Београдске новине

Izlaz e: dnevno u Jutro, poned]eljkom poslile podne.

Pojedinl brojevi: SBMfnfa I aknlitlm* r»p•t|*VnaUa 1|)hnlnr3 oi •. I kr. iiU M «Utnl M . . . lUllBlClll 12 IMn

MjeseCna pretplate:

U B»|rada I a kr»]o.(m* ». fkr. 6sla za tujaa I atapnu aaMa . . 2’SO U Beogradu aa daataro« u ko6u 77 I 3 _ UmonarMJI . * * aU lBO«:raast»o T T T . A SO Ofllasl po cljenlku. -r

JrodnlStvo: BEOSRAO, Vuka Karadtlća ul. broj 10. Tolefon bro] 83. Uprava I prlmanje pretplato TopllEln venae broj 21. Tolafon br. 28. Prlmanje oglata Kneza Mlhajla ul. broj 38. Telefon brol 243.

Godlna IV.

ratni izvjestaji Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč. 1. maja. I juče je potrajala žlvahnija borbena djelatnost na i u g o z ia p a d;nom f ron tu. Na mno'go su mjesta osujećena tabjanska izvidjanja. Načeinik Riavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vođjstva Kb. Bedin, 1. maja. Zapadito bojište: U FlamlrUi ie vatrena borba u odsteclma Lokera i Dranoetera oživjela do veće žestine. Svježe. u borbu bačene fraucuske snage uzaiiidno su pokušavale đa uznapreduju proHv D r a n o e t e r a. Njiiiov u vlše tnaha ponovljeni napad slotnio se u našo) vatrl. Na boj&tu s obje strane Sontme tevršlli sttto uspješna prednzeća. Napatfi ti neprijateliske Hnije jugocapađno od N o y o n a I preko kauala 01se-A 1 sne kod Varesnesa priveil su natn više od 50 zaroblienlka, Na ostalom frontu li'f.ma ništa zna6fijni.le«-. Istok: Finska: U očajnim borbauia pokuMO je neprliatelj da probije naše ilniJo sieveroistočno od Tavastevusa I kod L a h t i s a. Suzbijen je uz najteže dttbitke. Ukrajina: Na Krlmu srno bez borbe zaposjeil F e o d o s i 1 u. Prvf zapovjednik plavnoR stana pl. Lndendorfl. Izvještaj bugarskog glavnog stožera Bba. Sofija, 1. inaja. Mačedonski front: lzmedju ohridskog I prespanskog jezera kratki ncprijateljskj paljbeni prepadi. Poslija usipješne paljbene spreme posjedoše naše jurišfie četc tri neprijateijska prednja polotaja. Sieverno od B a h o v a preduzeo fe neprijatelj protivnapad protiv naših Jurišnih četa, ali je vatrom bačen u narad. Istočno od Vardara usredotočio je neprijatelj od 23. aprila vatru znatnog broja svoJih baterija pTOtlv nalih položaja južno od sela B o g o r oflica i S to j a k o v o, ispalivšd na njih vlšc od 50.000 granata. Pcslije paijben© počivke od 29. aprila pojačala se paljbcna djelatnost ponovo i odmah zatim napiadoše od prilike dva engleska batalijuna naže položaje. Poslije

kratkog vremena je meprijatelj vatrom krvavo bačen u nazad. Pojedini engleski vojnici, kojima <podje za rukom da se približe našim vještačkim preponama, odbijeni su ručnim granataina. Naši su gubitci neznatni, neprijateljski na protiv vrlo teški. Dobrudža: Primirje. Stare simpatije. Prošlo >e već osamnaest godina od onog doba, kad smo herojsku borbu Buna pratili sa neapisivim odttševljenjem, proizašlim iz osjećaia pravičnosti. Kad se u Evroipi doznalo za prve pobjede ovog malog hrabrog narodia, klicaii smo junacima, koji su se sa tako malo lzgfeda na konačni uspjeb borili sa bezbrojnom premoćl. Sa grozom smo .slušali o strahotama i surovostima, koje su po naredbi llorda Robe'rtsa i Kitchenera vršene protiv siromašnih žena. Stidjeli smo se za Englcsku i njenu nakalamljenu clviHzaciju. Nemoćno smo stiskali pjesnice u džepu, kad su južno-afričku republiku, (u gcrmansku predstražu u divijoj kaferskoj zemlji, uveli u ređ britanskih kolonija. A onđa je došao ,,čiča-Krnger“, pošljednji predsjednik nesrećne zcmlje, u Evropu I pripovijedao nam o patnjama svoga naroda. Dobri ijnđi skupiše bogata novčana sredstva, da bi se ublažile strabovite nevolje rata I da bl se zlatom naknadio ideaJ slobodie burskog naroda, Louis Botba potpisao je pmuanicu na oye priioge. Dugo vremena ]>oslije toga bile su hero.iske borbe transvaalske države predmet odusevljenja mladeži. Konjičke anegdote Christiana Dev/eta biile su školski prinujeri prave muške hrabrosti. Rat ovih kokmija bio je novo izđanje gođine 1809., ponavljanje očajne borbe, koju su onda vodiiii Tirolci protiv Francuza. Kad je počeo svjetski rait, svi su iideaiisti očekivali, da će se Buri sinjesta dići protiv engleskog nasilno-g gospodstva. Ali gcneral Botha, koji se medjutim iz burskog vodje pretvorio u ljubimca etigleske milosti, prevario je kapski parlamenat faiisifikovanom kartom, iz koje se razabiralo, da su Ntjemci otpočeli sa neprijateljstvima. Zato su — engleskim novcem potplaćeni — poslanici dali svoj pristanak, đa jedma burska vojska poaje u susjednu njeraačku oblast. U izvodjenju napadajja spriječlo je Botlm u početku ustanak oružanih burskih vođja: Deweta, Delareya i Kempa, kome su se

poslije pridružiti generali Beyers I Hertzog. Dođuše, Botha Je savladao svoje nekadašnje prijatelje bezobzirttom silotn, prl čem je prouzrokovao Delareyevu smrt; medjutim se pokret na sjeveru znatno prošlrk>, dok oskudica u oružju, naročito automobilima, kojima konjt nijesu dorasli, nije ustanak dovela do sioma. Nekoliko vodja platili su vjernost prema narodu i svome ideailu smrću na boijnom polju. Dewet je pao nepiitateljima u ruke i vetnuo godmu dana u tamnici. Poslije ovih uspjeha poŠaio je Botha sa svih straina protiv susjednog njemačkog jugozapada. 1 ako su se Nijemci tamo lirabro i vješto bramli, premočnom neprijatelju nijcsu za duže vrijeme bili dorasli. Jula 1915. godine niorao je njemački guverner sa ostacima svoje maile vojske na krajnjem sje'veru koloniije kapitulirati. To je bila Botliina zahvalnost, što je Njemačka nekada svima sredstvima, koja jedna neutralna država uopšte smtle upotrebiti, potpomagala borbu Bura za nezavisnost. „Izdajstvo za vje.Tnost“, — ovo uporedjenjie postavio je nevjernl Botha. Ali burski narod ie sačuvao vjernost, koja ga je vezivala za njegove nekadašnie prijateljo u Evropl. Ceisto I često slušali smo o pokretima, koji su Utgrožavali englesJti nasilni rcžun i koji su na žalost uvijek u klici ugušivani Sada lz đaiekog Tvinsvaala dolaze vljesti o vciikoj burskoj republikanskoj l>ropagandl, koja uspostavljemje nezavisnosti Južne Afrlke stavlja u izgled za najbliže vrijeme. Na Čelu ovog ustauka stojl starl > oprobani general Hertzog. Ptemeninl riječima pozvao je lon burski narod na borbu protiv engLeske despotije, i raspalio iskru, koja uprkos osamuaestgodišnjeg drijemeža još uVijek tinia u srcu svalcoga Buna, Izvještaji koii stižu u Englesku. o opasnoj snazi ovog republncansk'og pokreta i nadama, koje burski narod staivlia u svoju staru slobod-u, primiče sa radošću cijeli svijet. I talco dakle i naše simpatije-, lcoie smo nekada poklonili malome burskome narodu, nijesu pale ua neplodno tlo. Sam je burski narod ispravio beskarakternost jeidnog svoga pokvarenog vodje. Sam burski narod hoće da se oslobodj od prisilnog položaja, u koji gta je gurnuo izdajnik Botha. A lozinka ćei biti ista, kao I i>rife. tolikih godina: ,,V j e r n o s t <z a v j ernosfl"

Pisma iz Svajcarske XVII. U ovome pisniu mislim pisati o jocU nom piianju, koje ća vas neobično interesovati, a to je pitanjo o miru, a mi smo ovdn u Svajcarskoj u tonie zgodnom položaju, da možemo biti dosta dobro obaveštord. Iznoću sve što se ovđo zna i govori 0 pitanju mira. Jcdan naš stari poliličar pre nokolik» mescci rekao natn je oni karakterLstičnu s lvar: Klcje je tvrdo uverenje da obo grupo sila poivd najžešćih boraba i poređ svih ratničlđh izjava svojih ministara održavaju izvcsnu vozu u neutrallnim zemljama i staJno su u kontaktu, da mogu diskutovaU o miru. To je iz ovili razlosa verovatno: šfo ni jeđma ni druga strana ne može prvo zaključiti prirniije da bi pregovarak o noiru, jer l>i dala piotivnoj strani vremena da se još boije spremi, ako ne bi došio đo sporazuraa i zakijnčenja mira. Zato one ispituju teren, podnoso p>redldge, i kađ stvar bude t.oiiico zrela, do mira će doći mnogo brže uogo što se svet nada, pored sve ratne huke i buke. Jedna od tili zgodnih neutndnih zemalja, gde protivniđ na razne nnčine održavaju kontakf, jeste Svajcarska. l?vajcarska je u! toro« poglodu najzgodnija, što kod nje posioji čvrsta volja tla [O svakn omu održi neutralnost, te prema t.ome sve strane imaju li njoj poverenja. Kolilco se mcjgio saznafi ovde su prvo dolazili emisari mallh država, jcr su ono .zgođnije, da posfeže kao pipci, preko kojih se možo ispitnti protivuičko raspoloženje. Da li su to male države uvek radile u sporazumu sa svojim volikim savoznictmateško je oceniti, ali ima glasova J znakova. da su htde činiti j>okuša} ] na svoju l:uku. Medju tini velike sile stalno održavaju taj lcontakt, i koliko se moglo saznati, najvcćma je spomo pitanje ’ izmo dju Engleske i Nemačke. To je pitanje bolgijsko. Nip istina, kao Što s« obično 'tvrdi, da jo najveća smetuja pita'hje o Elsas-Lotarlagiji. Pitanje ElsasaLotaringije istakli sU Englezi iz đva za njih glavna ražloga, prvo (La što Više yežu Fraucuze za sebe, znajućf njiliovu o Setljivost i slabost i đrugo, da na taj način našbode Nemačkoj, ne što bi Elsas 1 Lotaringija bile toliko važne i korisne po Francusku, koliko štetne po Notnačku, jer bi Nemačka gubilkom lih provincija izgubila svoj strategijski položaj na Rajni, koji bi se okronuo u korisi | Francuza.

U sarnoj stvari Engl. ziiua je staio io< ključivo do Belgijo. > Nomačka je izjavila da neće aneksiju /Belgije, a to do duše neće ni Eng'eska. I jedna i Itlruga strana biJe bi culjne da Beigija ostane što je, ali da bude s t r ogoneutralna. Na prvi mah, Čini se, da su ol>a protivnika potpuno složna u to« mo pitanju. Ali je baš u toine i nnjveča teškoća. 3ama nt-utrahiost nije dovoljna garan, tija ni za jeđnu stranu, jer se zna iz is« kustva, da se medjnnarddrii ugovori pođ pritiskom potrebe, gaze. Nemačka strahuje, da u hudućem koulliktu Engleska nel pogazi belgijsku neu'traliaost, jer jo BaU gija po svome položaju kapija za upad U Nemačku. To isto srtrahuju Eughzi od Ne, macft, jer Nemci u Belgiji su u predsoto lju Eugloske. Treba imati sigumije i reah liije garancije uego što su sami ugovoii, i to je pitanje zato teško, i ako na prvi mah izgieda tako prcsto. Ako u ovom pitanju dodje do reše, ! nja, Englezi su voljni, da sva ostala pf, tanja lu zo i lako reš«. Dakl« l i z ovog s« slučaja vidi, đa. se svalu prvenstveno bori za svoje sopstvene interese, a luđji su mu interesi' sporeflrii. U ostalom tako i jeste, i svai t je poiitička mluirost dov sti svoje sop, stvene interese u sklad sa bifnim intc, j-eslma svojih saveznika. (Jpšte je ovde uvej^njo da ćo ac- uo mira doći preloo Austro-Ugarske, u Ioli« ko pre, što jo raspoložeuje kod zapadnih’ sila u posledrije đol>a očito u korist Ilabsburško monarhije. Ovo je raspolože« Hjo U toliko veće OtT kako je Tlusija prc, stala eksistirati kao velika sila, jcr au, | r&nija Euglesa. i Francuzi moraii voditt strogog računa o osvaj ičkim željama Ru! sije prema Austro-Ugarskoj. Tvod nas 'Srba j« takodje razvijcuA | želja za rniromj ne zato šfo hi bili nialo. i dušni, već prosto iz razloga što sma ; uvereni da nam produženje rata I ne bi ništa više donelo. Kad imarno da fciramo, da s« juš poi tucamo po svetu, da uaš svet u innc>go čo. ; tau oslcudeva, a da naš«. \T>jska još ’više gine, da bi. dobiE }>osl<» nekoliko godiua ono što mož mo i sad dobiti, onda j« to greh i preiua otadžbini i prema čovdčnosti produžavati rat i narod izlagati 8vo većim nesrećama, ’lcoje nisu poti’ebne. Svald ohjekrirai posrnatrač ođavde na čisto je s tim, ’da Srfcija produžeujeru’ rala ne može više Idobiti, no što bi dobiLa da so odrnah zaključi mir. Ovo tre. ba dobro ujpamtiti, pa docnije imati na umu one, koji su to sprečavali i narod izlagati nepotrebnira žrtvama“ < Svajca.rski listovi đonose, da u skoro predstoji jedna akcija Svajcavske, Spafrijo i pape u korist iriira, i ’da se hira sapio zgočlan momenat, pa 'đrže ’da taj momenat nije suviše daleko, i da L akcija nećo ostati ueuspešna, kao drugi dosacLnji pokušaji. Jedan ovdašnji list doueo je vrio lep« raziog«, zašto bi sporazuinne sile mogla sada zaključiti mir, pa ipak da im s« ne kaže da su to Učinile iz slabosti i pod pritiskom nemačkih pobeda. Ti su raztozf

PODLISTAK Rudolfo Fraiuin Alagjcr: Zdrava večer. Zmirucavo svjetlo padalo je po iciizanim daskama, pa čim kotači prijedju preko šinja, zažminica jače i loao da če se ugasiti. Onda se tu čas smiri i llfra plamičkom ponovi. I Putnici, izlupani od vožnje, čekaiu čas izlaska ili raspredaju velike divane. — $am‘ da j‘ gotovo. — To ć‘ tias ubiti... nas sirotinju. Miadost ‘oš ikako tako. Ona podnosl. Može. — Pa i ne vidi. kad dnigi za |»u brine. Tudikar ć‘ je apac pa maia... indi; tudikar — i on zaključi važno i nekim ipatosoon — roditelji, pa > da k6 b‘ d'mgi; tuiđikar država, voj*ka. Ta t‘ ima sve, što treba. — Pa i treba dia j‘ ta-ko. Tko vuče, taj neka i ima. Mataia se Ojurokov lecuet — Divane pametno, dch ro. Znatm ito t‘ Je život u vatri. Dlvane par me’tno.., I oji naćulio ušesa, ipa neka pritatena vatra sve mili, najprije iz daleka, a oitda sv© bliže; plamen već zalizao noge, dlže se po ukočenim žilama, a onda kd da se uivukao u same prsi i on oćutio prvi lizaj topline. Razdnagalo B® i on odjalpio izlizainu, munduru“. — Hm... hm. v Hrapavo kašljucanje svrati na se Wžniu i kd da ga prožima skup giava, od kojifi tek od jedne lagacko prostrnji: “ Je s‘ i tl bto? A-a?l — Bta 4 dai — tri outa.

I sa>đ je slijediia kratka njegova ispovijest, kako je dva puta umaknuo smrti, a trcći put mn zakoračila u noge. On se vukiafo iz bolnice u bolnlcu i te’da negda iziiječio, pa ćo sad kući. — Kući... svoicm kućištu. A sve to poinaija k5 kroz isaai. On se doduše sjeća onih dugih večeri, onoga gospodskoga kreveta i dlobre okrope. Ma to je prošlo... otišlo u nepovrat, i on se> čisto čudi, kako je to sve brzo nestalo ‘ kao da uopće rtije nikada nl bilo. Jaka i ot|>oma njegova narav instinktivno je ođbijala udarac za udiarceim i onda, kad Je neTnoćno klotiuo iu vlastiioi rnlaci krvi. Tane je ušlo, ixa ka-ko idošfo, tako je neouino kroz cjevanice i pnošlo. Kako je bilo jutro u svitanju, nije ni opazio mrlju na nogavici. Tek kad je osietio umomo>s(t 1 htfo zakoračiti, a ono nru noga ko zai>ala. Hoče naprijed, a noga klimbatai, Opira podvezice, a ono stisnuta krv. — Sta i‘ to? Pogleda boJja, a toga sve više. čitavi zgrudani koma-di, pa se to sve oteže— Ranjen... ranjen u nogu. Kugla ju prosvirila. On se nastnije <ko prkošhivo i malin-e rukom. — Id‘ bogatil I opet zakorači, pa aatetura.' Oubitak krvi k6 da ga stcgnuo oko srca 1 on se masi glave. što ie biio daije, ne sječa se. Drugovi rnu pričalb da ®u ga doniieili do šumskoga proplanka i tu ostavffl podno Bogorodičima kipa. — To — * 1 to j‘ bilo. Udalme jače I čisto se raznjetžb Desnom se maši pod košulju I u onom polumraku voza nap<ipa škapular.

— To... to j‘ crao pr.avo... to me j‘ spaslo. O, Bože dobro’stivi! Težak uzdah kidao se za uzdahom i on omjeri okolinu. Raizgoviorna lica tnutila i svatko <k6 dia nešto čeka, što ima doći. U to i vlak stanc. — Pa Bog, ako s‘ na vidimo... — Sretan t‘ Božić. Božić! Mataja zadršće. Eto, na to nije ni pomislio. Osieća, a ne zna što. Pia naje to cld danas, već za sve ovo vrijetne. I da ga tko zapita — bio bi u neprilioi, jcr toliko je toga. što se istom onda može izrcći, ka<d čuješ tudje govore riječi i čovick kimuo i sam: — Baš tako ... eto i ja. Tako T mislim sam. A on je bio odvajkada takvc mučaljive Vtaravi. Kidao i lomatao po glavi, pa kad je trcbalo šta Ikazati, vaz-da je prije na đugo i široko ispitiv.ad: je li dobro, je li su\1slo i što je najglavliije: vrijedi li to uopča i iskazati? Eto vršnjaci njegovi, Još kao monncl, melju i melju — i to ljudi vole- Drže ih za pametne, a ženskadija za ugodne I omihele ijudc. On to nc zn,a, ne tmožc. I zato, nije ni čudo, što imt rečenicu za rečenicom izvlače drugi, a on tek pritvrdjuje. Da je sam izrekao — izašlo bi nespnettio — i tko zna! — tuožda bi sd tko i nasmijao, a to o<n nikaiko ne bi htlo. I Ta-ko je još jutros obilazio od vratara <dio radnje bofoičarke samo za jedno: da može svoioj kući. Kod toga je čuo skoro od svakoga, jedan te isti odgovor. All da! O-dJe bi se on strpio! Odje bl on mogao piropusttti l drugl Božič, kad je več propustlo prošlogocHšnjt A to to napokon 1 dosta. <Pa onda

tiij'a ou baš tako sLalb. Trčati dcdiuše ne tnože, ali uz pomoć palice tnoža se ići... ide. Sad kako se to ide, druga je stvar. Olavno je. da se ide kućl. Neki diečarac od jedno 5©tiri godine udario u plač. Trgnuo se on, a trgli se i dmgi. Starica — valjda baka — hladnokrvno ga prlvuče k sebi. — Sed ovamo... Di ću t‘ ja ovdiikar stvoriti vode? Oš tnalo, pa ć‘mo biti ko<d kuće. Bi će ondakar i vodie i kafotina i svega... svega. — — Diiete. Opet nova misao. koja tmi užarila pamet. • Dijieto — d’jeca. Ima i on djece. Pa ako je istima, kao što mu svojcdohno ptsala žena, bit će ih četvero. Tu je Djukica, onaj brbijavi kuštromia. onđa mrJo velični: Ntkita buconja... Jcs‘... jes: buconja, čijemu se dcbeiiušastom podvoljku ta•ko rado smješkao, pa sirota Jalša; slabucaTuava, niegova ,,cica“ f... i... Što je ,,čelvrto“ ne sjeća se pravd i ako tek naslućuje iznomudjcnje svoje Pave. — Javljatn ti ondakar, da j‘ ditetu već osamnaest miseci. Zdrava 1‘ k6 dren, i ano, što s‘ uvikar volio — Što s‘ uvikair volia O tom ie zn-ao razmišljavati po čitave sate. Htio je tu $>voju slatku tajnu saobćiti i dirugavima 1 on bi to biio i učinio, da nije prirodjena sramežljivost nadvladaia i on se sušpregaio. — Ne treba. Dost‘ đa j‘ to u meni i moće ... Pavei. Moje Pa-a-vč. ! Žena, niegovo sve. Kako je njoj sada? Je li mlsll na njega. ona zdrava i nepatvorena prirodlna lieoo-

ta» za kojom se o.timalo čita\<o selo, a on odnio pobietd'ii. — Njega, ja ‘, nikoga. Kad pukao poziv — njod samo što ne iskoči srce. Kako će bez njega? Pa djeca, kiuća... Onda selo... ono brbijavo selo, koja svakoj rodti traži zalkru, pa ma ie i ne tretbaio. Po gotovo, ad joa stali sustanari porugljlvo 1 ona< ko i’zdaieka dobacivati: — Šta. Mataja ... Id bogati... nij 1 on žensko, već muško... Prcibolit 6a on tebeka... ‘oće tamo u vehkoj va>roši, dii je na svaJ\i prst deset.., deset, znaš — Pave. I crvić, za koiega prije tiije. ni znac la, da obstoii, uvukao s© pod kožu, osobito poslije porodlaja ..četvrtoga", kad« tto je osječaia, da njazina svježinai \ ono djevojačko nestaje, a u čemu jo osobito uživao i ponosfo se prrid d’rugirna sdm Mataja. I sakriveni crvfć kopkao, grizao, crvotočio. Blijedoliko lice snaš-Pave poprimilo trajnu b!Jedoću, a njam iskočile 1 prve vore. — Nij‘ to više ona lipa snaš-Pave. Q‘šlo to lipo i oria t‘ s& postarala. U njoj sve plače i bttrica., ali guta. Outa na sila J jedini }oi spas čekanja, a u čekanju: što će na to Mataja» njezln MatajLca. Hoće H >u prigrliti I ovakvu 111 radi toga ?! Kad je vlalc stao daleiko pred se* lom, mogfo je biti noć i pola deseta. M ; raik se nagomilao, pa fodva da se f vidi staroputnica sa krupnim busaima. Mataja se podštakuja i lijeno potniče. JoŠ čaa prije tako je željno iščelcivao nahefenu kolodvo'rskn svjctiljku, a sada k6 da su tl časovi prošll pre-> brzo. On to žali. Pamlsao na kuću, dje»« cu ! ženu smutila mu pred očtma I za«f* ntu svijetht traJcu f on pamtsfio s&m nai