Београдске новине

Btrana 2.

PetaK

BEOGRADSKE' NOVINE

12. jula 1918*

Odiučno držanje ruske vlade protiv sporazumuih siia. : ' *i Žonova, 11!, jula. Huski boijševički poslarik Liciaov isjavio jo francuskom s c jai t 1 Longue« tu, da jo Kcijenskij pošlen čov'elc. Ako pak Korjcnskij tvrdi, 'da on opct može uvući u rat Rusiju, to jo on politički pu* stolov. Rusija jo potpuno iscrpljena, pa mora saćuvati svoju neutra'nost. Ru. sija jo voljua 'da svojini susjodima, a najočito Nj'-mačkcj, isporuči prii<xLuc pioizvodc i sa njima zak’jači privre'dnc ugoVore. Ako bi pak sporazum zagrc« zio Rusiji, rekao je dalje Lici* nov, to ćemo po.zvati Njemačku, ffa sa vojskorn krenc u Pctrof ra'd i Moskvu. Sporazum jc, vc. i, udaljen od Rusije hiljadu n\i« 1 j a, a N i j e m c i s a in o s t o m i I j a.

Dogadjaji u Rusiji. L’ord Robert Cecil o protivrevoludjonaraom pokretu. Ziiricli, 11. jula. Javlja se iz Parisa: Dopisnik Jista ,,E c li o d e P a r i s“ iniao je razgovor sa engleskim državnim podtajnikom za spoijne poslove, lordom Robertom C e c i 1 o m. koji je dao izjavu 0 protivrevolucijonarnoj struji u Rusiji. Lord Cecil poriče, da pokret ima za svrhu uspostavu monarhije u Rusiji. Ne može se sumnjati, da če u Rusiji najposlije biti ustanovljena republifca. Pokret protiv boljševika ima na prvom mjcstu stranačko-političko značenje. Lord Cecil potvrdjuje i to. da su glasovi o ubijstvu bivšeg cara neistiniti. Njemački zahtjev. da se češko-slovački ođrcdj razoružaju i predađu AustroUgarskoj. Ženeva, 11. jula, „Sccolo" javlja iz Stockholma: Njemačka viada pozvala jo ruskii vladu, da no samo razoruža češk *s!ovačkc o.!rc3e, već da ih još i jzda austro-ugarskoj npravi. Nacrt boijševičko-komunističke repubfiko. Bcrlin, 11. jula. Ibcma vijestima sveruskog središnjeg odbora donosi „Vossiscbe Z c i t u n g“ izvod iz nacrta ustava boijšcvičko - komunističke republike. Značajno je izmedju ostaloga isključcnje iz aktivnog i pasivnog izbornog ■prava svjb osoba, koje primaju najmljeni posao, da bi imale veći dobitak, dalje osoba, kojc imaju priliođ bez rada, privatnjh Irgovaca, trgovačkih posrednika, činovnika vjcrskib opština, črnovnika i agenata bivše pojicije, žandarmcrije, olirnne i članova bivše dinastije. Rat na nioru. Kriza u engieskom admiralitetu, Berlin, 11. jula. ,,N o r d d e u t s c b c A 11 g c m c ine Zeitung" javlja iz Haaga: U Londonu se pronose glasovi o krizi u engleskoin a d m i r a 1 i t e t u. Nadzornik flote, Allan Anderson, pašenog Oeddesov, imao je žestokti prepirku sa šcfom brodarskih novogradnji, lordom P i r r i e, pa je zbog toga odstupio. Borba izmedju njcmačkih hiđropfana i engleske poumornice. Kb. London, 11. jula. (Rcuter). Jedan izvještaj cngicskog admiraliteta donosi, da Jc jednu cnglesku podmornicu prilikom izvidjačke plovidbe na istočnoj obali Engleske, noću 6. jula napalo 5 neprijatcljskib liidropkna sa bombaina i mašinskim puškama. Ubijeni su 1 časnik 1 5 Ijudi. Podmornica je lako oštećena, te ju je jedna druga podmornica odvukla u pristanište.

Ima tomu već trl nedjeije. kako jc u ,pccari ČiČc Martoa dan i noć živo, peče se rakija. Čiča Marko i njegov Rus. Jogor zaposieni su vječito u pecari; baratajućl oko koirta i kazana pocrnili kao djavoli. Jedne nedjelje, bilo oko pola noći. Čiča Marko i Jogor baš pristavili novi kazan, da hvataju onu od 20 gradi jaku šljivovicu, kad se u pecari navratiše petorica zarobljenitoa, Jogorovi drugovi. Išli oni od jednog gazde, gdje su pomogli istovarlti netoakve bačve sa koln, ,pa opaziše u peoari svjetlo, a osjetrvši miris iz žbanje, u koju je cufila ona židina od 20 gradi, navratili se u Ciče Marka. Čiča Marko bio čovjek dobričina, a uz to poštenjak, ponudio Ruse sajtlukom još vruće pripecanice. Rusi sc isprva nećkali, bojali se, da nc čujc Tindisz, da su pili, ali čiča ib junačio.,,Ta valjda smijetc probati, ne ćete uinrti". Zarobljenici prihvatili i sajtluk išao iz rukc u ruke. Kad Čiča Marko , vidio da se ispraznio, on ga iznova natočio. ,,De<l ruski, ded momci“. — Rusi prihvatili, povladjujući Čiia-Marku: ,,To dobri vodka". CiČa Marko ljutio se! „Nije to voda, već rakija, vjeru ivam". Medjutim se sajtluk napunio I treći pa četvrti put, šetajućl od baćuškc <fo baćuškc, Zarobljenici već pleli jezicima, piovladjujućl Čiča-Marku. Kako je Člča-Marko bio n selu ix»natl poštcnjak. „htlncut ,, . kojl je

Propast francuskog Izvldjačkog broda „Marie Frederic". Kb. Lugano, 11. jula. Talijanski listovi javljaju o propasti francuskog izvidjačkog broda ,,M arie Frederic“, koji je uaišao na jednu minu u Sredizemnom moru. Zapovjednik broda i 19 ljucll posade poginuli su. ,. . Borbe na zapadu. U prvom polugodištu 1918. bilo Je 20 Ietačkih napada na Paris, RotterSam, 11. jula. Francuska vlada objavljuj« izvješ'.aj, ; prema kojenra jc od januara do kraja jana bilo' dva'dcset letačkih napoda na Paiis, Njemački dalekosežni top tukao jo Pail's sv«ga tridoset 'devet dana. Guhilci iznose 141 mrtvih i 462 raajcna.

Razne brzojavne vijesti. Program ugarske vlade. Bndimp šta, 11. jula, Pi'edsjcdnik ministarskog savjea IVckerio izjavio jo sa;adiiiku , Az E ti“ odnosno vlailinog p ograma, da ćj zakcn. ski projekti o ratiiikaciji rn'ra si Rusijom i Rumunjskom vjerovntno u lo.u iduće ueJje'ja biti podnesoii parlamentu. Ugovor o miru sa Ukrajinom još sj ne i!o podnositi saboru. Reče, da će parlumo. nat prija ijetnjeg raspusta riješavati još o nekim porozama, o zakouskom pro'jektu 0 kinematografiina, kuo i o nekiin zako."skim piijediozima. Prijevoz smrtnih ostataka groia Mirbacha u NJemačka. Kb. Moskva, 11. jula U ponedjeijak poslije ,podnc izvršena je u carskom njcmačkom poslaustvu u Mostoi'i interna žalobna svečanost nad odrom ubijenog njemačkog poslanitoa, grofa Mirbacha. Pošto su se njemački otpravnik poslova, poslanički savjetnik Riezler, kao i turski posianik u Moskvi, G a a 1 i bK a m e n i b e j, dirljivim riječima oprostili cd pokojnika, odvežeu jc mrtvac na Aieksandrovsku žeijezničku stanicu, zbog prijevoza u Njemačku. Sažalnica austro-ugarskog posiauika povodom ubijstva grofa Mirbacha. Kb. Beč, 11. jula. Povodom ubijstva grofa Mirbacha izjavio je austro-ugarski poslanik u Berlinu carsko-njemačkoj vladi saučešče austro-ugarske vladc. Rumunjske fiuausije poslije rata. Kb. Bukuic'št, 11. juia. Mi.itaun xin;msija poumo jo koinoii b'uđžet. Jednovrcin r .no jrmini. slar u svoino govoiu iznio s'iku iinani sijskog stanja, kojom je pvilikom i/jivio, ‘da jo ono prijc rala biio vrlo povoljno. Blagainiea je svako godine imala višalc . d nckoliko milijima. Javni dugovi su ta. da iznosili 1.7 miiijai'di, duias oni izno. sc 5.267 milijuna. Osim loga dcl izu još 1 tcroti, kojo je sobom donio zak'jučcni ngcvor o miru. Minislar stavija pitanjc, šta troba učiniti, da 'se tomo stanju po. mog'.i;-. Sadašnja finansijska organizati. ja jo zastarjola i ima puno nedostataka. Njegova jo namjera, da poreze zasnujo no na prinositna ncgo na kapibalu. Pravi jo skaruial, da lieposietlni poro/i feiod bu. džcta od 600 miiijuna izuoso samo 90 mi. Jijuna. Nova poteza na dohotke b ć; p ogrcsivma a osun toga ćo so uvesli i p'. reza na dobitke u ratu, aii će ova biti sr.« mo privremena. Miuistar jo za tim na. govijt-slio izdavanje narovitiii kratfeoroč. nih blagajničkih bonova i zahtij'vao jo porezivanje naiouno banke, pri čcmu j 3 izjavio, da ta Ixmka za vrijemo rata nije plačala porezn, dokle ,,Bar.qne do Fraoco'j i njemaćka Reichsbank pa ćaj i po ezu.

voiio drugima se izrugavati, nb'e selo niti njemu ostalo dužno, i on je kao i mnogi drugi, imao svoj seoski epiteton, a to je bio „knnačin", što liui nije baš na čast služilo. Ciča Marko jako se jedio i ljutio, kad je čuo đa mu se takov prišvarak nametnuo, ali ga nije mogao skinuti. Zarobljenik jednoga susjeda čuo je više puta, gdje su ukućani njegova poslodavca, koji nijesu sa Čiča Markom baš u velikoj Ijubavi živjeli, nazivali susjeda napomenutim epitetom. On sam nije mislio, da je to kakvo posprdno ime, već naprotiv držao je, đa je to pripadalo u kućno ili obiteljsko njegovo obilježje. Pa kada su se kod -Ciča-Martoa napojili i naužili njegove rakije. ne misleći susjedov zarobijenik zlo, oslovio on Čiča-Marka „Čiča-Marko ima dobru rakiju, Čiča-Marko, naš Čiča kennača“. Čuvši to CiČa-Marko. kao da si ga opalio razbijeljenim vatraljem po ledjiina, uskipio, počeo psovati i tjerati Ruse iz pecare vičući: ,,To je hvala što ste se v kod mene nalokali“. Čiča se Marko raspalio, tako ga onaj naziv ujeo baš za srcc. „Ja njima rakije a oni meni tako. Napolje iz moje ,pecare gamadi!" — bjesnio Čiča-Marko. Kako su bili svi punib glava, a Rusi se nisu dali lako od kazana, nastala svadja i prepirka, došlo do kavge, kao što veli narodna pjesma „Ala banda, zanretnu se kavga" tako i u Člča Markovoj pecari. Jedva, Čiča Marko umakao živ iz pecare i iznlo živu glavu. Dok je on sa dvojlcom zarobljenitoa na-

Jačanje radničke stranke u Engleskoj. Loudon, 11. jula. Danas jo predsjcdr.ik Mollei zavr. šio rudaiski kongres. Un jo ncg' asio, 'da se radnička stranka si’no pojaf ala. N j j e 'd a. lcko čas, kad će ra'dnička strar.» ka imati voćinu u donjemdomu. Dalji) jo izjavio, da je prema njegovom uvjerenju bilo već dvijedo tri prL liko za sklapanjc časnog mira. Strajk u engleskoj letačkoj industriji. Kb. Iiaag, 11. jula. Kako ,,D a i 1 y E x p r e s s“ izvještava. širi se sve dalje štrajk u engleskoj lctačkoj industriji. Do sađa je 20.000 osoba obustavilo posao. O odlasku ratnih buškarala iz Rumunjske. Kb. Bukurcšt, 11. jula. Član G e r o t c s uputio je u senatu na vladu pitanje, da li su upravnik bakteriološkog zavoda, dr. C a n t ac u z e n e. i 5 ostalih ljekara, koji su sa Takcovim voizcm otputovali, uz pomoć vlade ostavili zemlju. Ministar predsjednfk Marghiloman je odgovorio, da vlada nije potpomogla put dra Cantacuzenea. Odlazak voza odlučen je još kcd prvib mirovnih pregovora. Cantacuzene je izjavio, da mu je važnije raditi za Francusku, nego li za Rumunjsku. Prema njegovčm shvatanju uništenje Rumunjske značilo bi samo jcdnu nczgodu, a uništcnje Franctiske bila bi „elementarna ncsreća". Ministar predsjednik se nada. da pri svem tom rumunjski lje'kari vrše svojii dužnost prema domovini i da ne će U'zeti primjer od Cantacuzena, koji je po svnj prilici otputovao za uvijek.

Sa Balkana. GRČKA. N o v a dardancl ska ckspcdicij a? „Ag en c o Ila 1 len i que“ k' j > jzlazi u Švajcarskoj, piš;: Proma izvjes' im infomiacijama preovladjuje u krugovima spoiazumuih si!a rnišlj njo, da je u Src. dizemnom moru potrebno u\oij:nj-' z'. joduičke vojoičke akcije. Radi se o a'ter. nativi: lii ponavljanj • dar'darelske cksj o'dicijo uz iskoriščavaifje pjuko iz ncuspjcJih operacija, ili veiika akvija proliv austrijskih pristaništa na Jadranu. l'sj j š. na druga 'dardanelska ekspe'licija imala bi poduprijcti ratnu po itiku Venizelosn, koja slabo stoji.

Grad i okoSica Dnevu? kaiendar Danas jc petak 12. jula, po slarom 29. juna. — Rlmokatclici: [van Goalberto op.; pravoslavni: Apostol Pctar i Pavao Kltn p m s\ f t> s r * 1 * * ,f • vo j»«i l* f _ nematograf u Kralja Mitana ullci br. 56 (Koloseum): U 6 satt poslije podnc i u 830 sati uveče predstave za gra' djanstvo. — C. i kr. gradjanskl klncmatograf na Terazijaina br. 27. (Paris): U 6 satt poslije podne I u 8 sati uveče opšte predslavc. Beogradskl orfeum u Ijclnoj pozornlci ;bašta „Holcl Takova" na Terazljama): Počctak predstavc u 8 - 30 sati uveče. N oć n a s1užb a u 1j e ka r n a m a: Od 7. do uključivo 13. jula 1918. vršićc noćnu službn u Bcogradu ovc Ijckarne (apotcke): Miclil, Stara Crkvena ul. 8; Kušakov I ć, Knežev spomcntk 2; S e k u 11 ć, Takovska lil. 37, i ljckarna „Crvenog Krsta" Bcogradska ul. 2. Sfava topčiderske crkve. Drnas proslavlja topčidcrska crkva svoju bramovnu slavu S v e t o g a apostolaPetraiPavla. U9 sati prije podne služiće se svečana liturgija svetoga Jovana Zlatoustog, a po svršetku liturgije biće rezanje kolača i osvećenje koljiva. Da se jave porodice. Porodice ovili uinrlih ratnih zarobljenika iz Bcograda potrebno je, da sc jave sudskdm odjele-

težući se izmakao iz peoare, đotle oni ostali istočili svu rakiju iz žbanje, nešto popivši a drugo razlili po zemlji, zatim iz obijesti izvrnuli kacu za vodu, porušili katzian, istresli bure sa komom, istrnuli vatru, tako, da je u pecari nastao pravi darmar ili kako se s jutra u selu govorilo ,,rusvaj“. Na viku i galamu u divorištu i pecari Cičar Markovoj strkalo se iz susjedstva nekoliko ijudi, da vide, kakvi je to u Čiča-Marka u po noći „rusvaj". Kada su đošii, nije Rusa više u pecari bilo, ali su ostali iza njilt takvi tragovi, koji su dali kasnije povoda seoskim badavadžijama, dd su o tom „rusvaju" i pjcsmu ispjevali ,,Oj vi momci ne znate za šalu.. Došao taj rusvaj i obiasti do ušiju. Jednoga dana pokupilo zarobljenike i otprcmilo ih u tabor« Prije dolaska zarobljenika u selo bojali se Brezinčani od velikih Rusa, poslije odlastoa iz seia pobojali se neki od malih. Ovaj poionji strah nije ipato Brezinčane odvratio od toga, da su ponovno zamolili druge earobljenike, jer su se na njlb već naučili i ne mogu bez ijjih biti, samo obećavaju, da će u buduće bolje paziti na njih, da se poštenije vladaju i da ne bude više u selu ovakvog nisvaja, - - - * ■_

nju opštine grada Beograda, radi izvjesnog važnog saopštenja: 1. Pavla Gjorgjevića; 2. Pere G j o r g j e v i ć a, i 3. Jovana Gjorgjevića. Traže se: Društvu Crvenoga Krsta u c. i k. V. G. G./S. u Beogradu, Dobračina 16, d>a se jave: Dragojlo Stanišić. apotetoarski pomoćnik u Vrnjačkoj Banji, da se javi ako je u Beogradu lično, inače da pošljc tačnu adresu Društvu Crvenoga Krsta, radi izvjesnog Siaopštenja. Darinka Miloja Milićević a, da primi jednu kartu sa fotografljom iz Zenevc. Mara Mnanović, <La se javi društvu radi primanja novca. Beogradska sircčad u Nišu. U sirotinjskom domu u N!šu nalazo So ova djoca iz Beograda: L Dimitrijo, sin Gjorgja M i 1 c. Savljevića, star 12 godina; . . 2. Zagorka, kći Kiste Arsovi. ća (Arsića), stara 7 godina; 3. JeJisavota, kći Krste Arsovića (Arsića), stara 11 godina; ! 4. Sofija, kći Krste Arsovića (Arsića), stara 9 godina; 5. Miodrag, sin Milutim Najd.-,. Inovića, star 11 gođina; 6. M i 1 © v a, kći Milana S t e f a n c. vića, stara 11 godina; 7. Nikola, siu G'jorgja llića, sar 7 godina; 8. Živojin, sin Gjorpja Ilića, star 6 godina; 9. Ružica, kći Gjor;j; Ilića, st'« ra 5 godina; 10. Milivoj. sin Mi.c Milovanoviča, sUtr 12 godina; i 11. Miodrag, sin Gjorpja i Dane Nikolić, star 11 go'dina iz Mlado ovca. MoJo so svi oni, koji ma šta znajn bliže o roditeljima ili najbližim rodiaci. ma ovo dj.-ce, 'da o tome izvijcste stavao-' ca opšline grada B ogra'd.'v Gosfovanje bečke pučke opere u Beogradu. Kao što smo već javili, počhije osobljc bečke pučke opere sa najboljim snagama ovcg zavoda. 20. o. m. duže gostovanje u Beogradu, a pod upravom gospodina Franza Mainaua. Kao prva predstava davaće se Smetanina opera „Prodana n evjesta" u originalnoj razdiobi bečke pučke opere. Dalji repertoar obulivata više opera i starijiii opereta. Tačan program i ulazne cijene javiće se ovib daua. Predstave će se davati u pozorišnoj dvorani mjcsne etapne meiražc. fzbacivanje smetlišta. Svc sc češće dešava, da ukućani, Kuu i saim vlasnict stanova, pogrjcšno slivaćaju značaj smetlišta, te prilikom izbacivaifja smetlišta otpravljaju zemIju, ruševine, trave i drugo u sanduke za smetlište, tražeči, da im se sve to iznese i to što češće i bržc. U interesu što bržeg čišćenia'varoši i cdržavanja čistote u privatnim domovima, a s obzirom na higijenslco glcdište, skreće se pažnja gradjanstvu: da se za izbachanje ruševina, trave, zemlje, prašine, kao i štaiskog djubreta, moraju gradjani sami pobrinuti, a da opštinska kola imaju isključivo samopravo sme 11 i š t e — djubre jz domova iznositi.

Istorijski kalendar. Na jučerašnji dan, 11. ju'a 15- r >3. go. diaa umro jo od rana, zadobivcnih 'dva đana ranije u bitci na Siovorshau. sonu, u kojoj jo bio pobijcdio vojvndu brandcnburškog, salosonski knez.birač (Kurfiiist) Mavro (Motitz). Mavro j; rc. djcn 21. marta 1521. godino u FroilKTgu u Saksonsfeoj (danas jc taj grad cuv n po svojoj rudarslioj akadcmi.i). Od ran<> m'adosti njegove ispo'javala sc kod Mavra velika samostalnost njogovog karakt'ra i njcgova dipJomalska spo olmost. 1611. go. dine oženi so Mavro boz znanja i pnotiv vo’jo svojih rcditrija sa Agnosom, ćcrkom vladajućeg gro.'a hcssonskog. Mavro j; Lio vojvoda saksonski, a njegova so vojvodina od prilike poklapa sa današnjom kiaJjevinom Saksonskbm, dok j.> r.pondo sa Jijome kao druga voća sakfeonsl.a d.’žava postojala knežovina (Kurfiirst<ntum) Saksonska, feojom je vladala druga l'n''ja s>ksonske wottiuskd dinastije, a koja jo u glavnom olruhvatala današnju prus'ai Saksonsku (koju jo Pruska anckbovala na b:.Č« kom kbngresu 1815. godino). Mavro nika. ko nijo hiio trpjoti miješanjs svcga susjcda saksonskog kneza-birača u pos'ovo nj> gove voj\xdino i tako ja došao u sukob s njime, pa zato, ma da jo bio uvjeren prc. tcstant, nijo hlio pristupili savczu, što ga radi svojo odbiano zak'jučiSe protestantski njemački vladari, a koji s- pj mj<stu Schmalka 1 denu, gdjo je zaldjučen, nazi. va schmalkalilskim savezom. llsim toga Moritz jo kao političar bio hladan račun. džija, koji nijo znao ni za feakvo po'itičke ni vjersko sentimentalnosti i kbji jo ra. dio isključivo na forne, da do'djr do što vcćo poJitičke jmoći i da ujedini objo snlcl, sonske đržavo pod svojim' skiptrom, te da tako sarn' postanc knez-hlrač (ktreza-'biIraČa-Kurfursta bilo jo u Njomačkoj 7, a tako su ste zvali, jer su oni binali cara). S toga je on gledao da so približi rimsko. njernačkom caru (ujcdno šponskbm kralju) K a r 1 u V. {kao špansk'i kralj Karlo I«; 0 njemu ja vcć bilo riječi na ovom m’jostu). No za!to Je ipak u svojoj državi »nariji« vo radio na ČVTstoj organizaciji zbmaljske

Broj 184.' proicstantske crkVc, a orim toga j- mr-o'go učinio za pcdizanjo prosvj to. Proširio jo lcipziški uuiverzitet i otvcro j< nc*' koliko višila škcla. Pristupivši kouačno. caru Karlu V., ratovao ja uz njjga prc. 1 tiv Tcuaka (tada zama'o št > nije p.ginuo pred Peštom), koji su onda još ilrža i vcći dio Ugaiskc, i p.otiv Francuza. Knda eo Karlo V., okončavši ovo spo'jjno ratove,j spicm.ao, da s oruž.otn u ruci učini kraj ' protcstantskim državama u Njfmačkbj, Mavro sklopi u Regousburgu (1516. g.«dinc) tajni savez sa nfimc. Tom jo pri ikomij Karlo V. olcćao Jlavru s'lnc koncesije u zemfjištu i povj-no mu jc, đa izviši u njegovo uuo poliod protiv svoga s i j đr, sakso.rskog kr.oza-Lirača J hatina C.corga y ' kojf jo bio najglavrri.i p-cdstavi.Tlr protcstantskih vladara, Štp šu bili skl<p:!i S"« vez u Schmalknld'nu. No Mavro jo Xt stvari pristupio toj vojnoj akciji t k oc. da, kada mu je Karlo V. jx>red vcć datilij konccsija iziično olr ćao da ćc mu usfu« piti zcmlju i zvanje saksonskog kuez;.; birača. Osim loga je prij; početka^ akcij'J pilao za mišJjcnj) i svojc vclifeašo. Pc. šlo mu jo za rukom da u p.rvi Jn;ui •ok'upira^ svu zemiju svoga su.-j da i supiruik' 1 , ali!j pošto jo pioliv nj -ga pošao sain kn -z Jo«' hann Frieđrich, oprt ga jc polisnuo doveo u t'žak položaj. No ustooro naiđjej i sama carska vojska pod lcrirna i<Jo:n čt> venoga vojvcde Albc, koji u bitci^ naJj MuhlJjergu uništi vojsku Johanna Fricd-i richa, p. njega samog zarobi. Car Knrlo U! prvi je mah osudio knoza na smrt, aii ga^ jo poslije pomilovao i eamo ga j; na'jerađ,; da so odrelrnc svojc zem’j; i zvanji kucJj za-birača. Zemija i rečcno zvanjc ustup-j ^eno je Mavru. Ovaj je sada posdgao'! svoj ciij i smatrao je da j> došao (ronu. takdascpomiii sa svčjim j dnovj-niicuBai pnitcstantskirn vladarima i da od cara iznudi bezbij-dnost za protc tairtsku vj/roispovjcst u Njemačkcj. Pošto mu j; car bio povjerio misij.i, da u njegovo hne pckori i grad Magdcburg, to j> on pol tirffi izgovorom prikupio vciiku vojskn i ga‘ njom lnuujevi'oin brzincm krenuo u južhom pravcu, znajući da se car bcz vo> ske nalazi u Tirolu, gdj j ■ snremao sazivi frcnskog crkvenog salx>ra. U Augsburgol, objavio je p ok!amadj:>, kojom ob a/Lžo Svoj© promij ;ij< no dižc.nje pr a <aru £ pa je zatirn krcnuo u TiroJ. Cax Kario Vv; bio jc tada bo'.estan, pa ka'da su se pribliV žavalc Maviovc trup', mor. li su ga u r.rijed noći u najvećoj žurJji odnijcri iz Inns* brucka, riv ncbi bio zarobljcn. C’ar n m:. jući kud, sklopi p<jd Mavrovim pri iskoni pogodbu sa protestantimn, u kojoj im j> zagarantovao s’obodu vjeroispo' j -str i cbcćao, da ćc sc u roku cd šcst mj'-.-e.i! sazvati c.arski ral or (Rcichštag , na komei će so rijcšiti sva sporna pitanja sa prc» teslantima. Zatim so Mavio op t po : iric( sa carern i ponov T o je sa njegovc strana' ratovao u Ugarskoj protiv Turaka. Kađaj pak vojvoda A'bvecJit B a- d nh r.:-k Lnč bacliski nije htio p izna i zak'j čn mib i počco nanovo na svoju ruku ra o. an}-> u Njcmačkuj, Mavro pcđjo protiv i.j'gai i 9. jula 1653. godine poLuče ga u LilciJ na SicversJiausenu. Mavro jc u toj bitcf Ostao pobjcdnik, a!i j> sam u tok'u borbo tcško ranjeu, pa je dva'dana d .cn jc na jck« našnji dan 1553. godino podlejao z<adobi« vcnuu ranauu. Unrro j- kaj m’ad ČJVjrid — bilo mu je tek 32 godinc. Mavro kao što reteosmo bio u po.itiri b z bziran( i liladan račuudžija, koji nijc zn> < ni z%‘ kakv© sontimcntalnosti. No bio je vrio uman čovjek i vj št đržavnik, p i ga Sa!;« Sonci smalraju lcao jcdnn očl luiji-.t kmi. tijih pojava u svojoj istoriji. <—• 1). ju’a' 1657. godin© rodio se u Konigshngu bran,« denhnrfki knezibirač, a docnije prvi pruski kraJj Fricdricli I. (kao ku- , .brač bio je Fii' drich III.). Po snirti švoga oca* 1 brandenburškog kneza-birača l'ri-dricba' AVilhclma došao je 9. maja 1688. godir.c na brandenburški prijeslo i ratovao j' p;vo na strani Holandjana. Pošto je pomarao l’ijnsko-’.ijemačkog cara u ratjvima proliv Turaka i naročitim ugovorom slaino! mu zagaranlovao vojoičku pomnć zi s!učaj docnijih ratov.a, lo mu je car LoopoTd izjavio da se ne ćc protivi i piogiašavanju, za pruskog kralja. 18. januara 1701. go). dine krunisao so u Ivouigsbcrgu za pria* skoga kralja. Jednovremcno gledao je da u svakom pog'edu prosvjetuo i kultur« no podigno svoju prij ■stonicu. Osnovao! je univorzitet u građu Ma.’l.?, na svoj rodje. 1 ni dan, 11. jula 1700. godine, sv<fano j° otvorio borlinsku akad iniju nauka. U« ; ijepšao ja B;i liu mnogim novim gradjevi« uama i u opšlo jo mnogo učinio za sv< ju zoni’ju. S drugo pak strane gleđao j« da svojo mlado kralj vstvo oTcruži šlo većfm! bljcskom i sjajom, pa je u tu svrhu rc. milico trošio novac i timo uzdnnao đr« žavn© iinansijc. Umso j< 26. februara 1713* godino a naslijedio ga j > njagov sin Fiiod« rich Mrilhclm f„ „Kra'j-vojnik", olac čui venog kialja Friedriclia JI. — ll. j ;l a 1792. godiue izdaJa jo francusla n ro'L. na sknpština u počotku revolucije, a xo viljomo prcd konačno zbacivanjo kra« lja Louisa XVI. svoju čuvor.u proklamo« ciju pod naslovom „Otadžbina j i u opasnosli" (,,La patrie ost en dangor' ‘)- Ta' jo proklamaciju izdala n«a g'asdaud užoua/ austrijsko-pruska vojska, koja jo bila krdii nula da oružanom rukom vrati kralju Loi’. isu sva ranija vladarska prava, spiema odlučnu ofeuzivu protiv Parisa. Bila j© bftš Uedjelja, kada po Parisu zagrmiše to« povi i zabrujoše zvona u znak uzbuuo. Po svima zidovuna pjjaviš? s> plakari pa'. riske opštine, kojim oe gradjanstvu srop« štava proklamacija naroduo skVipš in> x poziva švaki gradjaria, lc ji mož-j ponijetil, oružja, da s© javi za odbranu ugrožtn© otadžbino. Po svima javt iin mj s'ima u Parisu a zatirn i untitrašnjo ti otp>čo grf*