Београдске новине

Br. 157. BEOGRAD, četvrtak 13. juna 1918.

anevno u

jutro,

ponedJeljKom poslije podno.

Pojedini brojevi:

• BNurMJI

......

• . 12 h.lwi

MjeseSna protplata:

U looMnnstn ! *

2'BO

a4BO Oglasl po cljeniku.

Vrednlltvo: BEOSRAD, Vuka Karadžlćs ul. broj 10. Telefon bro] 83. Uprava I prlmanja pretplate TopllEln venac bro] 21. Telsfan br. 28. Primanje oglau Knera Mlhajla ul. brol 38. Tefefon bro| 245.

Godina IV.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 12. juna. Na planinskomfrontu kao 1 nafrontu Piavc trajne topnlčke bo r b e. U odsjeku gorskog vijenca StiiffjS e f j o c h, zapadno od A s i a g a, i na 'Monte Asolonc odbijeni su nepri•iateljski napadi. U A r b a n i j i. u području kod STinapremte. sjevero-zapadno od Korče, traju borbc sa napadajučiir. Francuzima. Načelnlk gfavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Berlin. 12, juna. Zapadno boiište: V o j (i a s k u p i n a p r i j e s f otonasljednika R u p p r e c h t a: Topnička borba proinjenljive jačine. Pješadijska djelatnost ostaia je ograničena na izvidjačka kreševa. 1 Vojna skupina njemačkog prljestolonasljednika: Vojska generaia H u 11 e r a osujetila ie u teškim borbama očekivani vellki protivnapad više francuskih dlviziia, koje su htjeie da povrate planiiiSkl vljenac jugozapadno od Noyona. Noprijatelj je uz n a j t e ž c s v o j e K u b i t k e u a c i j e 1 o m svom ti ajpadačkom frontu od Le Ployrona do Antheulla odbačen jn a t r a g. Njegovi u velikom broju doj'vedeni oklopnl aiitomobilj ieže u n iS t e n i na bojlštu. Izmedju M e r y-a i S e 11 o y a, gdje se neprliateljskl nalet jskršio na našem protivudaru, trajale su ogorčene borbe sve do nastupa mraka. Zapađna obala 01 s e. sjeverno od iišća Matze, očišćeua je od neprijatelja. Broj od ove vojne sktipiue privejdenih zarobijenika povislo se na više ,bd 13.000. Gubitak je visina jugozapadno od N o y o n a primorao neprijateHa. da ls'prazni svoje položaje u c a r 1 e p o n t* fe k o j š u m I, na istočnoj oball O 1 s e. !Mi smo oštro progonhi neprijatelja i prodrll za njim preko Carleponta I C a I s n e s-a. dosegmtvši u borbi 11iijju sjevemo B a 111 y-T r a c y 1 e JV a I e. zapadno od N a m p c e 1 a. Č Žilavo i ne prezajući pred nikakvlm žrtvama uastavio je ueprijatelj 5yoje napade sjeverozapadno od C h a* t e a u-T h 1 e r r y-a. Njcgovi u više iiiaha ponovlienl napadi ovdje su se irvavo slomill. Prvi zapovjcdnik glavnog stana pl. Ludendorff.

Propao veliki francuski protivnapad kod Noyona. — Francuzi napustili svoje položaje u carlepontskoj šumi.

Medvedja koža.

Sporazumne sile su održale ratni savjct u Versaiilesu i zaključile polttičku, beskrvnu i. prema tome, jeftiniju ofenzivti protiv Podimavske MonaiIiije. Obično se suiatra, da ratni savjet značl najvišu instanciju za sve vojuičke odluke sadašnjosti i budućnosti. Ali ako popusti fizička snaga za borbn čovjeka prema čovjeku, onda je još uvijek bio pogodniji lzlaz, da se pomogne nezgodnoj situaciji mlatnjavom prazne siame, iskapljivanjem piva i — iast not least — polltiziranjeni. Sporazunme sile liče u tomc pravovjernoin Galičanmii, koji, pored svih batina, onako izubijan, još uvijek lioce da disputuje. I dok se hjemačka vojska nalazi u pobjedouosnom prođiratiju u srce francuske zemlje, počinje Četvorni sporazum sa svojim ofenzivnim pianom protiv Monarhije. Ono doduše, zaključci ratnog savjcta u Versaillesu nijesu toliko izazivački, kako se prema prvirn vijestima moglo misliti. Samo je Poijacinia pala u dio potpuna milost sporazunia, samo jc njima obećana poljska država sa potpunom nezavisnošću i siobodnim izlaskom na more. Ali nije se bilo u tolikoj tiijeri izdašno prema Česima, Siovacirna i Jugosiovenima. I ako su savezničke vlade sa zadovoljstvom uzele k znanjti izjavu državnog tajnika Sjedinjenili Đržava, ipak je rczuitat visoko-političkog savjetovanja bio u izjavi siinpatije za težnje ovilr naroda za slobodom. Ovdje bi se mogio umetnnti jeduo pitanje: američki predsjednik obećao je na najpritvorniji način Ircima — prilikom njihove molbe, da protestuje protiv cngieskog podjarmljivanja — da ne stoji njemu ni u vlasti, ni u namjeri, da se miješa ii unutrašnje okolnosti jedtie države. ,.Onod licet...“ trebalo bi se pri tom pitati. Ta zar jc baš ćeško i jugoslovensko nitanje skupno injesto za sve diletantske neveže, koji tu hoće da zasluže svoje političke položaje? Zar je češko pitanje s p o 1 j n a stvar Monarhije, u koju bi se stnio umiješati čak i diplomatskl skup? No i suviše je velik zahtjev, da sc još uvijek o ovome poiemizuje sa VVilsouovim sofizinoiti. Zaključci ratnog savjeta u Versaiilesu dokazuju na prvom mjestu, da su sporazumne sile izgubile pouzdanje u scbe i u snagu svoje vojske. Umjesto običnili fraza, kojima su tako rado pozivali krvno svjedočanstvo onili poginulih jadnika, za vijerne pomagače; umjesto ružnlh' grdnja i besmislenog buncaiija o pobjedi, — počinjn sporazumnl političari, da govorc novim načinom. Veiikodušno pokianjaju oni sva-

kome slobođu i nezavtsnost, ta dva ideala. koji privlače švaki narod, samo ako ima makar u pola mogućnosti za njihovo ostvarenje. Sa farisejskim prevrtanjcm očiju bacaju oni simpatični mamac u Podunavsku Državu i računaju na radostan odjek, i ako je na čeiu njihove izjave ispisana unutrašnja praznina i bezizglednost. Da će trud njihove nove ofetizive proći isto onako bez rezultata. kao što se često razbio i napadaj njihove vojske na njetnačkpm zidu, to je potpuno liepotrebno spominjati. Uspjesi oružja središnjih vlasti počinju pripremati sporazumne sile na mir. Na zapadu se, tobož, očekuje nova ponuda srcđišnjih viasti za mir, koja bi se oduševljeno primila, samo ako odista bude došia. Iz pariskiii novina se vidi, da se ra’duju, što je Njcmačk'a stavila u izgied objavu programa ratnih' ciljeva srcdišnjiii vlasti. Oui se nadaju, da će se ti tom programti naći baza za ozbiijne pregovore. Aii neka se sporazum samo ne zanosi ovim svojim smjelim snnvima. Središnje vlasti vladajti vojnički na kontinentu, a njiliova volja i spremnost za mir iz osnova su iscrpcni. Njima danas nije potlcbna debata o niiru, pošto će njihovi vojnici izvojevali put za Paris. A šta bi danas bilo ;> r e g o v a r a n j e iztnedju dva protivn’ka, to će naskoro biti d i k t a t pobjedioca. Zato ćc ttova propaganda sporazumnih sila za ovaj trenutak biti više smiješna nego opasna. Ta to jc svadja za medvedjn kožu, lcojti hoće da razdije e. Ali taj medvjed Još tivijek nije tibijci, a nc će se ni d a t i u b i t i. Grof Burian u Berlinu. Vijećanja sa njemačkhti državniclota. Kb. Beč, 12. jnna. Orof Bu r ianoicustigao ovanto i održao posiije podimnsavjetovanja sa državnim kancelarmHj grofotn H c r t1 i n g o tn, i državnim tajnikotn, pi. Kfililmannom. Savjetovanja će sc nastaviti sutra. Njetnačka štampa o posjeti grofa Buriatta. Berlin, 12. juna. Povodont posjete gtofa B u r i a n a u Bcrlinu pišc- ,,Q e r tn a ni a“: Njentački narod pozdravlia u grofu Buriami prijatelja i jakog zastupnika saveza, donoseči mu punii tnjeru povjerenja, na koje ima prava poslije svog predjašnjeg djelovanja kao ininistar spoljnih poslova savezničke Monarliije. Njeinački narod je u cjelini svojoj oduševljen željoin. kojoj je nedavno podkancelar. pl. Payer, dac«

izraza u jednom razgovoru, da se zaključeno novo udešavanje saveznih odnosa što prije moguće ostvari, jer se odatie, ne bez uzroka očekuje olakŠ? nje pregovora o mirti. Slaže se i sa Pajmrovim shvatanjcm, da će tek biti odlučetto o budućnosti susjednih naroda, ako savezni narodi budit pridonijeli zaključni kamen tt sigurtiu zgradti, koju hoče da dignu za zaiedničku odbranu od zajedničke nevolje. O budućuo'sti pograničnih država nekadašnje carcvine odlučiće se istom kasnije. Sva ova sporedna pitanja njemačkoaustro-ugarskog saveza biće tek onda riješena, kad se bude odgovaralo na glavno pitanje o novom stvaranju saveza tta bczuslovno žadovoijavajući način. Za regulisanje svih spoređnih pitanja odlučuju životni interesi saveznih uaroda i, ukoiiko to bude tražilo rijcšen.ic ovili interesa. mora se ovo i ttaći.

Nijemci na Marni. Detalji posljednjih borbk Neprijateijskj front probijeit lta frontu od 7 kito' metara. Kb. Berlin, 12. jitua. \V o 1 1 1 o v ur e d pišo: Nap:ul j> voj ske gcnerala II u t i era istočno ol Noy ona zatekao no.prijaielja spromnog. O toliko jo veći značaj nove njerna-ke pobjedo. Cele su sc rnorale b'orili s vonreduo teškini prilikama, "sto js protivnikn uliva 10 nadu u srotan rohod sv'og dcfenz’v og držatija. U prkos tomc njemačke juriŠnc četo krčilc su scbi pvd z. i prodirauje. Jaki »eprijatcljski protivnaj'iuli nisu intin gii ntšta ufriuili. Kad su u ne Ij -Iju u jutrn njcmafrke napa-jačkc dir.’z j • k'cuuTe n p ol, morale su savladati jakc neprija ( ojske piogra'de od žica. Ali pod zašti'O n topoifrko valre nalel 'je izvršcn po odiedjcnb u' smV ru d.o samih prvih ncprijatoljskih rovova, fjj i jo posada picplavljona. U pojasu, koji vodi drugotn položcju, došlo je do t*šk : h borbi. Ali je olpor u kratko.n vrcmeuu Lio slomljen. Vcć je oko podne njcmafrki napa 1 p r o b i o n e p r i j a t c 1 j s k e p o 1 o ž a j o u d u b i n i o d 7 k m t c s u Francuzi morali napustiti mnoga injest.a, koja su bili sprcmili z a u p o r n u od bran n. Nekoliko j puta prot.iv.dk fmkušavao da protiv napailima zadržali njamački nap.nl, ali su se ti sluČajevi uvijek završili pro 11 v n i čki m polnganj cm or už j a. Po s 1 i j e poJne jo nep r i j a tc 1 j b i o i z bačen iz svih rovovn. Sj-verna oba, la Matzo jo bila očišćona od ueprija'clja. Uveče so vcć jn - eš!o prcko rijekc Matze i podignuti su mo.strohrauski po ložnjt za dalje prodiranje. Drugog 'dana je nopiiijatelj izgubio Marqu Eglisc i V ignemout ber g.

Potpunl uspjeh njemačkog napada na rijeci Matzi. (NaročiU brzojnV „Beosradsklh Novtaa".) Budimpešta, 12. juna. Berlinski vojni dopisnik ,,A i E s t“-a, konjički kapetan Fiegen javlja, da je ttjemački napad na rijeet M a t z e potpuno nspjeo. Utjecaj tamošnjeg Hindenburgovog.giavnog udara tek će se postepeno pokazati a dalji tok borbi sve će više biti očevid nifi. Teški francuskl gubici. Kb. Beriin, 12. juna. U jednoj vijesti W o 1 f f o v o g u r o d * o guhicima Francuza javlja s >, da so Irancuska 251. diviziji može vcćim dijelom smatrati kao uništena. Naročito su tnnogo stradaii pjošadijski pukovi 76. i 180. Isfo tako prosla je T. kiia.iirs’ka 3ivizija, od lcoje su 4. i li. puk pretrpjeli ceolučno velike 'gubitke. Pretu'a fomc .je Idvostruko pOTOljno, 'što se naši gubici uprkos teških bojeva krcću u voina urrijerenim granicatma. Engieski generai Mauriee o borbama na zapado. Kb. Lonđon, 12. jurra, Ucncral Mauricc pišo u ,.Daily, Tiironiclc": Iz dosadašnj h boj<'Va ne može sc još vidjeti, da li ćc Nijcmci na stavi i svojc proJiranjc prema Parisu, ili | se radi samo o lnjesnim sukobiiha. Mi ncmamo itzrolca, 'da sa rezultilom dosidašnjih bojcvji hudemo nezadovol.ni. T >§ }e nesigurno, 71a li će sc vojslca prijcstolo; nasljednikova, koja stoji na engJeskoni ' frontu, priključiti ofenz'V', ’II je samo dal i za to svoj? trup ■ Neutralni sud o položaju. Kb. Rotterđam, 12. juna. U svome prcglcdu piše „Kicuvv. 1 C o u r a n t‘* o položajn: Sj'orazumni sa^ j vcznici su bili potpunn prip'rrć n', pc j ipak su Nij.-mci svuda ztdob jali zenilji| šla. Pripreino Francuza za nj 'tnački riaI pad doiiijcle su sobom, d i jc naprodovanje I išlo polako i ’da'su Nijemi’i imili većc guhilke. Ali ipak zato frhii u nekoliko n pri : i j.atan ujj-.ak, šfo. jc i porel f* okolnb'ut j njcinački n'apacl imao drugog dana bolji : uspjch ne.go li prvog rlana. Po scbi s? raj zumij-’, da će Nijcinei pjknš 't' d t iskotido j svoje poslignute ’uspjclie i nastojati, da I i južno tdolinc Arca đopru do Oisne, friin« J će sporazumiid saveznici b'U p inomni, I đa sc i 'đalji' povuku Pisatiie engieske šiantpe. Kb. Rbllerdam, 12 juna. ,0 a i 1 y Mail‘‘ javlja s francuskog j Ivojišta: Ovom prilikom neprijaletj nije j preduzeo nikakve nnročit • rojere, da svojo smjerane napadc otlrži u tijnosti. Kretanja četa na drumovima, kao l živaJuia djelatnost topništva, mtročito I o idnrlovaujc naših baforija, i slični znaci izizvali su u nanti sumnju, da Nijomci smjoraju svoj nnpađ u pravcu MondidieraNovona. S toga su Nijemci dočekani vr. lo žostokom vatrom, ka 1 j • napad ctpočoo. Visovi kod Carleponta bili su istaknuti Ugao za njemačko nadiranjc. Pravac

PODLISTAK M'h. Sretenović: . B r a ć a, Pripekla Božja zvczda. Omorina i nes-uosna žega i vručina počela još od samoga jutra. Nj od kuda da malo vetrića pirne, te đa rastera onu dosadttu lotiiju moru koja tc čisto guši. Potpun mir i tišina svuda selottt na sve strane. Atna ni listak na drvetu da zatreperi. JPo kad-što se sattto, u velikitn raztna/&ima, čuje negde daieko u selu otegnuto i razvučeno: „Haj!.. Haj!.. Maj!...“ To babe, ili deca, plaše kojice, koji se nadleču iznad seoskili kuća. da bi koje pile ulovili. Zivina se ili šakrila u korov. ili se skupila gde u Madovinl. otpustila krila, zinula pa ciahće od vručine. Psi, uvek budni ču!ypri seoskih domova, 1 verni prijatelji Svojih lnanitelja, zavukli se pod staje 1 hambare, pa opružill sve Četfri i filatko spavaju. Retko vrlo retko, da selom prozvrje koja kola, ostavljaju'£[ iza sebe gustu prašdnu, koja nemajući vetra, da je rastera. ostane dugo ! dugo iznad puta, u visini kola koja šu je podigla. Lagano, vrlo lagano širila '’sc po šoru i polako padala zemlji U gustom hlado, pod grauatom .lipom, koja je pravila toiiku liladovinu ;<la bi kolo u tom Itladu moglo igrati. sedeli su stari čiča Avratn Kojadinović i njegov brat Koja. Kuča njiltova beše gotovo u srcd sela u blizini škole, crkve i popinc kuće. Dont njiltov, dom iKojadinovića, od starine Je bio cenjen^ i uvažen a čuven je blo u čitavom fokrugu, ne samo za to 5to su to bill j imuišai ljudi. neco i za to ito su Koja-

dinovići onako bili dobri i čestiti, da im je na daieko trebalo j>ara tražiti... Od kako je zakopana kuća Kojadinovića u njihovoj zadruzi nijc bilo deobe. Sve tnuško što se u tome dotnu rodilo u njetnu je život svoj proživelo i u njemu umiralo, a sanio je ženskadija, udajom dom napušta. Jedan jedini put samo, zna se, i s kolena na koleno priča se, da> je i tt ltjihovoj kući bilo došlo do neke zadjevice medju dvojicom zadrugara, pa su se hteli odeliti. Ali, prO koji je pokušao, i tražio deobu, iznenada se razboli i za ttedelju dana umre. To je bio još čukundeda čika Avramov i čika Kojin. Od tada. nikomc u toj zadruzi, nije ni padalo na um da pokušava deobu. Zadruga im je bila kako kada: nekad veća. nekada opet ttianja, ali su sc svi lepo pazili. slagali i dogovarali, pa jc i Božji blagoslov počivao na domu njiiiovom, te su tt svemu napredovali... — Uh. baš dosadi ova zapara, reče čika Avram sedeći pod lipotn i brišući zitojavo čelo. — Biće kiše, poslc ovoga, priltvati Koja. — More. neka btiđe kiše, potrebna je da jedra kukuruz, ali se ja bojim, da posle ove omortne ne udari kakav drugi kijamet, prodtiži čtka Avram! — Dobar je Bog. neće valjda, reče čika Koja. I prckrsti se. Pomozi Bože i današilja sveta nedeljice!... Pre ovoga, mora da su se o nečem vrlo važnoin i krttpnom razgovarall, jer int staračka lica behu sa svim ozbiljna i zatnišljcna. Neko vreme oba su ćutali zabavljajući se svaki svojtm mislima, posmatrajući 6as prostrano dvforišt«. koie Je bllo načičkano raznim

ogradatna i stajama; čas plavi Cer, koji se kroz onu jaru jedva ttazirao; čas nebo u koje se ttije moglo tii gledati. To ćutanje prekkle opet čfka Avram. — Tako, Kojo, itako, reče on. Več je vretne tome. — 1 ja velim. Avrante, da je vrcme i odavno satn o totnc mislio, ali sam čekao, đa ti kao stariji, podeneš reč o tome. — A znaš kako haŠi stari vele: ,,Ko rano ruča i mlad se oženi tiikad se ne kaje“, produžiije čika Avram. Taj razgovor ticao se njrltovih sinova: Avramovog Jovice i Kojinog Damnjana. koji vcć belitt stizali za ženidbu. Behu to zdravi, jodri, razvijeni mladići a lepi ,,kao dve zlaitte jabtikc". Kad ih poglodaš onako zajedno, jer se oni nikad nisu rastajali, a tcbi čisto nešto milo i kao neka topliita razlije ti se po grudhna od tteke blagosti. Jovica je bio godinu dana stariji od Datnujana, ali je sačekao njega, te su zajedno pošli u školu, zajedno jc svršili. zajedno čobani bili pa zajedno eto i momkuju. Odevali su se ; potpuno jednako. Što se nabavi jed- , notn, nabavi se i drugom, što itna jedan, ima i drugi. Kakve rubine srcže Andja Avratnova svomc Jovici takve iste rubine srezala bi i Ilinka Kojina svomc Damnjanu. Ali, i ako su i odelom i likotn kao braća ličili jedan na drugoga, ipak je bilo tnedju itjitna neke razlike. Jovica je bio brz, rcčit, otvoren, slobodan i nesavitljiv, jeduom reči, što naši kazali djilkoŠ, a Danmjan tiii, ćutljiv, povučen, bojažljiv i popustljiv da si s njlm mogao kako si hleo, Jednom reči. prava bubica. Još od detlnjstva, dok su Još u školi bill, Datmtja«

je naučio da je Jovica njegov branič, njegova zaštita, njegov Andjeo čuvar. Ljubav njiliovih roditclja ucepljena je bila i ti njihova srca da bi život jeđait za drugoga dali — A jc li ti što Damnjan o tomc nagoveštavao? nastavljao je čika Avram započeti govor. Koja se blago nasmeši i milo pogleda ii svoga brata. — Ko? Zar moj Damnjan! Znaš ti ujega kakav je. Ni matcri njje do sađa o tome tii reči spomenuo, tollko je stidljiv. Jedau put mu je, veli. ona Si>omenii!a o ženidbi i o nekoj curi, ali on ni da je sasluša, nego ko iz puške pobeže iz vajata- 1 sakri se uegde u avliji. Nije on siobodati i otvorcn kao tvoj Jovica. • — Ono. do duše, nije ni moj Jovica nieiii ništa sporainjao, ali sam nut ja. prc nckog vremena, preko babc a onako iz daleka tutnuo u uši da ću du mu prosim Milicu Ikinu. — E? — Jesam Boga ini! — Pa šta je rekao na to materi? — Šta je rekao? Ootovo ništa. — Kako to? — Tako, slegao je samo raineliiina i sinešio se. Aii ga baba nije litela ostaviti na miru. Posle nekoiiko dana, salcteia ga je opet i naterala da kažc šta o tome misli. Vrdao je i ovamo l onatno, ali naposlctku na molbu i suze materlnc odgovorio jc. — A, a, pa šta reče? — Veli da joj je kazao: Ne bcrite vi, nano, brige za ntene. Umetn ja naći sebi što tni treba, a vi gledajte svoja posla. Jednog dana reći ču ti, nano: niajka, ova i oya cura biće ti snajka!,

— Atna zar baš tako rekao ttiateri? čisto sc čudi Koja. — Tako Boga mi! — E, aferim mu!. Ne bi ti to moj Damnjan sinco ni utnco reči, pa pošto tnu je glava na remenima. Starci se opet ućuiaše i zainisliše. Ko bi znao kuda su koga od njiit dvojice itiisii odnele. Sećali su se svoga tnomkovanja, svoga ašikovanja, svoiili roditelja. Sećali stt se svoje Andje i svoje Ilinkc i u mislima su ih videli kakvc su izglodalc onda, kad bchu devojke lepc lcao upisane. a sada krez.ube babe. Sećali su se i svoje ženidbe, svoje svadbe i veselja i u mislima- prcdjoše ceo žtvot od četrdeset i nekoliko godina od kako su se oženili. I ne lzgledašc int da je to baš tako davno bilo, tako im je to brzo prohujalo. U lnislima onda predjoše na svoju decti, na svoje udatc kčeri, na sinovc koje u imc Boga cto več dočekaše t da žene i na kojuna će ostati ime i imanje Kojadinovića. Srce im je bilo puno, samo još da dobrl Bog pomognc t6 da valjane snalic dobiju, pa onda mogu inirno i zađovoljno oči zakiopiti... Dok su starci tako scdeli i razmišljall, ppjavi se otud iz voća Damnjan. Beše pošao bunaru da se napije vode i da se jnalo umije i rashladi. Oba Starca opaziše mladića i to ih trže iz njihovili misli. — Ovatno dc, more, ovanro! vik nu čika Avratn. Dantnjan im pridje, — Kuda si pošao, rnomčc, pita ga umiljato čika Avram. — Podjolt, čijo, do bunara da se ntalo untijem i pijem vode, izgore se od ove vrućine. • *-■■■