Београдске новине

Izlaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brojevl: 0.M i. im. m

. I ftf. Ctt. p$ djMl o.

12 tntera

MJ (

iiplati

0 Bwgr.du » »ntlTM. . U. .... «•U mon.rtiljl. ........... eU hi.rtr.nslT« ........... « BO

Oglasl po cljenlku.

IradnlHvo: BEOBRAD, Vuka Koradžića ul. broj 10. Telofon broj 83. Uprava I primanja pretplato Toplltln venac broj 21. Telefe« br. 28. • Prtmaojs oglaaa Kntza Mlhajla ul. broj 38. Telefon brol 245.

Daljl uspjesi nu tolijonskom ratištu. Zauzeće Capo Sila. — Broj se zarobljenika povisio na 21.000.

ray-a Amerikancima eubitaka I razorlll dijelove njihovih poiožaja. Vojna skuplna vojvode Alb r ec h t a: Izvidjačka su odjelenja privela iz francuskih J amerikanskih rovova u Vogezima i u Sundgau-u zarobljenlke. Juče je oboreno 8 neprijatetjskih letllica i 8 ukotovljenih osrnatračklh balona. Prvi zapovjednik glavnog stana pi. Ludendorff. Orlanđove omaške. U zgradi talijanskog pariamenta, na Monte Citorio prikazala se opet jedna od onih komedija, koje su prav'a potreba za romanska srca, što maštaju o t.eiatralnim stvarima. U sjednid, kojom je otvoreno novo zasjedanje komore, ipojavili su se na tribini dva vi9oka gosta iz Belgije: belgijskl poslanik i dr. Terbit. Ovim povodom je podpredsjcdnik Alessio oduševljeno dizao Belgiiu u nebesa. Onda je lijepom logikom osjećaja poslao pozdrav Italije Francuzima, Bnglezima i Amerikamcima lia zapadnom frontu, da bi najposlije Pzvcličao talijansku vojsku. j Med'jutim je ovaj govor bio satno prvi čin, kojim se vješto pripremio dolazak glavnog ghunca, predsjednika ministarstva. Sa grdnim pathosom teatraJnog političaj-a grmio je Orlando u dvorani, da „skoro tri mieseca traje bitka, u kojoj vojske svili slobodnih ! prosvijećenili nanoda korak po lcorak, sat po sat osporavaju zemJjište za onu pobjedu, lcoja, kako neprijriteli dobro zna. tiiic niegova, ako ne dodje što skorije“. Zna se, da je govorništvo talenat, s kojirn se neko mora roditi, ali ina kako ko vladao tehnikoin govora, ipak to ne isklju* čuje omaške, ozbiijne ili vesele. Takva omašlca desila se i gospodinu Orlandu u navedenoj 'dttgačkoj rcčenici; kako je ona priinljena u talijainskoj komori, o tome narn (doduše izvještaji ništa ne veie. Kako veliko bczgranično uobraženje vlada, ba'retn u gontjim slotjevima klasičnog no nepismettog talijanskog naroda, ntoglo se vidjeti iz njegove štampe davno prije nego što je 'izbio rat. Pošto se Talijami tt svjesnotn ili nesviesnom neznanju istorije i antropoliogije smatraju za čiste potomke starih Rimljana, onda se razutnije santo po scbi, 'da se račimaiu i medju naijslobadmje i najprosvjećeniije narode na zemljimoj kugli. Slično cijeue oni i svoje saveznike, 5 ako bi sebe u potaii mogli pod izvjesno staviti za jedan stepen u niže. Mi ,,barbari“

ftnamo dakaiko o slobodi i prosvjetl ntalo dtrukčije pojnrove. Tako na primjer, mi ne bi moglf ozmačiti one francuske crnce, što se bore oko Reimsa i muče njemačke zarobljene ranjettike, one francuske i engleske trupe, što skmave grobija. b isto tako ni Senegaiice, Marokance, Pijamce, Siklte, Gurkhe i kako se več sva ta grupa rnaroda zove, — kao slobodne i irrosvječene narode. A isto ovako misli se (f t>ojmovima slobode i prosvjete i u neutralnom inostranstvu. Medjutim ko da o pravu i nepravu, moralu i netnoralu diskutuje sa zemIjom, gdje se kao „sveia sebičnost" veliča najsramnije vierolomstvo. koje istorija poznaje, i koji u ova? čas imaju u svodim rukama svu političku vlast?... Mnogo nas više interesuje dvostruko poricanje, kojim se završava cijela fraza, i koja na tprvi poglađ ne izgleda dovoljno jasna. No ako se malo bolje prouči ova rečemica, onda se jasno vidi. đa Orlando vjeruje u pobjedu Nij'dmaca na zapadnom frontu, ako je oni skoro zadobiju. Orlando iiaime misli: alco Nijemcima ne bi pošlo za rukotn, da ubrzaju odiuku, onda bi morali izgubiti bitlcu. Do* dttše, iz ovog mišljenja izvire stara pjesma o ratu iscrpljenja, koju već tri godine čuj:mo od sporazumnili sila i to svaki put baš onda, kad se položaj na bojištu razviija nopovojjno za njih. Sađ, razumiie se, kaid čak i izvještaj. neprijateljskih glavnili stožera moraju priznati, da se Nijetnci na zapadu naJaze u nepttestamom pobjedonosnom tiapredovanjit, sad stt 'iidssfli drugtt melodiju. I zato se, pcsimistička Orlandova izjava može pozdravitt, pa ošla ona nantjcrno ili ne. Ona jcsvakako priznanje, da tt Rirnu počinju bivati nervozni. inaue bi signore Orlando govorio sa ai>solutno više pouzdattja, i ttei bi naslikao na zid ni mogućnost njemačke pobjede na zapadnom fromtu. Medljtitim je na Piavi započela austro-ugarska ofettziva, koju je talijattsko vojno vodlstvo već duljie Vremcna sa straliom očokivalo. Šta će skori datti d'onijeti. ne može 'se još danas predridjeti. Možda, — a i vjcrovatno ie — da 'če signone OrUutdo diobiti onda prilike. da održi jcdan crn govor i o mogućnosti — austrougarskei pobjede... Ofeflziva protiv Italije. Orlandovo saopštenje u kontori. Kb. Ztirich, 17. juna. U današnjoj sjednici talijauske lcomorc je uzeo riječ ministar predsjed-

nik O r 1 a n d o radi saopštenja, da Jc neprijatelj noćas preduzeo ofenzivu. U dupko punoj kući vladala je potpuna tišina. — Može se reći, izjaivio je Orlamlo, da je cio front zapao u borbtt. Jutros u 3 sata otpočelo je vrlo žcstoko bombardovanje, poslije kog je u jutru u 7 sati uslijedio naipad pješadije na cijeioj liniji. Posljcdnje su vijestl od 1 sat u podnc i one javljaju, da su talijanske čete izvršile siajan Ptpor. Mtnistar predsjednik je ovako završio: Skupština, koja ima čast da zastupa tako veliki narod. pribvatiće vijesti sa onom dostojnom zbiijom, koja se oslanja na povjerenje našeg koliko skroninog toliko 1 hrabrog zapovjedništva i na naše vojnike. Ja mogtt santo reći, da nisam nikad posutnn.iao u hrabrost i vjemost našilt vojnika. Poslanik C it aradia (fz Friaula) izjavljuje u ime svoje i ostalili iz i>osjedmitili provincija, da ne će nikad pristati na mir, koji ne bi zadovoljio sve pravične zafttjevc, pa ni onda, ako bi nevoije svojih sttnarodnika. koje svi snose patriotskim samopregorevanjem, još i đuže trajaie. — Skupština se zatim digla sa sivojiit sjedišta, i iskazala pozdrav svima talijanskim vojnicima. O uzrocima ostavke bugarske vlađe. Budimpošta, 17. juna. Beeki dopisnik ,,A z E-sta“ saznaje ovo o uznoku oslavke bugarske vlade: Kil za je postaia još prijo 11 dana, kada su ministar za javne radovo, Petko v, i mitunislar željeznica, K o i š n i c k i, zahtijevali da se razrijeSe od svoje dužnosti. Obojica pripadaju stambuiovisličkoj tsran. ci. Vcliki 'dio vladino straiike, koja je, kao 'Sto jo pozjialo, sašlavljena iz pri stalica Radoslavova, Stambulova i Tončeva, nijo zadovoljna sa unutarnjom' polit'kom sadanj'! vlado, narocito zbog toga, š'o j'j lladosiavov najvažnijo upravno položaje povjerio iju'dima, boji ne pripađaju vladinoj stranci. S timo stoji u vezi i okolnost privremenog rij'šenja dobrudžskog pitanja, koje je oslabiio vladin polo žaj. K tome je još prldošao i zabtjev Stanibulovista, *da Radoslavov nunistarštvo spoljnih i unutrašnjih poslova Uslupi loj stranci. Oba ta položnja, kao što je pozna to, nalaze se u fukama min'.stra predsjcdnika. Radoslavov nijo o tonie htio ni da čuje, usiijed Čega su oba ministra podnijela ostavke. Kraij koće, da na čelu vlado ostane samo RadoslavoV, S to ga jo Radoslavov Tti > ca k ibinet nO lavi na š-iru osnovu, pa jo slambulovističkoj stranci pomidio jadno injesto, a!i j> ova 1o odbila. Tako j 'došlo do ostavke cijclog' kabineta. Radoslavov pregovara ’i sa vodjom demokratske stranke Maiicovom,

i sa seljačkom strankom. Nijo iskljnčenojj da će Radoslavov obrazovati novu stran* ku, jer so većina sobranja sastoji iz njogovih pristalica, to se T>ez njene polpore ne može ni jedna vlada održati u parla* mentu. AU se i Petkov iialazi na vidiku, u čijem bi kabinetu pioslanik u Beču, Tošev, Rio ministar spoljnili poslova. Za. ruimljivo je, što se i goneralisim Z e ko v, koji je van stranaka, ističe kao kandidafc minlistra predsjednika. Ma kako se razV'ile dalje prilike, spoljna politifca kabineta ćo o stat,1 neprorni jen j en a. Pođmornički rat NOVA POTAPL.JAN.TA. Kb. Berlin, 17. juna. VVolffov ured javlja: Jedna od našili podmornica, zapovjednik kapetati-poručnik Remy (VValter), ponovo je potopila u A 11 a n t s k o in O k e« a it ii tri pama broda od preko 28.000 bruto registrovanili tona. Od ovih je jedatt bio naoružan sa 4 topa od 15 i pol cm. A m e r i č k i transportni brod „Praesidient Lincoln“, naoružani engleski parni brod „Begun“ i ,,Carltan“. Vojnička posada broda „Praesident Linooln“ sastojala se od 40 časnika i otpriiike 650 mornara. Osim toga je bilo na palubi još 20 časnika i mom* čad iz 'vojskc, koji su imali biti vraćeni u Ameriku. Po svoj prilici je najvećt dio posade stradao pri petapljanju broda. Načelnlk admiralskog stožera mornariceNovinarski jubiSej u Nišu. Niš, 1G. juna. Prije go'dinu dana pokrenula je bugarBka vojna glavna gubemija n Nlišu list „iMoravski Glas‘‘, lcojii je za ovo kratko vr.ijcme postao od značaja, kako s političkog, tako i s kulturnog gledfŠta, te so s loga niji! moglo propustili, a da se no proslavi godišnjica opstanka ove us anove u doba, u kome dogaljijt 'jedan člm gog tako naglo prestižu. Proslava j - otpoČela rrkvenom oeremonijorn, koju je u 'divno ukrašenom vr. tu uredništva iz\T§io niški protojerej uz asistenciju šest sveštenika i jednog arbidjakona a u prisustvu gubornijskih vojnih' i gradjanskib vicokodostojnika, deputicija austro-ugarskog i njemačfcog časnićkog kora j. mnogobrojnog naroda. Zvanični dio proslav obavljen je jednom matinejom u pomoravskom pozo« rištu. Ureduik ijsta, poruči’ik D i I b e ro v ref c risao j ; opširno i zanimljivo o po tepenom razvitku lista, koji je osnovan g’avnicom od 1.200 leva, a koji sad predstaV. Ija vrijednost od 150 000 leva. Mali kvart, format ustupio je svoje mfesto mčđernoni oklavformaU, a 11 000 čitalaca predsiavIjaju broj, koji do sad u Nišu nij'■ postigaoi ni jedan drugi list Na kraju svoga izvještaja prcdao je poručnik Dilberov guverneiu, nj"govom zamjoniku i načelniku glavnog stožera u* mjetnički u koži izrađjeue adrose. Geno-

Br. 162.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 17. juna. NaveneciJanskomJe plan 1 n s k o m frontu borbetta djelatnost luče uslJjed nevretnena I raagle blla znatno ogranjčena. Zapadno od B r e n t e održali su protJv žestokJh napada pukovi iz alpinskih zemalja predjašnjeg dana izvojevane pJanJnske položaie. U planlnskom podrnčju Mon* t e 11 a pomakle su se, boreći se. prema zapadu napri.ied divizije podmaršala Ludttlga Goigingera. S obje strane željeznice O d e r s o—T r e v i s o osujećcni su jakj tafijanski protivnapadl. Borbene snage generala pješadije pl. Č I č e r i ć a, kole napredulu »a južnom krilu vojne skupine maršala pl. Borojevića, otele su neprijatelju zapadno od S a u D o n a daljeg zeinl.ilšta 1 zauzele C a p o S i 1 e. Takmičeći se sa n.jemačko-austrijskitn i ugarskim vojnicitna, položill su ovdje češki 1 p o 1 j s k o*r u s i n s k I batalljuni svoJlm h r a b r 1 m držanjem probu, da su ostali bez uspjeha mjesecima ponavljani neprijateljski pokušaji. da se oni zavedu na izdajstvo I nrtkovluk. U bojevima na P i a v i od 13. juna zasiužiije da se izmedju pješadije, koja se ne inože dovoljno pohvalitl, naročito istakne 106. gornjo-ugarski puk. Kao uvijek, u uspjehu sii posijedr-jih dana imali vanrednog udjela naši vriiedni saperl kao i naši bo.iii! J iovačkl JetačJ. BroJ na jugozapadnom frontu prlvedenih zarobljenika povisio se na 21.000 Načeinik glavnoE stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vođjstva. ■ “ Kb. Berlin, 17. juna. Zapadno boiište: Vojua skuoina prijestolonasJjednika Rupprechta: Živahna je izvidjačka djelatnost ua mnogo mjesta fronta dovela do žestokih pješadijskih borbt Jugozapadno od Y p e r n a i s obje strane S o m m e uveče je oživjela borbena tljelatnost. Voj*ia skupina njemačkog prijestolonasljednika: Na bojištu se Jugozapadno od N o y o n a topnička djeiatnost uveče pojačala. Izmedju O u r e q u-a i M a rn e zarobiJi smo kod mjesnih preduzeća 120 neprijateljskih vojnika. Plijen u topovima. koji smo učinili za liašeg napada izmsdju Montdldlera 1 N o y o n a, povisio se od 150 na preko 300, medju njima l onima najtežeg kaHbra. PJijen u mašinskim puškama lz* uosl daleko preko iiiijade. Vojna skuplna generala G a 1Hvitza: Izmedju Maase i Mosele nanljeli smo napadom s obiju strana H i r-

PODLISTAK Istorijski kalendar. Bltka na LJgny-u i Onatre-Brasu- Kralj Gustaf V. — Ubijstvo poslanika pi Kattelera. — Freiligrath-Kitzen. — Kolin. — Waterloo. Na prekjučerašnji dan, 16. j u n a 1815. godine bila se u toku vojne tu Beigiji izmedju Napoleona I., koji se bio vratio sa Elbe i Izasnovao svoju Sdrugu vladavinu, koja je trajala sto dana, — i udruženih Pmsa i Engleza tbitka kod sela L i g n y-a izinedjti samoga Napoleona i pruske vojske maršala B 1 (i c h e r a, dok se jednovremeno kod zaseoka Ouatre-Brasa maršal Napoleonov Ney borio sa englcskom vojskom, pojačanom njcmačkim trupama pod komandom Čuvenog engleskog vojskovodje vojvode W e 11 i n gIton-skog (Arthur Wellesley vojvoda ;we!Iingtonski, čiji smo oivotopis već n svoje vrijeme donijeli na ovom mjestu). Pošto su Englezi i Prusi u početku vojne raspolagali kud i kamo većlm brojem vojske nego li Napoleon. to je ovaj riješio, da po tnogućstvu napadne i potuče svoje protivnike svakog za se, ne dajući im, da se spoje. Pruski maršal Blucher bio je zauzeo položaje kod sela L i g n y-a, S t. Amanda i B r y-a (nedaleko od N a m u r a). Raspoiagao je sa 83.000 Ijudi. i to koroviina Zietena, Pircha I Thlelmann a, dok B (i 1 o w sa svojim korom nije više mogao blagovremeno stlći. Napoleon je sa svojom glavninom (65.000 Ijudi) odlučio, da napadne Blfichera, a maršaia Neya poslao je sa 50.000 ljudi bruxelles!đm drumon u pravcu

O u a t r e-B r a s a, da zadrži vojvodu wellington-skog. Blficher je svojoj vojsci bio obezbijedio odstupnicu prema Meusi (Maasi) i vezu sa VVcllingtonom, koji je bio obečao, da 6e po mogućstvu nadrijeti i stupiti sa svojom vojskom u borbu kod Ligny-a. Napoleon je tck dockan otvorio borbu. Oko 2 sata poslije podne krenule su prve francuskc kolone u napad na pruske položaje. Puna četiri sata bj&snila ie užasna borba oko pomeiiutih sela, naročito oko Ligny-a, koje je i dalo ime bitci u istoriji. I Prusi i Francuzi borili su se izvanrednom hrabrošću 1 žilavošču. No Blficher je suviše naglo trošio svoje snage time, što se nije ograničavao na defanzivu, već je naredjivao neprestane protivnapade, koji su satirali njegove trupe, tako da je pred kraj bitke imao u rezervi samo još osam odmornih bataljuna. Osint toga se borba vodila najviše u samim selima, po ulicama, vrtovima i oko kuća, a u toj su vrsti borbe francuske trupe bile izvježbanije. Oko osam sati u veče Napoleon krenu gardu i tešku konjicu, da sa njima izvrši odlučnl udar. Zauzeo je na juriš selo Ligny i probio je pruskl centar. Francuska konjica, kirasirsk-i pukovi pod komandom generala M i 1 lt a u d a, sada je jurnula na Pruse. čije su se jedinice branile odvojene jedna od druge, zbijene u ,,carre“-e. U tom kritičnom momentu Blficher prikupi svu konjicu, koja rnu je još bila preostala i sam je povede na protivnapad, ne bi li odbacio Milhauda. No u najljućoj borbi srušl se Blficherov konj, pogodjen kuršumom i prignječi pod sobom sijedoga maršala, koji se nije mogao izvući; francuska je konjlca protutnjila nekollko outa preko njega. a da nije bik>

BEOGRAD, utorak 18. juna 1918.

iijegovog adjutanta, grofa Nostitza, Blficher bi sigurno bio pregažen ili zarobljcn. Kada je i>ao mrak, izniješe Blfichera sa bojista, a pruska se vojska u dobrom redu povukla prema Tilly-u, tako da nije izgubila vezu sa \Vellingtonom. U tom su Prusi, ma da su bili na Ligny-u potučeni, posligli relativan uspjeh, što se nisu daii odvojiti od Engleza i sačuvall svoju operativnu sposobnost. Napoleoti pak nije krenuo za njima, da ih goni, već je za 17. Juni htio dati odmora svojoj vojsci; time jc načinio sudbonosnu griješku. Vojni stručni pisci mnogo su pisali o tome i kritikovali su sa taktičkog gledišta ovu Napoleonovu neaktivnost sudbottosnog 17. juna; da je on toga dana iskoristio uspjehc, zadobijene pobjedom na Ligny-u, nikada ne bi 18. juna došlo do odlučne bitke na W a t e r 1 o o-u, koja je učinila kraj njcgovoj vladavini, a ko zna, kojim je tokom onda pošla svjetska istorija! Pruse je bitka na Llgny-u stala 12.000 mrtvih 1 ranjeuilt i 21 neoštećeni top, koliko su zaplijenili Fraucuzi. Kada su Bluchera svoga izgruva* nog donijeli sa bojišta i kada su došli vojni ljekari, da ga masiraju, on to nije dac. i obrecnuo se na njih „Ostaviie me na miru! Šta će inl ta gnjavaža!“ Sutradan, za vrijeme waterlooske bitke, već je opet mogao jaliati. Dok je Blficher pretrplo poraz na Ligny-u, vodio je maršal Ney na Ouatre-Brasu očajničku borbu sa vojvodom welllngtonskim. ncdajući tnu, da pritekne u pomoć Blficheru. Wellingtonova englesko-njemačka vojska bila je po broju mnogo jača od francuske, ali je Ney ipak čas prelazio u ofanzivu. pa je do duše odbijen, all je postigao da izvrši svoj zadatak — da spriječi spajanje

Bliiclicrove i Wđlingtoiiove vojske. Sltčan je zadatak za vrijeme waterlooškc bitke itnao i general Orouchy, ali je on u tome, kao što ćemo vidjeti, bio lošije srećc. — 16. jiina 1858. godine rodjen je u Drottningshol m u blizu Stockholma 'današnji šveđski kralj O us t a f V. O'ii jc naistariji sin pokojnog švedskog kralja Oskara Ii. Vrlo je brižljivo vaspitan i školovan. 1875. god. stupio je u vojsku sa činoin potporučnika, a 1898. godine dobio je 'generalski čin- Od marta 1884. god. do 1891. godiue, kada je ukinuto to zvanje, bio je potkralj Norveške, koja je tada još bila u personalatoj uniji sa Švedskom (o raskidanfu te unije govoriii smo ovih dana). Od 1899. godine u više maba je zastupao svoga oca u vladavini. Septctmbra 1881. godine vjenčao se sa princezom Viktorijom badenskotn. Smrću kralja Oskara II. (6. deccmbra 1907. gođiue) stupio je na švedskl prijesto. — 16. juiia 1900. godine počcla je> ii ’toku tzv. bokserskog ustanka u Kitaju, koji je bio upravljen protiv stranog uticaja, a uz koji je poslije prvih intervencija javno pristala 1 kitajska vlada,, oružana akcija 'udruženih 6 velikih evropskih sila, kojima se pridružiše i Sjedlnjene Države i Japan protiv Kitaju. Pošto su već krajeim maja bili Izbili žestoki tnemiri, u toku kojili su ubijeni nekl misijonari i kitajski hrišćani. a razorene neke željezničke pruge. tražili su strani poslanici u Pekingu od kitajskog ministarstva spoljnih poslova, da dopusti, da dodju u Peking oko 400 vojnika sa evropskih ratnih brodova (Nijvmaca, Austro-Magjara, Francuza, Engleza, Rusa, Talijana, Amerikanaca I Japanaca) radi zaštite poslanstava. Ova Je šaka Ijudi čitavih

Godina IV.

osam nedjelja herojski branila poslaustv r a. Naročito su žestoko bokserske rulje napadale na njemačko, rusko, englesko i amcričko poslanstvo. Početkom juna bilo je krenulo 2000 Ijucii vojnika svijn šest evropskih vclikiii siia, pa Amerikauaca i Japanaca pod koman« dom engleskog admirala S e y m o u r a ka Pekingu, ali nijesu mogli prodrijet! do kitajske prijestonice. 17. juna otpočcla su neprijatcljstva i sa službenint Kitajem, pošto koniandant taJtu-skih utvrdjenja nije pristao. da po ultiinatumu, predatom mu na današnji dan, 16. j u n a 1900. godine floti veliklh sila preda ta utvrdjenja. 19. juna do» biše poslanici evropskih vellkih siia, američki i japanski poslanik od kitajskc vlade naredjenje, da se za 24 sata udaljc iz Pekinga. 20. prije podtie otišao je njemački poslanik baron K e 111 e r još jednom u kitajsko minlstarstvo spoljnih poslova, da potražl neko izjašnjenje, pa ga je na putu ubio iz puške jedan kitajski vojnik, poslije čega je došlo do velike evropsko-američke-japanske ekspedicije, koja je 14. avgusta osvojila Peking I oslobodila poslanike i ostale Evropljane i Japance. 27. septembra priirjlo je komandu nad udruženim savezničkim trupama tijcmački maršal grof Waldersee. Rus! i Francuzi operisali su pod vlastitom komaindom, ali u dogovoru sa ostalim. Pošto Je kineski dvor februara 1901. godine dao traženu satisfakciju. to je ekspedidja prekinuta. Na Jtičerašnji dan, 17. juna 1810. godine rodio se u Detmoldu pjesnik Ferdinand Freiligrath. Do svoje 15. godine pohodio je gimnaziju u svome rodnom mjcstu, pa je zatim kao učenik stupio u trsrovinu. 1831.