Београдске новине

Br. 183.

BEOGRAD, četvrtak 11. jula 1918.

Tzlazet dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlni brojevi: MmihIi iItn|w>Mnmlitotii IflholBn Wilb. Mif« cljMl g« ,1 .IVUClolO

MJoeoOno pretplatoi

Oglesl po djenlku.:

Irednlltvoi BEOORAD, Vuke Keredžlrie uL brej 10. Telefon brej Bt. Upreve I primanje pretplete Toplltln veneo broj 21. Telefen br. H. Mmanjo ogleae Knoia Ulhajla uL broj 88. Telefon broj 241

Godina IV.

Dosadjaji u Rusiji. Veliki knez Mihajlo stupio na čelo protivrevolucijonaraca. U Arhangelsku se iskrcalo 10.000 Srba i Francuza.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 10. jula. U dolini B r e n t e naše su sigurltosne čcte o d b 11 e jedan tailijanskii napad. Naš a r b an s k i južnl front povučen je ispred pritiska jakili tieprijateljskHi snaga preko linije B e r a t Fieri. Borbenl dodir je od Juče u jutru bio vrio labag. Načeinik glavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Berlin, 10. jula. Zapadno bojište: V o jn a s k 11 pi n a bavarskog prijes + olonasljednika Rupprechta: Pred vače je oživjeila borbena djefatnost n oblasti K e tn m e 1 a, na Lysl, f na Sommi. Noću je nepria'atetj vršio izvidjačke ispaide. Vojna skupina njemačkog prijestolonasljednika: Francuzi su nastavili svoje žestoke djelimične napadie. .lugozapadno od Noyona i južtio od Aisne u više pu niaiia Francuzi nadirafid jakiin snagama i ugnijezdili su se u majurima portc i dcs Logcs, zapadno od Ant he uil a, kao i u starim francusJ<im rovoviina sjeverno od Longo n t a. Na sus.Rld.tHm odsjecima vatnom je odblden taj naipad. Zadobili kmo zarobljeuika prilikom. u s p j e šn o g mjesnog ispada zapad.no od 'Ch a t e a u-Th ie r ry-a. Vladala je teva noprijateljska izvidjačka djelatUost s obijii stranu grada Reimsa. V o j n a s k u p j n a A1 b r c c ii t a {viirttemberškog: U Sundgau-u priveia su jut išna ođjelenja zaroblj'covika iz francusili rovova sjevemo od L a r |g i t z e n a , Prv! zapovjcduik glavnog stana pl. Ludendorff.

Izvještaji bugarskog glavnog stožera. Kb. Sofija. 10. jula, Mačedonsko bojište: U dolinl Skumbe našom smo (vatrom rastjerali jodno frainousko izIvldjačko odjelenje. U zavtjutku Č c rkt e R e k e borbena je djelatnost bila (lcatkad živalinija. Naše jurišne čete rodrle su u neprijateljske rovove -kođ ela Mjv k ov a 1 zaplijenile su r-azni ratni irTaterijat. Istočno ođ Dobropolja smo rastjerali ncprijateljska odjelenja, koja su pokušavala da se približe našitn .položajima. Južno od huina obostrana topnlčka vatra. Na nšću S t r u m e žlvahna letačka djelatnost. Smuts, umjetnik u maskiranju. Nekadašnji burski genenafi, J. C. Smuts, spada u tipski najznatnije ličaiostl, koje su se za posljednjih' dccenija pojavile u engieskoj istorijf. Ovaj čovjek je danas u Londonu ministar i najgovorljiviji član fanatičke britanske k,aste ratnih buškarala. Prvi put se čulo Ime toga čovjeka za vrijeme burskog rata, kad je i srcem i uinom blo sasvitn na strani boraca za slobodu, te tiije iinao dovoljno ružnili sbvari, koje bi mogao kazati za cngleskog ugnjctača. 1902. godine uputio je predsjedniku Krugerii zvanični izvještaj, datiran u Kaplandu, u kome je u pet opširnili tačaka skupio sva sranirtai djela, koja jc Velika Britanija učinila protiv Biira. Danas je zanimljiva konstatacija, da su ta Smutsova razlaganja tačno pogodjotia i d.a i u ovom ratu imaju potpunu 'vrijeduost. Njegova konstatacija, da se englesko sredstvo 'za borbu, kome se najviše može prlgovoriti, nalazi u engleskoj Iažljivosti, u toku ove četiri godine rata doživjela je nebrojene potvrdc. Jedno drugo injesto iz Smutsova izvještaja anože se sinatrati, kao da je naročito udešavano prema današnjim odnošajima u Englcskoj. Ou je kazao 1902. godine: „Sve oni (Englezi) preokremi, cijeli ratni položaj oni tako prcdstave, da svijet, a naročito britanski :narod, inora dobiti utisaik, koji je sasvim obratan od Istinc ... Odvratno mi je, da se i daije bavlm ovoin kugom lažljivosti, od ikoje je otrovan cijeii britanski vojničkl svijet...“ 'TaJco Je I. C. Smuts nekada govorio. Danas, kad je najveću politlčku protnjenu svoga života proživio, jodva da će tnoći tvrditi, da je činjenicatna burskog rata bfo lažno obaviješten. Pri svcm tom on se u potpumom lijetu uvalio u drugi tabor, dajuči tiine svijetu riješenje jedne zagonetke, čije Jedino objašnjenje možemo naći u bcskarakternosti jed.nog renegata. Pa ipak iina Jjudi, koji su ti traženju povoljnog ohjašnjemja promjene njegovog raspoioženja, došli do luišljenja, da su njega lukavi Bngiezi — namamivši ga na njegov sadašnji visok položaj i veliki prihod — samo uvukli u zamlcu, da bi tako spriječili mogučnost, da se on prilikom budučih britanskih neuspje.ha brziiionn političkog akrobata sjetl opet svoga naroda. All ovakva pretpostavka je pogrješna. Srnuts se več prije rata usflijcld svog nefemjeir- j nog častoljublja i beskaraktornosti j izigrao u Južnoj Africi. Zato jet on ta- i ko brzo našao put u Englesku, gdje

nije imao nikakva druga posla, nego da što glasnije i sa što manjc skrujpula duva u rog onlh oko Lloyd Oeorgea, kako bi neobičnom brzitioru dospio do zvanja i dostojanstva. Tjerau uvijek’ satno od vlastoljublja i častoljublja, postao je jeklan od najmarljlvijlh buškara!a protiv srcdišmjih vlasti. On je itnao rnišljemje,. koje je imala i viada: Svjctski rat niože se završiti samo krajnjom pobjeldom sporazuntnili siia, naročito Eugleske, a ogromtia tnoralna, vojnička i ckonotuska nadrnoćnost k'oalicije mora srušiti njemački milltarizam, lcao i druge sllčne ix>znate fraze, koje spadaju u stalno oružje londonskiii oficijozusa. No, sad dodjoša porazi savezaiika na zapadti, i I. C. Smuts se brže bolie odlučio na ncgto bo!je. Proces njagovog maskiranja došao je u treći stadij, i iz riječi, kojio su još uvijek nadaleko odjekivalc, nostao je postepeuo onaj pouzdani zveket. Nedavno je držao goyor n Qlasgowu, kojotn prilikom je naprosto poricao mogućuost vodjenja borbe do samog kraja, te uputio svijct na put diplomatskiii pregovora. I on izrečei blage rijeći o duhu pomirljivosti, k'oji nikada ne može pobjediti, ako se obadvije stranke budu i dalje napadale klevetaina. Nazvao je odjeđarcd mir največim ciljcun čnvječanstva, koji se ne niože postiči vojničkom silom. I opet jc dakld izv.ršio izmjcuu svoga mišljenja, ali ova njegova posljednja promjelia ima višc hego čisto lično znač&nje. Jetr ona je simptom, da Smuts i njegovi pokrovitelji stvar sporazumnih sila smatraju za izgubljenu, te se zato niudrin; predvidjanjfcm trude, da i poslije — kad Jodje' do ovog žalosnog spoznanja u britan.skoj javnosti — oiirže svoje mjesto uz političke jasla.

Problem ppšteg mira. „/Vlaiichester Guardiau" protiv ekoiiomskog rata posHje mlra. K'o. Bern, 10. jula. U jednom dužem članku obraća se „Manchcster O u a r d i a n“ protiv raznih engleških iistova, koji traže, da se poslijc sadanjega rata počne ckonomski rat protiv Njemačke. Ostavka n jemačkog državnog tajnika Kuhlmanna. Samo proinjena ličiiostl, a ne p r omjena kursa, Beriin, 10. jula. Zvanično saopštenjc o uvaž.emoj ostavci državnog tajnika pl. K u h 1-

m a n n a i izboru adntirafa H i n t z a za njegovog nasljednika bilo je za poiitlćke krugove veliko iznenadjenje. Još prl cdstupanju B e tli manm> Holl w eg a se govoirilo, da će H i n t z e biti naimcinovam za kancelara ili državnog tajnika. On se smatra kao pristalHica svenjemačkih ratnih bukača. Socijali/ste su juče> donijele odluku, da se ralni krediti ne odobnei, ako Hintze ne bi d'ao zadovoljavafuče Izjave o ratnim ciijevima. S drugim riječinia to znači, da će oni preći u opoziciju, ako bi Hinitzei poveo ratobomnu politiku. I kod drugih stranaka većine naimenovanje Hintzea je izazvalo veliku zabumi. Pojedine stranke su sie odiinah sasta.10 it konferencijti. Vodij nacijona/nih liberala, S t r e s s e m a n n, feavio je, da Hintze nikako nije Svenijemac. SocijaMste su ponovo držale; konferenciju i riješile, da će njiliovo držanje prema vladi zavisiti od dotičnih fzjava kancelara ili Hintz.ea. Iznenadno otstupaiijei Kuhlmamna sa spoljnih poslova znači po ntišljenju dobro obavještctiih krugova saino promjen u 11 č i: o s t i, a n e p r o m j e n u ' k u r s a. Njemaćka štampa o promjeni na tnjestu državnog tajuika. Kb. Bcrlin, 10. jula. O odstupanju državnog tajnika 1 >I. K fi h 1 m a n n a i dolasku H i n t z e a na njegovo mjesto vcli „Lokalanz e i g e r“, da se politički pofiiožaj u toliko razbistrio, što se o kakvoj k r i z i v i š e n c m o ž c g o v o r i t i. Glavni odbor će danas poslijc podne prelrcsati čitav niz pitanja, medju njima i mnoga vojnička. Nijc nevjerovatno, da će u toj sjedinici nzeti riječ podkancelar Payer. — „Befrliner Tageblatt" i drugi listovi znaju, kako vcle, da je grof H e r 11 i n g Iz glavnog stana izvijestio pcdkancelara Payera o naiinenovamju Hintzea i da je izjavio, da njegov ostanak na mje- , stu državnog kancelar.a prnžn sigurnost, dače se od r sad a n j i v 1 a d a v i n s lc i p r; -\ a t o m j e g o v o u v j e r e n j c j e u t v r d i o i r a z g o v o r s H i n t z e.‘o m. — ,,N ord d. A11. Z e i t u n g“ ističe zasluge K fi h 1 m ann a u ostvarenju dosadanjih ugovora o miru i izjavljii'je, da se sipoljna politika države njegovim odstii'P'anjcm me ćc promjeniti, a to je dokaz, koliko je netačno tvrdjenjc da je Kiihlmamn sa svojom politikom pretrpio brodoiom. Kfihlmanmovi ciljevi za ostvarenje što skorijetg časttog mira za Njeuuičkii ostaće i daije zvijezda vodilja sadanje državtie uprave.

Grof llertllng u Berllnu. Kb. Berlin, 10. jula. Kako Čujemo, državni kancelac grof Hertling sutra će prispjetl u Beftf lin, jer želi, da se s glavnim ođborom Reichstaga posavjetuje o pnlitičkoriV ix>ložaju. Turska za učvršćenje saveza sa središnjim vlastima. Kb. Carigrad, 10. jula. Carskim reskriptom p o t v r d j n I s u u svojim položajima veliki veziC i Šejh-ul-islam. Ostaće i sadanje triU nistarstvo na upravi. U reskriptu s« veli, da je za konačni završetak rata potrebno, da se sve snage zemije udnuŽe, dalje da se pravičnost osigura. otkloni skupoća živonili nainirnica i da se politički krivci, koji su se popraviii, pomiluju, I da se opsadno stanje izvaa oiperacijonc oblasti ukine. O spoljnof po!itici sa vefiii: Politika saveza sasredišnjiin vlastima odgo v air a pravim interesima z e m 1 j e, st o g a j e p o t r e b n o, d a se veze saveza i iskreni odn o s i, k o j 1 p o s t o j e p r e ni a t i m v 1 a d a tn a, j o š j a č e u č v r s t e. Slobodna Finska. Želja za uvedenjem Momarhije. fNaroCit! brzojav ..Bcosrradskili Novina") Stockholm, 10. jula. U uvodnom članku, koji privlaći pažnju, tr.aži ,,D a g e n s N y ii e t e r“, da se u Finskoj što prije uvede mionarhijska vladavina i kaže: Već je krajnje ivrijeme, da se postavi jedam N ij e m a c na prijesiolje, koje se ima dlćL

Rat na moru. Nova potapijanja. Kb. Berlim, 10. jula. Zvajnično: W o 1 f f o v u r e d javIja: Naše su podniornice potopile u' Sredizemnom moru 5 parniii brodova i 1 jedrenjak od okruglo 15.000 tona. Načelnik admiralskog stožera mornarice.

Dogadjaji u Rusiji. Topnlčke borbe kod Vladivostoka. Kb. Amsterdam, 10. jula. ,,Times“ doiznaju iz Tokija: Dopisnik jednog japanskog lista javlja, da je kod V 1 a d i v o s t o k a d o š I o d o topničkili borbi. Bile su j>ostavljene miašinske puške, te je bilo uličnih okršaja. Jedan parni brcd od mske dobrovoljačke flotc, koji je mmogo puta pogođjen, pobjegao je iz pristaništa.

PODLISTAK IMlb. Sreleuovič: Stojadin. (Svrsetak). 111. Beše Vodeni ponedcljnik, (drugi jđa Uskrsa) a toga Je dana preslava u iselu K Nekako zgodan dan, pa se tada u K slegne naroda, više vala, nego !p Cvetnoin Petku na šabačkoj pijaci. A i kako ne bi? I onako svečanik :od godine, a K opet veliko selo, ipa puno prijatelja, svojtc i rodbine na istranl, ko-Je se onda, fcoga dana, tu s\ r a islegne. Toga dana se!o K — puno je H Sapčana, koji su svojim prijateljima, '©vojim liiušterijama, došli na prcslavu. Da prodju krsta u selu K bez Rafaila Dikanovića', to se nc jnože ni eamisliti. Seio do seia pa je on 1 u K *bio kao kod svoje kuće, i svl su ga jpoznavali kao zlu paru. Beše več ićindija, kad se narod, jsa sviju strana, (poče prikupljati kod fZaptea. Svaiki domaćin išao je sa svo(jjitn gostima. Stariji se odvojiše i pose: Waše, da produže piti i mezctisati, što $u i kod domaćinove kuće radili, a mla'ldji 1 ženskadija odvojiše se na drugu |$tranu. Za malo pa odpoče igra. Po ’.neki od stariji ustane i ode do koia, ftgleda kako mladež igra, a naročito &>na, koju je namislio za koga od svo|ih u svoj dom dovestl. Drugi opet, da [ividi momka, o Ikomc su mu govoriii za iijegovu devofku, Jer ko je valjam u pcolti, valjan je i na radu i svuda. Rafailo s«v nabrek'o. I onako bro&ast, sada, nešto od pića, nešto od Igre.

došao u licu kao kuvan rak. Nos mu došao čisto veči a oči se još više ukosile kao da nisu parice. I on kao bajagi igra. ali više da pravi smctnjc drugiirta, nego da igra. Malo, malo, pa prekine kolo, da ispadne on kolovodja. Kad se svrši kolo. on čas pogne, čas podigne glavu, šmikne na nos pa ide kroz narod i btiče kao bik. Kad mu niko ništa ne rcče, jcr su se svi, znajtići ga da traži kavge, sklanjali, on poče zadirkivati momikc iz K.... i podsmevati so njiiiovoj prrslavi. — Čudna mi čuda, dere sc Rafailo, baš vam je i prcslava!... PreslavIjaju ljudl Uskrs!... Baš ne znaju!... Kako su cmi vešti!... A gotovo pola K slavi opet Božić!.., Kaišarska posla!... Svi 6te vl u K kaišari, ne ztta se ko je od koga veći! ... Omo istina, slučajno se baš bilo potrcvilo, da jc čitav jedau kraj sela K slavio Stepanj-dam (treći dan Božića). Ali sve uzalud, niko neće kavge. Sklanjaju mu se Ijudi s puta i puštaju ga neka govori šta lioće. Bilo je, do duše, žustrijih i .prgavijih koji htedoše da kidišu na njega, ali ih drugi, blažiji i umereniji cdivratiše od toga. — Ne!... Nećete!... Nemojte!.. Na ovako blag dan ne treba praviti svadje ! galarne. govorili su im oni jer to Rafailo baš i traži. Njihovo ćutanje njega još više olirabri a i razdraži što ga niko ne zarezuje ni u šta. On poče tražiti ma kakve bilo zakaćke. Poče po lmence grditi jednog ix> jednog inoinka. Jednom rekne ovo, drtigom ono, ali inu oml ne odgovaraju. Za tim poče začikavati i izazivati, ko sme da mu izidje 1 na megdaa da se porvu... . ‘ •", *

Zgleđaju se momci. ali mu ni jedan ne htede tia megdan izićl. 1 onima koji litedoše. jer im vcć bešc dodijalo, ne dadoše drugi. — Ostavite ga! .. Malinite ga!.. Neka govori!... Drugi put!... A Rafailo. ohrabren tim, počc ih još više i žešće grditi: — Strine!... Mame!... Hodi šnioljo, pašću ti kolenai! ... A kad sc sit nagrdi, ostavi lnomke, pa ode medju devojke da i njinia dužan ne ostanc. — Eto. kakvi su vam v.aši momci u K Nego, niste ni vi bolje!... Poče i njilt zađirkivatl. Jednu darne, drugoj mešto ružno reknc, od treće otme cvet, jaglučić iii što drugo, i tako S'vc redom. Ni jednu ne propusti. đok ne đodje c!o Kosane, kćeri Rade Mitrića. Ko.sana je bila najbolja devojka u selu. Kad tc onim njenirn crnim okom po'gleda kao da te sunce ogt.s.ne: kad joj slušaš umiljat glas, kao đa slušaš žubor planinskog potočića. Kad Rafailo pridje Kosani, stade pred nju, začkilji očiina, žinirnu i zagleda se. Malo poćuta, pa se rukom maši, i iz dugog perčina, koji joj se niiz ledja spuštao, izvuče joj kitu smilja. Lepo lice Kosatiino plamu. — Ostavi to! jcdva izgovori ona. — Što, morc? — Ostavi, ikažotm ti! govorila je ona a glas joj je drlitao. — Ne dam, treba i meni, reče Rafailo. U isto vreme, sfvojom nezgrapnom rukom, uštinu je za njenc jedrc, rtimcne obraze. •— Odstupi, cikmi ona, i preseče ga svojim krnpnimi. cntitn očima. — E, de, de, ne ljuti se, benaivio se Rafailo. Kosama ga vlše nlje htela ni po-

gledati. Ona ponosito podiže giavu, cepleči od Ijutine a ne govoreći ništa, okrete se ona na onu stramu gde je stajala momčadija. 1 momčadiji beše već dosadiio. Neki litedoše da kidišu na njega, jcr se više nije mogao snositi, ali ilt stariji, pametniji, odviratišc od toga, da ne puca brtika za njihovo selo, kako su se 0 .preslavi pobili... Gledajući na momčadiju, Kosanine oči nekoga sit tražile. Na jedatt put oko joj senu, a lcpo lice još više zarumeni. Obrazi joj dodjoše kao dve majske ružicc. Njcne se oči, tarno mediu momčadijom. suikobiše sa nekim drugim očima. Ona baci samo taj jedan jedini pogled, pa se onda ponosito okrete. Taj pr,gled, kao munja šinuo je srce nečije. — Baš minogo se Ijutiš, pitao je Rafaiio Kosamu, aii ga ona nije litela ni pogledatl ncgo ode i stadc medjti drugarice. IV.. Celo selo K znalo jc, da se Kosaua Rade Mitrića voli sa Stojadinom Fantićem, prvint i najboljiiu momkom u selu. Svi su znali da je ona njegova cura^ da s mjim stoji, i da će poći za njega. Caik su znali i mjihovi roditelji 1 nisu se tome protiviii. Stojadinovc bchu one oči, koje se sa Kosaninim sttik'O'biše i kojl ga pogled kao usijama ietka kroz srce prožeše ... Stojadin je bio momiaik. kao tresak. Visok. krupan, snažan i razvijen, a lep kao lepa devojka. Svi su ga u šelu voleli, jer je u svemu bio prvi. 13aca li se kamema s ramena, on sve nadbaci. Vuče II se klipka, Stojadin sve nadvuče; skače 11 se, on sve nad*kočI. a i u trkaina ie uvek pobedu

odnosio. Samo se ori tim nikada mije dtčio ni ponosio. Bio je dobar, kao dobar dan u godini, naravi biage, a tili i miran kao jagnješcc. Larmu i kavgu strašno je mrzio. a za nepravdu bi poginuo. Svoju Kosamu v’-oioo je više nego sebe. Ta još od čobančeta su so zavoleli... Kad ga je ono Kosana pogledala, onim svojim vatrenim očima, a njega samo srce zaboie. Kad jc vidc onako zajapurcnu, kad pored nje spaizi RafaiLa- kako se kezi, i piiji u mju i igra sa njenhrt smiljem, na njemti sanro zacepti rubina. Na jedared mu kao nešto puče pred očima. U duši mu je oslao onaj pogled njegove Kossme. U ušima mu nešto strašno zatutnji. U tom času, nije bilo sile koja bi ga savladala i zadržala, i u trenutku. skočivši kao razjarcn lav, on se stvori izmedju Kosane 1 Rafaila. I sam ne zna, šta to bi, I kako to bi, tek samio, posle nekoliko trenutaka, kad se malo povrati, on vide da Rafailo odleti riekoliko koraka 1 ou njega i Kosane. Podižući sc sa- ledine o koju jo tresnuo, Rafailo je psovao, što mu satno na usta dodjc, i zaleti se tia Sto jadina. . „' Stojadin stojaše pored Kosane prav kao bor. Kad mu Rafailo zagleda oči. on stade kao ukopan i od jed'aaiput šljonu ikao poparena kcipriva. Cisto se zbttni i ušeprtlji a iz ruku ispusti Kosanino smilje. Stojadin se sažc, podižc cveće 1 vrati ga Kosanš, ne govoreći ništa. Nckoliko trenutajkji stajali su Stojadin i Rafailo jedan prema drugome ćuteći i ništa ne govoreči. — Je li tl, ono, malo pre zazivase da se rveš? reče Stojadin Rafailu.