Београдске новине
Br. 155. BEOGRAD, utorak 11. juna 1918.
=
Tzlaie: dnevno u ]utro, ponedjeljkom poslile podne.
Pojedini brojevi:
■ MMikljl tilin
MJe8eCna pretplats: ^ a**l[*^l I • tnjiilmi npoEjađntftJa ^ I kr. (*ti » , .fA n ,7,MT 0 Boofr.au ta 1ntn n , ki*. . . ■ • U m«..rhljl * * • • U InntrMut«.
Ogtasl po cijenlku.
*60
JredfilHvo: BEOSRAO, Vuko Karodžlćo iri. broj 10. Telofon broj 83. Uprovo I prlmanje pretpleto Topllčin venao broj 21! Telefen br. 28. Primaoje oglata Kneza Ulbajla ul. brol 38. Talefon brol 245.
Godina IV.
Novi uspjesi na zapadu. 8000 zarobljenika.
RATNI IZVJESTAJI. (zvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Bcč. 10. juna. Kao i prošlih dana, lako su odbijeni neprijateliskl napadi kod Capo Sile i protiv više mjesta venecijanskog planinskog tro n t a. 1 Jeđna od naših bombaških e s k a d r i 1 a postigla je mnoROhrojne zgoditke prilikom napada na tahjanska letilišta u Trev T i s i i Montebellunl. Topoička vatra, koju ueprijatel? od dužeg vremcna upravlja protiv mjesta iza našeg piavsgkog fronta, dnevno oduzhnlje život talijanskim državljanhna. Načeinik glavnog stožera. IzvjeŠtaj njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Berlin, 10. juna. Zapađno boiište: Vojna skuoina prijestoI o n a s I j e d u ik a Rupprechta: Izuiediu Arrasa i Alberta, južno od S o m m e i na A v r i ožlvjela je t o p u I č k a b o r b a. 1 s t r a j n a Izvidjačka dielatnost. Vojna skupinaiijemačkos: prijcstolonasiiednika: Snažnhn napadom prodrijesmo juče na uzvišice jugozspadno od N oy o n a. Zapadno od M a t z a zauzeli smo fraucnske noložaje kođ M o r i cmera i Orviiiersa pa proddiesmo prelco CiivM!v—Ricqo;iebourga. Istočno od Matza osvoie«i su visovi oiio O u r y-a. U prkos žiiavog neprijateljskog otpora izvojevala je sebi naša p.ješad"ia put kroz r i c q ii c b o u r š k ii i I atn o 11 s!(u š ii m ti ? odbacila je neovijatelia preko Bouriont a—M at e ii i 1 a u nazad. Južno i jirjdstočno od L a s s 1 g n i j a orođrii smo daieko u t h i e s c ou r t s k u šurau. Odbiieni su žestoki francusk! protiv naoadiZ a r o b i! i sino oko 8000 Ijudl i zapjiienili tooove. Na frontu od O i s e do R e i m s a poiožaj je neprornijenieu. Mjestimične borbe sjevemo od A i s n e. sjeverozapadno od C b a t e a u—T h i e r r y-a 1 Ur«l Vrigny-a doniiele su nam zarobijenfka. Juče je oboreno 37 nepriialeliskifi fatiiica i 6 osmatračkih balona, Pomčnlk Kroil je izvojevao svojn 27. i 28., poručnik U d e t svoju 27. a noručnik KI r s t e i n Svohi ??. vazdušnu pobiedu. Pr\'i zapoviednik glavnog stana pl. Ltideitdorff.
Tripolitanski finale. Već se više puta javljalo, da su austro-ugarske i njemačke podmornice Sbombardovale mjesta na tripolitanskoj :obaJi, a znalo se i to, da Talijani imaiu lljutih bojeva sa onamošnjim nrođjeni-
clma. Iz izvještaja turskog glavnog stožera od 4. juna vidimo, da je Turcima uspielo, da pošalju u Tripolis trupe, koje su u zajednici sa hrabrim Bedierima, Beduinima i Mavrima potisie Talijane sve do obale. Iz istog izvještaja vidi se, da su se talijanske trupe u ogorčenoj borbi zadržale u ono nekoliko mjesta na obaii, gdje su opet zapale u tinakrsnu vatru turskih baterija i njemačkih podmornica. Uzalud su Taiijani pokušavali, da se ispadoin izvuku iz ovog gvozdenog zagrljaja, jer su pri tom pretrpjeli težak poraz kod Suare. Ove vijesti su veoma značajne, jer se iz niih mogu izvući različni zaključci. Prije svega doznajemo, da je đošlo do veze izmeđju Tripolisa i Turske, što je' očigledno djelo podmornica središnjili vlasti. Veoma ie vjerovatno, da Tripolitance podupiru i njihova braća po vjeri iz Središttje Afrike. Moratno naime uzeti u obzir, da su engleski i francuski trgovci još u mirno doba razaslaii vclike koiićino pnšaka i municije po Središnjoj Africi I Abisinijl. Ono doduŠe, niic nam jasno, kakvo poiitičko stanovište zauzima Abismija, ali zato zttamo, d'a se kod Musiimana u Ciornjem Egip'u, Darfuru i Timbuktu još od objave svetog rata innogo toga kuva. Ono, u faraonskoj zemlji ne mogu baš bogzria šta isix»siovati, jer su Englezi tamo navukli velike mase trupa. Medjutim vezu iztnedju pobunjenih Tripoiitanaca i središnjei Afrike ne mogu Britancl ni spriječiti ni prcsjeći, i tako su se Tripolitanci po svoj priiici odatiđe karavanskim putem dobro opskrbili oružjem i ntunicijom. Ohtvnu ulogti u musliinanskom pokretu u sredtšnjoj Africi igraju Senussi. Ovo niie ueko naročito pletivt, nego samo vjersko udruženje, koje ie sebi postavilo zadatak, da Muliamedovu nauku uspostavl u njenoj prvobitnoj čistotl. Ovo je udruženje raširetto na daleko, i ima na miliiune pristalica. punih vatrenog fanatizma. Francuzi u Alžiru i Maroku. baš kao i Talijani u Tripolisu, iinali su u\ T eliko prilike, da tipozrvadu u mnogobrojnlm bojevim-a senusku lirabrost, koja prezire svaku opasnost, pa i sarnu smrt. Njihov šeik ima rezidenciju po svoj prilici još uvi jek u brđima Tibbua, a cljeli rrrusHirutnski sviiet poštuje ga k’ao sveca. Naročito mnogo inta Senussa u oazama u Sahari, u vilajetu Barki i na jtigu. Svi se izvještaji slažu u tome, da Settussl imajn dobru ratnu opretn i, moderne pušk'e i hogato stovarišfe oružja. Šta se u muslimanskom svijet'i središnje Afrike dogadja, o tome smo veoina siabo obaviještenl. Jedini izvorl su sporazumna I neutralna štampa, a i odat'e se može saznati vrlo nialo. Da sa Talijanima loše stoji u TripoHsu, to se moglo vidjeti iz neko-
liko kratkih brzojavnih vijesti talijanskih listova. Tako se doznalo, da je kod Misurate stradala jedna taiijanska ladja, čiju su posadu doduše urodjenici spas'r °h su je ođvukli u ropstvo u unutrašnjost zemlje. A Misurata je iedno od mjesta tia obali Tripolisa. koje Talijani po njihovom sspstvenom prlznanju još držft. Kad se tako nešto moglo desiti tako reći pred cijevima talijanskiii topova, onda se iz toga može logički zaključiti. da su islamske boračke snage taiijanskom tripoiitanskom gospodstvu već odsvfrale finaie. Dalie trcba da se sjetlmo, da je haš sadašnji turski ministar rata, Enver-paša, organizovao žilavu odbrami u Tripoiisu, kad su Taiijani sa daleko premoćnijim snagama počeii svoj otimački rat. Da ittt uprkos svih napora nije uspjelo zauzeti stvarno cijelu tursku provincifu, te da čak i u najbolie doba njihovog gospodstva vlast njiiiova nije dopirala duže od cijevi njihovih topova. može se u glavnom pripisati uplivu, koji je znatna Enverpašina ličnost imaia i na Tripolitance i u vrijetne, kad je Porta bila primortsna, da iausannskim ntirom odstupi Itaiiji svoju posijednju afričku provinciju. Nesumnjivo je dakle i opet bio Enver-pašin genij, konte Turci itnaju da zahvale za svoie lijepe uspjeite pri ponovnom osvaianju Tripolitanije. PoJožaj Talijana bio je utoliko lošiji, š;o odbraaiu onih šest primorskih mjesra, što su ih još posjedovali, nijestt tnogli pojačati ratnotn flotom, pošto pored obale krstare podmornice središniih vlasti. A iz izvještaja turskog glavnog stožera izgieda, đa Talijani uopšte nemaju nikakvih /atnih brodova, jer liiače ne bi pođmornice mogle zajedno sa tursldm bateriiama bombardovati primorska tripoiitanska mjesta. Tako se kratko i prividno talijansko gospodstvo u Tripolitaniii približuje svome kraju: ianfare su toga svršctka već zasvirale svoju za Talijane tako poraznu pjesmu. Grof Burian o pitanjima rata i mira. Izgradnia austro-njemačkog savcza. — Poljsko I Južnoslovensko pitanje. Ljubav ka miri!. Budimpešta, 10. juna. ,,A z E s t“ izvještava o jednom razgovoru svoga bečkog dopisnika sa c. i k. ministroan spoijnih posiova, grofom B u r i a n o m, koji je rzmedju ostaloga kazao, da će se prilikoin njegovog bavijenja u Berlinu, koje će tra^ jati oko dva dana, raspravijati o pitanjlma izgradnje austro-ugarsko-njemačkog saveza. Novi savez imaće takodje d e f e n z i v n i k a r a k t e r. Pravo raspolaganja vojskom ostaje svakoj đržavi osigurano, i aiko će organizacije obiju vojska jed'na drngoj
veoma ličiti. Ova posljednja okolnost ne će nipošto nanijeti štete mogućnosti razortižanja. Ekonomski savez takodjs ne će biti neprijatcljskl prema spoljnom svijetu. Što se tiče poljskog pitanja. naš je princip, da se na sjeveru ne stvara novo zaklonište za napogodu. Ne znam ništa o tome, da Berlin odbija austro-poljsko riješenje. O jugoslovenskom pitanju već su trtjerodavni faktori uzeii u pretres izvjesni način riješavanja, all' oi'luka još nije pala. Ovo pitanje nije tek n ratu nabačeno, ali je tu dospjelo u neku vrstu oranžerijske atmosfere. u kojoj takva pitanja brže sazrijevaju, tako d» i mi moramo računati sa bržiin riješavanjem. Dalje je ministar izjavio: Naša j e 1 j u b a v p r e m a m i r u neprom i j e n j e n a. Ni jedan od do sađa sklopljenih ugovora o miru nema osvajaeki karakter. U miru sa Rumunjskoin, koja nas je napala, naravno đa su se inorala stvoriti osiguranja. Ruinunji sami ne vjeruju u to, đa smo se prema njima pokazali opo-ri. Nova mirovna ponuda ne đolazi u pitanje, dokle god neprijateljski državnici pokazuju takva shvaćanja, kakva su došlado izraza u p'osljednjem govoru Lloyd Georgea.
Nijesiici na Marni. Ltidendorff o posljedniim njemačkiin udarcima. Budimpešta, 10. juna. Dopisnik ,,Az Esla‘‘ u njemačkom "lavnom stanu javlja o jetLnora susretn sa LudendorfSom. Veliki vojskuvodja, koji je, kalco dopisnik ižvbdi, uvljek pokazivao namršteno lioo, uzeo je sada Ijubazau izgled. On je kazao: Uđarci, feoje ol 27. aprila zadajemo francuskim i engleskim vojskama, zavTŠuju se po pianu. Posljednje borhe prouziočlle su kod naših neprijatelia veiike gubitke u ljudstvu l ratnom materijaln.
Podmornički rat NOVA POTAPLJAN.IA. Kb. Berlin. 10. juna. W o 1 f f o v u r e d javlja: Zvanično: Na sjevcrnom bojištu je ponovo potopljeno 12.500 bruto tona prostora neprijateijskih trgovinskih brodova. Medju potopijenhn brodovima torpedo-van je jedan francuski brod, kojl se naiazio u osiguranoj povorci od 4 razorača. Načelnik admiralskog stožera mornaricc.
Dogadjaji u Rusiji. R.azoružaiije češko-slovačkih četa. Kb. Kijev, 10. juna. U U f I su razoružane češko-slovačke čete. Kod S t r a n j a se one na-
Iazc u borbi sa sovjctskim četama, zapovjeđnik_ im je narodni komesac C o d w o j s k i. Kod S a m a ra je borba završena. Veći dio njihovih časnika je uapšen. MobiHzacija seljaka i radnika. Kb. Moskva, 10. juna. [zvršni glavni odbor je prihvatia u svojoj sjednici boljševičkt predlog, kojim se ratnl komesarijat poziva, da u toku od ne-djelje dana proglasi prD silnu mo-billzaciju seljaka i radnika. Ova jc mjera preduzeta s obzirom na agitaciju protiv revoliicijonara, kojl pokušavaju da krizu snabdjevanja iskoriste za uspostavljanje vladavine kaipitalista i agraraca.
Razne brzofavne vijesti. Amerika za priznatije ruske vladc. Kb. Bcrn, 10. juna. Prema vijestima koje su ovamo stigle, amerikanska štampa vrši sve. veću propagandu, da sporazumni savez prizna sadanju rusku vladu. Za ovo bi Rusija imala na prvom mjestu da prizna sva potraživanja, koja Francuska kod nje ima. Otkrivena zavjera u Ukrajinl. Kb. Kiiev, 10. juna. Jedan ovdašnji list javlja da se ušlo u trag jednoj zavieri društva za obranu otadžbine i siobode. Kao tačke rad.a zavjere su postavlj&ne: Obrazo\Tinje jedne strogo narodne vlade I oštre ddscipline: ukidanje raznih odbora, armijskih komesara i produženje rata na strani sporazumnog saveza. Glavni učesnici u zavjeri su mnogobrojni časnici, koji raspolažu muogim novcem. Demanti vijesti o ustupljenju sibirske željeznice Nijemcima. Kb. Berlin. 10. juna. Wolffov ured pobija pariska vijest gradjanske štampe u Moskvi. prema kojoj je sibirska željeznica nstupljena NijftmcLma. U tooi pogfedu prediog njemačkoj vladi nitf je činjen niti je počlnašan. iz španske komore. Kb. Madrid. 10. jtina. U komori je bilo veiike debate o dogadjajima u avgustu prošle godine. Debala je govorom tadanjeg predsjednika Datoa dostigla svoj vrhunac. Dato je ođbio napa-đe socijslista zbog njegovog tadanjeg rada pa je rekao: Socijaliste pokušavaju da ođgovornost za neuspjeh svojih revolucijčnih pokušaja podmetnu vladi. Mjesto da pov&du parlamentarnu akciju, koja bl svemu španslcom radništvu dobro došla, onl u kongresu produžuju svoj revolucijoni rad. Za dokaz agresivnog držanja štrajkaških radnika Dato navođi činjenicu, da su za vrijeme dogadjaja u avgustu gubici vojske i policije u mrtvima i ranjetiim bili đva puta veći, nego li gradjanskog stanovništva. Nije se tu radilo o kakvom pacifističkom, nego nesumnjivo o jednom revolucijonarnom štrajkaškom pokretu, koji je zahtjevao da vlada ođlučno postupi. Dato je pozvao socijalističku' manjmu, da konačno napusti svoje re-
PODLiSTAK Knez Mihajlo kao vladalac. Kad se govori o vladavini kneza Mihajla podrazumeva se njegova druga vladavina od 14. septembra 1860. do 29. rnaja 1868., jer je za prve vlada,vine svoje od dve godine bio maloleitan dečko i pod tudjim uticajem. ‘ Knez Mihajlo je prvi vladaiac nove iSrbije sa visokim obrazovanjem u op§te, a specijalno sa cvropskim obrazovanjem. Otac njegov Mlioš nlje imao u opšte nikakvog školskog obrazovanja, čak je bio i nepismen i sve što je postigao uspeo je jedino zahvaljujući svojoj genijalnosti. Aleksandar ' Karagjorgjević imao :je izvesno obrazovanje. koje je stekao ii Rusiji, aii ipak cmo nije bilo ni veliko 'ni potpuno evropsko, a najmanje se Karagjorgjević spremao za viadaoca. Knez Mihajlo je imao dotle učitcjje u dvoru svoga oca ksic»za Miloša. ali je na formiranje njegova duha i .shvatanje vfadalačkih dužnosti i ideja 'o upravljanju Srbijoin imalo pretežan luticaj njegovo đugo. bavljenje na stranl, •!od 1842. do po-VTatka u Srbiju 1859. igodine. Ovo doba od 16. godina knez Mihajlo je proveo gotovo u svima kulturnim centrima Bvrope, dolazećl u doi'dir sa državnicima i političarima, knjizevnicima i. naučnicima. Ovako dug period vremena ispunjen studiranjem i ; razmišijanjem morao je doprineti da lcnez Mihajio stvori sebl stai&n ledan
ideal o upravljanju zemljom. U ovoivie periodu vremena u Evropi su vladale dve struje: jedna reakciotiarna, druga liberalna. Godine 1848. je liberalna struia dovela do revolucije gotovo u celoj Evropi. Liberalne idcje nisu svu da potpuno triumfovale ali su imale velikog uspeha, svuda se kida sa ostacima „ancien regime-a“, zemlje koje nisu imale ustav dobijaju ga, i u toin se pravcu razvija politički život u Evropi gotovo do današnjega dana. Prilike i tadanje ideje tie sumnjrvo da su uticale na ipolitičko mišljenje kneza Mihajla. ali kao osobiti znak samostainosti i dubine njegovoga dulia možemo smatrati što on liije shvatio zadatak srpskog vlađaoca kopirajući tadanje vladaoce, nego pos-matrajiići specialne srpske prilikcs, kuhurno stanje, društvene prilike, političko obrazovanje srpsk'oga naroda i zadatak snpske države. On je pred očima imao dva glavua momenta: zaostalost srpskoga naroda u kulturi, koga je turska Invazlja za nekoliko stotina godina odvojila od zajednice sa ostalom kulturnom Evropom; trebalo je srpski narod kultumo dićl i po mogućstvu što više približiti ostalim narodima zapada. Drugi je momenat srpska država. Ova tvorevina jeđne gcneracije ispred njega bila jo još mala i sla>ba, nju je vaIjalo ojačati u prvoin redu da sc održi, u drugom da isipuui uacionalne iJca'e srpskog naroda. Da bi se oba ova zadatka ispunfla, knez Mihajlo je smatrao da je na prvomo mestu dužnost srpskoga vladaoca da na njima radi 1 zato le sma-
trao da tu dužnost srpskl vlađalac može samo tasko uspešno ispuniti ako bude vladao po primeru p r o s v e ć enih apsolutista. Prosvećene apsolutiste su u nedavnoj prošlosti u narodima stare i Jake kulture i snažne đržavne organizacijo postigll sjajne uspche: Friedrich Veliki u Pruskoj, Josif II. u Austriji, Katarina Velika u Rusiji. MHoš Obrenović b!o je apsolutista, ali ne prosvećen, njegov se alpsolutisam graničio sa orijentalskim despotismom. Njemu se imalo iznositi mnogo mana, ma da se s druge strane može razuimcti, pa čak i pravdati.Aleksandar Karadjordjević bio je igraoka u rukarna oligarhije savetnika, koji nisu imali ništa zajetlničko s narodom. Mihajlo je vladalac koji je pravilno shvatio odnos vladaoca pretna narodu ! opšte, a srpskcg vladaoca preina svome narođti natpose. Princip posvećenih apsolutista da je vladar prvi sluga države on je shvatio, istakao i u praksl ga primenio. Naravskl» da je ovako shvatanje viadaiačkih dužnosti naišlo na potpuno razumevanje u jednom patrijarhalnom narodn kao što je snpski, koji hoće da se njegov vladalac brine o držaivi kao domačin o svojoj zadruzi. U vczi s ovlm shvataaijem knez Mihajlo je istakao da je z a k o n n a j v l š a v o 1 j a u S r b lj i. Mnogima nepoučerrim fzgleda čudnovato da jedan apsolutan vfadar ističe ovaj princip, u stvari to je razumljivo. Despota upravlja prema svome nahodjenju a apsolutnl vladar oo zakonu. koga on izđaje, afli je ta)
zakon i za njega i za ostalo najviša volja. Ove vladalačke osobar.e i joVakft'v osećaj dužnosti učinili su više da jo knez Mihajio hk> j>opularan u narotu, nego li čak njagove lične osobino: njegov vileški karakbr i \eliko si-psko rodo’jublje. Ovakav apsoluiizam olgovarao je i đemokratskoj društvenoj konstituciji srpsbogr'. naroda. Za vremo vlailavine ,,Sovjcta‘‘ u Srhiji se počela stvarati činovnička aristokraeija, podjednako nezavisna i od lmjaza (i od naroda. Knez Mibajlo je toprekinuo, ukinuvši svemoć Državnog Savota i logranićivši ga na običnu visoku adjivinist.rativnu ustanovu, a dao veći zua&tj narodnoj skupštini, koja za vreme vladavino Saveta nijo bila sazivana, niti uopšto amala značaja. Nagla smrt kneza Mihajla prckinula je pravi’an umitrašnji razvltak Srbije i bačila Srbiju đecenijama u strašnu i neplodnu vmutrašnju borbu. NamesnJštvo je samo po pebi bik> slabo, knez Milan kao mlad i neiskusan više jo od dceonije bio kob-bljiv, što je karaideristično gotovo za oelu njogovu vladavinu, na površinu izlaze novc nenarodne iieje, ali u rukjuna agitatora čano utisak na narod — radikalizam... Spoljna politika kneza Mihajla bila jo patriotska, ali na prvome mestu mudra. On je TOdio računa o snazi svoje zemiljB i o (pri'.ikama u Evropi, zato nije hteo upletaU svoju zemlju u avanture. Prvi plod te mudre politiko bio j» dobivanja gradova bcz krvi. Taj veliki diplomatski uspeh mesto da rzazove divijenje izazrao jo ogorčenjo kod izvesnog broja lakomislonih i fantostih prečanških patrioU e* Svet. Miletićoin na čelu, koji
su kneza Mihajla nazvnli srpslum paniduromj i kojima je krivo bilo što se bez krvi gradovi dobili. Taj duh jo bio fatalau po doba koje je nastalo po srar'i kpeza Mili.ajki,; i posicdke takvog „palriotizma‘‘ nu danas najboljo osečamo. Zato sad tek umemo da cenimo svu veliku i uzvišenu vladalačku sposobnost rcumrloga kncza 'Mibajla, kome će srpski liarod s kolena na koleuo ukazivati zaslu< ženo poštovanje. Dr. Jova Jovanović.
Knez Miha lo M. Obrenović 111. u odbranu svoje easti. Knez Mlhajlo M. Obrenović III., koji imičeničkom smrču pogibe u Košutnjaku 29. maja po sta-roin kal. 1868. godine, beše najmladje dcte u kneza Miloša i knegnije Ljubice. Rodio se u Kragujevcu 4. septetnbra (p. s.) 1823. gođine. Detinjstvo je svoje proveo koje u mestu rodjenja, koje u Požarevcu. a koje u Beogradu, ne odvajajući se nikad od svoje „dobre naje“ kneginje Ljubice i svog starijeg brata Milana. Što je više rastao — veli M. GJ. Milićević, — to je sve češće vidjao bure, koje su se dizale oko glave oca: njegova. Na kneževski presto stupio Je prvi put 26. juna (p. s.) 1839. godine, i vladao je do 25. avgusta (p. s.) 1842. ^ godine. kada je bio prioudjen da se ukloni iz otadžbine. Sve je ovo izvršeno be* volje l znanja narodnofca.