Београдске новине

BroJ 177., , — i. i. , bili 7000, a Francuzi 7600 lju<3i), a zaplijenili su viSe topova i aastavai nego Francuzi. Napoleon ovu svoju pobjeđu nije niogao iskoristiti vojnički, ali je irnala političkih posljeidica; 6 dana poslije bitke — 12. jula, zaključio je car Franjo u moravskom gradu Znaimu primirje sa Napoleonom, "a usikoro su zatim otpočeli i pregovori za mir u BečuV ?, • : Kiasna lutriia u korlst udovlca i siročadi. Da bi se odazvalo 'mnogobrojniiu pitanjima, javlja se, da će izdavamje srećaka za iduće vučenje, lcoje će biti 17., 18. i 19. augusta, otpočeti idnće nedjelje. Sve drugo 'će se objaviti uaročitim objavama i oglasitna. Žetva iečma. Žetva ječmai u okolini Bcograda otpočcla je od prije nckoiiko daua. Ječam je dobre kakvoće, potpuuo zreo i jodar i dobar. Sa svili strana čuje se, kako kosačica radi, pored poklioa zaposlenih radnika. Skorih dana, po svoj prilici, otpočeće i žetva pšenice. Javua prodaja. Po odluci staraiteljskog suda izloži'ćc se javnoj prodaji zaostavština poč. Danice P a u u o v i ć, na dan 27. j u 1 a ovc godine u njenom stamu u uiici Bregovitoj broj 6. Prodaja će poćcti u 9 sati prije podne. Pozivaju se kupci, da m.a ovu prođaju dodju.

Vijesli iz unutrašniosti Razbojničke ncene posjete. Javljaju nam iz V a 1 j e v a : Oko 9 sati uvcče 20. o. mj. sjedili su Avram (j j o r g j e v i ć, prcdsjednik opštine u sclu Todorindcl i kinet Radomir P ctrović iz istog sela na klupi pred Avramovom kućom. Odjcdared ispadoše pred njih eetiri nepoznata oružana razbojnika i potjcraše obojicu u kueu. iTti i’u obojicu vezaše svojiin pojasima i Ijudski iii istukošc. pri čeinn je kmet 'dobio više udaraca. Na zahtjcv razbojuika morade im predati, predsjednik sav novuc, što mu se zatekao u kući. 550 kruna u gotovu, zatim sat od nikla, dva srcbma prstena, 30 metara domaČcg platna, više komada odijcla i rubIja, što je mogio imati vrijcdnost od nekih 2906 kruna. Svršiv svoj posao, jiarediše razbojnici čeljadi, kao i kmetu, da moraju ostaii u kuei, a ouda odoše, povevši predsjcduika sobom. Ovaj ih morade odvesti do kuće Vlajka Janića iz istog scla. Ovdje je morao domaćina probuditi i narcditi da se kapiia otvori. Dvojica razbojnika upadošc odmali u kuću, otcšc Vlajku 1806 kruiia u gotovu, više komada odijeia, rublja i 4 kg suve slanine, u vriiednosti od nekih 590 kruna. Izbivši iii sve redoin, zabraniše im izlazak iz kuće i odoše dalje. ! i’rcdsjeduik ih je morao sada daijc vodiii i oui dodjošc prcd kueii Janka Novakovića, kineta iz Grmikože, koji sfanuje u selu Dučiću. Ponovivši proceduru sa budjeujem doniaćina i otvaranjem kapije, juniuše razbojnici u kuću i izbišc knieta i ženu mu. Zatim uzeše pređase Jankovog 14-godišnjcg sina, i — uz prijetnju, da će dječaka zaklati — zatražiše od domaeina, da im izda svu svoju gotovinu. Janko nemade kud i dade im 1254 krune u novča« nicamai i 2 krune u srebru. Jedan od razbojnika vrati mu jedim novčanicu od 2 krune sa riječima: „Eto ti, pa ku-pi uže i objesi se, ako ti je za novac žao!“ Razbojnik pogleda na sat: biio jc pola 1 sati noću. Razbojnici ostaviše ovdje predsjednika, a uzeše soboni kmeta Janka, koji ih niorade odvesti do kuec Nikole Vieentijevića. iz istog seia*. Jankp je trebaio sada Nikolu da budi. no ovaj nije bio kod kuće. Kapiju otvori Nikolina žcna, i razbojnici udjo.še unutra. Pretraživši cijclu kuću, uzešc 380 kruna gotovine, nekoliko komada muškog cdijcla, ru'olja. marama za glavu i vunenih čarapa, u vrijednosti oko 2445 kruna. Svršiv sa ovim, izbiše domaćicu i dvije žene. što su tu bile, zabraniše iin. da izidju iz kuće i pogledaše na sat: biio jc j>ola 3 sati poslije ponoći. „Sad je vrijeme, mora se' ići“, reče jedan razbojiiik i odoše iz ktiće. Kmet Janko morade im opet pra’iViti društvo. Sad razbojnici zapitašc, U kom su pravcu Babajić-Ljig i Gor. iToplica. Pošto irn je Janko na to odgovorio, rekoše mu, da ode kući, i da stvar prijavi žandarmeriji. Jcdan od razbojnika pruži mti ruku sa riječima: „Zbogom. Janko!“, a drugi mu opali šamar preko oeiju tako, đa u prvi mah nije ništa vidio. Razbojnici preskočišc jedmi ogradu, podjoše kroz jodan šljijVik i odoše u pravcu prcma Babajiću. v r Razbojnici su mogli imati oko 20 jlo 25 godina, samo je jedian od njih iinao oko 18—20 godina, koji je svuda stajao na straži. Bili su u običnom seJjackom odijelu, jedan sa ervenim fesom i žutom kićankom, a ostali su Jiriali šubare i šajkače, što su više puta inijenjali. .J Poslata je potjera', pa imai nade, Jciu će ovi drski razbojnici biti brzo mlivaćeni. r’Narodna privreda ^tedjnnarodiia svilarska pijaca 1917. g. y listu ,,BullctLnides Svics bt dce SvL« llcs" iz Lyona čitamo: Padanjo cvrop» eU lctve oil 1915. godine isjiod pornjale, |

iM trr

PelaB V

Zatvaranjc oblasti za prodiaju U Centra'« noj Aziji ocl počelka ncprijateljstava, kao i groznićav rad aineričkih tfjornjca,- pokr. zaJi su već 1916. gođine oskudču u svfli. Pbsljednjih! injeseci te godine došlo je uslijed toga do fomialnog skakanja cr. jena. Uz one faktorc, koji su 1917. uplivisalj lia svilarslcu pijacu, došli str još i uvećani podvoztii troškbvi x pomorske pre. toije za osiguranjc, a he manje i ogrr.. ničcnjo prekomorske transporlne službe. A najposlijc su znatnu ulogu igrala i koi. lebanja evtopskih i azijskih mjeničnih kursova. Sto se tičo transportnih troškova’ ti’eba primjetiti, da oni prije rata nijesu prclozili 50 centima po kilogramn. Kr.a. jcm 1916. iznosiii su već fr. 1.50, a kra. jem 1917. pet franaka po kilogramu. Po. morska premija za osignranjc popela se od 2°/o u početkti podmbmičkog rata do olntstavo neposrcdne •englesko poštansko službo na 10%. Izvještaj irgovačke komore u Lyonu saop'štava, da se u Lyoau za francuskn siiovu svilu 1913. plaćalo prc. sječr.o fr. 48.50, a 1917. fr. 10010. Prc. sječna cijena za talijansku i pijemoritsku ^vilu bila jo 1913. fr. 49.—, a 1917. fr. 100.10. Prvog tromjcsečja 1917. bio jo period očekivanja i n< oliučncs i, koje su još zatczaii razno odredbd sa ograniča. Vanjem.

U vezi sa ovito treba spotoenuti et> glcski uknz, kojim jo zabranjen uvoz svi. leno tobe u EngleskU. Daije dolazi i francuski ukaz, kojiin jo ttvoz svi'ene robc ittoslranog porij-kia sprijočen. Kasn'« je su ovi ukazi ncšto nblaženi. Objava ra« ta Sjetlinjenih Država NjcmaĆkoj izvmtređr.o jo oživjela sviiafsku pijacu. Uvo. ćaha tražnja i prijcteča ncslašica svi e do. vedoše do joskupljivanja cijena. Lcše vrl« jctnc opravdnlo je zabrinnlosi, obzirotn na žetvu. Amcrika je jzvrši’a znatce kupovine u Japattu. Na francuskoj pijaci nolira'i ,.su lcOkoni 6—7.30 franaka po ki'ogramit, a na talijanslcoj pijaci prosječno 8 —9 lira. 1915. goline plaćani su u Fr.utcuskoj kokoni sa fr. 2.25—2.60 p‘o kilogramu prenia fr. 3.75—4.20 od 1914. godine. Stimnje tninistra za transport o moguć. nosli podvoza sviloite tvtlte i zatvaranjo francusko-švajt ar.-ko granico molivis.t’i su najozbiljttija prom'š'janja. Ktipct su se Itc. jali, da bi buđttćnost mogla (lo iij. ti još ošlrijo odrcdbe za ograničenjc, zato su stvarali zalihe. Američat t stt kupovttli u Aziji velikc ko’.ičino svile. Sve o o imalo je za posljedicu op t znr.t'o skakacj'; cis jena. Najposiijo je jedtia ntuodba 13. av. gusta ogtaniči'a toogućt osti gocušn'jih kr. povina svile u Aziji, dajttći doz.olu za uvoz od 4 milijtma kilograuta kinesko, japatiske i brilansko-iiK'ij.-ke svile u Francusku. Medjttlim je frtticusko-'vcj ar.ka granica oslaia zatvoretta. Tek tt s plctr« bru mogao sc opcf počcti promel sa Švaj«

cnrskom.

Giavni ptoizvodjač svile bio je od uvijek krajnji istok. Ajt tokom vijetoova |nalazilo se svo češoo i u Evropi i u Azijt gajcnjo svilene bubc i dudova. D-o 1895. golitie dava'.a jo Evnopa trcćLnu s> tovo s\ iie, [X)lrebuo za industriju zapa. da. Od fo iloba je ptoizvodnja stalno pada. la, tako da je 1910. godine davala satr.o jednti pctinu. I tako jc krajuji istok opet glavni ptoizvodjač. Japanska proizVcduja svile i svilenili olpadaka skoro da so o l 1907.—1916. podvcsrtručila, poši/o se od 3,228.000 kvana popela na 6,081.(100 (1 kvan = 3.75 kg.). 1916./1917. izvćženo je iz Vokoliamo 289.805 baka svile, prema 200.093 za 1915., 16. god. i 155.352 za 1911./12'. Najvcći đio jc i prij • i sađa izvežen u Ametiku. Ostali velikl proizvcđjači u Aziji su Kina (Shangbai i Kaulon) i Biitanska Inđija. 1916. godice izveženo je iz ^haitgltai-i svflo za 5 mifijuna ki!ograrna, a iz ICantotui Lj/a miiiljuua kilcgro ma. Pioizvodrtja Evropte iznosila je 1917. godine samo 3 tnilijuna kiiograma prema 4 milijtma prodjašnjo golitte. Ua'ni dcgaOjaji veoma su nepovo'jao ttp'ivii-a i ua pioizvo'dnju u Siriji, na 'Ktpni, n Br. garskoj, Srliiji, Rnmunjsioj, Grčkoj, na Kritu i u azijskoj Turskoj. NaroČrto jo trgovina imala tnncgo da trpi zbog toga. Ukupna ptoizvcdnja sviio na svijofti iznosi u normalnim prtiikama o'prilikc 26 i tniJijuna kilograma. Najznatniji potrošači su Sjedinjeno Države, Francuska, Svaj. carska, Ilalija i Japan.

A. Grln: DAN ODMAZDE (Nastavak). ,_,Ja ću već udesili, da ou ništa no pritnjeti, a možda ćcš se ti izmaći opa.si:o‘. sli. Ta ma ko'iko te ntrzio, onaj Doering valjda ne ćc Itili tolika zvjcr, da te l d;> lje gom'svojom mržnjoni, posfo jn'u hudiš spasao glavu?" ,,Od njega se nemam čemu nadati. On no smije ni da sluti, kome ima da zalivali, što ćo iznijeti živu g'lavn". „Možda bi Stanhope svo to nibgao učiniti. Ta ©n je toiiko dobar. Kada bi on Satoo znao..."' „Dobro, hoću 'da govorim sa mla. dim g. IVhito^om, ali no ću n tvoino pususlvu. Rcci mu, da stamijem u istoj onoj sobi, gdje lo je on onoga dana naštto. StauLoi)C jno jc ido đuše vidio kao Thotna. sa Daltonn, ali slalx>, 'da bi me sad mogao poznati". ( • „No^ će ni u kora sluČaju... ta i mc. ni satooj izglbdaš Lao neki sast im stran čovjek". ,,E, pa dobro, ako jo tako, onda zov. ni ga... a tel>e ncka Bog blagoslovi, dijc. i^ rnoje 1“ Ona so liljode još jodnom njcžno o. pnostiti od njega alj joi on đado znak, d,a treUa Žoriti, ” ’ ' * - '

l>.’ i Ti.*. . 1 -. r BEOGRADSKfi NPVlNB ,,Idf, tablim tei, idi Šfo prije, đa se rib blli opet pokolebao U svojoj bdluci"Kađa je Stanhopo ušajO u sobu, opažib je nekog Starca, koji In'u ido?fojanslVerim korakota podje u sus’roL | •: | * [ : ' „Oprostite, g. "White, Što safo. Vas uz« piefoirio", otpočo sfarac čvTStim glasom, „taolio sam vas za jedau čas razgovora, pošto imam da vam sappštim; nešto vrlo važr.b. U današnjifo sam novinama'ćifeo, dia je neki čovjek uapšeU pod sumujom, da je ubica vašeg pokojnog oca". ,,Sa svim. Tako je. Znate li šfo bližo o tofoe slučaju? Dolazite lr, da mi prepc« ručite koga, koji bi što znao posvjedočiti' o tome? SLanujcto na Markltamovom trgu,jertc?... da nije pukovnik Deering dola. zio ko'd vas U stan?“ „Dolazio je, i to prije kratkog vtem’e'« na. Ali fosafo vam htio o tcrne govoriti". Starac malo zaslade, pa se zatim opet trže. ,,G. IVIiite, pukovnik Dcfering ntje ispalio rcvolver jia vašcg ocal" uzviknu najzad, brzo so odlučivši. „Kakol? Sta velite? Je li to baš pottzdano možeto tvrditi?" i „Onog safo ga ncsreinog dana vidio, gdje izlazi iz kuće i onoga istog momenta, kada je zašao oko ugla ulice, odjtknuo je pucanj iz sobe Vašeg pokojnog oca.“ Stanhope uzdrhta od 1 silnog ttzbudjfeinja. ,,Je li moguće!"... Jeste li zbijja vidjeli onog čovjeka, jeste li zbiija čuli pncanj? A gdje ste bili vi, kada ste ga opazili?" Nalazio sam se upart eru sttsjedne kuće. Bio mi je pao u oči knipni rast toga čovjeka, pa sam hešto bolje pogledao u nj. U momentii, kada se začuo pucanj revolvera, ou zastade za jeđan čas i tada sant u njemu poznao omog istog čovjeka, koji je onomad došao u moju raidionicu, da se raspitujc za Thomasa Daltona." I ,,U tomo shičaju ne može biti ni najmauje sumnje o njcgovoj idientičnosti. Gospođine Husc, vaš je iskaz za meme od najveće važnosti; svojom stc mi tvrdmjom skiuuli kao neki kamcn sa srca; jeTte da ste voljni, đa taj svoj iskaz ponovitc i u policiji?" „Ako baš mora biti, lioćtr. Je li smatrate, da to mora biti?“ Starčev je glas zadrhtao, a noge nra stadoše klecati. Stanliope ga sažaljivo pogleda. I ,,Da vain nrjei što pozlilo? Ako hoćetc, liaredićti, da vam se donese čaša vina, da se malo okrijepite." „Nemojte, , nije to fošta. Samo mi izvoiite reći. kada lioćete đ'a odem s vami u policijti. Rad sani da učinim samo onoliko, koliko mi jc dužnost... za onog eovjeka nemani bikakvog naročitog interesa." ,,I<ako mi izgldda, damas Vam ipak nešto nije dobro; ja ću za sađa privremcno izvijestiti policijti o vašem iskazu, pa ćti sutra doći po vas u vaš stan, da odem zajeduo đo policijskog inspektora. Ne želim đa pukovnik Decring postrada na pravdi Boga.“ „Kako god želite, g. White! Sutra vas dakle očekujietm." XXVI. Glava. Pošto sc vratio u svoj stan, Stefan Iiuse stadc nadugačko i naširoko raizmišljati o posljedicama kobnoga koraka, što ga je bio učinio. Ćim bi poiicija počela da ispitujc njegovu prošlost, ne bi mii više bilo ! moguće, da od njc prikrije svoju identičnost sa Thomasom Daltonom. Ma da o tome foje moglo biti nikakve sunnije, on se ipak nijc dao pokolebati u jednom već donijetoj odluci. Kaidla je stttra-dan rano u jutro došao Stanhope, po njega, zatekao je starca već spreminog za polazak. Stanhoipe mije toliko ni obraćao pažnje na to, što je njegov pratilac bio strašno biijed i što je često posrtao. Priipisivao je to njcgovoj staračkoj iznemoglosti. 0*d kuda je mladi White mogao blutiti, šta se toga časa zbivalo u duši toga Čovjeika. Nije mogao ni sanjati o tome, da jci starom teimičaru biio kao osudjcniku, kcga vode na gubilište. Prije no što su izašli od kuće, starac je bio zamiolio Stanhopea da se postara, da se izbjegne susret izmedju njega i pukovriika Dceringa. Reče, da ga je pukovnik priliikom onomadašnjc posjete u radionici tretiirao nekako sa visine, drsJro i osorljivo, te je tada izmedju njiii došlo dio sukoba. Taj mu jo čovjek, govorio je daljc, strašno odvratan, pa apsoiutno ne želi čuti za riekii njegovu zalivalnost, čak šta višie, najmilije bi mu bilo, kada Deering nlkaida na bi ni šazuao, kome ima da zahvali za svoje puštanje iz zatvora. 1 Kađa su stigli u i>olicijsku upravu, oidvedoše ilt tt neku sobu, igdje zatekoše samo Iređnog gospodina, koji ih Ijubazno primi 1 nekog nižeg činovnika, koji je ćutke produžavao rad za svojim stolom, Iluseii kao da nešto laknu, ncšto ga malo ostavi strah. Dok je dao svoj iskaz policijkom inspektoru stajao jo uspravno i govoirio je mirnim, čvrstim glasom. Ispričao mu je sve Isto onnko, kao što je đam prije bio ispričao Stanhopeu, a pošto su se stvari zbilja i onako odigrale, to se ni daljint tokom sashtšanja nijet dao zbuniti. Time je jasno dokazano, da je pukovnik Deering nevin, te je policijski iuspektor odrnalt izdao naredbu, da se dtovede pukovnik Dcering, da mu isjiopšti, da se pušta u sJoboid 1 * """' * ’ \

- j 8. Jula 1918. ■ «**•', . * Toga čaša Stanhope opazi, kako se stairi Huse iznenada strašno trže. Tehničar odmah' reče policijskom člnovfoku, đa je on šamo u interesu pravde i istine đao svoj maločašnji iskaž, a da ne želi nikakve zriihvalnosti od strane pukovnika Deeringa. „Na protiv," reče „molim vaš, gospodine inspektgre, pustite me, da idem kući, jer ne lelini ni da se sastajem sa pukbvnikom Deeringom. Onomad .me je, znate, uvrijeđio kod mene u ra’dionici. Od toga ga vremena grozno mrzim, p,a ni najmanje nisam ra*d, da sada ispadam kao neki njegov dobrotvor".

Razne vijestf. T r i umorstva jednoga itidjaka. , U četvrtak 27. pr. mj. po noći provalio je neki nepoznati čovjek u privrednu zgradtt posjedttika Brejle u selti Mislice kod Beneševa. Na zapomagamje sluge diotrčaše susjedi i nadjoše tri osobe sa prorezafom grkljanima mrtve. PosjTiđnik je iežao mrtav u konjskoj štali, njegova supruga na pragti kuće. Služavka nije bila još mrtva, ali onesviješćena. Ubojicu je rcdarstvo uapsilo isti dan popodne. Bio je to brat umorenoga. Njegov je zločin otkriven tako, što on sam, došavši kući, sjeo za stol i počeo vikatif „Ja sani ga umorio". Njegova dva sina na to ga svladaše i dovedoše na redarstvo, gdje je konstatiramo ludilo. Ubojica je otpremljen u ludnicti. U kući mti riadjoše krvave lialjine i kutiju, u kojoj je bila britva s kojom je bratu vrat prerezao. Kosa. Danas sc već i to zna, kolik'o čovjek viasi ima, a sigurno je, đa je ovaj broj kod svakoga veći, nego broj briga. Naravno, da je kcsa na različitim mjestima tijela različilo gusta, a ukupni je broj vlasi na glavi oko 80 hiljada, a ha ostalom tijelu oko 20 IiiIjada. Težina ženske kose iznaša oko 250 grama i više. Crna kosa !jei manje gustoće, ncgo srnedja i plava, omjer jc 66 : 95 :107. Ćovječja kosa podnaša te*ret od 180 grama. Dnevno ispada po prilici 40 do 100 vlasi, >a ne kao kod životinja, kod kojifi je padanje dlaka pdriodično. ,,J. L“, Telcgrafiste izntedjn sebe. ' Na jednoj američkoj pruzi udjU u jedan odio vagona, n kome se naJazio tek nctom vjereni bračni par, dva mlada čovjeka. Vidjelo se na njiima da su telegrafiste. Za koji čas započeše da se niiemo zabavljaju. Udarali su svojim žepnim nožičiina odredjene udarce. „Šta je to dražestta mlada ženčica!“ ktickao je prvi. ,,Da — odvrati drugl, — sigurno tek nedavno vjexena“. — „Gledaj, kako se samo zaljubijeno promatraju". — „Razutniješ li ti, kako se mogla ovako dražeisna ženica zaljubiti u ovakova siona?" ,,Ne, to j.e nepojatno“. — ’„Kad stignemo u dugački tunel, poljubit ću malu gosnodju". — ,,To se ne ćeš usmjcliti“. — ,,A šta, ona će misliti, 'da ju je slon jjoljubio". Najeidnom prekine tu zabavu tnladoženja izvadivši svoj žepni nožić i počevši kuckati slijedeći brzojav „Ja sam brzojavni inspektor, te ako hc sidjite iz vlaka kod prve stanice. to ću vant kad dodjemo u tunel pokazati ko je 1 slon“. Obojica mladiića ostave kod prve stauicc taj odjel vlaka. ,,J. L“. Iznenadjenje poslije vjenčania. Iz Salzburga javljaju 26. pr. mj. ovaj dogadjaj: Pekairski majstor Fersterer tt mjestu Zellam See slavio je 24. pr. mj. svoje vjenčanjc, te je htio svojoj rniadi pokazati smočnicu, u kojtt jc strpao sav živež, što ga je gdje ugrabio i smočnicu s njim nakrcao. Ali se je malone okamento, kad je smočtlicu otvorio. Dok sc tt crkvi vršilo vjcnčanje, nestade iz smočnicc svcga živ*t'ža, i to 60 kilograma masla, slanine i suiia mcsa od triju svinja, a uz to Vrlo nmogo brašma i j'aja. Veliki naiaz rimskih novaca. Početkom aprila o. g. orao je Ivan Novosel, seljak iz Kontina opštinc Sv. Ivan Zelina, svojtt njivu za kukuruz te je najddnom zai>eo plugom neki tvrdi predtnct. Prignuv sc izvadi iz zemlje oveću opeku, a po*d njom niti se ukaže velik lonac pun staroga novca. Seljak videći, da medju novcima nema zlata ni srebra, nije do njih ništa držao, pa tiije ni nastojao da nalaz pred svojim suseljafoma zataji. Naskoro se je skupila oveća rpn muškaraca, žetia i djcce, od kojih je svaki litio imati nešto za uspomemi, tako da je jedan d.io novca bio ubrzo razgrabijen. Sretnim jc shičajem toga dana bio u Konvinu u službenom poshi voditelj urudžbettoga zapisnik'a oi>štine Sv. Ivama Zelina Joco Brki'ć, koji se je, pošto mu je bilo rečemo. o čettt se radi, odmali dosjctio. da bi to mogao biitl važan naiaz, ko.ii bi ntorao ostati ma skupu. Odmah je odredio, da se preostali dio nalaza spravi na sigtirnom nijestu i da sei čeka na daljnje odredbe. Opštinsko je pogiavarstvo smjesta odobrilo njegov postupak te je obavještena uprava narodnoga ntuzeja. Ravmateijstvo arlieološkoga odjela na*rodnoga muzeja smjcsta je izaslalo svojctga činovfoka. kojl je preuzeo nadjene novce 1 dofoo ih u Zagreb. Uz to su pokIsut e i sve mogućc ntjere, da sc iskiipj što više i od onoga materijala, koji je već bio raznesen " "—*"■> ■ %

. Strana 3, r • Novci su u muzeju očišćeni 1 ■proučeni te se može rieći, da se radi o vanredno zanimljivom nalazu. Važan je nalaz već rađi Velikoga Eroja nadjenih novaca, jer ie muz*ej dobio 'đo blizu 18.000 Ikomada. pa je prema tome to uopšte najveći naiaz rimskiH novaca, koji je poznat iz riašili krajeva, Oshrt toga je nalaz veoma zanimljiv radi toga, što 'su u njem zastupan! mnogi rimsld carevf, v*eoma različiti tipovi i razne kbvnice. Najve'ćim brojemi novaca zastupani su carevi Galliem (253—268 posl. Is.) 1 Clau'dius II. (268—270). Od prvoga ima olco 7600, a od drugoga oko 7100 komada-/ Od Salonine ima preko hiljadu, od Aurclijama 'preko 800 komada, a mnogi drugi vladari trećega vijeka zastupani su u manjem broju, gdjekoji t samo š jednim komadom. Najstariji je novac cara Caracalle (198—217), a : najmladji cara Tacita, koji je kovao samo nekoliko mjetseci oko Nove Oočline 276. posl. Is. Prema tome je u tof vrijemc i taj lonac s novcima bio zakopan. _ v ‘ Na mjestu, gdje še je novac nasao', odmalt su obavljema pokusna iskapanja, te je ustanovljemo, da je na toiu mjestu bilo starorimsko groblje. Nov aca se više nije našlo. jj vllesti; IZVIEŠTAJ BUGARSKOG GLAVNOG STOŽERA. Bba. Sofija, 4. jula. *j Maćedonsko bojište: > '' U gornjetn ’toku Strume uputifd su se neprijateljske satnije protiv naših' prcdmjih straža južno od selal Homčana (?), ali su odbijene, našoin vatrom. Zapadno od D n b r o< p o 1 j a, južno od H u m a i kod A 1 č ak a bila je obostrama paljbena djeiatnost od vremena na vrijemei vrlo ži* valma. Istočno od V a r d a r a rastu*rili smo jeidno englesko izvidjačkp odjelenje. Južno od Doldjelina (?) uništiic su naše baterije jetlno neprijateljsko municijono sklajdište. U doli* nama Vardara i Strume ž.i*' vahna letiJačka djelafnost. SRPSKA SKUPŠTINA ZA MIR. Lugatio, 4. juia. Po vijesfima taliianskih listovn? bila ie na Krfu sjednica srpske skupštine. Mnogi privrženici vladini nisu bili pristitni. te je o p o z i c i j a b i 1 a u v e ć i n i i skoro svi g ovornici tražili su. da se neod1 o ž n o p r i s t u p i tuirovnim pre* govorima, ukazujući pri tom na Rumunjsku, koja jenezakašnjenim pregovorima postigla povoljne uslove. Opo< zicija naziva Pašića zločin« c e nt. t NOVI NJEMAĆKI RATNI KREĐIT; i Berllu. 4. jula. 3 Njemačkom Rcichstagu podnijet .ie novi ratni kreditni prijedlog od 15 mi1 i j ia r d i tnaraka kao naknadnL budget za ovu godinu. Po tome bi cjelokupni ratni dugovi Njemačke iznosill 139 milijardi, od kojilt su skoro 88 milijardi unovčeni. y UGUSEN ČEHO-SLOVAĆKl POKRET Zurich, 4. jula. • Parisko diplomatsko zastupništvp boljševika izvještava, da jc po jednotni brzojavu iz Moskve od 3. jula ugušem čeho-slovački pokret. LETAĆKA SLUŽBA IZAIEDJU BUDIMPEŠTE I BEČA. Beč. 4. juia. Danas je otvorcna rcdovna letao* ka pošta izmedju Beča i Buditnp c š t e. Prva letilica je poletila današ it 12 sati i 30 minuta iz BudimpeŠtc i 1 stigla je u Beč u 2 sata* 33 minuta. Letilica je prenijela 350 pisama i 1300 depeša. Na lctilištu u Budimpešti prisustvovali su tom prvom udetu ugar^ki ministar trgovine S z t c r e n y 1 i nmogi drugi. Tom je letilicom upućena N jeg o v ont V c 1 i č a n s t v u adresa odanosti, a austrijskom ministru trgovinc i ministru rata pozđravna depcša. s Qt BORAVKU KRALJA ALFONSA U PARISU. Zfirich. 4. jula. J/ Parisa jayljaju: Poznato je. dia se ov/> bavi kralj Alfonso i da se to njegovo bavljenjc dovodi u vezu sa i pitanjcm o miru. Ali u zvaničnim francu-skim krugovlma to se pobija, te sti uvjerava, da se kralj ovdje bavio rt.di jedne operacij-c, koja je na* njemu i izvršena. * Ji ŠPANJOLSKA BOLEST I U ENGLESKOJ. Haag, 4. juia. Spanjolska bolest pojavila se tj Englcskoj prilično žestoko. Ncki od bolesnika su i umrli, a kod dritgih se ta bofest izvrgla u inenittgitis t zapaljenje pluća. U nekitn mjcstinia su zbog te bolesti već i ško!« zatvorene. i POTOPLJENA FRANCUSKA KRSTARICA. Berlin, 4. jula.' 1 . „Kreuzzeitung" reprodukuje vijest žeiDevske tedegrafske unije, po kojoj je francuska pomoćna krstarica ,,C o r s e“ ttoću 24. janttara o. g. torpedovana. Za dvo se tek sad saznalo prllikom rasprave pri ratnoni suđa u Toulonu - D K V -C*.-. «r