Београдске новине

Br. 163.

BEOGRAD, srljeda 19. juna 1918.

Godina IV,

RATNI IZVJESTAJI. (zvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 18. juna. Borba u VenecUI Ide svojira tokom. Vojska Keneral-pukovnlka baruna pL W u r ni a zadobila Je na nmoslm mjeslima prostor. U upornim borbama n]eno južno kriio doprlo Je do kanala F o* s e 11 a. General-ptikovnik nadvojvoda J o s i p imao je danas usr.uiha u predjeiu M o n t e 11 o g e. Talijanskl su protiv napadi propali. U trl borbena dana zaplijenjena su u tome kraju 73 talijanska topa, medju n.iuna innogi teškog kalibra. Obostrano B r e n t e neprijatelj Je ponovo u z a I u d n o nasrtao protjv naših novlh položaja. Tako Isto su bezuspješni biii engleskl napadi Južno od A s i a g a. Broj se zarobIjenika povisio na 30.000, a broj zaplijenjenih topova na vlše od 120. PRien bacala mina 1 mašinskih pušaka kao i drugog ratiiog lnaterljala nlje Još prebrojen. Načelnik glavnog stožera. Izvještat njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Berlin, 18. juna. Zapadno bojište: Vojna skuoina prijestolo n a s ?i e đ ii i k a Ruporechtx: Neprijateljsko je topništvo n poiedinim odsjeciina u F1 a n d r 1 j i. s Dbje strane L y s e, te izmedju A r r a»a l Alberta, razvilo živahnu djelatnost. Posiije žestokog vatrenog prepada prešao ie ueprijatelj oko poaoći na napad jugozapadno od Aiberta. Odbijen je, ostavivši u na6im rukauia zarobijeniise. VoJ'ta skup<na njemačkog prlje.stolonaslJeduika: Jugozapađno od N o y o n a i Južso od A i s ii e topnička je djehitnost i večernjim satovima oživjela. Odbiteni su ueprijateljski djelimlčnl napađl fejeverno od A i s n o i sjevero-zapadno od Chateau-Thierry-a. Prvi zapovjednik giavnog statia pl. Ludendorft. Izvještaj bugarskog glavnog stožera. Bba. Sofija, 18. jima. Maćedonsko bojište: Na mnogim mjestima fronta, naročito zapadno od o ii r i d s k o g j ezera, u zavijutku Crne Reke. zapadno od Dobropolja i iužno od rl u m a obostrana je vatrena djelatliost bila katkad vrlo živahna. U ravcini prćd našim položajiina sjeverno od t a h i n s k o g jezera uspješne izvidjačke borbe. U dolini V a r d a r a živ^ihna obostrana ietilička djeiatnost.

Ofenziva protiv Itaiije. Broj se zarobljenika povisio na 30.000. Do sađa zaplijenjeno preko 120 topova.

Borba đo na nož. ,,Mi ne ćemo nikada pristati na mir, koji ne bi zadovoljio sve naše pravedne zahtjeve!“ Ove riječi zvuče nekako prazno, Istrošeno, neukusno, a uzviknuo ih je sa pathosom jedan poslanik iz Friaula u talijanskoj komorl. Ovakve fraze izricale su $e u početku rata, da bi digle i ojačale onaj prvi zanos i oduševljenje naroda. Aii poslije četiri žalosne godine rata, koje su sve pojmove o kulturi oskrnavile t stotinama hiljada ljudskih života pokopale, ovaj ratni krik dolazi nekako nesavremeno. isto onako kao kakva trezvena riječ što bi smetala u početku bitaka. Jer rat i politika, srođni a ipak obratni pojinovi, jedared će već naći dan zajedničke važnosti. Taj slučaj dolazi onda, kad mač stvori takvu situaciju, koja se više ne rneic izmijcinti., i oružje sanio još Ijude može ubijati. ali ne može više razoriti stvoreno djelo. Ovaj trenutak stvorio je tok rata. Diplomate sporazumnili sila trebali bt početi da govore, pošto su vojskovodje središnjih vlasti skoro dovršili svmje zadatke. Protivi se svakom zakonu logike, što Francuska i Englcska traže od pobjedonosne Njemačke prvu ' riječ za diskusiju o miru. Pobjedilac nema potrebe da ntidi ntir, ali bi zato bilo već doba, da pobjedjeni pcčne moliti za ntir. U Francttskoj je raspoloženje naroda valjda l došlo do ove tačke, i tanio ncdostaje ttpravo santo jeđan pametniji državnik, koji bi volju naroda pretvorio u djelo. Nego, čini se, da ona ratna buškarala. koia se dotua nalazt n pariamentarnoj zgraui rta Montc Cintorio, i koja miris baruta nikada nisu ni osjetila, još nijesu izgubili svoje bijes.no ođuševljeiije. Sv'akiako da nije teško govoriti za rat — dalcko od rova i topovskc grmljavine. Dok se dakle predstavnici talijanskog naroda još tope tt zanosu. koji je započeo ti maju prije tri godine i cijelu zemlju zavio u crno, dotle su se političari zapadnih sila, kao što se zna, sjetili nečega boijega, To dokazuje njihova cijela ntirovna ofenziva, upravIjetta protiv Austro-Ugarske, pri kojoj su sprenmi, da svog talijanskog saveznika žrtvitju, ako bi time uspjelo, da se Podunavska Monarhija odv ojt od njihovih protivnika. Italija bl dakle bolje učinila, da straliuje za svoj politlČkj opstanak, nego što baca u svijct riječi, kojinta Ituška za dalji rat. Jer vjernost Austro-Ugarske prema njemačkom savezniku jeste jedini uzrok, koji privremeno sprječaiva s!om politiekog i stvarnog opstanka Italije. A odatle povlaćl sada Italija svti svoju korist.

Krvave će se poklade skoro svršiti. Poslanlci mogu i dalje držati propovijed o ratu 1 bojevima, ali talijanskl iiarod je već odavna sit, da opasnu igru na frontu nastavi za volju ćudi svojih vojskovodja i ludosti svojih poslanika. Talijanski narod žudi za inlrotn. Oivn činjenicu ne ntogu zataškati nikaikvi lijepo bojadisani izvještaji štampe, nikakvi patetički govorl tt talijanskoj lcomori. ni nikakav jimački epos D'Annunzla. A upravo sve ovo hvallsavo trabunjanje tih narodnih poslanika ltije ništa drugo, nego obmattjlvanje sa sasvirn lažniin činjenlcama, u kojitna nema ni trunka istine. Austrotigarska vojska ttc šali se i gvozdenini si udarclma krči put kroz granicu, gornje-talijatiske oblasti leže u ratnom području, a nebrojet.a vojska žrtvovana je ekspanzivnim prohtjevima iskrivljene politike. A narod treba pored toga još tivijek da bude oduševljen za rat, koji rnu je donio santo tereta, a ni. jedne korlsti? 'l alijanski narodni predstavnici rnogu i daljc objavijivati, da borba treba da se produži, dok ne dodje do noževa; njihove će riječi ostati prazne i zbunjette fraze. Opasitog protivuika ne tnože vtše predstavljati zciuIja, koju bi bilt spremni đa žrtvuju čak i njeni savezttici, ph ntakar to važilo saino za njihove scbičue ciljeve. Odlučfii dani na zapadu. Pripreme za odbranu Parisa. (Naročitl brzojav „Beoaradsklb Novtna* 1 .) ; zjneva, 18. juua. S velikom zbiljom Ćine sc priprettte za odbranu Parisa. Postojeći poias utvrdjenja pojačan je još sa jednirn sistemom rovova, koji pri mognćem napadu inože braniti jedan ntilijun ljudi. 1 or.i listovi, koji su optimistički raspoloženi, poziivaju 'sve one, koji svojint poslovima i điižnostiuia nisu vezaal za PaTis, d a š t o p r 1 j e lt a p u s t c p r ij e s t o n i c u. ,,L a V i c t o i r e“ zahtjeva, da vlasti več sada otprave iz prijestonice žene i djecu. Medjuthn se djeca već cd nekoliko dana otpravljaju iz prijestonice. Listovi, koji stt do prije ttekoliko dana zasiupali gledište. da se Compiegn-e ne ntože izgubiti, sad vcć pripremaju javnost, d a s e i Parismože i z g u b i t i. Engleske nade I — bojazni. Kb. Lonuon, 18. jutta. Tliomas, Član radničkc stranke, izjavio je u jeduotn govoru u Edinbtirgu: Kad bi bilo moguće, vojnlčke naporc upotpuniti diploinatskima, onda bi se to moralo učiniti. On jc uvjeren, da će

Englcska zbog dobre stvari svoje borbe najposlije triumfiratl. Thomas najposlije upozorujc narod, da če daljl razvoj podmornica 1 aeroplaua uvećati stralrote rata. Ostavka srpskog ministra vojnog. Kb. Paris, 18. juna. (Havas.) Srpski prijestolonasljcdnik p r i ltt i o j c demislju m I n i s t r a vojnog. i imenov r ao Protića njegovim nasijednikom. Ministar predsjednik Pašić i drngi članovi kabine<a otputo\ r a!i su đatta'S za Krf

Pođmornički rat NOVA POTAPLJANJA. Kb. Beriin, 18. jutia, W o 1 f f o v ti r e d javlja zvanićno: U zatvorenom područ.iu bko Ertgleske potopilc su naše pcdmomice ponovo 16.000 bruto registrovanih 1 tona neprijateljskog brodskog 'prostora. Načehiik admiralskog stožera triornarice. I Odjck propasti „Lus!taiii.ie“., Prava istina iskrsla na vidjdo. (Narofitt brzojav „Beogradsktii Novlaa".) Rotrerdatn, 18. juna. U New-Yorku je. u sreskont saveznom sudu bio pretres protiv Curtardove linije, kojom je prilikom to dfllStVO iii.ic'io C'ul posTTgiK' gruiiit'.'nje. svoga jamstva za propale ljude i štete prilikom propasti ,,L u s i t anije“. Cunardova linija je parnicu izgubila, jer je. svjedocima iitvrdjeno, da jc ua brodu bilo ratnog m a t e r i j a 1 a i da su bile nt a n j k ave ntjere obazrivosti. Irviu Lippinscott je, kao zastupnik oružnog diruštva P r i n c h e s t e r, svjeđiočio, da je njegovo društvo 'itnalo na „1. us i t a n i j i“ 600 sanduka metaka. O s t a 1 i s v j e d o c i s u' t o i s t o u s t v r di i 1 i. Ministar Oglen H a tttm o n d nije 'za vrijeme cijelog svog puta vidio pojase za spasavanje niti : e bilo kakvih vježbanja s čamcima. Ostali putnici su svjedočili, da irtornari « nisu bili ni liajuianje upuoetti u spu| štavanje spasavajućilt čamaca. I PotopUe« engleski pomoćni krstaš. ! Kb. I.ondon. 18. ju.na. Zvanično: Jedna njentačka podj mornica je 13. juna torpedovala i potoI pila potnoćiti krstaš „P a t r i a“.

PODLISTAK

Draga M. Polić, iKtzmoa (Šabac). Brato. Prošlo je ntnogo godina^ od toga dogadjaja, mnogo godina, više tužuih i nesretuih nego radosnih i srećnih, all nti nl jedne nemogoše izgladiti tužnu jtspomenu na te dane. I ako sam bila tada malo i nerazimmo dete, ipak mi se taj dogadjaj fcako sllno upio u moju malu i Još ne razvijenu detinju dušu, da ga, i posle tollkih proteklih godina, nisarn mogla zaboraviti, niti iz svoga sećanja izglaIdftt. A leako bl i mogla?! Evo da ga jčujete, prlpo\ r ediću vam ga pa siidite J sami da li bl ga i vl mogli tako lako zaboraviti. Bilo je to lcrajein mcscca juna, kad nas mati diže rano u jutru iz postelje, govoreći nam: „Hajde dečice, ustajtc. Što ste se tako uspavali! Na polju je velika svežina posie noćašne lciše, koja je obilno pala l svu prašinu po putu pokuipila, pa će bitl divota, voziti se. Samo se vi sa oblačenjem požurite, da nas vrućina na pntn nc uhvati 1 . Mi veselo poskakasmo sa postcljc, i još se veselije počesmo oblačitl utrku]ući se, koje će prvo bitl gotovo t zurlsmo jedno drugo, da se ne lenjl, to da se posle radi njega ne bi <dugo oekalo. Moram istine radi priznati, da se itikad ,u životu liismo tako brzo obukli tcao toga nesretnoga jutra. kad ce se taj po^ nas sudbono'sni dan tako žalostio zaVršiti!. . , Nama nlje bllo rečeno kuda ćerao liSL a mi se nismo tako innogo ni ras-

pitivali. Bilo je gla\Tio. da čemo ići u polje, i da ćemo tamo provesti ceo datt, da ćetno se voziti na kolinta i da će blti mnogo slatkih kolača, koje stno nti tako volelf ! rado jeli. Nama ie i to hilo dosta. Tek kad sidjostno u dvorište, sada nant rekoše, da ćemo ići u polje, gdc se toga dana, a svake godine, drži vašar. Naša se radost poveća, jer ćemo još I u obligatno vašarsko pozorište ići i razne veštine gledati, čemu ćemo se vese1o smejati i od srca radovati. Posle, kad nastane zima, i kad se oko peći u dugim zimskim večerima stanemo skupljati, i sami ćemo tada prestavliati, i na taj ltačin prekraćivati duge zlmske večeri, isčekujući da proleće grane. Mt već nismo imali nigde mira, već smo sa nestrpljenjem tapkali oko kola, isčekujući kada če otac odozgo sa prozora narcditi momku da preže. U tom čusmo rnater gde začudjeiio viknu: ,,A kuda ćeš tl braca? zar nećeš 1 ti sa nama u polje?“ Kad se okrenusmo, videsmo njega, našcg čiku, koga smo tni mnogo volcli, gde u jahaćem odelu stoji i ček,a da mu momak privede njegovu omiljenu zekastu kobilu da uzjaši. Mi se skunjismo i potrčasmo k njemu, gotovi da svi u plač grunemo, što i on ne ide sa nama. Mi nismo mogle nl zamisliti da ćemo taj dan bez njega provesti. Njeinu beše žao. što nam je radost pokvario. Da bi zagladio rnalo svoje današnje osustvo, pope me na konja i vodajući ga po dvoriŠtu, prldržavao me je jednom rukom, dok je veselo govorio: „Šta je, švrće jedne. odmah ste pbesili nosiće, što l Ja ne Wem sa vama!

Ne treba da se žalbstitc, cigančići moji, kad znate, koliko ja vas volint, 1 da ne ću dopustiti da vi ovaj dan bez niene provedcte. Ja ću malo da odijašim do ade, da vidim šta sc tamo radi. pa dok vi jagnje ispečetc i ja ću več kod vas slići. Samo vi mene đa ttvek tako volite kao što volim 1 ja vas, i da itte nikad, all nikad ne zaboravite. „Hoćete H?“ i to govoreči skide ine sa konja Ijubeći tne. Mi ntu se obesismo o vrat Ijubećl i nti njega, uveravajiićf ga, da ćemo ga se uvek sećati. Ja sam sa upornošću detinjom tvrdila, da ga neću nikad, ali nikad, zabora\iti. Moja mati člsto malo Ijuta zbog takvog opraštauja sa ltama rečc inu: ,,Ti kao da sc. braca, na ćabu spremaš, pa se bojiš da tamo u svetoj zemIji i ne umreš! Cudo, boga ltti da nisl još 1 testamenat napisao!!“ Kad ona u šall teS'tamenat pomenu, on se trže, inalo poblede, ali mahnuvši rukom ixt čelu promrmija kao za se: „Jest boga mi, ja sam na to i zaboravio“, pa malo postaja ćuteći. Kad ga ma.ti sa ču-djenjem pogleđa, šta on to sebi u nedra mrniija, on se ushi, osmehnu, pa kao zabašurujući d'odade: ,,Ti Ćeš mi, snašo, odelo u moju sobu doneti I neka me sve pripra.vno čeka, da bi se ja čim stignem presvući mogao, 1 sada rne eto cdtnalt k vaina". I već litede da uzjaši na konja, ali se nešto predovmsli i vrati se. „Molim te, reče, zatvori mi psa i nemoj ga puštati, da za mnom idc. Danas ga sa sobom ne ću voditi“. Ranije se od njega nije ni noću odvajao, a kamo li danju. To \?am je bio za Čudo lep pas. Veliki i jak, divno razvljen a odlično dre-

siran. Šta li stno ga puta sa zadovoljstvom posmatrah, kad mu čika dinar pokaže, pa ga onda u ltajdublji vir baci, a on u času strmoglavce skočl i sa dna ga vođenog tt zubima iznese, dajući ga opet natrag njemu. Mi, deca, bi tada od veselja ručicama tapšali, ijubeći ga, tepali niii liajsladje reči, govorcći mu, da je on najbolji i najlepši pas na svetu 1 da mu netna ravua! Ott bi nas svojim krupnim i pamctnim očitna gledao, kao da nas razttme i od zađovoljstva bi žmirkao na nas, kao da nam je liteo time rcći, hvala, za Ijubav koju ntti tni ukazujemo. Ali ja se sećam da sam jedati put zbog njega naljutila bratu (tako snto iz milošte zvali našeg čiktt). A e.vo kako: Stojitno tni svi na obali a brato nam pokazuje Plutine veštine (tako se pas zvao) i kad on izncse na obalu bačen đinar, ja ga zgrabih pitajući ga n svoj bezazlenosti dečijoj. a riikovodjena vclikom ljubaivlju koju satn prema brati osećala: ,,Je!i, Pluto, kad bi brato pao u vodu. ti bi i njega izvukao na obalu, a ne bi dao da se on utopi?“ Još ja nisam dobro ni izgovorila poslednje reči, dok me brato. sav bled, zgrabi za rame dnntisajući nte: „Šta ti to pade na pamet, da ga pitaš?“ viknu na mene oštro, i taj se ceo dan klonio od ntene. Kađ ja po običaitt dodjoh ttveče k njerou, da mu poželim laku noć i kroz plač ga počeh moliti, da sc na mene više ne ljuti, on me podiže sebi na krilo i ljubeći me zapita: „Jeli, ciganče moje, da ne češ više sa Plutom o biid'alaštlnama razgovarati?“. Ja mti obećah i mir bi zaključen. Zato mati, znajući za sve to, ne malo se začudi kad je on zamoli, da psa zat-

Gdje laž ruča, oiulje ue večera. 1 Kb. Slockholrn, 18. juna. „Scnska Tclegram Byrau“ javv Ija: Engleski po.sla.nik u Stockbolmu iz iao je communique onglesko vlado prema ko. me su cngleski brodovi ti aprilt: ov© gofli'.. ne položili tnine u K a 11 c g a t u i to u đu bini od 135 slopa(?), tako da z;i običn« trgov r ačke brodove ti"ma opasroći. Diljo su doznale englesko po r.r kc v abt , drf da je u pralnji podmornica 12—15 irnja operisala jedna luka krstarica zapadr.O od Skagena i očigledno pOlagala rnino. Britanske jioraors'ke vlasti žel u nuroćitOi konstatoviti, da Lritanske rnine tiij r ‘ail arikađa juolagane u švedskirn vodama. Švođski brzojuvni ured primjećujo na o\' 0 : Prema zvaničnim konslaCtaoijama, u koje se i\ e m o ž e s u m n’j a’ti, liadjene su u Kattegaiusamoonglcske mine. Svi engleski pokušaji zi poricun'jo no mogu ovu Činj -nicu izmijeni'i

Vazđušni napad na Paris. Miiogobrojni požari. Kb. Bcr’in, 18. juna. Wolffov ured javha: 'Jeidati letački napad na Paris izazvao je tl tvrdjavnom pojasn vclike požar e, k o j i s u p r e š 1 i i n a d i j e 1 o v 9 grada. Neprijateljski letači nastavllf su svojim boinbardovaniem razoravanj’C Soissonsa. Vazdušni napad na englesku obalu. Kb. London, 18. juna. Zvanično: Jedan neprijateijskl aeropiati prelctio je danas odmah poslije 12 sati obalu. Kenta. Pogodjett od odbranbenilt topova, vratio se odmah’ na tnorc. iz ialijanske komore. Debata o austro-ugarskoi ofenzivl, KL>. ZiiiJcii, 17. jm« U jtićvrašnjoj sjedmci ta, 1 ijanske ko mor - uzeio j.u- riječ s.umo još ma’o poslanika. Socijalista Durati izjavio jo, da pji.^ova fra.kcija jte ipože glasovati za buugetni pmizorij. ali on će se uZuf. žati od fivatke poiemike obzirom na lorl )0 na fronlu. S.vna vlada 1 1 ■bo da pariamenat što prija moguće opef saiZove. U ostalorn sjednira je ispnnjona izjavama šestoric.c rninistara i dvojice državnih' podtajnika. Mini<tar rata izuo-i iz,vještaj talijan skog vojuog vodstva, na,glašavajući pri torn odliČan moraJ v'oj ske, što izaziva, veonta živaliue izjavo odobravanj > Državih podtajnik za letaČku slnžbu sa,op5tava, đo su u borbi sudj -lovale i Rti'.ice tipa. ,,Caproni“ i ,,Spa,“ kno i baloni’. Ministar za narodnu isbranu nada se, zabvaijujući saveznic-ima, da će se teška vremeaa preturiti. Državni podlajnik za gradnju brodova uvjera,va,da se sa uspjebom radi na tome, kako bi se gubioi us’.ij- <1 podmorničkog jx)lap]janja izravnali noviin grndnjama brodova.

vori. On joj u ime objašnjenja rcče, da stt ga pcvslednji put neki ljudi tukli katnenjetn. Ali santo što psa zatvoriše, on se pripe na vrata i tako tužno poče zavija-ti, da se srcc o-d žalosti stezalo, a kosa se na glavi dizala u vis. Brata kao malo zastade, onda nas jedno po jedno diže u vis-i sttažno nas zagrli i poljubi. Ottda skoči u sedlo, materi našoj doviknu „zbogoni snašo!“ I oprosti pa u oštrorn kasu cdjuri. nc osvrnuvši se više ni jedan put, ni na nas, ni na kuću. ,la ne ziiam, čega liatn je u tome trenutku bilo više žao, ili što brato ode sam a nc litede sa nama. ili što Pluta onako žalosno cvili. Tek kako tako, alr raspoloženje nas sviju ostavi. Nismo se više obradovali tti kad je otac viknuo itioniku da preže, ni kad smo se već smeštalf u kolima. Svi sttio ćutali i nehotice slušajući psa, čije zavijanje nikako da prestane. Otac, čint je čuo, da je brato ottšao, pa još i psa ostavio, naljutio se. a nešto kao pre-dosećanje neko, počelo nas je gušiti. Naposletku otac reče mafceri, da psa pusti, pa ako hoće ncka ide sa natna a ako_ neće, on neka ide pa neka ga traži. Zna gde je ada pa neće zavrljati. I inati ode. Samo što ii'djc u šupu gde je pas zatvoren bio, ona viknu: „Hodite da vidite, kako Pluto plače“. Moi otac, a i mi svi, potrčasmo, i itnadosmo šta i videti: Pluto čuči na stražnjim nogatna, glavu visoko podigao pa zavija na sav, gias, dok mu Iz očiju kao dva mlaza, teku suze. Dtac pokuša da ga izvede iz šupe napolje, ali se o:t odupre. Ne htede nl vode da pije, pa ni hleba da okusi, n© htede ni mleka ni mesa, ništa, samo za.vija d;a ušl proglunu.