Budimpešt a—Z e m u n—B e og r a d. (Važi oa 28. mnrta). Polazak Iz budlmpešte dnevno u 10 sau uveče. Polasak iz Beograda dnevno u 5 Sati ujutro. (Prvi brođ krece 3u. marta). — Parobrodartki saobraćaj na pruzi Szeged-Zemun Polazak iz Sze s eda (1. vožuja 31. marta) irijedom, petaom i neđjeijom u 5 sati u jutro. Polazsk iz Zemuoa za Titel—Sze K ed (1. vožnja 29 maria) srijedom, petkom i nedjeijom u 11 sati u noći. Vojno parno toplo kupatlio n Car Uuianovoj ullcl. — 1. K upatilou kadama: a) Za vojne osobe otvorcno radnim danima od 7 sati prije podne do 5 sati posiije podne, a nedjeljom i prazmcima od 7 sati prije podneuo 12'/ saii u poduc. — b) Za gradjanstvo radnlm Oannna oa 'J sau pnje poune do o sati oslije podnc, a nedjeliom i praznicima od saU prije podne ao sati u podne. —- 2. Parnokupatilo za ćasniko i njima ravne čiuovnikc oivoreno Je utorkom, srijedom, petkom i subotom od 7 sati prije podne do 5 sati poslije podne, II nedjeljom i praznicima od 7 sati pn,e podne ao 12‘/ s saii u podne. — Za gradjane muškogpoia oivoreno je parno kupaUlo ponedjeijkom i četvrtKom jako u te dane nc pada kakav praznik) od 9 sati prije podne do 5 sstl posiije podne. — Casnicima i njima ravnim ćinovuicima sioje na volju da se sluzc parnim kupatilont i u ćlane odrcdjenc za graajanstvo (ponedjcljkom i ćetvrtkora). Blagajna se zatvara radnim daniraa u 12 1 /., sa:i, a netijeljora i praz nicima u 12 saU u podoe. Kužna boinlca: i'osjeta nije dozvoIjena. Obavijcštenja o bolesiuciraa dnevno od 11 do 12 sau prije podne naulazu u baštu bolnickc zgrade sa strane VidmSiNC uiice. Bosjet ooiesnika u bolmcama: U bolnici .Brčko*: od2—4 sata poslije podnc, U boinici ,BrQnn“: od 9-30—12 sali prije podnc i od 2—4 sata poslije podne. — U C. i k. gradjanskoj bolnici: u utorak, četvriak i neđjeliu od i—3 posifje podne.

Uskrsnuće. Juče je poslije podne u 6 sati izv®. dena oeobito svečani.u načinom proslava Uskrenuća Gospo.jnjeg u ovdaž joj rimokato’ičkoj župncj crkvi, Još pii,e same svečanosći skupio se u crkvi i olto nje silan pobožan svijet, a naročito su brojno učeSoVO.ali članovi he g ad^ke auslrougarske kolonije. Tek prij> 6 sati stigaoje pred crkvu voj ii glavrii guverner sa svojim zas'uorrkom. Odmah za im otpočela je crkvena ccremon ja Usk.rsnuća, posiije koje je oko 5 i po sati krenula uskršnja p.oeesrja. Na čclu prrce ije s u[ >a!a je počasna četa 409. etapnog bata« juna sa vojaom g.'azliorn. Iza vojške po-; redana su bila školska djeca, a onda je sLijedilo svcštenstvo sa vcj iim superio rom Klinkovićem, koji j? pod „nebom“, noseća uskr?k>-; Spasile'ja, ravnao ovim uzvišenim aktom. Za svc.' e islvom je iša> vcj.ii glavni guverner sa svo inv zastupnikom i časničkim zbotom. Procesija, kcjoj je pribivala velika rnasa pobožnog naroda krenula je Resavskom, Kralj-Mi!artovom, a onda Cimnazij ;kom i Studeničkom ulieom na' a-i; u crkvu, gdje j: sve'i čin Uskrsnuća Spa. i adjevog konačno završcn. Rimokatoličko bogoslužfe o UskrŠnjio" praznicima. I. dana Uskrsa: a) u konaku: U jutru u osatrsati magjarska propovijed i sv. misa zs vojnške. U 10 sati talijanska propoviKd < sv. misa za talijanske ratne zarobljev nike. t b) u župnoj crkvl: U jutru tf sedam sati blagoslov jela. U 8 sati tiha sv. misa. U 9 sa.i tiha sv. misa. U 10 sati njemačka propovijed ! velika svečama misa. , Poslije počkie u 3 safta litanije, > 2. dana Uskrsa: a) u k o n a k u: U jutru u 8 sati tf: ha sv. misa. b)užupnojcrkvi:U iutru u 8 sati tiha sv. misa. U 10 sati srpsko-hrvatska propo* vijed i velika misa. Posiije podne u 3 sata lrtanije, Narodne dobrotvonie predstave. (P r v i p r i k a z ,,K o š t a n e“.)f V Sinoćnja predstava ,,K o š t a n e“ đ u dupke punoj dvorani „Kasine", precL stavlja jedan veliki pozorišni uspjefc Gdja S p a s i ć, koja se prvi put pojavila pred beogradskom publlkom, bila je burno pozdravljena kao stara zna-. nica publike i pnva Koštana. Pjevala je svojim poznatim snažnim glasom na* rodne pjesme na načm, koji je osvojic brojnu publiku. Odu.ševljeai pljesak orio sc kao nagrada; posiije druge slikt predaie su umjetnci dvije beogradskf gospodjice prekrasuu kitu cvijeća. U K o š i a n i smo sinoć prvi pu) vidjeli kao Salče i gaju Ptrsu Pavlovićkoja je u karaktemim roiama bila uvijek simpatija beogradske publike. GS. Todorović, kao Hadži Toma i g. E Stano/ević, kao Mitka, bHi su u svakorti pogiedu izvrsni. To su, svakako, jć'd-, ne od najboljih rola u njihovom bogatom repertoaru. G. Gošić, kao Stojair, držao se uvijtik dobro i na visaii scene; Naročiui je pažtiju privukla gdja Ruco* vić u uiozi Kace. žene Hađži Tomkie- : To je bio jedan markantuo izradjen tic srpskc majke i &>ne. koji je gvja Rucović brižljivom s.tudijom iznijeia. Svat ku hvaiu zaslužuje i g. Spiridičmović u ulozi predsijtxiniika ATse. Gdje Todomo-; vić i Stojanović, gdjica Todorović 8 ostali prikazivači harmonično su dopu-, njavali glavne ličffiosti. O samom djelu doaijećemo docnrje opširan prikaz. —?

gia i posie 2 godine, od snjrti sestrine I>opunitl, bila je zagladjena. Cilj živoia bio je potskaknut, i prvi put onda, ja nisam mislto. Ja sam onrfa vok>o i bio «am voljen! Ali aM — \— nasreća je bila moj vcrni drug ona me nikad nije tzneverila, ona me ie svuda pratila! Ipak nagrada za sve moje muke, foila je karijera koju je vrcnne taebalo doneti. Ja sam se u nju uzdao i pošao «am tvojim roditeljima. Dočekan sam bio vrk> kruto. Nisu jbili pristupačni razlozima. Biii su uvreIdjeni što činovnik, skitnica bezkućniic, čergar cLgandn, misii na jedinčei, koje feaslužuje boiju budučnost 1 Zoro! kada sam rekao da voliš! Oni su se podrugijivo nasmejali. Zar Žutokijunci znaju za Ijubav! To sa*110 usljane giave podbirnjuju nevinu <keu! „Sta vl gospodine imate?“ „SIužliu i lepu karijeru." „Oikači ti to maoku ea rep!“ reče mi tvoj otac. „Imaš li ti Imanja, para, kapitala?* 4 „Sav kapi.al, imanje, pare, leži mi u giavi, a vreme će I kiteres doneti!** ,,Ne venijem ja ni u čiju giavu, dotk mu na Vfdim dubok a pun diep!" ,,Ja glavn ni čiju ne poštujem, bez para ili radnih ruku“. ,,A1I ^voja ruika ne ofoećava »lišta, kao ni Ažep! Pare, pare, sreću donose, bez •Sljih nema ni ljubavi!" Ne znam koliko smo se preptrali, ftek kada sam Izašao zbunjen. oznojen Rao da sam blo u paklu. Obrazi su ml goreli, znoj tni je curio sa čeia, kao da sam bio u kakvoj atietskoj bcxrbi. Pogažen ponas budio se, ja sam bio poniScn, zgažen, Ismejan, gotovo izbačai, ppomemrt da saim siromah | nesrećan. g a ne treba drugom nesreću da navlaim na giavu, da sam sebičan. da boću pomoć | deobtt.

Suštanje začu se u gnud&na i pena oboji zavoj, bol iskrivi lice, suze mu zabiistaše, i on oči zatvori. Iza toga rat ie diošao, kao krilima nošen. Ratna vreva odFvuikla me je sa soborn, poaiiiienje me jo uateTalo da bcgain, i ja sani pobegao i ne videvši se, nisam te izvestio, nisam hteo dia 90 objašnjavaan sa tobosn, jer ctfsjaj roditelja to &u deca. i kaikva oni irnaju načela, takve pojmove deca strču, i-II bar tako misle. VoieC' sam da se mučkn. ali nisam bio sam. Svi snt nvi pravili dnuštvo, svi su se patili. Sinrt je drugovala 6a nama, ona nas je voiela kao majka decu svoju, ona nas je birala, 1 od' nas, kao vencem zemlju kitila! Od nas je pravila saksije cveća, koja će cvetati docnijim pokolenjima! Najzad došlo je jutifo kađa šmo dobili natedjenje da izvršimo prcipad na neprijateija. Ali nas on beše ose So i dočeka nas spreman. Bili smo <se tvrdoglavo, ludo i besno, niti sat oni hteli da ostupe m mi. U ovoj očajnoj borbi 1 magla< se digla i sunce je došlo, i zate&fo nas je još nepokolebijive. Utnomi, neiapavani poleteli smo preko jodne maie gKiUan©, ali iza nje u ltigu ušančen dočeJra nas ne.prijateij. U ovoj gužvi kada se čuje jauk, krcanje kostiju. prskaavje lobanje, zabiianje bajmieta u meso i n&pac, približavaše mi se jedan neiprijateljski vojnik. Alt on je imao oči. oči piave, okrajak neba, simbol moje Ijubavi, moga boia. oč rvoje! Jak bo! I torv koja Šiknu iz grudi osveotila me. Hteo sam da se iiran’m da se svetirn, ali ml nesvestica veza nike. a posle eto šta jc sa mnom! — Zono, praštaš li mi? Što sam naljućen na tvoJe roditeije ropustfo kukavički tebe!...

Učiui tnl bar kraj srećnim, budi ti ona | ista vila što mi je sreću uicrala pri rodjenju, vrati mi je na sa'mrtnom času! Ona zajeca, jer je sad tek uvidela pogrešku svoju, sve je Kad razaimela i bilo joj je jasno! Izašla je od njoga, proćeaia njegovim drugom. Napoije uzdahnu i povuče celim plućima svež posle kiše vazduit, on joj rashladi lice i ona se seti svega šta je Čeka kući, 1 šta je učmila! „S'.a misli’tie!?" upravi pitanje njegovom drugu. „Ima 11 r.ade? Šta kaže lckair?" „Zato sasu vas i pozvao, što se lekar fzjasnio vrio nepovoljno o njemu, a i on je zahtevao Ida va? viđi, može biti predcseća. Lekar kaie. da ćc od Lzirva krvi svršiti, to će ga ugušiti!** Zbogom, pribva'tio se šežira I pntži rulctt. Gospcdjice, ja ću vas izvesttti, ako želi.e, sutra k3ko mu je. A vi iste sada u vrlo nozgodin'om položaju, ja vas razumem! Ušla je u 8,>bu. Svi tpojs sedel* bu oko stolu zdravi, jedri i crvciu, zadovo jni, radosni i srećnil Okrenuli su se njoj i svako je sa naročitom ncf.nošću zapita „Gde li jc bila saxna?“ Ona jo bila mračna, tuga joj sc u očima ocrtavala, polako je skidala šcšir, baci ga nemamo • n« misleći gde. Sela je pored njrh • nesvesno popravila frizuru. ZakršLa ruke t obratUa sc majci: w Gde sam biia mati? Tamc gde je ubijo na vera, Umo očc, gde je nada porušcna, tamo... tamo... Goepodine, gde mi je Ijubav saranjena. Ja srca nciuam, ja više nikad t nikad ne mogu voleli, ja ne mogu biti domaćica, jer nc mislim dobro ni rneui, a kako ću moći drugom? OsUjete M i daije poele toga pn tome da me uzmete2“

„Gde stc bili Zoro?“ Njegova crvena vratina, još se više nađu i pocrvene. Zile rnu na siepoočmci odskočiše, nos se raširi, a oći gnjev sipahul Sa sviin mirno, pioduži ona. „Molim vas » uvek sam vas molila, da me Zorom ne zovete. To me vredja! Do sad jsain molita, sad z»]K>ved;un I Ja sam Zorkal Ostavito mc na miru, dosta sam danas prepalila t doznala, nc mogu više da se objašnjavam ni.skim. ,,Vi niste krivi ništa. Ja vas žalim, što ste u zabludi, ali teško onom detetu, kome rodilclji žele dobro, pa ga u proKtota svojoj, dobrim i ubijul“ Ona se zapiaka i feurno ode u svoju sobu. Rođitelji behu kao pogođjeni, sramota ili beše od Ilijo, a žao im beše jedintce. Ona eo posie nekoliko dana objažnjavala sa Ilijom. Odi’ekia' mu je veiidbu. On nije hteo iz kuće da ode. Roditelji se nisu mešali. Kada se ona pozvala na njih » moliia ih za posredovanjc, majka je smakla ramcnima oac joj je očitao pridiku, o ćasti i ćasnoj reći, kako se njcmu ne dolikujs, kao uvažcnom i dugoigodišnjem trgovcu da odrekr.e ono što je obećao, da porekne ono što mora da da. . Ona je tada prvi put vidcfe, da je ona stvar, koja je postaia prirodnim zakonima kod njenih roditcija, i kojom oni jpnaju pravo da raspokižu. Om je bi!a kao svaka slvar u trgovini njenog oca, on je htio da jo proda, 4 hašo je bogatog kupca. Obratila so ponovo Hiji. Sađa joj je cm pouč jivim, oproštajnim tonom o i tao pridiku na svoj način. Uveravaše je da je dete, da no zna šta boćel Svako mora jednom volcti, neko pre^ a nefco posJe, a tuje iskJjučeno da se može i

docnije posle toga opet volei. Ona je vaše mlada pa sc ne razume u totne, oo joj ne prebacuje. Ona rije učinil.i sinrtni greh, đobro jc što mu ee poverila. Na to jc ona p.anida i poaviknula mu: „Pazite šta govoritc I Ja ništa nisam zlo učiniia, što sa n osetila da vv.ii.n miadića sc. kojtm se razumem. Paz.tei Vi hot ćetc mene, ali morate da me slušate! Jm ću z.ipovedat.i 1“ (Ona jc vidcla pređ soborn jednog vola, koji je nanjušio plast pun sena bogatom imanju njenog oca i nije htcc da se odmaknc daije, jcr su ga lej« za» logaji golicaii, i on jc trpeo i batine , 1 Bamo da ih dobije. — — — —r

• Mfeđa je izašla blcda is crkve, primala jc ćestitanja, i po kad Što zaplakala se, ali jcdinče je, rastaje bc od roditeljo, zato plače. Teše je drugazice, ona se osmehno tužno, bolno i hladno, kao sunce što po kad-kad, zs kratko vreme preko oblaka sine pa opet izgnbi. Posle podne evatovi su se krennB na stanicu, da mladencc »sprate. Sva tovska kola odrnicaiiu kj-oz varoš, ali š* odjedarcd zastala. Od bolnice »šao im je sprovod u BUsret Mlađa zadrhta, glavu sažc t oue svesti se. Svatovi skrcnuše u pobočnu uitcu. I \ Lagano t odmereno kretao so spn> vod. Mnogt su je poznali, pogkdah i čapnuLi modju sobom: ,,To jc ouat“ Kac da su se bojalt, da će tim njsga piobuditi, tU da nc dozna ooo, što nije ni siutio. Foslednji pisak zviznu i voz odnese prcko polja i planina siomljmu zgrac' du, motika se zari u zemlju, te polako pokrivaše š zakopa aa svim jednu porušoun nadu.