Београдске новине

Izlaze.

dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podna.

Ptjedlnl brojevi: •■m i. mm. j01]g](lja

«•*! ** M*H cllMl f . , .

12 hdtn

U ratotiMJI. U InMtrtmln.

Oglatl po cljenlku.

MJetečna pretplatat tSa

• • • • • •

irednlHvo! BEOGRAO, Vuka Karadžlća uL broj 10. Telefon broj 83. * prlmanje pretplato Topllčlii venac broj 21. Telefaa br. 20. rfofpl* oglaaa Knau AIHiaJla uL braj 38. Talefon broj 241

Br. 190.

BEOGRAD, Četvrtak 18. jula 1918.

S °0a

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 17. Jula. Južjjo od Asiaga uspielo Je dvjema dngleskim četama, da prolazno prodru u naše rovove. Izbačene su poslije kratke borbe. U dolini B r e n t e privelo nam je jedmo izvidjačko preduzeće 30 zarobljeoiika i dvije mašinske puške. Neprijateljski su se gubicl u posljednjim borbama na M o n t e S o 1 ar o 1 o pokazaii kao vanredno t e šk i. U jednom uzanom odsjeku fronta prebrojeno Je prcko 50 talijanskih Iješeva. U A r b a n i j i je položaj neizmijenjen. Načelnik glavuog stožcra. IzvjeŠtaj njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Berlin, 17. jula. Zapadno bojište: V o j n a s k u p i n a b a v a r s k o g prijcstolonasljednika Rupp r e e li t a: fJofbeiia je djeiatnost tek uveče ©živjela. U izvidjačkim napadima jugozapadno od Y p e r n a zarobili smo izjvjestan broj »eprijateljskih vojnika. Jugolstočiio od H e b u t e r n e-a neprijatelj je bez uspjeha ponovio svoje tiapade. V o j n a s k u p j n a n j e nt a č k o g prijestolonasllednika: Mjesne borbe oko Savlere s-a I zapadno od C h a t e a u-T h i e r r y-a. .fugozapadno od Coutemonta poniakli smo svoje linijc do s u r iti e I i n s k o g odsjeka. Sa jaklin je snagama neprijatelj izvršio žestoke protlvnapade protiv našega fronta na južnoj obali Marne. Ovj suse napadi slontili uz najteže gubitke po neprljatelja, djeliniićno posllje ogo r čet>e borbe, pred našim linijamaNa sjevernoj su obali Marne uspjesl prvoga dana napada prošireni. Poslijc suzbijenih francuskih protivnapada prodli smo za neprljateljem do visine sjeverno od Venteil-a, pa smo se borbom problli kroz rodemarsku i kraljevsku šumu (,,Kbnlgswald“). S obje st r ane Arbre baclli suto neprljatelja u brežuljkasti kraj oko R e i nt s a iztnedju N a n t e u i 1 a i sjeverno od Pourcjr-a. Istočno od R e i m s a položaj je neizmijenjen. Neprijateljske smo li*»ije držali pod jakoin vatrom, a na r imsko<n smo drumu kao i na S u i p p e s-u poboljšall naše položaje. Sjeverozapadno od M a s s ig e s-a zauzeli smo nekoliko utvrdjenih položaja. Broj zarobljenika poskočio je Ua više od 18.000Nad bo r benim poijanama juče je iznova oboreno 36 neprijateljskih leti-

Ofenziva na zapadu. Zauzete važne visine. - Do sađ javljeno preko 18.000 zarobljenika. Oboreno 30 letilica i 2 osmatračka balona.

Godlna IV.1 - V.

Hca i 2 osmatračka balona. Poručnik Menkhoff izvojevao je svoju 36. i 37., poručnik Loewenhardt svoju 37, natporučtiik L o e r s e r svoju 26., poručnik H o 11 e svoju 22., a podnarednik T h o n svoJu 21. vazdušnu pobjedu. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Liidendorff. Izvještaj bugarskog glavnog stožera. Bba. Sofija, 16. jula. Maćedonsko bojište: U području Mogle’ne, na viš.e mjesta zavijutka Crne Reke i južno cd H u nt a bila je obostrana vatrena dje'atnost s vremena na vrijeme žešća. Južno od Belasice zarobi’.i sti tta--

ša ’/vic'jačka vojnika.

odjelenja

cngleskih

Grof Conrad. iNjegovo Veličamstvo car i kralj blagoizvolio je veoma tniiostivim Svojeručnim pismom razriješiti mairšala barttna Franjtt Conrada Hotzendorfskog od položaja komandanta armijske grupe. Tim povođotn car i kralj ne sarno da je izrazio zasluženom vojskovodji žaljeiije, što ga na ponovljemu vlastitu mo'.btt ovog posljednjeg razriJcšava, već je odlikovao baruna Conrada još i veoma toplim prizttanjem za stcčene njegove zaslttge kao i postavljanjem za pukovnika-komandanta svih gardi t dat.vaujcm nasljednog grofovstva. Sa inaršalom grofom Conradom napušta tieposrOdno aktivmi vojntt službu čovjek, koji je i u ličnom 1 u vojničkoin pcgiedu veoma izrazita pojava. Rodjen usrijed najboljc staroaiifitrijske tradicije, bio je od djetinjstva iprožet uvjerenjem u veliku i nepokoljabljivti misiju liabsburške monarhije, od glave d’o pete vojnik iz uvjeiretija i pobontik mišljenja, da je osnovna pretpostavka svakog državnog razvitka jaka vojna sila, skovatta od ttajčvrščeg čelika. Zadojett takvitn idejama i rukovodjen takvim načelima, grof Conrad je od početka sve svoje znanje i tttnenje stavio u službu stvari, koja mu je toliko bila na srcu. On je bio taj, koji je za vrijetne dugilt godtna rnira, koje su bile tt stanju kao titalo uspavatt duh i energiju, bdio, da vojska ne ostatte bez onoga, što joj je svakim danom bilo sve preče potrebno. Njegovo je djelo bila moderna organizacija c. i k. vojtie siie, kojoj su

izvjesni politički nerazuntni elementi ti unutrašnjosti tnonarhije poknšavali praviti sve nove smetnje. Neuntoljivo je kovao i kaiio na toni svome djelti, da bi se otto u odsudinom častt zateklo dovršeno i savršetto; i riječima i djellma, uvijek je bio mnogostran i do krajnosti lemeijan kao jedva koji drugi c. i k. generail, — zadirao je do tt najsUnije mašinerije njegove, do mjesta, gd'ie se skrontni seljački sin pretvara u mislenog borca, a jednovreuneno svojim zamašnim i dalekovidnim utnom tika.zao nove puteve onoj ustanovi, u kojoj se skolttju viši vojni zapovjednici. Jeidini ott je znao 1 osjećao opasnosti, koje stt ugrožavale najbližu budućnost Austro-Ugarske>, pa svojim odlučnitn i razboritim duhotn još tada posredno pripremao pobjede, što i!t docttije izvojevaše austro-ugarske vojske. Tako je rat u ovome generalu dobroćudnog, ali zato ipak vojnički odmjerenog lica, tt koga je bilo oduševIjenje, koje.se graničijo sa religijom, zatekao čovjcka tt svakom pogledu na svome lnjeslu. Bio je načelnik glavnoga stožera u častt, kada sit niilijnnl rttske vpjske prijctili da. nrcplave srednju Evropit, pa je u tim teškim mjeseciitia, tt častt najstrašnije vlastite ličnc odgovornosti — kad je predvidjao dogadjaje, koji stt na vidiktt. pretnda stt nnt tnnogi necdgovorni faktori stavljali na put sve moguće zapreke i priječili ga, da praduzme potrebne protivmjerc — dao otadžbini više nego što mu ona ikada može odužiti. Nije se dao zbuniti saznanjem. da austrougarska vojna snnga ipak još nije bila uospjeia Uo ona Atci\v, liojoj je on težio, predstavljajuči pri toj težnji često glas vapijućeg tt pustinji. pomirio se sa činjenicama, pored svih nezgoda dao se svitn žarom svoje jake ličnosti i svog silnog dttlta na rad, da izadje* sa njima na kraj i zbilja je spasao velike oblasti i iniJijune- gradjana od propasti. Qpet je to ltila njegova željezua voija, koja je udariia temeij pobjedama, što ib izvojcvašc drugi, pa zato i on ima udjela u svoj slavi i časti, što su ilt požnjde c. i k. zastave mjesecima i godinaina poslije njcgovog odlaska sa mjesta načelnika giavnog stožera. Svjettski je rat crtao sve vcće i raznovrsnije šare po iicu- vremena — a tnaršal Conrad i dalje je ostajao vodja medtjit vodjatna, vojnik medju vojnicitna. Bez obzira na to, što se tnijenjao njegov djelokrttg i što je njegovo pojitranje duž.nosti upttćivano u nove staze, slavnti je vojskovodja kretao uvijek istim pravoem: bezusiovnog ispunjavanja dužnosti i potpunog posvećivanja stvari, kojtt je imao pred očima. Kud

bi god on đošao, oko njegove bl se iičnosti obavile ruže povjerenja i cvjetale su u vidti ljubavi i simpatija njegovih potčinjenih. Sada se grof Conrad iz buke savretnene svjetske istorije povlači tt mirniji život. Dtige dccemije najrevnosnijeg isputtjavanja Uužnosti, u kojemii je sebe manje štedio nego drttge, imperativno su ga đovele do granice fizičke moči, na žalost ranije nego nam je to svittia bilo tniio. Tako on sada istupa iz neposreduog sastava austro-ugarske vojne sile, koja je u ltajboljem sinislu te riječi usvmjila njegovo srce i njegov dtih. Dok je kao čovjck žrtvovao domovini dvojicu sinova, on joj kao vojnik ostavlja najljcpše nasljedstvo: Svoju snagu, koja i dalje djeiuje ultiljadostručeuia u njegovitn vojnicima i veličinu svoga imena, obavijenog donekle i tragikom, to kratko, ali ipak tako značajno Ime ,,Conrad“, koje ćc se i naidalje kao značajan simbol oriti kroz aust.ro-ugarsku istoriju.

Nova velika bitka zanadu.

na

Njentačka štsjnpa o »ovoj ofenzivi. Kb. Beriin, 17. jula. l’ovodoin njeujačkog napada kod Reimsa jiišc j.Oerlinor Tagcbiatt' 1 : Ako stt se posljedujib ncdjelja njemarke vodjo zadovoljavale odbranom n velikin osvojenim bojnim obla.'l.jma, onda sn za to imali dobrib razioga. Njemačk'a Jia« valna vojsk'a lifi lavu, koji sc ne da tiplnSiti flrazenjem. Namj-re jij-mafkog vojnog vodstva ostale su umotane u ne. providnu pontrčiuu. Odisla je zna&ajno, da su Fraucuzi već po čotvrti pul nc» prijatclja tamo ofrekivali, kuda on ntj<: 'došao. ,,Vossischo Zciluug'* pišo: ZbOg liepriKlirnog zalvora obavješt jiuslužbe ini sino u veoma t-škom po'ožaju. Sporazumne sil ‘ mcgu nepreslano svojoin ogromnom propagandom sngeriral' c'j loj Zemijinoj kugli, da su oni pob.iednici. .1 dino srodstvo, da ’damo protivniii dok zi, za nas je d j <• I o. Novi udarac na zapudu ima so po svoj prilici na to svcsti. Grniijavina topova čula se i u Parisu. Nast ;| vljcno bontbardovanjc francuskc prijestonicc. (Naročlti brzolav „Bcogradskih Nov'.na".) Lugano, 17. jttla. Kako javlja ,,C o r r i e r c d e 11 a S c r a“ iz Parisa, tamo se za vrijetne vciikog lijemačkog napada sa sjevcroistoka čula neka potmula tutnjava. kao daleka grniljavina za vrijeme kakve oluje. Za vrijeme francuskog na-

rodnog praznika (14. jula, dana zauzeđjf Bastiije; Op. ur.) Nijemci su bombai”' dovali Paris iz đalckoJ>ežnogf topa. Napad na frontii, širokom 50 kllometara. — Engleski izvještaj. (Naročitt brzojav „Beogradsklh Novlna* 1 .) Zeneva, 17. jula. H a v a s o v a agencija javlja o rezultafima prvog dana njcimačke ofenzive: Njemački je uapad počeo posiije kratke, ali žestoke artiijerijske pripre-, me. Naši su topovi odgovarali podjednakom žestinom, tako da se topovska paljba mogla čuti i u samom Parisuk' Zapadno od Reimsa pošlo je Nijemcima ža rukom, da izvrše prijelaz prcko Marnc. Tanto stt oni prodrli do na 2 knt južno od Marnc, ali su Amerikattci opct popravili sitnaciju. I dalje na sjeverozapad, izmedju Normansa i Reimsa, protivnik jc probio naŠ odbranbeni polož.aj, ali jc zadržat na liniji C li a t i li on—C n c h e r yM a r f a u x—B o u v i 11 c s. Protiv p.rada Rcimsa protivnik nije uprav'Ijuo nikakav napad, jer se nadao. da ćc grad pasti satn od sebe potnenutim bočnitn napadima. Protivnik' jc napao na'širini fronta od 50 ktn, ali jc svttgdje zadržat. Bombardovanje Parlsa nastavijeno i t< utorak. Kb. Paris, 17. jula. U utorak je nastavljeno bontbardovanje I 3 arisa dalckosežnim topoin. Prestalo tniješanje snoraznmniti trupa. Kb. B rliu, 17. julu. l’r' tu.i , B c r 1 i n e r Tage bIa 11 ‘-u pišu ,,Timc s", rla rlo sada j,iš nij«su ©nglaske irupo naparlnutc na boj.šhi. To đokhj’uje, da jc preslalo inij-'-šv'T sn r zumnth trnpa. Događjaji u RusijiEugleskc inforraacije o sadašnjeni stanjii it Raslji. (NaroSiti brzojav „Beogrmlskih Novina“) ILvig, 17. jul i. „Mornijig Posl“ javlja iz Sto-!lioluia: Sdcijalno-r volticij nami vorlja Gavrovskij saop.šlio j- žan'mijjv pc. jcdtnosli o sa'dašnjem st.iujii u Rusi i Broj bj'gunac.a iz rcdova bolišcv'ki« bizo so povcćava. Prije svega u kT. j .Lma, grije vlada oskiniica n namirmcanvi. U Pcirogiuđu jc došlo do ozbiijniii d • i monsiraclja i nomira protiv "boljševik.i, naročilo mofijn radnicima Putil iv'jove i Obuiiovljeve fabrikc, k( j: su porovno po« zvali socijalno rcv. lucij n:ar , da s- bo* re proliv maksimali&ta. B o 1 j š c v i k i r •« S p o 1 a ž u u M o s k v i s a 16 000 tl o b r o i z v j o ž b a n i h 1 o L i š k i b v o j n i k a, j ed n o o rl j e 1 e n j e f i n s ke crvene g a rd o i o n d a j o š j <• d a n b a t a 1 j u n, ko,i s« upolrebijnje v.oinom kod smaknuća. Nemogućo jo srušiti boljšovike bez pomoći spolja, pošto i z.m<■• (I j n n j i iv i Nijemaca postoii bc» 1 j i o d n o s n e g o i lc a d a.

PODLISTAK

Bož. D. Lukič: U oči ispita. Kratak odioinak djackog žlvota u 2 slike s pevanjeia i svlranjem.

L I C A :

Dr. Slmić, rektor akademije Lela, kći mu Milorad, sinčić mu Svetomir, dmg ovoga Dobrićanln, profesor I vaspitać akađemije Dr. Ivec, profesor akaeteimje Dr. Šapćanin, suplenl akademije Mile

Predrag Makslm Boža Bogoljub Sveta Pera J. djak KafedAfja Kelnerica DJaci, deca

djaci akaden.i.

Dogadja se: I. slika u kafanskoj bašti izletišta, II. slika u stanu rektora dra. Simića.

I. slika. e lilizu vclikog grada. U iiotelskoj bašti izleiišta skup djaka. koji, po završetku semestra isprcd završnili ispita svoga Skolovanja, prave zajednički sastanak. Nekoiiko sastavljenili stoIova: oko njih su poscdali Ujaci. U ruci svakoga po koji instruinenat za sviranje. Na stotovlma • boce s vinoin 1 čaSe. Kad se dtgnezavesa medju iTncima je Irenutna zbilja. S pažnjom "cate * govor Mila Savića.) ? PRVA POJAVA Mil • Savić, Predrag Žikič, Makaim Kri. yokapić, Sveta Sr-tenović, B >ža Lnzić, PoIjtr Ltikić, I. djak i drugi djad Kelr.erica bJuži.

M i 1 e: (Ozbiljnog temperamonta. Idoa. list jako razvijenc pcsničko nrašte. Temcljit rezoner o svakoj stvari. Uživa autoritet kod drugova): — Te fri izvesne himno i smairatn ja za imšto najlcjiše i najsvetijo što jo sva literatura sveta u zivršnim primcrima triju svojih najviših i posebnih kultura —• ocrtala, iznela, izrckla I U njima se misao Ijudska vinula do Božuu slva, i šz njogovog rajskog perivoja nzabrala najmiliji cvl, ukras njegov, Ijupku kćer božju — ljubav, obukavši je u svoje najzamišljivije ruiio. I ka.l mi u duši, ovo Lao sada, u srcu zatrepene, za. bruje akordi muzički, jt bih đa.. Predrag: (Živa i šaljiva piiroda): utoneS u Ijubav; ali bralac moj — tatko ćo njen, ili brat bap kocom u lclja... (Mali smej). Mile: (nastavlji b-z prbida): pololim' u svomir... Prodrag: Kad t« ncbi trnio Pla. tonov demiurg svojom plerontom upio u so,.. (Smej ) Mile: (nastavlja): te da u tom sve. miru utolim tesnoću prsiju, smirim bol i radost, ugasim većitu čožuju i tamo se napijmi ne smrli uništcnja, no smrtl vaskrsenja, srnrli života, koji nezna za ovo raSčcrupavanjo razurna i nc-doumica, za boj idoalizma i rcalizmn, za krvavc t'« zajo srca i golgolu duše! No koji zna za mir, za mir dušel... Maksim: (II karakloru poijiuni ko. trast Milit): Glo ti njogat Da poslo smrti opet živil... Notorni idealist boji se grc. bog matcrijaližkpr., boji tla zemlja ne usiše u se ovako gojazno Iflo, da crvi ne po» jedu u slast tako maStan zalogajčić, da guja ispija tako divno crnc oči; boj', da usahhe Tikva tek nastnla mladosti.. (Smc. js se): Ha, ha, ha!... O. hratac. moj 1 , nijo li sve to i taj jiilieui idcalizam tvoj,

i taj ropac duš*.« tvojc santo plod tvoje uztiudijive mašto; najza’d t'un rn-kušast’m pravc.em upućeno tvoje vaspitanje neda (i da suprotstaneš svinra prilikoma, koje to okružavaju, već im podlcžeš i onda u duši svojoj osoćaŠ tako užasno rasirzcvanje... Predrag: Plod guvernantskog var. pitanjat... (Snu-j'. Maksim: Živi čovcče božji, živil Evo na primer kao ja, kao ovmj (poka. znje na Predraga i argus, od koga ne mcžoš usla otvoril.i, kao sva ova ost da braća, od kojib čak i njihovt rodil lji muko itnaju! (Smej). Ali nij>ošlo ’da tom sl‘. zont i dalje upravljaš hod švoj! i lsajv ćc umno glave, i nnjvoći fizički ko'.osi pr-d tim problemom, probicmom rasplinuća svoga u svcniir cle fac.lo su s • i rasplilijavali... (pokazuje da su poludcli. Sm j . Mile: O moj druže, kako bih j.a voloo da mo tr'azurneš! Islina, nas nc dele fazo uzrasta, ali mi rc:i i-tinu: jesi li kad u svome životu osetio moć muzike, slast akorada, lopctu lrarmbnije? Jcsi li u podne osetio moć i lcpotu sunca; u divnoj zori pojntio mladost svoju i v-. ličinu Čcžnje ljudsko, ili u poznont su.iraju večeri, uz srcbrnastu i mckni mesečevu svellost — poznao onu himnu od koje u tebi zastmji sva krv; ili ttz lako trepercnjo zvezdanog spleta loteo ]>o daljnim i nedolćučivim putevima vasrijcne i tad poznao moć jedne svetsko duše proi/vodnu onergiju toga št > olržava svc to, i onda, zažeDvši da im sc vincš, oselio kako trepti duša tvoja, kako j ■ sveta u tom’ momentu, a ldako gruba tvoja t 1 t. nost, koja to vczuje sarno za fi/.ički živol, za matcriju, za zemlju? Jasi li o.rotio? Prodrag: (u šali): Osctio, ja. da šla mislišti! I ođ tad nema ni punib4gi idjae, Mislim ,č;tkj šla vjŠe, da $o »pu to

oslati j najmilijom nspom<nom kn z svo dane njegovog živola... (Smej . Milc: (kao uvredjeno): E li svc na lakrdijo. Prodrag: Moro, nc izbacuj li mcne iz koncepta (smoj), a za drugoj što s- ličc ič da te tuje briga I Maksun: Još neka nova iz saino nj ■govog izvora... Predrag: (pogkda ga i vrteći g'avom): Moi’ej brel N ii ti kazuvarn u nv ju konceptu da so n« mcšate, jerbo ja ne trpim pri-kidanje u rnisao. (Sm j kod djaka). Maksiin: Argusova poslal •Preilrag: Siiencium, gospcdul j-r boćn da vant pripovedam inleresantnu etvar. Maksim: Da ti pričam priču o crvonom vrapcu... 'Predrag: Ne o crvenoni VTapcu jamačno; nili kako jo M ksim čuv > st ido i tad razinišljao r;ulo o pričama ntarih’ baka i pesmama vilmjaka, it’go o pravom Maksimul (Pokazuje na njega) Ali, šla, tebi kao da so no ćo rado dopasit ta priča? (Djaci sc smcju) Mak'sim: Moro, đjavo da D nosil Predrag: Dja.ro ć' n jz d i da me nosi, a no kakav boruvim svakako. Ali, gde sam ono slao? Boža: Puslo vinol (Smojc 3"). H<, ha, bal I Prodrag: ’Ajd, ’ajtl, ’ajd i ti sad! (Scli sc): Jal I -tina, tad je, vidit • ovaj Maksim poslao pravi Maksim, oli ne tnenja stvar po suštini... Boža: Ta na stvar v.ć j-dnom. E, Ijudi, .šlo ovaj čovek pati od vel kog uvoda. A ovamo ćo za dan dva polagali ispit iz logiko... Prslrag: Pa šta ću di radim, kad Ll neprestano kao ncko uz rudu. Ng daš

mi tii da dodjem do reči, a ovamo se nisi sotio da nialo podrnažcš točak, te da posle to'ilcog vašeg .-taračkog pr'zuanj« oknsim malo sa i/.vora u koin • i bogovf nalazc cilj svoga život-, i di dobij in insjšracij«. Boža; (Do'ivala sud i daj- mu ga): Na, lirato, na! Podnvži malo 1 1 čogr. taljku. Milo: Treći poglcd na ž'.voU Pravt Epikurov sin! Prođrag: Kaki Ejikurov sin, b.g s toboml Ne teraj konre.ndij« tme! Da lo nešto čuje rnoj ćaća Tasa i mtjji sna'a Persal Vitleo bi so li časkom u prczaifkoj stvarnosti i poznao bi... M a k s i m (dodaje): Tij i F1 uin ambrcl (Silan smc-j mcdj' djacima) Prodrag: (koji sc i sam smcjei: E Ijudi, braćo, viditol Jel' da sam zapc« činje? A ]>osle se duri kad čovek boće (la kaže nešto o njemul Ji ?t Makso, brate, jest, Ali j > mojc Šultahče i nalo t >ko srcbrn glasić; grejalo mc dvanui tako za. nosnim i sveilim snnašcirna: l.roja'o n« puriili 17 godina!... l*za Ijubav togi i dobili, rna i na srcl ulicc. k'oji ambrol od brižne majčic.e, j I to baš tako sri'ašno? — A ti, nosrećo ercopoika?! N'je to frajla Rozin šlingoraj i čiča iVćov puncluin rcrum! (Pokazuj» _ rnkom štap. Silan smej medj diacima, koji se n ’s'av’ja i u daljem jiričanju PrcdragovomV — P" štovani "skup molim da ćuti! J r santo 1 fako... (Boži): Al. Božice, moj c vj rna slugo. Ta šlo stojiš no pomakao ao, Dodajđer mi konđir crnr vina, Da <i brabac sačini... Boža (prekida ga sm-jući s-): No s - . i riVo kad je tol (Dodaje) ...„sačini" š’o fein. (Daje mu sud s vinom). Pi družo, n • z<j « | zio sel (Svima): Tuš bre, kad p:je pra