Београдске новине

fzlaze:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlni brojevi: 1 1 krojirlmi llb. Wi|w djMl M . . ,

12 htKra

U RMjratii I • kn] t. I kr. (tta ‘ U BttfraOt i U moairtUJI. | U InostranatvH Ogloil po djeniku. =

Mjesatna pretplata: !• ra»oal»<ln.tlm tt » dljSi!!. 1 •tfP-'.toU«. . 2-00 »a aottovom ■ ku(. , , , , 3 _

4-BO

JrodnHtvo: BEOGRAO, Vuko Korodžlćo ul. broj 10. Telofon bro| 83. Uprtve I prlmenje pretplete Toplldln venec broj 21. Telefen br. 23. Ptlmtnje oglete Knere Mlhejle ul. broj 38. Telefon broj 245.

Br. 128.

BEOGRAD, utorak 14. maja 1918.

Godlna IV.

ratni izvjestaji. Tzvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 13. maja. Na talijanskom je planin$koin frontu borbena dielaty o s t t r a j n o ž i v a h n a. Načelnik glavnog stožera.

Izvještaj njemackog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 13. maja. Zapadno bojište: U području Kemmeia trajala je i ’daljc živahna topnička djelatnost u ,vezi sa mjosnim borbama; topnička je djelatnost uveče u više. maha oživjela J na ostalim borbenim odsjecima. U dojini Ancre, jugozapadno od Alberta, odbijen je jedan engleski djelimični napad. Na mnogo mjesta fr-onta nastavio je neprijatelj svoje izvidjačke napade. Kod njihovog suzbijanja u više sino jnaha zarobili iizvjestan broj neprijateljskih vojnika. U a p r i 1 u iznosl gubitak neprijateljskih letačkih borbenili snaga na njeinačkim frontovima 15 osmatračkih fcalona i 271 letilicu, od kojih 122 iza naših linija, ostale su vidljlvo oborene s one strane protivničkih položaja. Mi smo u borbl izgublll 123 letilice i 14 osmatračkih baJona. S ostalih bojišta nema ničeg noVog. Prvl zapovjednik glavnog stana pf. Ludendorff. Izvještaj bugarskog glavnog stožera Kb. Sofija, 13. maja. Maćedonsko bojlšte: Na mnogim mjestima zavijutka Crne Rekei kod Dobropolja lieprijateljska je topnička vatra bila 'živahniia. U predjelu M o g 1 e n a nažom vatrom su rastjerane srpske jurišne čete koje su, poslije topničke prapreme. nastupale protiv naših položaja. Kod Humaijužno Ojevgjelije iobostrana to'pnička vatra je bila s vreitiena na vrijema živahnija. Poslije že« stoke topničke pripreme nekoliko je engieskih satnija pokušalo nekoliko puta da se približe našiin linijatna južno od Dojrana* ali su uvijek bile ivatrom suzbiiene. prije no što su dospjele do naših prepona, te su pretrpile ivelike gubitke. — Izmedju V a r d a r a i dojranskog jezera pojačana ‘borbena djclatnost. Sjeverno od taliinskog jezera vatrom snio rastierali neprijatcljske pješačke i konjičke čete. Na Vardaru i đolini S t r uln e živahna vazdušna djelatnost.

PODLISTAK joza Ivakič: S e s t r a. " Kad nam je umrla matl — Bog joj ’duši lako dao! — ostale smo prave sirote, ja i sestra Beta, Ne znam, šta bi :bilo iz nais, đa nas nije uzeo k sebi stric Gjura. Nije nam bilo rdjavo kod njega, £l opet poznaju se tudje ruke. Ej, kako smo živiede kod naše mate-re! Mazila nas je, Bože maziia i tetošila oko nas! Nije dala ni da kap vode padc na nas, : tako nas je voljela. A nije, da smo bili u obilju kakvom, nego tako živjelo se S dana u dan, kuburilo se ... Otac iutnr'o već davno, davno. A ona kad bi se sjetila toga, onda bl znala nas dviie ogrliti. pa reči: ~ Dico moja, sirote moje! Ostadoste, eto, bez svog hranitelja i branitelja. Ta ko će vas pomilovati, ko će vam llpu rič kazaiti, ako inajka ne će.?! Tako ona govori, gladi nam kosu i miluje nas po licu. Suze joj sve pu-zaju po obrazlma. a ona Hi kradom briše okrajkom mairamo, da ml ne vidimo. Dobra je bila, dobra kd dobar dan. 1 napatila se, sirota, s nama svakojako... E, sad ne trebam nl kazivati, kako nam je ono crn osvanuo daaiak, kad je nmrla. PlakaJe smo, Bože, ja i Beta, plakale... sve smo iznemogle od plača. Kažala sam: nije nam bilo rdjavo kod strica Gjure. Radile smo po kući 1 pomagale njemu i strini u gospodarstvu, a on nas je Mjepo držao i oblačio nas je lijepo. Pustio bl nas I u kolo i na divan I svakuda medju mladež, da se proveselimo 1 sjetimo. da smo mlade. Jedva. što smo iskalale mater. stao

Vladarski sastanak u njemačkom glavnom stanu.

Aveti. Sto se više zamršuje unutrašnji 1 spoljni položaj Velike Brrtanije, u toliko se više londonski vla-stodršci plaše od mira. Za ovo bi kao razgovje.tan znak inogli važiti glasovl, koje sporazumne sile neumonio šire: da je Njer mačka posljednjiii nedjelja prcduizela mirovnu ofenzivu. Cilj ovili mahhiacija je jasan, te u doba velikiih uspjeha na zapadu ne treba potroŠiti ni riječi za demantovanje tili vijesti. Lloyd George-u i nje:govim ortachna stalo je do toga, da neprijatelju podmetnu ono, što se u njihovoj rodjenoj zemlji javlja kao sv r e jasnija opasnost. Gospodi na Temzi izgleda, da tli opkoljuju same aveti, pa u strahu, da ove ne bi oživjele, slikaju ih kao karikature na zidu, da bi sebe ojačali a njih prikazali kao simptotn slabosti strašnog protivnika. Engleska je ušta u rat, nemajući ni pojma o stvarima, koje su eto postale značajne za njeinu političku suidbinu. Velika Britanija je kontinentalni rat zamišljala kao kolonijalni rat, te se u ovom očekivanju gorko prevarila. Borba naroda izrasla je od godine na godinu u borbn oko cijelog državnog opstanka engleske imperije u krvoproliće bez mjere, koje je još za neko vrijetne lakše nastaviti, nego li ra>zumno zaključiti. Ratno oduševljenje narođa Oidavno se več ugasilo, a diktatori u Loiidotm livataju se za sve drskijim sredstvima, kako bi se to oduševljenje opet rasplamtjelo. Razdor izmedju gornjih i doTijih slojeva, koii je u Engleskoj još uvijek veoma velik, ratom je još ijvećati. Masa naroda je puna potmulog ogorčenja protiv vladajućeg režitna, a rudarski srezovf, čiji su stanovnici razdraženl bezobzirnim regrutovanjem, mogu se označiti, da su zapravo prijateljski raspoloženi prema Nijemcima. Oni su — kako britanski listovi javljaju — demonstrativnim nai* čhiom pokazivali svoju predusretljivost prema interniranim Nijemcimav Ali ni gornji slojevi nijesti složni. Ovdje se izražava sve veća protivnost izrnedju štampe 1 velike indu>strije s jedne, te krugova -trgovaca. resdera i bankara u City-u s druge strane. Potonja grupa dobija jak oslon u politici mnogobrojnilt krugova visoke aristokraicije i starijih konzervativaca, koji su u osnovi protivni anglo-američkim metodamav Lord Lansdowne se smatra kao govornik ove grupe, koja dobiia sve više pristaša u srednjim narodnim slojevima. ()d unutrašnjih položaja zemlje ne izgleda tnanje ružičasta ni spoljna sltuacije Engleske. I ova čini nekako zamršen utisak. Sve se više utfećava na-

petast izmeidju stvarne apatije i neraspoloženja te ratne politike Lloyd Georgea, koja postaje sve više besciljna i sve više bezobzirnlja. Vlastcdršci Vclike Britanije ne znaju, kako da še tzvuku iz rata, niti da pronadju protivvrijednosti za poraze svoje vojske u Francuskoj. Šta danas preduzimaju, to se več u početku pokazuje kao promašeno. Lord French jo otišao u Irsku kaio vojničkl diktator. Danas, dakle nekoliko dana poslije, ispostavlja se, da nema na raspoloženju m'kakvih ili inia santo nedovoijne snage, kako bi se slobodc željain narod silom satjerao u jaram opšte vojiie obaveze. Raspoloženje u Kanadi, nesklono ratu, treba sve više prisilnih mjera. I tako je Engleskći, takozvana kolijcvka demokraiske slobcde, bila printorana, da čak i za govore u kanadskom parlamentu zavede cenzuru. Pri tom nastavlja Engkiska svoj metod zlostavljanja malih naroda bez milosti. Poslije Holaindije dolazi tia red Danska. Ovdje je britansJkom imperijalizmu stalo do Islanda, koji se svim sređstvima otudjuje danskoj materi zeml'ji. Engleska podupire ■islandske tožnje za samostaluošču, potiskuje dansku trgovinu, te dovodi sasvim u svoju vlast ovo ostrvo, slromaŠno novčano t industrijski. Uzevši sve zajedno, sve ove pojave iiustrnju jasno nezgodan položaj, u kome sa nalaze britanski prcdužavaoči rata pod svalai cijenu. Sve su njihove metode proračunate ’samo na trcw nutne utiske, te u posljednjem asnovu izgledaju, da su upotreibljeme, kako bi se protjerao strab pred prijetećim slomom. A ovaj je s!om na putu, pa zvao se on sad ill , p ra* do kraia“ ili ,,mir“.

Sastanak cara i kralja Karla sa njefnačkim carsm. Potpiin sporazum izmedju saveznika. Kb. Beč, 13. maja. Njegovo je c. i k. apostolsko Velićanstvo 12. maja posjetilo Njegovo Vcličanstvo n j e in a č k o g c ar a u g 1 a v n o m s t a n u. Porcd lične prainje nalazili su se u pratnji cara i kralja ministar spoljnih poslova grof Burian, nr.čelnik vojne kancelarije i c. 1 k. poslanik na berlinskom dvoru princ Hohenlohe. S njemačke strane su na sastanku bili državni kancelar grof H e r 11 i ng, maršal pl. Hindenburg, prvi zapovjcduik glavnog stana Ludendorff, državni tajnik pl. K u h 1 m a n n i njemački poslanik u beču grof pl. Wedel. Izmedju obilt saveznika je vodjen iskren

razgovor i iscrpno pretresanje svih osnovnili političkih, privređnih i vojničkih pitanja, koja se tiču sadanjih i budućih odmosa izmedju obe monarhije. U s v i m j e p i t a n j i m a d o š 1 o d o p o t p u n :o g s p o r a z u m a i o d l u k Ch d a s e p o s t o j e ć i s av e z n i o d n o s d a 1 j e r a z v i j e i u č v r s t i. Pravci za novi sporazumni ugovor, koji je uzet u izgled, stoje osnovno čvrsto. U toku se konferisanja pokazalo zadovoljstvo. od kolike je vrijechiosti u odbranbenoin ratu bio tako slavnj dugc)godišnji savez izmedju Austro-Ugarske i Njemačke. Biidućj odnos izmediu Mouarbije 1 Njemačke. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novtna".) Bndimpešta. 13. maja. ,,A z E s i“ sazttaje o sporazumima, prilikom sastanka vladalaca u njeniačkotn glavnom stanu, koji su u zvaničnom komunikeiu naglašeni, da }e zaključen daij! razvoj savezničkih ođnosa. Pošto je osnovna misao nekadanjeg trojnog saveza — obrana protiv Rusije — prestignuta, utvrdjen je pravac za budućnost na drugoj osnovi. S av e z ć c z a d r ž a 11 n e p r o m i j en j e n o s v o | defenzivnikarakter. Za priključcnje narodnom savezu, koii sporazumne sile tobož žcle da ostvare, ne i>ostojc nikakve smetnje. Vijećanje o pojjskom pitauju. (Naroćitl brzojav „Beocradsldb NovTna 1 '.) Berlin, 13. maja. Kako ,,L o k a I a n z e i g e r“ javlja konferisanje u njemačkom glavnoni stanu tičc se u giavnome poljskog pitanja. Neuspjeli talijanski vazđušni napađ na Kotor. Kb. Beč, 13. maja. Se-st neprijateljskih letilica napalo je 11. maja ratno prislaništc u Kotoru, no nisu pričinile nikakve štete ltj gubitaka. Jedna lctilica je oborena a niena posada zarobljena. Detaiji o teškom engieskom porazu na Jorđanu, (NaroSiti brzojav „Beozradskth Novina“.) Beč, 13. maja. O teškom engleskom porazu u pctodnevnoj bitci na zemljištu istočnog Jordana, doznaju se ove pojedinostl: Poslije treće bitke kod Gaze u jesen 1917., povlačenie Turaka iz linije Birseba i gubitka Jerusaiima, Englezi su pojačali svoj ekspedicioni zbor u

Pailastini J pripremili se za novu vctiku ofenzivu. 0 ovotn kritičnom trenutku prenio je Sanders-paŠa vrhovno zapovjedništvo nad turskim, od.ncsno savezničkim snaganta na mar-. Šala L i tn a n a. Na ovaj prenos zapovjedništva nadovezale su se najveća nade. jcr su sjajne turske pobjcde u Dardanelima i odbrana Carigrađa pro-_ tiv englesko-francuskih kopnenih l‘ pomorskili boraćkih 'snaga nerazdvojne od Limanova imena. Nepokolebljivo povjerenje u maršalovu lienost f čvrsto pouzdanje, da će galipoljski pobjednik i sada dovesti tursko i savez- ' ničko oružje do pobjcde, sada je opefc sjajno opravdano. Na veliko pripremani cuglcski napad protiv turskog cen-‘ truma siomljen je početkorn marta. Kad je ovaj pokušaj proboja odbijen, poduzeo je protivnik krajem marta od Jeriliona napad na zemlju istočno od! Jordana. Nadao se, da će presječi željezničku vezu Turaka sa Hedžasom,' kako hi dospio u lijevi bok turske vojske. Zahvaljujući vještoin vodjenju i dobrcm držanju trupa osujećena je ova akcija. Poslrje jake borbe morao | se protivnik povući u svoj položaj na 1 mosfobranu istočno od Jerihona. Dok su Englezi početkom aprila ponovno izveli nekoliko napada protiv vojske zapadno od Jordana, prikupljali su opet jake snage na prostoru kod Jerihonai sa namjerom, da turske trupe istočno od Jordana snažnim udaroni slome i turski palestinski front sa lijevog boka dovedu u zabunu. Pošto 'je neprijatelj na Jordanu digao 7 mostova, pošao je 24. aprila sa okruglo 2 pješadijske divizije i 3 konjičke divizlje protiv otomanskih trupa, koje su bile kod Es Salta pod zapovjedništvoni generala Džemalpaše. Engleska pješadija napala je Turke s fronta, a otprilike 4 konjieke brigade prodrle su putem zapadno od Jordana prema sjeveru, kako bi kroz jedno slabo posjednuto mjesto dospjele turskoj vosci iza ledja. Time je trebaio odsjeći turske snage Istočno od Jordana„ Već Je bilo uspjelo engleskoj iiješadiji i konjici, da kroz jednu duboko usječenu dolinu prodru prema Saitu, — tako da je turski 8. zbor bio u isti mah bijosno napadnut i s ledia; i sa fronta, — kad je liitno dovedenim tuiskim pričuvama pošlo za rukom, da cdbiju cnglesku konjicu, koja je vee bila iza leđja Turcfma. Pod zapovjedništvom sainog inaršala, Liman-paše, prodriješe ove pričuve prema jugu u pomoć turskim trupama, koje su se jugozapadno od Saita junački borile pod zaipovjedništvom pukovnika All Fuada. Zahvaljujući oprobanom !ič-' noin vodstvu maršala Limana-paše f iieograničenom povjerenju, koje u njega imaju vodje i vojnici, kao i iznad' svega uzvišenoj Iirabrosti turske pješadije, uspjelo je neprijatelja p o t p u-) n o p o r a z i t i. Gonjeni od turskiir leiača. dohvaćetti s lcdja topničkom paljbom, bježale su potučene cngleske boračke snage, poslije ogroinnib krva1 viii gubitaka, — osim 10 topova, ne-

k nama dolaziti pod pendžer Bariša Marinkov. Dolazio je poradi Bete. To sam ja odmalt opazila. Kad on tako dcidje pod pendžer, mi se — istina — razgovaramo ‘nako u rpu. al on se ipa.k svaki čas obraća Beti i u nju pčglšda, a na me toliko i ne pazi. Pa samo kaki mu je onda pogied topao, mekam! Pravo se onb kaže: ne da se to sakriti, kad ko koga voli. Nije Ba.riša bio ni lijep ni bogat. A1 je bilo nešto u njega, Što privlači. Kaid te p’ogleda, sve ti jc nekako toplo I milo i godi ti hiti uiz njega i božii tc svijet veseli. Sree ti se smije i d'uša ti s>e radiuje i sve ti se čini, ko da te sunce obasjava. Take su u njega oči dobre i mile... A i drugačije on je dobra duša. Pa kad stane pripoviedati, sita ga se možeš naslušati. I glas ittu je tako topao i mekan kao i oči. I onda ga saino slušaš, slušaš i samo se čuidiš, kako to čaisovi prolaze, samo lete, lete... A znao je o svcm i svačem prlpovijedati — Bože mi prosti! — ljepšc već parok s prodikaonice. U soldačiji je prošao svijeta mnogo i vidio gradove mnoge i sela i napatio se svakoja'ko I iskusio mnogo. To je ono, što te kod njega osvaja i u čem mu nema prernca u čltavorn selu. Bairiša je dolazio svaku večer ko I obično k nama pod pendžer. Razgovara se s nama kd i uvijeik i pripovijeda nam, kako su u bijelom svijetu živl. kalkih ljepota ima u njemu. A moja sestra Beta sve radosnija, sve zadovoljnija. Pjevucka po noći i radl svoj poso I sve se smješka. Vidi se na njoj: zadovoljna je I sretna je. 1 sva se zaoblila I zarumenila, a ma cvate k& ružal

Sjediino jcdantput po podne nas dvije same u sobi. Gna se nagnula nad svoje vezivo, radi bitro i veselo, a meni se ništa i 11a da raditi. Sve pogledam u nju i sve mislim: „Bože, blago njoj, blago njoj! Kako jo vesela, kako joj radost i sreća sja s lica. kako li ona lijepo provodi sv r oje mlade daiie! NaŠla si je monika, pa još kakogai momka! A- meni je sve tako prazno i pusto i neinam se ničemu radovati i ništa očekivati. Vidim: i moja se mladost rascvala ko najljepši cvijet; rascvala se i miriši i čeka, da se tijome nakiti momče. Vidini: sazrela je i moja mladost i ljepota moja ko rumena jubnka i samo čeka ruke beračeve. da je uberu“. Mislim tako i sve se bojim, da mi' ne bl mlaiđost prošla baz volenja i bez milovanja, sve se bojim, da ne bi ostala nevidjena ko rumena jabuka na drvetu, koju nisu opaziii berači, na koiu su zaboraviii... Tako ja mislim u sebl i tužna sam od tih misli i jadna sam. A Beta zabode iglu u svoje vezivo i pogleda u mene*. pa će mi: — Oj. seko! *- Šta, srdašce? — reko‘. .— Nešta bi ti kazala. — Kaži mi, samo mi kaži! — Ne mogu ti to najedamput iskazati, — ona će. — Sretna sam ti, sretna... Sve mi se čini, k& da mi je u srcu tica mala i piva i piva... I u prsima mi se radost raširila i sve me nešto dižev. diže... I čini mi se, k& da ću poletiti. Ja samo gledam u nju i slušam Je, pa se samo čudim, kako to ona odjedared krasno govori. I lica }oj je ljepše I rumenije nego prije, a oči sjalnije, l tijelo Joj Jei jedrije I stas gipkijl 1 — sva je đivna kao siika.

Ja je gledam i sve mislim u sebi: kako li. Bože moj, čeljade procvate. kad ga sreća obasja, a kako povene, kad ga nešreća suadjc! Beta opct sntiješeči se progovori: — Zaprosio me Bariša. Uzet će me. Stric je drage volje pristao. Kaže, da se gledatno uslcoro vjenčati. Znala sam ja, da će to talco bitl, jer sam vidjela, da jc cn voli. A 1 ipak me to ne- i kako zateklo i iznenadilo. Evo, istinu ću kazati: nisam se ništa poveselita | tomu glasu. I pravo da kažem: bilo mi ie krivo i upravo žao, da je to takc. Sve mi se čhiilo, ko da se od mene nešto otkida i nestajc za uvijek... — Pa ti se, Evice, kako vidim, ! ne veseliš ntojoj sreći? —■ ona će odmah iza toga. — Idi. scko, ti istom štogod! Kako da se ne veselim — odgovaram ja sve nekako preko srca, I rada sam, da mi glas bude lunilljat i radostan, i rada sam, da bude jasan i mio, al sve badava — on brenca ko razbita tava. Vidi s©, da ne ide od srea. Sa Betina lica nestane u tren oka onoga sjaja i one radosti i ona se stužila. I oči joj se zainutile i sva se začas promijenila. — Nije tebi drago, što se ja uda>em, vidim ja to, -=-ire<kne mi ona. Jednu seistru imam t ta me ne voli. Jer <la me voliš, ti ne bi tako — I sakrije lice medju dlanove, pa zaplače. Ja pridjem k njoj i zagrlim je. Sve joj tepam 1 biram slatke i lijepe riječi, al badava, one izilaze iz mojih ustiju hladne... 1 lijepo sama osJečam, da ne idu od srca i da se ne će prlmiti k srcu. Ipak sam je uvjerila. da mi je to <

drago i da se radujem njezinoj sreći. I njoj je i opet zasjalo lice i opet je bilj vtiira i voseia. Sva se zarumenila, pa ini pripovijeda, kako će joj biti lijepo s Burišoin. — Uzet će — kaže — i mene k scbi, da se ne rastajemo, i živjel ćcmo zajedno i bit če nam lcrasno. Ja je samo slušam i siliiti se, da budeni vescla, a ne ntcgu, ue mogu Zamišljena sam i tužna sam. Bože, smiluj sc ti mcul i utješi mcl >> Vjenčali se njih dvoje i uzdi niena k sebL Vole se i niiluju se i ne zna se, ko komu više ugadja. Maize se kC» inačke. Bariša jc ioš Ijubazniji nego li prijc. Radost mu i sreća sja s lica. RadJ po kuči i po avliji, i viđi se, da ga ve-. seli živjetl i raditi. Kojegagod se posta latio, svaki odiniče ispod njegovih ruku. I pjovucku 1 fičuka 1 šali se i sniij^ se. 1 pogled mu je još topliji i mekši, glas tnu je još ugodniji. A ja sam sve nemirnija, sve ini j| nekako teže. Otkako živim s njima za^ jedno i svaki dam gledam Barišu, osje. čam, đa ga sve više volim. Svaki dau mi se Čini ljepši, svakl dan mi je ra^ liji. Pa ako mi kadgod dobaci koju lfJejpu riječ, ako me pohvali, kako saitf lijepa i vrijedna cura, a ja onda svd dršćem od slatJtoga uzbudjenia. Lije-' po osječam, kako mi krv struji po žV lama i kako mi srce nemirno kuca. f s dana u dan sve više uvidjam, da m| srce čezne za Barišoin, sve sain višj nemirnija, kad se s njime razgovara.nii A najteže rni je po noći. Maleua| kuća (kako već jest kod siromaka) soba i kuma — to se već zna. Onda la'hoffli. da svi spavaitto 4