Београдске новине

Izlaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslijo podne.

Pojedinl brojevl: I u krajevlma zaposjođnvtlfli •* •. I kr. iata po cljeol ofl . . .lUUCllSllI ■ MUtfalJI 12 lulflra

Mjesečna pretplata: U Baagmlu I ■ kra)avlma lapailadiur«* mt : ?•! II a«nn*.Kii: ••••«’

Oglasl po cljenlku.

Jrednlštvo: BE00RA0, Vuka Karadžlća ul. bro) 10. Telefon bro] 83. Uprava I prlmanje pretplate TopllSin venac broj 21. Telefen br. 28. Prlmanje oglata Knoza Mlhajla ul. broj 38. Telefon broj 245.

Br. 139.

BEOGRAD, nedjelja 26. maja 1918.

Godina IV.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. 25. maja. Borbe su u području Z u g n e juče znalno popustile. Na visora\Tii A s i a g a i na donjoj P1 a v i osuječeni su neprijateljski izvidjački napadi. Neprijaieljska topnička paljba oštetila je u R i v i nekoliko kuća. Preko 30 neprijateljskih letilica bacalo je bombe na Feltre. Jedan gradjanin je ubijen, osmorica su ranjeua, inače je bilo veoina inalo stvarne štete. Vojni pilot, časnički zamjenik: KI s s, jedan od najboljih naših pilota, ohoren je u v.azdušnoj borbl i nadjen mrtav. Načelnik glavnog stožcra. Izvještaj njemackog vojnog vodjstva. Kb. Berlin, 25. maja. Zapadno bojlšte: Zbog bure i kiše borbena se djjelatnost topništva kretala tečajem dana u umjerenim granicama. U vezi s noćnim đjelimičnim neprijateljskim napadima sjeveroz-apadno od K e m m e I a, sjeverno i zapadno od A1 b e r t a tojmička je djelatnost prolazno dolr.zila do velike jačine. NepriJateljski napadi su svuda slomljeni s velikim njegovim gubicima. Kod H amela smo suzbili neprijatelja protivnapadom. U ostalom njcgove jurišne čete bile su potučene već pred našim linijama. Posada jedne motrilačke letilice, portičnik Eisenmenger i narednik Ound, oborila je i<z niza šest engies* lcili borbenih jedinica četiri letilice. Prvi zapovjedm'k glavnog stana »i. i—i—i-.ii Izvještaj bugarskog glavnog stožera. Bba. Sofija, 25. maja. Maćedonsko bojište: U dolini gornie Š k um b e odbile su naše istaknute jeđinice dva jedan za drugim izvršena napada nekolikih francuskih četa. Južno od dojranskog jezera rastjerali smo vatrom jedno englesko jurišno odjeienje. Istočno od D o 1 d ž e 1 i-a 1 južno od D o j r a n a bila ie obostrana paljbena djelatnost pokadžto življa.

„Oslobađjanje“ Grka. Ovih dana pre&elio se „Jouraal des I1el!ćnes“ u Švajcarskti iz Parisa, gdje je do sada izlazio. Već je to čudvnovato, što se seli jedan list, koga je izdTžavao džep sporazumnih sila, i koji jc bez ikakvih skrupula vodio venizelističku politiku. Mediutim još više upada u oči, što se baš u organu zapadne nasilne diktature tu skoro javio

Pred opsadom Petrograda finskim i njemačkim (?) trupama.

plametti protest grckih sjevernih Epiroćana protiv ntahinacija talijanskog ,,saveznika“. Spoinenuti protest i ujedno poziv za pomoć bio je upućen na predsjednika kotnore u Ateni. a u njemu se navodi, kako su Talijani obustavili nastavu u grčkoni jeziku u sjevernom Epiru (kako Orci nazivaju južnu Albanijtt), te natjerali grčke škole, koje tamo već vijekovima postoje, đa nastavu vrše u talijanskom i arnautskom jeziku. Osim ovoga zna spomenuti list — koji je promjenotn mjesta izlaženja očigledno dobi-o i smjelost da govori istinu, — da pripovijeda svakoiake pojedinosti o sudbiui naroda, koga su sporazumne sile onako sramno uvukie u svjetski rat. Cini se prije svega, đa je talijanski prijatelj svojim čovječnim postupkom ugrozio opstanak grčkog sveštenstvia i njegovog Itrišćanskog djelovanja. Pošto je iscrpenoj apeninskoj kraljevini stalo samo do vojnika i opet samo do vojnika, uvlače se grčki sjeverni Epiroćani silom u talijansku vojsku. Ako se ko protivi, ili pokuša đa bježi preko granice, toga ttbijaiu bez ikakvog obzira. U čovjekoljubivu politiku svoga talijanskog saveznika moralo je u tolcu posljednjih mjesec! vjerovati 135 Epiroćana, koji se svoie grčke narodnosti nijesu htjeli odreći, nego su se protivili tome. da im se opljačkaju njihova najsvetija dobra: Oni stt internirani na Siciliii. Vlada u Rimu ne žaca se ni jednog sredstva, samo đa u sjevcrnom Epiru, koji po svoj prilici smatra ttvdiko svojom zemljom, brutalnošću i metodom uništi grčki eiemenat. Kroz zemlju se provlače dobro plaćene arnautske O *1 ri 2 1 t-^- »inT.ovi»lSlvw pl' vi pravcati rat uništenja. 0.vo se sve čini protiv naroda, koji je pod bičem sporazumnih sila toliko poduio i još uvijek protiv svoje volje stenje u jarmu beznadno zalutalih kolcsa. Posljednji čin taliianskog barbarstva samo je jedan izmedju mnogih slučajeva. Medjutim razgovjetnije nam pokazuje nego išta olprije, do kakvih sranmih rezultata vode principi engleskih imperijalista, kad ih njihovi saveznici primjcne u praksl. Nije bilo dosta, što se Grčka tnorala i protiv svoje volje do kože zapisati koaliciji, jer ju je glad na to primorala. Nije dosta, što grčka vojska sve više mora da ,,odterećuje“ vojsku generala Guillaumata prema ptenovima gromovnika u Londonu, Parisu i Rimu, pošto im je grčka pomoć u Maćedoniji sve potrebitija. Sve to nije dosta, nego se sad Italija sprema, da izvršl J druga nečuvena nasilja nad jednim narodom, koji je bio odredjen, da joj bude prvo rob, a oada spasitelj. Valja pričekati, kakav će biti utlsak, koji će protest grčkih Epiroćana učiniti u logoru sporazumnih sila. Prije svega se naravno treba bojati, da ne-

tnoć prcdsjedtiika grčke kotnore već unaprijed isključuje ma i slabu intervenciju u korišt niegovih ugnjetenih saplemenika. Drttga je stvar, kakav će položaj zauzeti gospoda na Temsi i Seni prema ovorn slučaju starih nesuglasica izmedju italije i Grčke. Moglo bi se očekivati, da će u ovom specijalnom slučaju smpatije saveznika biti uz Grčku. ItaliJa se sv'aki dan ispoljava kao sve nezgodniji, da ne kažemo dosadniji, saveznik. Mnogim engleskim političarima već je to trn u oktt, Što se diečjom tvrdoglavošću rirnski državnici drže pretenzija na ,,neoslobodjene“ krajeve monarhije. Ta time je mogućnost sporazuma sa četvornim savezom odmaknuta u beskrajne daljrne. Ako ovoj okolnosti dodaino još tieke druge pojave., koje su slične ovom talijanskom „oslobadjanju“ Grčke, onda možda Lloyd George I njegovi ne će moći drugo. nego da iz>dadu opreznu ali odredjemt i'aroltt: „Dalje od Rima!“

Odjeci balkanskog puta Njihovih VeliČanstava. Bugarl o boravku Njihovih Veličanstava u Plovdivu. Kb. Sofija, 25. tnaja. „Echo đe Bulgarle“ javljat Sa najnježnijom pažnjom prekinuo je austro-ugarski vladalački par svoj put u Plovdivu, da se pomoji Bogu na grobu pokojne kraljice Marije Lujze. Ovitn koliko jednostavnitn toliko ljjepim gestom zadobio je vladalački par najiskrenije simpatije bugarskog naroda. Takouje t u zUravJcaina je naglašeno, na Ce ! zajčtrmCKa graniva će vezivati obadvije države. Ova je granica ueosporno jedna od najvažnljih tekovina svjetskog rata na Ballcanu. Vladarska posjeta u Sofijl biće medjašnl kamen u toku dogadjaja. Brzojavna zahvala cara I kralla Karla za doček u Carigradu. Kb. Carigrad, 25. maja. Zvauični list objavljnje bnzojavnu zahvalnost cara 1 kralja Karla za doček u Carigradu, kao i odgovor sultanov. Pred novom burom na zapadu. Karakteristične pretpostavko francuske štampe o predstojećoj njcmačkoi ofenzlvi. Bem, 25. maja. Pada u očl, što francuska cenzura, lcoja Je inače vrlo stroga, dozvoljava da u listovima 'izlaze najizrazitije piretpostavke o niemačkoj ofenzivi, koja se sprcma. Tako piše vojnički lcritičar u „E v e n e m e n t“-u: Protiv 80 njetnačkih divizija mi možemo sta-

viti samo značajno manje rezerve. All je duh i boračka vol.ia naših četa jača I bolja nego Jl ikada. — Oeneral C h e r v i 11 e piše u reakcijonaraom ,,G a u i o i s“-u: Neprijateljska nadmoćnost u Ijudstvu i materijalu je sad van svakc sumnje. All ima još i drugili Činilaca, koji će našim četama pomoći da dOdhi do pobjede. — Pacifistički ,,Paix“ sa ismijavanjem primjećuje na ovo: Ne bi čovjek mogao vjerovati, da nacijonahro chauvinistički 1 ,,G a u 1 o i s“ tasprostire takva defa- i etistička mišljenja. Mi smo do sad vierovali, da će nam američke i San Marinske pomoćne čete osigurati brojnu nadmoćnost. General C h e r v i 11 e je drugog mišljenja. On će misliti da sanja, kad mi čitamo tnjegova iskrcna priznanja. Nagadi.tnja o počelku I nove , ofenzjve. Ženeva, 25. maja. Francttskl se listovl čtiđe, što njemački* ofenziva još nije počela. ,,E c h o d e P a r i s“ misli, da će ofcnziva bezuslovno doći. i to izmedju Arrasa i Alberta, u pravcu prema Abbeville. Po mišljenju lista ova ofenziva ima za svrhu, da odsiieče flandrijske sporazumne snage 1 da će biti u dva paralelna napadaja. Jedan bi imao biti izmcdju L y s e i B e t h u n e u svrliti osvajanja ugljenih oblasti, a drttgi kod Soissonsa i Noyona u pravcu prema Parisu, da bl tamo ve'zao francuske i-ezerve. Finci i Nišemci pred Petrograđom. Varšava. 25. inala. Odjelenja finske bijele garde I ltjemačke čete stigle su do petrogradskog predgradja T a r h i j a. Očekuje se da će ovih dana Petregrad biti posjednut. Ruska vlada sell u Nižujl Novgorod. Stockholm, 25. maja. Boljševiki $u pozvali žcljeznička 1 automobilska društva, da preduzmu sve pripreme radi prevoza vlade u Nižnji Novgorod. Ali je tnjiliova želja svuda odbijena.

Oođišnjica stupanja italije u rat. Talijaitska tragikomedija u Rlrau. Kb. Rim, 25. maja. „Agenzla Stefani" javija: Jttče Je bila svečanost povodom godišnjice stupanja Italije n svjetski rat. Senator Alorpurge je u svomc govoru istakao, da Italija čvrsto ostaje prl svome ratnom progratmt. Zastttpnik gradonačclnika Rima pozdravio je s'kup dobrodošlicom u ime grada I

potsjetio je na jednu izjavu Salamdre, da Italija vodl osvajački rat. Skup ja. oduševljeno pozdravio prisutnoga San landrti i klicao je Sonnjnu. Zatim stl oduševljctno pozdravijeni gosti rnedju njima walski prittc. Poslanik je iz Udk< ne govorio u ime komore i posjedmn tih gradova, te jzjavio, da talijanskl narod u prkos podmukle propagandđ neprijatelja nije izgubio iz vida put svoga spasa i svoje časti. On će itvD jek braniti svoja zagrožena prava, Govoraik ie podsjetlo na to, da je taJijarskl iiarod i poslije događjaja kođ Karfreita ostao vijeran svojim borcima, koji su se morali povući dfl Piave. Poslije ovoga je ttzeo riječ Sa-« lamdra i raziožio u svome govoru, koliko je on u sagiasnosti s ministarskirtl savietom i narodom želio rat. Na završetku je pozdravio i borce. Podmornički rat NOVA POTAPLJAN.lA. Kb. Berlin, 25. maja. Zvanično se javlja: Na zapadnoj je obali Engleske jedna od iiaših pod-< mornica potopila: engleske pame brodove „Prizess Dagmar" (913 tqna)< ,,Dux“ (1350 tona), ,,Wyllcy“ (6009 tona). Svi stt ovi brodovi bili natova'« reni ugljem. Prema naknađnim ižvještajima je ukupuo potopljeno 15.000 tona prostora neprijatcljsklh trgovinskih brodova. o akcLil njeutačke podmorničk4l krstarice kod Azora. Kb. Beriin, 25. inaja. 23. aprila izvjestili smo o podntorničkoj krstarici, koja stoji pod zaoo« vjedništvom korvetnog kapetani Eckermanna. da je u zatvorenorti području kod Azora jiotopila 17 parnill hrodova od velike vriiednosti. Medjutim je stigao opširnij! izvještaj sa zai nimljivim pojedinostima, koje dajti ■ svjcdočanstva ne samo o savladanorđ • otporu nekoliciue zadobivenih brodo« va, nego i hmnanom držatUu posadei pođmorničke krstarice. Osobito je dao! i otpora sa dva topa naoružanl talijanskl ,,P r o ni J t e 1 o“, od 4555 tona. koji je nosio tovar nafte iz američkog pristaništa za talijansku mornaricu U Mesini. Već poslije prve opomene za-« paljen je tovar brzom paljbom i sa nekoliko pogodaka. Ovo je dalo povoda! talijanskom brodu. dia obustavi jtaljbii i istakne zastavu za predaju. Za vrije« me kreševa, nije tia podmorničkoj krstarici bilo ui gubitakia ni štete, doW je kod Talijana bilo znatnih gubitaka u ljuđstvu. Ranjenici su uzeti na palubii podmontičke krstarice, gdje su iin rane previjene. Umjesto probušeno# čamca za spasavanje dat je TalijanimS čamac sa jednog otprije uzetog broda, kao i provijant za dalju plovidbu. Po^ret za slobodu Irske. Kb. Rotterdam, 25. maja. ,,N i e u w e Couran t“ javlja ia Londona: Položaj u Irskoj će ostatl nesiguran dok se ne iznestt dokazi o zavjeri. Govori se, da će vlada sutra' obnarodovati jedan dio tih dokaza. Očekuje se, da če D i 11 o n i D e w 1 i n pokušati da javno osude zavjeru i da če poći pomirljivim pravcem.

PODLISTAK

Vožnja po Bosporu. Prilikom posjete carskag I kraljevskog para u Carigradu. Ispod Yildiz-lcog kioska nalaze »© ruševine Ciraganske palate. iMisil se, da je ova palata bila jcdna od najvećih i najljepših, što ih je sultan imao, sva u mrantoru, zidana u novom turskom stilu, a unutra sa nevierovatnim luksusom U ziml 1909. do 1910 godine održavali šu se u toj palati sjednice turskog parlameaita, 19. januara 1910., a prilikom jedne bijesne olujine, izgorjela je ova gradjevina do temelja. Samo onl ostatci zidova pokazuju nekadašnju krasotu palate. Medjutim samo mjesto, gdje su te rtiševine, ima i dartas nekog značenja u sultanovom životu: tu pristaju carski

čamci. Poslije podne 21. maj a bilo j ovdie sve užurbano. Počev od nlic pa do same obale stajali su u §palir (»Ijbmanski Vojntci, a iza njihovih h dja lzvirivaia je ogromna masa sv jeta, koja je očekivala dolazak carsko i kraljevskog para. Jedno za drugii stizalJ su kola i autoonobili, dovozei goste za vožniu na sultanovoj jahti p Bosporu. Juhta se bijelila tatrio dalek na vodi, a izmedju nje i keja ljuljuSka t. . „La M'jrnAitn ip. RVfl tv/-v«-i.. .

su se barke. Naročito ie sve PO gk privlačio državni katk. Grandiozni 0 lici ovoga Čamca blistall su se u zl a

m

fScr^“cw a ^ a iiap.

iz kakve bajke, a tamošnji život čarobnotn svijetu. Svaka palata, svaki park ima neke vilinske scenerije, a ovamo spada i državni kaik. Dtigitn kljunom roni u more, zlatno-blještava unutrašnjost još je ijepša ša onim skupocjenim ćilimima i jastucima. U sniježno bijelim burnusima i crvenim fesovima stajnlo je dvadeset veslača uspravlienib u čamcu. Kad je došao čas, da carski i kraljevski par stigne do Čiragana, dvadeset retnenova zaroniše u talase, preko čijeg je azurao-plavog ogledala zaplovio kaik prema keju, i za tren oka našao se pored zida. Onaj mornar porcd kormila bio je u zelenoj bluzi i šlrokim pantalonama. 'l'ačno u 3 sata stigao je carski i kraijevski par. Narodv Čtm ga spazi, pozdravi ga srdačno i burno. Car je i. kralj imao na sebi admiralsku uniformu, bijelu kapu i bijele pantalone. Carski i kraljevski par sidje u kaik sa rtlinistrom mornarice, Dževad-pašom, a u drugom trenutku spustiše veslači remenove. Ovi padoše, a kaik zaplovi prema jahti. Vesla su zasijecala u plavi I3ospor, a čamac-ostavljaše po vodi zlatnu prugu. Gledajući mladi carski i kraljevski par na vodi, koja rastavlja dva svijeta, udariše gledaoci sa obale u heopisivo klicanje 1 tapšanje ruku. Medjutim se na sultanovoj jahtl iskupila carska 1 kraljevska pratnja kao i mnogobrolni turski dostojanstvonici Na krovu se namjestila počasna četa sa tnuzikom i mornari u bijeloj unlformi. Odjeknuše akordi carevke. Hornista dade signal, a gromoclasino »m'L carskl J kraljevskl

par pri penjanju na jahtu. Otpoče vožnja po Bosporu. Turski dostojanstvenici neprestano šu Ijubazno pokazivali gostima zanimljive tačke l pređinete na obadvjema obaiama. Tjesnac iizmedju Rumili Hissara i Anadoli Hissara učinio je ogroman utisak. To je najuže mjesto Bospora, i tu je hekada d-igao Darije most, d'a svoju vojsku od tri četvrt milijuna ijudi prebaci iz Azije u Evropu. Dionisije Bizantski vldio je u stijenu usječeno 'prijestolje, na kotne je Dariie sjedio, glcdajući svoje ljude pri prelazu. Godinu dana prije osvojenia Carigrada sazidao je 11 a tom mjestu Mehmed II. dvorac, koji se pružao od mora, pa do brda. Sad su te polu-porušene zidine sa svojiin šiljcima i kulama omiljen predinet za slikare. Divno je izgledala ljetna palata ministra mornarice. Na svima prozorima kao i I po stazama perivoja, koji je udešem u obliku ferase, lepršale su zastave. Prošlo se poredi ljetnih palata poslanika u Jenikejuj Teraplji. Ovo je istorijsko zemljište. Tamo na Ifvadi na izlazu Bovinekderske cloline na putu za Terapiju logorovao je, kako se priča, Oottfried Bouillonski, kad je 1096. !sa vojskom pošao u krstaški rat. Mjftsto se poznaje po tome, što je tu Gottfried Bouillonski zasadio platanu, pa je iz jednog korijena niklo sedam idrveta, a od ovih su se do današnjeg dana odrzale samo dvije platane. Pairni brod je stlgao pred posljednjl Bosporov tijesnac. Sa one strane već je Crno more, a njegova tamna ivpda YiŽ H J^avda.

Jahta ise okrenu, držeći se pri vraeanju više azljske obale. Prostor Baikoskog zaliva objašnjuje natn sam sobom, zašto se baš 'ovdje 1854. godine englesko-francuska flota skupila, prije nego je ušla u Crno more. Stari narodi dali su ovom zalivu ime Ainykosa, bebričkog kralja, za koga se priča, da ga je na povratku Argonamta ubio Polydeti!čes. Zatim je jahta prošla pored divnih Ijetnikovaca bogatih Turaka na Čibukliji, pored vile egijmtskog kediva, što se diže na najviŠoj tački u sred divnog perivoja, koji se pruža Čak' do tnora. Minuše i ruševine gj-ada Anadoli Hissara. Tamo gdje prestaje lijepa dolina Goeksu (plava voda), tu je petkoin u ljeto omiljeno šctalište Osmanlija. Na samoj obali dignuta je česma iz biielog mramora, a iza nje divan sultanov kijosk. Pred tom je palatom jahta bacila kotvu. Državni kalk, koji je dotle plovio za jahtoin, dojuri naprijed i carski par sidje sa broda. Car i kralj i carica i kraljica stupiše na azijsko zemljište. U suitanovom kijosku poslužiše kao i na brodu šerbetom, mirisavim sokom od pomoranče i slatkišima, jkako to samo Turci umiju prirediti. Prostorije u kijosku udešenc stt odista rafiniranoi U jedan salan na uglu, do koga dopiru drveta iz perivoja, pada zeiena svjetlost kroz zelena okna. U drugoj prostorlji doiazi sunce u crvenim 'zraciniia. Potptma, neprekidana, svjetlost pada u salone u prvom katu, sa koga se ima vellčanstven tzgled na Bospor I Mramorno more. Posllje Jggtk^ Jbavljenja ^vratlU su se cat 1

krali i carica i kraljica na jahtu. Za kaikom su plovili tmtogobrojni čamci, puni odušev-Ijene svjetine, koja je neprestano pozđravljala. Carica i kraljica im je vraćala pozdrave, a car je i kralj stajao u čamcti salutirajući. Još dttgo poslije odlaska jahte ploviii su čatnci za brodom, koji se sa visokim gostinta vračao u Carigrad. Onda se prošlo pored topovskog brda 1 beilerbeyeve rnošeje, koju je sazidao Abdul Hamid I. Tanka minareta ove lijepe mošcje vide se na daleko i slikovito se uzdižtt iz želenila platama. Nedaleko pristanišnog mosta ieži divna gradjevina beilerbeya Seraila, gdie su 1869. godine 'odsjeii francuska carica Eugenija i pruski prijestolonasljednik. Odl proljeća 1913. goditie služiia je ova zgrada bivšem sultanu Abdul Hamidu kao pravi kneževski stan sve do njegove smrti. Divna, blistavobljela fasada, izvedena u najplemenitijim arhitektonskim oblicima, ogleda se u talasima Bospora. Lagano se vraća parni brod k Ciragan-jialati. Već je veče. Od neba se odbijaju fine linije neuporedive Aja 1 So'ilje, šest minareta mošeje sultana Mehmeda, genovske stražarske kule na seraskJeratu. Brdo iznad Stambuia leži u kao kobalt plavoj svjetlosti, pa odskaču tek samo bezbrojni zraci. Kao crna prttga provlači se Zlatni Rog izmedju Stambuta i Pere. Opet odjeoi carevlce, mornatri klikću ,,ura“, a svijet pozdravlja. Onaj romantični kaik prevozi carskl 1 kraljevski par na