Београдске новине

Strana 2. gatl u njenlm pretenzijama na ElzasLotrlngiju, što već pokazuje, kakvu $tvarnu vrijednost daje engleska diplotnaciia njenom razlaganju. Njemački zvanični krugovi izjavili su više puta jasno, da Njemačka pri mirovnim pregovorima ne će da stupa ni u debatu d ELzas-Lotringiji. Utoliko tvrdoglavije drže se slie sporazuma toga, da o po* novnom osvojenju Elzas-Lotringije gofvore kao o nepromjenliivoj odluci buidućnosti. Ovo je zato, što znaju, da o czbiljnoj raspravi o tom ne može biti pi govora. Ovo znači drugim riječima, 2a na protivničkoj strani nema nitl je bilo ozbiljne volje za mir, nego da se pod tom frazom samo sakriva volja za osvajanje.

Razne brzojavne vijesti. NjemUčka štampa o Wilsomr. Kb. Berlin, 22. inaja. Jutarnji listovi naglašuju, da se AVilson u svome posljednjem govoru (Njime se bavimo u današnjem uvodniku. Op. Ur.) pokazao kao goropadan prijateli rata i rasplinjeni prijatelj mira. — ,,N dd. A11. Z e i t u n g“ piše: fVVilson je Francusku izjednačio s Rutsijom i izjavio, da će obim zemljama dati svoju zaštitu 1 pomoć. Kakve će osjećaje ta izjava izazvati u Francusjkoj? Wilson cijeni pravilnije o Fran^uskoj, nego li mnogobrojne hvališe I rancuske sa ovu i onu stranu kanala. |U jednom članku pod naslovom JPoameričavanje Evrope" donosi iist Wilsonovu izjavu: ,,Ne bi niogao biti ponosan, da se borirn za sebičnu svrhu, ali se mogu ponositi, što se borim za čovječanstvo“, pa izjavljuje, da veličina kredita, koje je američka unija daia sporazumnom savezu, dokazuje, koliko su Sjedinjene Države zainteregovane u ishod rata. Ona pokazuje |asnije nego mnoge riječi, zašto Wil60 ii nije oldijevao da svojim ugrožeiim dužnicima pritekne u pomoć. Pocljeđice tog stanja je n ozbiljnoj mjeri osjetila Francuska. U ljudstvu sirotnašnoi zemlji bujica Američana, kojom je ona poplavljena, moraće voditi računa i o njenoj unutarnjoj politici. Finska — monarhija ili republika? Kb. Stockholm. 22. maja. „Svenska Dagbladet“ dozjiaje, da je novo imenovani upravnik Finske. Svinhufvud, dobio od senata •nu vlast, koja po formi od 1702. godine pripada mor.arhu. Prenos je čisto lične i privremene prirode. Prilikoin sastanka na prvi dau Duhova izjavili su agrarci, da je vlada doduše za mouarhiju, ali je cijeli parod za republiku. Ako se bude uvofeliUDlikanskih principa. Mnogi sti Mladofinci glasovali takodje protiv predloga senata, no ovaj je primljen ta 43 glasa protiv 29. Holanđskim brodovima zabranjeu Iziaz iz pristaništa. Kb. Haag, 22. maja. ,,A 1 g e m e e n H a n d e 1 s b 1 a d“ Javlja: Holanđskim brodovima, osim ribarskih brodova i ledrenjaka, zaLranjen Je izlaz iz holandskiii pristaništa. Sa Balkana BUGARSKA. O značaju posjete Njiiiovih Veličanstava u Sofiji. ,,M i r“ organ narodne stranke piše o posjeti Njihoviii Veličanstava, da ona nije manje važv nog značaja od nedavnog sastanka

Cetvrtak u njemačkom glavnom stanu. — Potpredsjednik sobr anj a M o m č i 1 o v, Iskazujući u „Bulgarische Handelszeitung" blagodarnost Bugarske dunavskoj monarhiji, veli u glavnom ovo: Bugarski narod pozdravlja vladalačke supružnike prijateijske monarhlje, jer je svjestan o tome, da su mu svaltad u teškini vremenima stizali Iz Beča i Budimpešte blagonakloni saosjećaji. Još 1886. čuo se iz Budimpešte prvi glas protesta protiv tadanjih nečuvenih pokušaja Rusije da podjarmi Bugarsku; taj je glas bio osnova za spas Bugarske. 'A u narednih osam godina je Beč bio mjesto, na kome su se slomi!i svi napori zvanične Rusije, da od Bugarske stvori sebi vazalnu državu. TURSKA. Štampa o posjeti vladalačkih - supružnika. U pozdravnim člancima svi llstovi ističu vladaiačke vrline sađanjeg nosioca krune dunavske monarhije i naglašuju miroljubivo i demokratsko raspoloženje vladaočevo. Tsko isto ističu izabranim riječima vrline carice i kraljice Zite kao vladarke, žene i matere. U političkom pogledu se ističe čvrstoća saveza Izmedju obe države, koji je skovan zajednički prolivenom krvlju. ,,Tanin“ naglašuje naročito značaJ posjete baš u trenutku, kada su propala Clemenceauvljevc smicalice. Posjeta objavljuje nepokoiebivost četvornog saveza 1 važnost sadanjeg političkog položaja kao i značaj Turske. List završuje ovim riječima: U novom savezu se mora nazreti orudje, koje će utrti put niiru, kome će on biti snažna potpora. ,,Tasvir-i-Ekfiar“ izjavljuje, da posjeta predstavlja sastanak vladalaca, čije su narode zuatno zbližile zajedničke opasnosti kao i rat. Ovi se narodi sad u ličnosti svojih vladalaca grle. S toga treba pjitiim pravom oduševljeno pozdraviti posjetu viadalačkih supružnika. ,,Vakuf“ ističe, da savez obih država niie rezultat dugiii pregovora, nego potreba za zajedničku obranu obili država, koje su se u toku stoljeća umjele medjusobno ocijeniti. Srpska izložba u Budimpešti. 17. maja ov. god. otvorilo je u Bu'dimpešti srpsku izložbu Njcgovo c. i kr. Visočanstvo, nadvojvoda Josip Franjo. Ovoin prilikom su se nadvojvodi predsiavili časnici iz vojne glavne gubernije. Uprkos nepovoljnog vremcna hila je posjeta Jztožjjajf.eop^ što god je od vrijednosti doncseno iz osvojene Srbije, a što podaje najboije svjedočanstvo kulturnom djelu vojne uprave, koje je ona provcla velikom energijom i neumornim rađom. Nije bilo stoga neziisluženo ono priznanje, kojo ja nadvojvcda Josip Franjo izrckao o ovoj izložbi. ,,0no, što sam vidio“, — izjavio je nađvojvoda —• „ispunjava me radošću i divljenjcm. Uspjelo je zaista na veličanstven način. Srpska grupa sačinjava najsjnjuiju tačku izložbe". < Takodje i zastupnici štainpo izražavali su se o srpskoj grupi samo sa najvećotn polivalom. Još U predvečerje otvaranja izložbe bilo jo štampi doS ušteno, da vidi izložbu. Totn prikom je u restoranu kraj srpskog paviljona bila priredjena užina u počast predstavndka štampe a sam tok večero bio je udešen prema srpskoj kujni. Sudjclovačima su veoma prijala

BEOGRADSKE NOVINE

23. maja 1918.

Broj 136.

prava srpska jeia, koja su djelimic« i poshižena po srpskom naČinu. Iz kasni. Jih izvještaja štampo vidi se, da je veoma ukusno uredjenje izIOŽbo naillo na Bveopšte odobravanjc. Neka nam bude dopušteno, da naveđemo ovdje rijcči jednog ugarskOg publiciste: ,,0va ralna izložba ispunjuje isbo tako čovječanski kao i dobrotvomi cilj, a osim toga je to ratna izložba, a ne ratna propaganđa. Nije tu bilo kula, sastavljenih od šrapneia, niti obeliska od granata. Materijal za ovu izložbu uzet je iz običnog gradjcvnog drveta, te se svo odlikuje naročitom jednostavnošću. Tako na primjer tu ja paviljon vojne glavne gubemije. Ni ovdje nijesu postavijeni topovi, ali se svuda nalazo dokazi za ogromni kultumi rad, koji je neumorno vršen s one strano Save. Srpska škola, mdarstvo, narodna umjetnost, saobraćaj. na sredstva i novinarsko djelovanje —■ sve je ovdje osv'ijetljeno. Počevši od rudnika u Majđan-Pcku pa do reclakcijo ,,Beo gradslrib Noviua" vide se djeia kuiture. Tako kakav je sada, trebalo bi, da se ovaj paviljon prenese u Svajcarsku ili koju drugu neutralnu zemJju, da svaki vidi, kako je za našim oražjem išao plug, baš kao što jo melak zainijenjen paragrafom, a kapral učiteijcm. Medju svima bijedama u svijetu najstraiioviliji je doduše rat. Ali i zemljotres možo korisno slojeve izbaciti na površinu, a svjetska kataslrofa može u d uši narođa stvoriti strahovilu rcvoluciju. Dodušc, dim i suze označavali su put naših trupa u naprijateljskoj zemlji. Sađ, kad jo buka bitaka istutnjila, osjeća sc u ov'orn paviljonu uvcliko dah pioljcća, koji dolazi iza zimske nepogode. Osjeća sc, kako se jedan napušteni narod trudi, da se uvedo u mašineriju kulture. Možda će poslijc rata u Srbiji vladati žalost, ali će sve biti drukčijc, školovauije, bolje i zdravije“... Tako piše „Pesti Naplo“, a slično i ostali ugarski listov'i. Glavna je zgrada srpskog ođjelenja jednostavna, ali impozantna. Kanelirani stubovi, a nad njima ravan krov. Prva dvorana je zađržana za školu i pokazuje rezultato srpske vrednoće u sludijama. Ovaj dio iziožbe zadobio jo naročito dopadanjo uadvojvodino. Više puta se nadvojvoda okrenuo svomo pratiocu, c. I k. kapćtanu HOrmannu 1 kazno mu: „Teoma lijapo, o7ii3ta lijepo 1“ Takodje I srpska opština vidi se U ovoj dvorani iz drveta u minijaturi. Ovdje se vidi izložba vojne žandarmcrije, ovdje dokazi grijehova „Naroino Odbrane“, uniforma majora Tankosića, njegovi pištolji, mali istorijski mu/>j[. I požarnički i statistički rad našli su ov'dje mjesta. U dragoj dvorani'vidi se velika bista vojnog generalnog guvcrnera, baruna ->'> * - 5 • X. _ iv* iricr_rX-uxl.3L posmatralo je djelo pogledom paznavaoca i raspitivalo so o njegovom tvorcu. Onđa su inu pređstavili majstora, vajara Matscbeka, komo so nadvojvoda izražio veoma pobvalno o njogovom radu. U istoj *d\'orani naiaze so i proizvodi sr])ske narodno umjetnosli, kao i obrtne škole sa Banjico. Ovđje su i zbirke i slike o rudarstvu, sanitetsboj upravi, vojnoj inlendanciji kao i izložba pričuvne tolnice ,,Brčko“. U četvrtoj dvorani naiazi se jedna zbirk«, koja prikazuje razvoj srpskog oružja. Zanimljiva je grupa žandarmerijo, mođeli Ripnja i njegove ozloglašene okoline, pozornica borbe sa komitama, gradjevno i saobraćajno ođjelenjo, gubernijska štamparija i izložba „B.ogradskih' Novina“. t Sumarsko odjelenjc ima zascban paviljon. Pokraj njega jo jeđna ribarska koli 1 ' 1 puna stila, a srpska mehana puna je privrednili zbiraka. I centrala za iskorišćavanje želve našla je ovdje svoje

mjestanoe. U paviljonima pri vlaČ« oko čitav rekl umjetničlrib djela u bojama, k zastupani su: Bouvard, Cibulka, Freiheit, Iveković, Konopa, Marton, Mednyansky, Pecanek i Ulroicb. I ako je kiša lijevala kao iz kabla, zadržao se nadvojvoda puna tri sata na izložbi, gdje mu jo publika priredila ovacije. Na zahtjev visokog gosta informisah su ga o pojedinostima izložbo odjelni predstojnik, c. i k. kapelan Konstantin Hdrmann i zastupnici pojedinih odjelenja izložbe. U društvu časnika vojno glavne gubemije i zapovjedništva magjarske ratno izložbe uzoct je po tom nadvojvoda .doračak, koji je poslužen u izložbenom reotoranu. Za doručak je data samo'-srpska riba i srpska jela (ćcvapčići i sl.). Nadvojvoda je ostavio izložbu u 2 i po sata poslijo podne, pošto so još jedared veoma pobvalno izrazio o Bvemu, što je viđio. t šB&k. Dnevne vijesti Iz mlade ukrajinske republikc. U prisustvu članova austro-ugarskih i njemačkih zastupnika hetman Skoropadski je otvorio dom ukrajinskog kluba, književničkog I umjetničkog društva, kome pripadaiu mnogobrojni Članovi socijaldemokratskih i nacijonalnih ukrajinskih krugova. U govoru na ukrajinskom jeziku, koji je izazvao opšte odobravanje, označio je hetnian za svoi glavni cilj, da stvori jaku. nezavisnu Ukrajinu, na pravoj demokratskoj osnovi. — Arhiepiskop Antonije naimenovan je za mitropolita Ukrajine. On je prije bio arhiepiskop u Žitomiru. Istjerivanje Jednog pariskog novimara. 0 istjerivanju pariskog dopisnika „Manchester Guardian“-a javljaju u Švajcarsku iz Parisa, da je ovaj novinar morao naglo odputovati. Francuska vlada mu je prije podne poslala naredbu za odlazak, a poslije podne istog dana morao je već ostaviti Paris. Čak nije imao vremena hi za oproštaj sa porodicorn, te je iedva stigao, da posvršava svoje stvari, Posianik Lon« guet protestovao je u listu ,,P,opu1 a i r e“ protiv ove mjere, koju označava škandaloznom. Ruska depntacija u Bemu. Deputacija ruske socijalističke vlade iz Moskve stigla je 21. maja preko Berlina u Bern. Mehmed V. (Povodom posjete austro-ugarskih vladaiačkih stipružnifca u Carigradu). £/ anrit^ mnr> r -- 0 t-x — ;. đanji 64-godišnji princ Mehmed Rešad — pošto je njegov brat Abdul Hamid mladoturskim ustankom bio lišen prijestola — kao Mehmed Rešad Khan V. za osmanlijskog cara i kalifu. 1 ako je princa Rešada za sve vrijeme njegova prijestolonasljedstva. a to je za pimih 33 godine, brat niegov bio sa svim lišio dodira sa spoljnim svijetom. ipak su Turci, koji su bili zadahnuti naprednim mislima, svu svoju nadu polagali u njegovu ličnost, i da se miadoturci g. 1876. nisu pridržavali osnovnog državnog zakona, koii zajamčava nasbeđstvo po starešinstvu (po kome dostojanstvo vladaoca uvijek prelazi na najstarijeg člana osmanlijske dinastije), oni bi još tada bili doveli na prijesto slobodoumnijeg princa Rešada na mjesto autokratskog mu brata Abdul Hamiđa, koji ie kočio svaki življi razvitak. Uprkos strogoj odvojenosti, Šta više baš i s toga, princu su njegovi prijatelji očuvali s.mpatije, a mirno dosto-

janstvo, kojim je on podnosio svoiu sudbinu, pribavljalo mu je još više 1 prijatelja i poštovalaca. Kad se godine 1909, ostvarila sudbina samovladalačkog Abdul Hamida. ovladalo je neoplsano iskreno vesclje što ie Rešad proglašen za sultana. Devet godina, od lcako Mehmed V. vlada svojom zemljom, bilo je teško, željezno doba za zemlju i narod, doba puno krvavih borbi, od rata sa Italijom godine 1911. do danas, jer su Turci rame uz rame branili svoj opstanak sćusvojlm saveznicima protiv koaliciic oko Englesfce. A što se Tursfca fcroz te godine iskušenja mogla, upotrebom sve svoje snage, probiti do ovoga rata, u kome je njena vojska pobrala mnoge lavorike 1 iz kog će ona sa svojim saveznicima pobjedonosna izaći, to 011 a Ima da blagodari onom slobodoumnom pokretu, koji je razbudio nacionaine snage, a koji je u Mehtnedu V. našao svog pomagača. On je, poznavajući opasnost, koja je prijetila Turskoj iz srednje Azije, gdje je Engleska svim sredstvima težiia da dobije suvozemmi vezu izmeriju Egipta I Indije, odlučnl uputio tursku politiku prema sjevero 4 zapadu. Ta politika je, sa svim prlrodno, dovela do naslona na središnje vlasti a u daijem razvitku i do samog saveza te do oružnog bratstva u ovom ratu. Mehmed V. je u tom razvitku imao naročite zasluge. ali ne što je na autokratski način dao pravac i cilj politici svoje države, nego naprotiv time što je, pošto je narod svoju sudbinti uzeo u svoje ruke, mudrim uzdržavanjem dao slobodu kretanja naprednim sna« gama, dok je svoj djelokrug rada našao na polju njegovanja blagostanja i istinskoj domačoj brizi. Na taj je način on ostao pravi ustavni vlađalac, kome je cio narod odan iskrenom ljubavlju 1 blagodarnošću. I zato danas svi Osmanlije bez razlike zajedno sa narcr dima središnjih viasti iskreno žele, neka bi Mehmedu V. bilo podareno, đa iz ovog rata ostvari svojoj državi mir, koji odgovara teškim žrtvama narođa i osigurava mu srećniju buđućnost.

Grad i okolica Narodne dobrotvorne predstave. (,,H asanaginic a“.) Sinoć se pred dupke punom k’ućom izvodiia po treći put Ogrizovićeva „Hasauaginica" s istom a po mogućnosti još skladnijom no prije cjelokupnom igrom beogradskih glumaca, kojima su prednjačili gdja Taborska i g. Gavrilović. Opšie je mišljenje, da će ova ,,tragedija majke i žene“ steći i ovaje onu popuiarnost, koju uživa u Hrvatsko.i. Naredna, četvrta predstava ,,Hasanaginice“ daje se u s u b 0 1 u dne 25. 0 . mj.. a budući da su i za ovu predstavu ulaznice većinom prodane, to će se peta predstava dati odmah u nedjelju dne 26. 0 . mj., kao posljednja večernja predstava „Hasanaginice". Pisac je polovicu tantijema ustupio u korist osiromašene beogradske inteligencije. Preplate se primaju s blagodamošću, a imena darovatelja biće oglašena u „Beogradskim Novinatna“. Vojno-ijekarsko izvještajno veče. U subotu, 25. maja, u 6 sati uveče, držaće se u hirurškom odjelenju c. i k. pričuvne bolnice ,,Brčko“ 11. sjednica pod pređsjedanjem šefa saniteta c. i k'. vojne glavne gubernije u Srbiji, stožernog nadliječnika dra. K a n d ut s c h a. Po pozivu predavaće rektoc njemačkog sveučilišta u Pragu, profesor dr. Elschnig 0 „Trahomi i liječenju trahome". Gosti dobro došli.

HASANAGINICA (kao izvan sebe, jož uvijek u naručaju Ummihane i Sultanije; drktavo) Kao druga, agol (tiho) Nek ti Allah sudi, Hasanagol HASANAGA (okrenuo se mračan na stranu) Sudio je! SULTANIJA (stala izmcdju majke i bčbc, umilno i nježno) Babol Mati! UMMIHANA (lagano prišla Hasanagi) . Sine I SULTANIJA Da bi bilo, što je prije bilol I da svati od kule nam odu, A da mati ostane nam... UMMIHANA (umilno) Sine! EULTANIJA (sva se privila uz majku, eva Jc jcdna molba) Majko slktka! CATA Odi, mati, bdbil HASANAGA I HASANAGINICA ostaju ncpomični. Sred najveće tišine čuje se lupa po basamacima. To ulazi: • 6VATA STAREŠINA (još uz basamake) Hazuraia, kito i svatovil Kasno nam je, a daleko nam jei Daleko su kađijini dvori! (Izišao je.) Seiam-alejć! Hasanagin domel (Hasanaginiđ) Hoćemo li hanumo! HASANAGINICA (se još prije trgnula — na prvi, jav svata starcšine, — onda je odlučno mahnula rukom i snremila se kao na odlazak; sad se obnrala starešini mlmo) Hoćemo I 8VATA STAREŠINA Rže konjic Imoskog kadije, Rie konjic, kopka zemlju cmul

Zeman nam je dalje putovati. Jengjijice mlade, spremajte sel (Ummihani ponudja bukliju.) Hoćeš, majko, svatovskoga pića? UMMIHANA (brani rukom da ne će) Fala tebi! HASANAGINICA (prema Sultaniji, Fab', Mehi i Ahmedu, mirno i spokojno) •Zbogom, djeco mojal Do sad ste vi imali majku, • A sada ste redom svi sirote. (Onda pohrli prema bešici i pano na nju.) I ti zbogom, sirotice moja! Nigda majke ne ćeš ugledati! Nigda, nigda! (Usplače se.) SVATA STAREŠINA (prišao Hasanaginid) Hanumo, ajdemo! HASANAGINICA (uz bešiku) Bogom brate, svata starešino! Ne ćeraj me od djeteta moga! Progledo je. Nasmijao mi se! Smiješ mi se! Majki svojoj! Zlato! Osiavljam ti suze svoje, sine! NA ih tebi i — spominji majku! SVATA STAREŠINA Hajde, draga hanumo! Kasno je! HASANAGINICA Zbogom, zbogom! (Očajno zagrli kolijevku, kao da će je ponijeti.) Ne, ne: zbogom! Ne, ne! Ti ćeš sa mnom! (Zarida.) Dajte mi to diete Vi neljudit SULTANIJA (pala majd) Mati! UMMRL\NA * Šćeril SVATA STAREŠINA (ulivati Hasanagfnlcu za ruku i stane je podizati) Kadol Pusti dietel Cekaju svatovL

HASANAGINICA (skršena ustala) Idem. Idem. SULTANIJA (uz Hasanaginicu držeći za ruku i Fatu) Pratit ću te, majkol HASANAGA (uzeo za ruku Ahmeda i Mehu) Ajte amo, sokolovi moji, Kad se ne će smilovati na vas Majka vaša srca kanienoga. HASANAGINICA (okrene se naglo i sva se stresc), Kamenoga?! Aga' (Pograbi se za srce.) Jao.menil HASANAGA (ostao ovamo sprijeda, Hasanaginici) Zbogom pošla, mlada begovice! Zbogom pošla — srca kamenoga! HASANAGINICA (uzdrhtala sva okrcnula se i vrisnula) Kamenoga? HASANAGA Kamenoga! HASANAGINICA (strašnim, promuklim glasom kao izvan sebe) Aga! (Otrgla se i zaletjela prema Hasanagi ispruživši ruke otraga — ostrim, reskim šaptom.) Voliš li me, aga Hasanagal HASANAGA (drhće sav) Voiim, Ijubo... (Raširio ruke.) HASANAGINICA (badla mu se pustimice u naručaj) Agal SULTANIJA (sva sretna) Fatol Bako! UMMIHANA Rabum Allah, na svemu ti hvaia! MEHO i AHMED od vesclja plješću rukama. SVATA STAREŠINA (ostao otraga stojeći na sredini, pa kako se zagleaao i začudio, ispala mu buklija iz ruku) Gledaj, gledaj čuda nevidjenal čiji ovo danaske su svati? čiji svati, čija li djevojka?

HASANAGA (dugo je ostao u naručaju s Hasanaginicom sve ju življe grleći.) Ljubo moja, taku sam te htio I (Strgne joj duvak s Hcal. Daj mi amo oči, da ih vidiin! Je 1’ to sanak il je zbilja sevdah? Oči daj mi! (Kako mu je klonula mrivo na ruke, pridrži je), Sto je?... Allah!... Mrtva?! Puče !i joj srce?! (Rikne strašno pogledavši naokolo). Umrla je! Na ovo nasfadeplač i zapomaganjeUmmihane, djece 1 jengjijica. UMMIHANA (pograbi se za glavu) Rahmet duši Hasanaginice! SVI Rahmet! Rahmetl HASANAGA (sav se u licu promijenio, kao sanja) Ss-tl Ss-ti Tiho! Tiho! Tiho sada! Tiho! Ne piačite! Nemojte joj plačem smetat puta U lugove svete prorokove... Od sevdaha umrla je ona. (Vikne.) Ja sam ovo ubio je. Jal Ja! HASANAGA (polagano spustio Hasanaginicu na ćilim, podmakao joj jastuk pod glavu, a onda se sam tiho spušta do nje.) Jedan čas tišina — svi su slomljeni —, a onda se iz avlije čuje cilik tamburice i glas Imoskog kadijc: „Ako želiš milovanja, Dodji, dilber, u večer!...“ SVATA STAREŠINA (uhvati se za glavu pošao prema basamacima) Po što ideš, Imoski kadija?J ZAVJESA PADNE,

Bogoslav K. Jošt: Stari naši graničari. (Uspomena na mobilizaciju 1914. g.) Bilo je to krajem jula 1914., pred početak velikoga svjetskoga rata. Došlo naredjenje 0 djelimičnoj mobilizaciji. U gradovima se to objavilo plakatima, u selima su kraljev poziv pod oružje obiavljivali narodu telali. Užurbalo se sve... — Mobilizacija! Car poziva svoje junake pod uzvišeni barjak, u borbu za otadžbinu! išao je glas od usta do usta, od sela do sela, od kolibe do kolibe, i sve se spremalo. da se odazove tom najvišem pozivu, na izvršenie svoje dužnostl. Opraštao se muž od žene, otac od sina, vjerenik od vjerenice. PekH se kolačl, pakovala slanina za put milima I dragima, što će već sutra puškom na dušmana. Razumije se, bilo Je I suza i dirljivih prizora. Ta Ijudi smo, a krv nije voda... No ima jedno mjesio, gdje suza ipak nije bilo, gdje su na glas 0 mobilizaciji zazvonila sva zvona, od dra■gosti zalcucala sva srca, gdje se orila vesela pjesma kao na najveći praznik... Bilo je to u kršnoj Lici našoj kod starih graničara našili, ondje gdje seljak u šakama nosi zemlju, da je zagradi kamenčićima od bure 1 oluje na vrletima svojim... Nc, ondje nije bilo suza, ili, možda ih je bilo, ali to su onda bile samo suze radosnice... I premda se Izrično objavilo. da pod oružje imadu pridoći samo pojedina godišta pričuvnika, u Lici se na odlazak spremalo sve — počevšl od 16-godlšnjih dječaka do 70-godišnjih staraca, svak ko je mogao da boda 1 držl pušku u rukama.