Београдске новине

Izlaze:

dnevno u Jatro, ponedjeljkom posliie podne.

Pojedln! brojevi: • (Mereta | ■ UMiJtVDKtla •* i b. w* r* kjmi h . , , I šmnUf ... 12 Mm

MjeoeSna pretplata: ■rrsu.'pjsr'.sass« „„ SKsss-.r?::??”:: I”

•MMrtUJI U IHMtfMStVI

Oglasl po eljenlku.

4 80

Jrtdniihro: BEOBRAD, Vuka Keredžlće ul. broj 10. Tolofon broj 83. Uprava I primanjo pretplato TopliCin vtnao broj 21. Telefen br. 25. Primanjo ogleu Knen Mlballa ul. broj 38. Telefon brol 245

BEOGRAD. srijeda 15 . maja 1918 .

Godina IV.

RATNI IZVJESTAJL IzvjeŠtaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 14. maja. Borbena djelatnost na taiijanskoni plaiiiriskom frontu jednaka je kao i prošlih dana. Načelnik elavnog stožera.

Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 14. maja. Zapadno bojište: Na borbenim frontovima rano izjutra pojačana pa'ljbena djeiatnost popustila je u toku istog prije podneva, a uveče je opet mnosostruko oživjela. Poslije žestokog paijbcnog djelovanja sjeverno od kanala L a Bassec pokušali su Englezi uveče jakim djeliinlčnim n apadima protiv naših položaja sjev c r n o i j u ž n o o d 0 i v e n c h y-a, ali su odbljeni uz velike njifi o v e g u b i t k e. IzvidjaČka djelatnost ostala je živahna. Sa drugih bojišta nema ničeg novog. Pnl zapovjednJk glavnog stana ol. Ludendorfl. Tvrđi kao stijena. Prije dva dana stekao je svijct i opet uov dokaz o nepokoijelbljlvom bratstvu u oružju, koje viada izrncdju Austro-Ugarske i N'jemačke. Car 1 kralj Karlo bio je otputovao ti njemački glavni stan, da tamo posjeti njemačjkog cara. Kao što jednoglasno i>otvrdjuju mjerodavnl glasovi. ovaj je vladarski sastanak imao dvojaki kajakter. Sadašnja poiitička konstelacija u Evropi iziskivala ie. da se idbnesu izyjesnc odluke, čiji značaj ne obuhvata samo današnje događjaje, vcč kao neki putokaiz zadire i u budućnost. Prija svcga su oba vladara imala da razmjetie misli odnosno čitavog kompleksa pitanja, koja su Iskrsla povodom zaključenja mira na istoku. Nije slučajno baš sada došlo do ovog sastanka. V Finskoj su ujemačke trupe usposta* vile ređ, u Ukrajinl udružene vojske s istim uspjehom rado na faktičkom ostvarenju odredaba brest-litovskog tnira, a najzad mir, potpisan u Bukureštu otvara za obje države nove, po* voljne perspektive. Sve se jasnije pokazuju blagotvorne posljedice uspjeha što su ih oružjem u ruci izvojevale austro-ugarske i njemačke vojske. Iz burne se sadašnjice sve jasnije ocrtavaju putevi, koji u ]>ogledu buduće srednjo-evropske politike imperativno ukazuju na istok. Bilo što mu drago. odbranbeni savez zaključen na život J smrt ostaćc i na dalje, a sve koristl, što ih je na istoku izvojevao pobjedonosni inač. prcdstavUače saino nove

Novi govor Lorda Lansdowne-a za mir. Irska pred ratom sa Engleskom.

staze, kojima če dvome savezu stizati nova prirodna snaga. No u ovom vladarskom sastanku opaža se i izrazit etički momenat. Svijetu đo duše i nije bio potreban ovaj nov dokaz nepokoljebijive vjernosti, i®*" s u četiri ratne godine žeUeznom j)isaljkom i suviše jasno urezale istoriju te vjernosti u auale našega doba*. Kada su auštro-ugarske vojske svojim prsima dočekivale nalet ruskih masa, carsko i kraljevske vojske ne sarno da su tjelesima svojih najodabranijih !judj zaklatijale viastitu domovinu, već su čuv’alo i bogate njive i napredne gradove njemačkoga carstva. Bile su kao onaj Svajcatrac Arnold Winkelried iz četrnaestoga stoijeća, koji je u bitei na Sempachu sam dohvatio i navukao na svoja grudi koplja najjačih protivnika, da bi svojim drugov'ima prokrčio put kroz neprijateijski borbcni red. Docnlie> kada je poslije groznih karpatskih bitki pokoleibati ruski džin i za tim u grandijoznoj borbi potismit iz domovine i odbačen daleko u vlastitu zemlju, sve su lovorike 1915. godine izvojevane u borbi rame uz rame. Pa i svi docniji dogadjaji sve su nanovo potvrdjivali ovu uzajanmu vjernost, koja se bila rodjia n krvi i čellku: Jedan ža drugim skrhali su se pod silnitn udarcima, povedenim udruženom snagom dva podla protivnika, čija je nemirna romanska krv bila željna Jeftine pljačke. Tako su Austro-Ugarska I Njemačka čitave trl godine biie kao jedna đuša i jedna rnisao, a tako ih vldimo i danas. gdie se na zapadu približuje posljednja odluka, riješene, da istraju do kraja, oslanjajućl se na svoju pra* l.4lliHi V • »44. U kl\J UAUiA.JUCl Stt Jll U ncgo u vlastitu i zajedničku snagu kao tvnda stijena u sređ bura našega doba. U borbenu liuku bitaka u Flandriji i na Somml austro-ugarskl topovi poput silnih akorda orgulje unose vječitu melodiju vjernosti, koja se prostire mnogo dalje od same sadašnjlce. Tako se isto u Palestini vodi borba sa najvećim dušmaninom četvornog saveza, a i u pobiedama izvojevanim u toj borbi imaju podjednakog slavnog udjela sinovi Austro-Ugarske i Njemačke. Samo ljudi, kojl su politički zaslijepljeni u tolikoj mjerl kao mjerodavni državnicl sporazuma, rnogu u prkos takvim dokazlnia sloge još jednako račimati sa mogućnošću raspadanja srodnje-evropskog saveza. Ta četiri ratne godine bilc su valjda dovoljne, da nauče ljude, Što u Londonu, Parlsu i Washlngtonu obmanjuju narod. da stijenu, na kojoj počivaju moć i vjera u pobjedu Četvornog saveza, ne mogu pokoleba.tl ni nalet mnogobrojnih voi-

ski, skupljeniin s konca i s konopca, niti otrovna bujica lažnih fraza o slobodi. Nema klevete i nema fa!sifikova>nja istorije. kojlm bi se mogio nahuditi ovom kipu vjernosti, istesanog iz sainoga granita. a nikada se ne će pojaiviti taj sporazumni državnik, koji bi se mogao pohvaiiti, da će svojom dvoiičnoin dijalektitom postići ono, šio nije mogla postići ni najstrašnija bura našega vremena. Povratak Njegovog Veličanstva u Beč. Kb. Beč, 14. inaja. Njegovo Veličanstvo sc I današ vratllo iz njemačkog glavnog stana. Problem opšteg mira. Govor Lorda Lansdowne-a n gornjem domu. Kb. London, 14. maja. I ord L a n s d o w n e je držao u gornjem donm govor, u kome je oštro prlgovarao onima, koji lioće da m i r n a t e m e I j u o b o s t r a n o g sporazuma većukiici uguš e. On je izjavlo, da takva lica rade protivno priticipima, koja je objavio predsjeđnik Wilson. Naravno, ja misllm, da je teško tražiti prillke za raspraviianje o rniru, kad se bije ovaj orijaški fcoj n Flandriji. A onda su i okolnostl takve, da prijatelji mira ne mogit otvoritl usta, a da ih se ne nazove izdajicama. Ako to bude tako daljo išic. morao bi očajavati zbog ovo »T .. ..Iizjavio se lord“L?t: rzon jjotjmno odbljajući. Lansdowue-ova jMsma — rckao je Curson — nijesu biia na mjestu, kako što se tičo sadržine, tako i vremcna laciju našili neprijatelja o slabljenju savezne misli, to je bio viadarski sastanak 12. maja u velikom glavnom star nu. Ovo je ujedno dostojan odgovor na mahinacije Clćmeince.aua i njegovih faisifikovanih ili slobodno izmiŠIjenih carevili pisama. ,,K r e uzze i t u ng“ veli: Dogadjaji posijednjeg vremena donijeli su đokaza, da jedan savez samo onda ima vrijednosti, ako ugovarači raspolažu potrebnom vojničkom snagom. Da li je inoguća i ekonomska zajednica, o tome se innijenja razilaze. Na svaki način je moguća na osnovu čvrstog vojno-političkog saveztu ,,V o r \v ii r t s“ piše: O .socijalnoj demokraciji možc se reći, da se> ona može dobiti za svaki savcz sa drugim na* rodima, ako se ne isključe treći kao sudjelovači sa istim pravima. List očekuje. da konferencija u velikom glavnom stanu ne stvori prebrze preokrete. Ovi doduše jedva da su mogući, pošto se ekonomske i poiitičke konvencije ne mogu skiopiti l>cz odobrenja pariamenata. ,,N o d d. A11 g. Z c i t u n g“ piše u svome broju od 13. maja ovo: Zvanično saopštenje o posjeti cara i icraija K a r 1 a kod cara W i 1 h e 1 hi a a njemačkcm glavnom stami kazuje, da ie rezultat od veiikog političkog ztiačaja ne satno za sadanjf ratni jioložaj nego i za trajnj budući odnos obili središnjih' vlasti. Svakako će kod francuske vlade r.estat' svake sunrnje o tome, da je njen pokušaj, da lične odnose izmedju oba monarha zaoštri i da time posije klicu nepovjerenja u saveztiički odnos, potpuno propao i da je s njiine konač»i r\ evt'CAim Podmornički rat NOVA POTAPL.IAN.IA.

Novi taliiaaski neuspjeli napad na Kotor. Kb. Beč, 14. inaja. fz glavnog statia za ratnu štarnpu javljatu: Ponovnt neprijateljski !ctački napad na ratnu luku kod Kotora ostao je ooako fst* * bezusi)ješan kao I 11. niaja. Nema ni štete ni gubitaka. Razorene sporazumne spekulacije. Niemačko javno umijciije o vladarskoin sastanku u njemačkom glavnom stanu. Kb. Berlin, 14. maja. „Lokalanzeige r“ piše: Ako Je išta bllo podesno, da razori speku-

Kb. Berlin, 14. maja. Wolffov ured javlja: Jedna naša podmornica u Flanđriji, (zapovjednik poniorski natporučiiik L o s), lionovo je u svome pređuzeću, koje je trajalo 100 sati, potopila u istočnom dijelu kanala 7 naoružanih brodova, sa ukujmo 22.500 bruto tona. Medju njima nalazita su se dva parna broda s nekoliko topova. Svi brodovi, osim jednog, bili su jako natovareni i sudeći prema mjestu, na kome su potopljeni, nosili su ratni materijal za neprijatelja. Preduzeće oprobanog zapovjednika ima značaj velikog uspjeha. Načelnik admiralskog stožera moraarice.

Dogadjaji u Rusiji. Iznijena nota izmedju Njcmačke I Rusije povodom zauzeća ScvastopolJa. Kb. Stockliolm, 14. inaja. Petrogradski brzojavni urcd jav-. lja, da su povodotn ulaska njemačkiit četa ii Krim i njegova zauzeća izmN jenjane note izmedju rirske i njemačko vlade. Moskovski njemački poslanild grof M i r b a c li je izjavio, da su Ni-> jemci zauzeli S e v a^; t o p o 1 j povodom ofenzive cruomorske flote protiy Hers oiia i N i k o Ia jc v a. U ostaIom fljemačka vlada ostavlja stanovništvu Krima pravo samoodredjenja u potpuuosti. Ruski^ narodni komesar zif spoljne poslovc Cičorin je izjavio, da ncprijateljstva liisu Rusi otpočcii. Zapjijena crnomorske flotc znači povrijeda brest-litovskog ugovora. ČIčerin jc dalje izjavio, da će ruska viada stupiti u preliminarne pregovore o miru sa Ukrajinom. Razne brzojavne vijestL Iz osiobodjene Finske. Kb. Stockliolm. 14. maja. I Izvještaj zastupaika dopisnog urer \ da: U Sveaborgu je u i>onedjeijak finski miiiistar predsjednik S vv i n li u fv o u d na svečan način razvio finsku' zastavu. Riisko-iinske stvari. Kb. Stockliolm, 14. maja. Zvanični finski izvještajni ured demcntuje vijest o obnavijanju dipiomatskih odnosa izmedju Finske i Rusije i izjavljuje, da će to biti tek onda moguće, kad tvrdjavu 1 n o Rusi najmstc, kad se ruski ratni brodovi uduIje iz finskih voda i kad se obustave ueprijateljstva. Fnglcski radnici I irsko pitanje. Kb. Amsterdatn, 14. maja. N1 e u w e Rotterdamscho C ouro n t“ javlja iz Londona: Cjan ra*nog odbora radničke stranke, n j rfi c s, l/.javiu jr: 11 a jednoj skupštiui 11 KCIlSlngton!!, cfa ra<ln/cf siinpatišu sa irskim inacijonalističklm težnjama. Na Irskoj ležl takav teret, da se svako sredstvo mora upotrebiti, da so on razdijđi. Oovornik je najposlije istupio za ustanovljeaje lokalnih parlalnetiata u Irskoj, Škotskoj, Walesu l Engleskoj. Uvodjenjem Homerulea oduzeo bi se svaki osnov njemačkini spletkama. Sudbiua blvšeg tnirovnog delcgata Kamenjeva. < Kb. Moskva, 14. maja. Prema novim vijestima njemačke vlasti su nedavmo pustile u slobodu naročitog izaslanika savjeta narodnih komesara za spoljne poslove, K a m cn j e v a. kog su bijele gardiste marta mjeseca bile lihapsile na aalandskim ostrvima. Ali će ga bijele gardiste držati dotlc kao taoca, dokle ruska vlada ne izda zastunpike revolucijoiiariie finske socijal-demokracije sadanjoj flnslcoj vladi.

PODLISTAK Dragi Bog prolazi šumom. Ležao je nasred šuine. Ukočenim je oeima zurio u zlatom protkane oblačiće, koji inu donašahu večernjl j) 0 zdrav. All u njegovim očima ne bijaše ra* dosti nad nebeskim sjajem. Izmegju zuba vrebala je kletva, koja se mučlla da prodre na usta. Umjesto ovo izvinuo se jecaj, jer čovjek se nepromišljeno na tlu maknuo, pa ga je pri>tisak oko bokova, koji mu oduzimao dah, podsjetio, da mora biti ozlijedjen, teško ozlijedjen. ,,Da Vrag odnlo ono kljuse, promrmlja i pogleda za konjem, koji ga je dovle mirno donio, a ovdje odjedared se uplašio od nečeg neznanog. lli je možda posrnuo preko kvrge kakotva stabla?“ To si ni sam nije umio kazati, tako se to brzo bijašo dogodilo. Možida i bijaše samo zloba u konja — a mož* da — možda. No sva ova razmatranja ne pro* mijeiiiše ništa na' činjenici, da je on pao, te je sada bespomično ležao na cestl. A kako dugo? Kako je dugo već zurlo gore na svod nebeski? časove, satove lli }e medjutim bio u ncsvjestici? Bi reći, da se već bližila večer, a ipak on bijaše krenuo odmah nakon ručka, te je jašio samo jednu uru vitkim kasom. Dulje nije ni trebalo, da stigne amo, i baš ga zadesila nesrećai ovdje, gdje jx> čitave dane nema 5o vjeka, da mu pripomogne. b.i iFuJ J© mogao polagano umrlJetl

od gladi, ili su mu još lz živoga tijela gamadi mogll iskljuvatt kostl. Lljepih li izgieda! Ako se večeras ne vrati kući, nl živa duša ne će zato maritl. Ta bijahu obikli, da le išao svojim zasebnim putem i nikomu zato nije polagao računa. Mlslill bi. da je zaostao u glavnom gradu, u krugu va>zda veselih prijateljai. A sada se eto mogao prlpravljati na smrt, još jednom razmlsliti sav svoj život i pokopatl sve nade u budućnost. Ta zar je zato čitavu mladost prosjedio na školskim klupama, proturao se kroz ispite, odprakticirao svoje tri godiue, da konačno u šuml kukavno pogine i baš u doba. kad se istom spremao, da život ozbiljno shvati; kad mu se istom stalo pričinjati, da Je ipak vrijeđno živjeti i kad mu se ćutila stadoše izoštravati za užitak života. A čemu su se njegovl predji trudili, da steku imetak? Ta zato, d<i dodje jeđan, pa da ga unese medju ljude, jedan, koji će unijeti živjeti. A taj uživalac bijaše on, odredjen, da uživa. Kakogod njegov stariji brat bljašc rodjen za rad — jer njemu bijahu naprtili opsežno imanje — tako je njega, mladjega zapao laglji udes, sada, kad bijaše postigao svoj cilj, tmao i službu i častl. Čvrsto usidren u državi — imao je pred sobom glatku stazu žlvotu bez časlohlieblja. U svom malenom gnijezdu imao je toliko posla. da mu još preostajaše vremena za štokakovu razbibrigu. A ova ga redovito vodila u glavni grad. Saono dana« bijaše nitap ležatl nasred ceste.

On se opet zagleda u nebo, kojo preJco svog siajnog lica već bijaše prevuklo svjetiu sivu kopreuu. Već se spuštao suton. Kako se borovi oštro ocrtavahu od neba! Pa kakve su lijepe oblike stvarali! Ovo još nikada nc bijaše privuklo njegovu pozornoist. A i ptlce su se valjda već spremale na počln, jer so još satno čuo pojedinačnl tihi kliktaj i pospatii cvrkut. A sad je pala noć. Stravno i sablasno. U šumi šaputalo i mrmorilo i jecalo i uzdisalo. Svaki glas jiodesetorir stručen. Nije li s« upravo sada slomilo jedno stablo? Ah ne, sanno se otkrlinu]a grana, suha grana, koja se odriješila od života. A odanle -- iz daljine se čujo škripanje. kao da netko pili jclitio drvo! Valjđa daske za lijesove. Nije 1! pila vriskala, kao dijete što plače? Ne, kao mačka, koja lioču na krovu pjeva svoju ljubavnu pjesmu. A sad je opet glasllo drugačije kao štogod starog istrošenog stroja za govor. On stavi dva prsta na usta 1 zafićukne. Fićuk je oštro prorezao zrak. Nato glasovi utihnuše. Jeli ga tkogod čuo? Gotovo bl reći. On još, jedanput fićukne u dolinu. Glasilo je kao krik očaja. U odgovor opet mu je zrak dovejao one škrlpijrve zvukove, koji gotovo bijahu lialik čovječijem pje>vu, i ako se glas prekinuto i oštro trgao iz grla. AU sada se glasovi uistinu složiše u neku melodUu, koju je znao. Znao ju je iz djethije dobl i ona je st^ia drmatl njegovim pamćenjem.

1 odjeanom u njegovoj dušl jiostade svjetlo i jasno, a oko usta mu prelcti smiješak Ovu je pjesmu njegova inajka pjevala s djecom, njegova majka, koja je nažaiost umrla prerano. Opet je vidlo pređ soboin bašču u sutonu i sebe kao osamgođišnjeg dječaka, koji se tijesno privinuo uz majku. Kao da je dolebdjelo na angjeoskim krilima: „Dragi Bog prolazi šumom.“ On je osjetio divotno čuvstvo, jer bijaše vidio dragoga Boga. Zbilja, uistinu. Ova predodžba bijaše se u njegovu maštu usjekla tako čvrsto, da jc još i sada kao tridesetgodišnji čovjek ponovno osjetio onu djetinjsku blaženost. „Dragi Bog prolazi šumom.“ Tako je glasila pjesma — i tc riječi opet bijahu tuj. A njegova usta, koja su malo prije liulila, odjednom zazuje zajedno s onim graktavim glasom u daljinu: „Tada tihano Načinom svojim ■ Dragl Bog prolazi šumom“. Čovjeku žegnuše u oči suze. Kak'o daleko — kako neizmjerno daleko bijaše sada on od ove djetinje vjere! Ali lijepo je biio — to je možda bilo nailjepše u životu. Prošlo je! — Probudio se, romantika bijaše isčeznula. Kao savremeni čovjek stajao je sada čvrsto u realnosti i srljao za užicima. I pao je na sred šume i čuo sada davno zaboravljenu pjesmu. ‘'Tada tihano. Načinom svojlm. Dragi Bog prolazi šumom. Ako Bog zbilja prolazi Sumom, to On tnora imati sasvim žasebni način.

da njega nadje. Lako to ne bijaše. Jer ograde, što smo ih dvadeset godina podizali izmedju sebe i tobožnjeg stvoritelja nijesu se mogle slomiti onako na brzu ruku. One bijahu prečvrsto utemeljene ti nazorima svjetskim, što iii opijao danotnice, pače svaku uru, nazovi, koji kao gosjiodskog čovjeka stavijaju kao središnju točku na slici svijeta. . A on bijaše jedan od vladajučih. Neka i potčinjeni elementi održe tu vjeru na svoju utjchu no ljudj kao što on je ne treibaju. Pjcsma utihne. , Iz sjene drveća pako izvitie se po* doba, koja se približavala k ozlijegianiku. N!je izazivala pouzdanja. Poderana i otrcana. da su se šiljaste kostl probile kroz rukave. a tiožni palci iZ' 5 vjeciljivn virili iz kukavne obuće. Na rainenu liuljao ma se uernarno povezami zavežljaj, a zanemarena Kosa i brac,a ujrotpunjavaliu neugodni dojam Čovjek, komu si se na vto koračaja uklrpjao, i od kog bi se zgrnzio n samotnol šumskoj tami. Potpuna slP ka propa’ , ce — jedan od onili, komu biste pripisali kradju i grabež, pače I ubijstvo. Ćovjek, koji je ležao na tlu, gledao je prema skitalici. Ta poznavao ga —« poznavao ga veoma točno. Još prije stara mušterija sudbenih uza. Još prije četrnaest dana dao ga> je zatvoritl porad! skitanja i prosjačenja., I taj lopovi bijaše toli dTzak, da ga, je danas a podne, upravo kaid je uzjašio, opet za» molio za milodar. Tada ie toga nepopravljlvca ošinuo bičem, da se ga rijeŠi. ,,Bog plati“, rekao je lopov, ,.Bog pUU‘‘i •