Београдске новине

Tzlaze:

dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlni brojevi: • Bwfn4i 1 u kra|ovfm3 upujednutl. jfl tinjnvj ■. 1 kr. (pta pp cijtol o« . . . lUliKlClfl ■ BCMrblJl 12 iMis/a

Mjesečna pretplata: 0 lao|ra«u I a kraftvlma capoaJadaaUa tt a. 1 kr. Ma n bofnu 1 »tapnupafta. . 9*80 U Beoprodu ta «pstavut ■ UC« . . , • O —

j U laaatranatTa ......

Ogtasl po ctjaniku.

JrsdnlHvo: BEOGRAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Talofoa broj 83. Uprava I prlmanje pretplats Topllžln venao broj 21. Telafaii br. 28, Primujt oglaea Kneza Mlhejla ul. braj 38. Talefoo broj 243-

Br. 204.

BEOGRAD, četvrtak 1. augusta 1918.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Be<I, 3J. jula. U oblasti Sasso Rossa zado6iII smo uspjcšnim preduzećem jurišnih četa 25 z a r o" b 1 j e n i k a. Na cijelom venecljanskom frontu Živahna letilačka djelatnost. Popuštajućl našem trajnom fcrltlsku, neprljatelj je jutros na mnogim mjestima napustlo svojfe najistaknutije linfje. Načelnlk glavnog stožera.

Oodina IV,

IzvjeŠtaj njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Berlln, 31. jula. Zapadno bojište: Vojna skupina bavarskog prijestolonasljednika Rupprechta: V Flandrijl vrlo žlvahna Izviđnička djelatnost. Pri ponovnoin neprijateljskom napadu na M e r r i s ostalo je injesto u neprijateljskim rukama. Sjevenio od Albcrta i južno od Somme otpočela je jutros rano jaka vatrena borba. Dan je prošao u iniru. Vojna skupina njemačkog prijestoionasljednika: Na glavnom bojištu od 29. jula izmedju Hartennesa i zapadno od F ć r e-e n-T ardenoisa neprijateljska pješadija tnirov 2 la ie poslije poraza od 29. jula. Pred Saponayom je odbijen neprijateljev žestoki djelimični najrad. Izmedju Fčre-en-Tardfituiico i v ponovo su oko podne j u r i š a lt Francuzi i Amerikanci u dub o k i m k o 1 o n a m a. Niihovi su se napadi krvavo slomlli. Naša je pješadija gonila potučenog neprijatelja, pa se utvrdila na zemliištu ispred svojih Iinija. Istočno od F ć r e-e n-T a r d en o i s-a neprijatelj je s večeri i u toku noći bezuspješno i s velikim gubicima ponovio svoje napade. Tako isto su propali neprijateljski djelitnični napadi kod R o m i g n y-a. U borba'tna posljednjih dana z a d o b i 11 s m o v iše od 4000 z a r o b I j en i ka. Titne se povećava broj zarobljenika od 15. jula do sad na preko 24.000. Juče snto u vazdušnoj borbi oborili 19 neprijateljskih letilica. Portičnik Loewenhardt izvojevao je svoju 47. i 48. vazdušnu pobjedu, a poručnik B o 11 e svoju 27. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Luđenđorff.

Sporazumne trupe potisnute na arbanskom frontu. Ubijstvo maršala pl. Eichhorna.

Sistematsko ludilo. Sednrodnevna bitka na Martti nije vojskama sporazurnnih sila donijela toliko željno očekivani uspjeh. Stručnl kritičari u neutralnim zetnljama skoro jednoglasno vele, da ogromni gubici, što su ih u toku posljednjih dana pretrpile trupe generalisima Focha, nisu ni u kakvoj srazmjcri sa vrlo skromnim dobitko’in u zemljištu, do koga su sporazuinne trupe u ostalotn došle jedino zahvaljujući njemačkoj inicijativl u operacijama. Kao i do sađa i ovom je prilikom pošlo za rukom Hindenburgtt i Ludendorffu, da ostvare svoju stratešku natnjeru, koja se sastoji tt težnji, da svoga protivnika što više osiabe. Da je to zbilja i bilo slučaj u toku posijednjih borbi na zapadu, pri kojima su Nijemci bili u odbrani, vidi se ne satno iz popuštanja sporazumne ttapadne inoći, već i iz zabrinutog pisar nja sporazumne štampe. Evo i opet je mjerodavne ti Parisu, Londonu i Washingtonu prevariia ttada u ođlučni uspjeh na bojištu. a lovorovi vijenci, što su ih prenaigle ulizice vile francuskotn glavnokomandujućem, uveli su tek što su se počeli zeleniti. No u prkos sventu tome sporazum je sebi uvrtio u glavu, da se povodom nastupanja pete godine svjctskog rata pošto poto ovjenča slavom. Pošto mu to nekako nije pošio za rukom u Chainpagne-i, u Picardijl i u Flandriji i pošto su se svi njihovi pokttšaji, da izazovit konačnu odluku, skrhali o živi njemački bedent. to su se sporazumni komandanti i ovont prilikom ratn'ih'‘gođtha 'posfSia tieKi zafosni njihov specijalitet. Njemački ratni dopisitici u izvještaijima, koji su u potpunoj saglasnosti jedan s drugim. javljaju za napad sporazutnnilt letačkih odreda tta poljske bolnice kod Mont Notre Dame-a, lcoji je izvršen 22. jula u 7 sati u večc, a kojom je prilikom postradala čitava stotina ljudskih života. Ova tiečiivena povreda neprikosnovenosti crvenoga krsta, — koja jo ua svaki iiačin izvršena s predomišljajem, iz prostog razloga, što jc napad izvršen na bolnice, koje stt u svoje vrijeme sami napadači itili podigli. — stao je života pored velikog broja francuskih, engleskih i amerikatiskih ranjenika i čitav niz fraticuskih Ijekara i tnilosrdnih sestara. Ovome valja kao pikantnu pojedinost dodati još i činjettlcu, da su „junački" izvršioci ovog ,,smjelog“ ttapada u prvont redu bili Amerikanci. Jedan od ttjih, čiji je aeroplan oboren i koji je doveden u razorenu poijsku boinicu, cinički je izjavio, da cilj ttapada nije bio satn polj-

ski bolnički logor, već željeznioka pruga, koja prolazi kroz sam logorl Poslije ovakve konstatacije, može se ostaviti svakom čitaocu. da sam prema svome ukusu pokuša da dovede u sklad Iijepe teorije američkog predsjednika Woodrova Wilsona sa praksom, koje se drže njegovi potčinjeni vojnici. Jest, jest... kud 1 kanto je lakše bombardovati jednu bolnicu, nego li letilicama napadati na utvrdjeni Coblcuz i tom prilikont izgubiti šest letilica — ravno onoliko, koliko ih je u napadu suđjelovajo... No kao da ima izvjesnog slstema i metode u lttdilu, koje u nedostatku drugih uspjeha tjera sporazumnu vojnu upravu, da obasipa bombama vlastite podanike kao i ranjenike i bolesnike. Odvratni atentat na poljskc boinice kod Mont Notre Dame-a i IzJave. koje se redovno javljaju prilikom tretiranja pltanja o ratnim ciljepitna kod sporazumnih sila, pokazuju podjednaku mjcru mahnite neuračunljivosti. Od kada je ono predsjednik Wilson na grobu Gcorgea Washingtona izrekao ona svoja četiri okultistička uslova za zaldjučenje mira, njegovi izmećari neumorno dopunjuju konkretnim podacinta one njegove nejasne Jzjave. Oni kao minimum svojih zahtjeva označujit napuštanje Belgije i okupiranih francuskih krajeva od strane Nijemaca, ustupanje Alzas-Lctringije Francuskoj, a trentiske oblasti i Izvjesnih upornih tačaka na Jadranu Itaiiji i najzad izjavu austro-ugarske monarhije. da je potpiino dezinteresovana na Balkanu. Tonte još valja dopra’vijanju aauiui 'oicki. • tako dalje. Razumije se, da njemački političari nisu propustili, da tiasuprot ovitn zahtjevima Istaknu svoje tražbine. Jedan od njih, lcoji je č!an domovinske stranke grofa Reventlowa, medju ostalim je tražio, da sporazumne sile zajednički isplate četvornom saveztt ratnu ođštefu od 180 inilijardl maraka. Na tu su izjavu naravno n/t zapadu podigli grdnu graju, jer. pitalf su sporazumni političari, od kttda Njemačkoj, koja do duše nije pobijedjena, ali koja baš za to netna prava na opstanak, hrcbrosti da govori takvlm tonom. Onima, koji onako začudjeni postavljaju takvo pitanje, mcraju središnje vlasti sa svojc strane postaiviti jedno drugo pitanje: na osnovu čega Englezi, — koji su onomad u „National Rcview“-i opredjelili svoje ratne ciljeve, — ntisle da imaju pravo, da od Njetnačke zsiitijevajti ratnu odštctu od jedno do dvije hiljađe milijardi? Slabo, da će na to pitanje ikiad stići odgovor.

PODLISTAK

Adtia Miičinovlć: Nedjeljno popodne. Vrućina. Sve je nekud tiho I ko svečano, sve se smirilo. Preko puta, u babe Marice avliji polegla njena Rumenka u hlad kestenov, pa nrćživa. U grabu se uvalio bravčić; sve steiije i uzdiše, ko da teret vuče. I kokoši se stisle negdje pod svinjcem tt hladu. Svetnu dojadila vrućitia. Samo se mačak ispružio na stupu od vratiju, na majvećoj žezi. Godi tnu. Lagodno se proteže, zijeva — i okrenc na drugtt stranu. Negdje u dnu scla zalajao ker, a kroz čas začu se knezov glas: Na zapovid, Ijudi! Na zapovid — i što se yiše bliži, kao da se osjeća, gdje sve oživljuje. Vratila se valjda prva kola Iz Broda l donilela iz općine ,,zapovid“ 1 poštu. Saida će on tako proći cijelitn selotn, dok sakupi Ijude. Zaškripaše drvena vrata, a na njima se ukaže baba Marica, Zijevnc glasno, otare pregačotn lica i prihvati bakrač s napojoin. Trknula malo njlm o stubu, a bravčić skoči, kanda si ga nožem — pa k njoj. Viče, cvili. hvata ju za suknju. ne možc, da ga sc edbrani. — Ideš nesrećo. ubiću te — ma, ideš li — u!. pa se baci klipom za njim. Ajde, Ruinenko, rodjena moja — ajde Ijubo, ajde ... O. kurjak te pojio — ma privalit ćeš nti koto. Ubiću te znaš, da ću te ubiti...! Rumenka se polako pridiže i prtdje valovu, a baba s velikint kolcem tjera bravčića. Sad rekne koju Rutnen-

ki, onako od dragosti. da joj bude sladje piti, pa opet drekne na bravčića i zamane kolcein. A Ruiiienka santo pijc i sa strane pogledava onim svojint velikint, milim okom. Iz susjedne avlije izveo djed Muslća svoja tri konja. Vodi ih na potok, da ih napoji. Stari su već — e, al dok njega. dotle i tijih. a sin tteka onda za sebe kupuje druge. — Vrućtna, seko — Bome vrućina, ne znaš drugo van lezi. pa spavaj. — A kaki je to u tebe bravčić jel to za pečenicu? — Da. Za sveiu Anu. — E. pa bit će dobra. — U. gade — ubiću tc'- poleH baba za hravčićem, koji se, dok otta u raz govoru, tisnuo do valova i zagnjurio glavu u napoj. Vrttćina malo papustila. Gore od crkve začuje se duda. To je Stipa Jurišin — najbolji gajdaš. Sad će kolo. Kupi se ntladjarija. Idu curc. Sve se njištt u bokovima, Na nogama im crvene Čatape i cipele ulaštene — samo se sjaje. Smiju se i brbljaju, a sve im se liekud žuri. E, duda se čuje, a Stipa će svirati. Bit će kolo. kcšto samo bitl inože. Ozđola iz .sela ide nekoliko starijih Ijudi. Puše 1 razgovaraju, mašu rukama — pa stanu. Ko, bolje se razgovara ovako, nego u hodu. Opet podjoše. Knez ncšto pripovljeda, a oni slušaju. satno će kad koji, da se javi. Evo ih do pred kuću babe Marioe. Tud će baš da stanu, ko čekarti će dok se drttgi skttpe. pa će onda svi u rpu do crkve, da čuju „zapovid*. — A šta. eto. nikako to nije poviče knez, a oni drugl kimaju gla-

vont. Nekoji čak i lule izvadili, pa se zamisllli. — Molint ja vas, kad ja ne do-bijem zapovidi do druge nedilje! Kaki je to onda poso? — opet će kroz čas knez. — Pa šta se on išo misat u to? Nije to za našeg čovika, — đopre iza njihovih 1-edji i mediu nje stupi čiča Mijo u sasvim bijeiom prsluku. Zna on. o kom se to govori. ma da nije Čuo cijeloga razgovora. — E, pa nijc on, al oni su njega baš prisilili. — Pa tko bi mene tnogao prlsiiiu, kad ja ne bi tio? — javi sc Marko Zolića, koji je dosada mrko šutio. S Markom ncma šaje. Bio on soldat. Razgledo se po svijetu, bio i u Bostti za ,,kupaciie“! Vazda je ntrk, samo tnu oči zirkaju svud uokolo. Kažu ljudi, da u Marka ima ttovaca, al ko bi to mogo znat? Kroz šešir mu malo čttpe proviriše, ko htjele bi i one ntalo vidjet božjeg svijela. Marko se stim svojtm šeširom nc rastaje valjda ni kad spava a čupa ne striže van o svetoj Ani, prije goda. Knez: E. tko! Pristojnik! Oo njega pozovo prida se, pa kaže: Ca Iva, ja oću. da vi budete načelnik. — A on njeitut: Poglaviti. molim lijepo, nisarn ja za oto, ja imatn svog grunta. — A pristcutik odreže: Ja to očn, jeste razuinii'.! Napišite molbu i pridajte! Marko: Baš je bio lud! Ne bi se ja d?o prisiliti — i pljucne baš onako ljudski preda se. Knez: E, ne bi ni on. A1 onda žena na njega: pa šta ti ne bi! Pa bit ćeš gospodin, brat ćeš mjesečinu ... Ostali ntedju se: Eto je vidiš žena! Ma ženal Eto žena * 1

Borbe na zapadu. Inicijatlva i d'aljo u njemačklm rukama. (Naročitt brzojav „Beozradsklh Nov!na“) Berlitt. 31. ju!a. >v Ratni doplsnlk lista ,,V o r w a r t s“ piše o njetnačkom povlačenju na M ariti. Vraćanje na kraći front znači, da se naša linija znatno pojačala prema nfVimT'napadima' neprijatelja, koJL kako fžgleda, predstoje. Fochov moćni napad bio je uzalud. on je uzalud pridonio velike gubitke, pošto je inlcljativa ostala u njernačkim rttkarna. Engleski pesimizam. (NaročiH brzojav „Beozradskih Novina".; Haag, 31. jttla. „Manchester Guardian“ upozorava tta to. da se tte treba sttviše radovali rezultatu Fochove ofenzive, pošto su prave velike njeinačke ofettzive do sada uvijek bile s jeseni. Čim Njeinačka opet uspostavi svoj front i predje u đefenzivu, onda rnože opet upotrebiti velike titase trupa za drtige svrhe, i mi možemo s time računati, da će Nijemci negdje drugdje početl sa ofenzivoni. Možda ie sad na redu Palestina ili Egipat. Vazdušni napad na južnu Njemačku. Kb. London, 31. jtiia. Jedan izvještaj vazdtihoplovnog odjeienja ve!i: 29. jula ttapali smo žeIjezničke stanice u O f f e n b it r g u i R a s t a 11 u (Badenska), kao i u S t u 11 g a rt u i S o 1 i n g e n u. Bombnrđovanie ie bil o usm cšno. Razorene Ubijstvo maršala Eichhorna. U Klievu je izvršen atentat na njemačkog maršala pl. Eicltltorna i iijegovog adjutanta. — Alaršal podlcgao rananta. — Atentator napšen. — Đjelo tnoskovsko socijalno-revoliicijorianie stranke. Wolftov ured javlja iz Kljcva: Protiv maršala Eichhorna i njegovog ličnog adjutanta kapetana pk D r e s s 1 e r a izvršen je juče u 2 sar ta poslije iKKlne, kad su se lz kasine vraćali, a t e n t a t s b o tn b o m. Obojica su tcško povrijcdjeni. Atentut je izvršio jedan čovjek iz neposredne blizine, iz jednog fijakera. Atentctor i kočijaš s u u a p š e n i. Prenia dosadanjem rezuitatu istrage postoje znaci, da je ovo djelo moskovske s o c i j a 1 n o-r e v o 1 u c i j o n a r n e stranke, iza koje stoje sporaz u m lt e s i 1 e. Marko: Al kazuje svit, da je prlstojniku već đosta. Knez: E, pa kaje se, što je starog otpustio. Ostali: A baš je bio valjan star! Knez: Ljudi, vridio je ziata za tiašu opčinu. Marko: Kažu, da pristojnik svc lasi čupa, pa jauče: što sam uradio, što sattt uradio... Čiča Mijo: Naipotlin ćc onl njega morati skimit. Knez: 1 oče! A da šta drugo znađu? Svi zašutiše i zamisliše se. — I, ljudi, baš od ovo tK'ko godina svc u nas krenilo na zlo — opet _ če knez. , — Baš đa je. Otkako onaj bilježnik pokrao našit općinu, svc okrenllo naopako — potvrde drugi. Knez: E, Ijuđi, al šta je biagajnik čovjek, toga nema. Da liije njega, propade naša općina. Marko: Vidit će te vi šta će još doći. Knez: Dobro bome nc če. Marko: Satno se vi sjetitc tnoji riči. Ča Mijo: E, a tko bi to zn<\ Marko: čut će te vi! — I kao da je it njcm nešto uzavrjelo stade vikati: — II šta je ovol Kaki je to gospodin, šta li je, u našeg meštra?! Ostali se pogledaše: Ma da, kaki je to gospodin? Ča Mljo: Ma, Ijudi, ja čujem gdje svit govori, da je to špijun. Bil‘ da li to ntoglo biti? Marko stade skakati: A da šta je van špijun! Pokazat ću ja njeniu. Ča Mijo, tnalo nesigumo: Vald‘ ne bi 6mio bit u meštra, da je špijun — ?

Car W H h e I in je poslao b r z o-* jav maršalu, u kome je vrlo topHm riječlma fzjavio svoje saučešće, , Kb. Kijev, 31. jula, SinoĆ u 10 sati u m r o J e tn a r š a I E i c h h o r n od zadobivenih povreda, a gotovo u isto vrijeme umro je i kapetan p!. D r e s s 1 e r. Berlln, 31. jula. Protiv ntaršala E i c h h o r n a i njegovog ordonanc-časnika izvršen je atentat ka-d se on u kolima vračao iz kastne. Na kola su tiapala dva čovjeka na sred ulice i u kola je bačena bomba. Usiijed atentata je marŠal izgubio desnu rtiku a osim toga je teško po- 1 vrijedjen u gornju butinu. Ordonancčasnik je izgubio ohje nogc. Pojedinosti o maršalovol smrti. — *\o je atentator? Kb. Boriin, 31. juia. Wolffov ured javlja: Maršal pl. E i C hSiorn umro je sinoć u 10 sati. Uslijod teških ozleda dobio je pređ veče srčan« grčtve. Smlstva, npdtrebijena za jiičanjo djelovanja srca, mogla su samo privr<-» meno pomoči. Lični adjutant, kapetan pt. Dressler izdahnuo je kra'tko vrijem^ prije maršala, usljed velikiog gu'bi ka krvi'. Istraga je do sađa pokazala ovo: AUniator se zove Moric Donskij, ima 23 godine, tc je povjerljiva lićnost krajnje socijalno-revolucijonarn« stranke u Moskvi. On vcli, da je prije nekoliko dana došao oTm< de u Kijev, pdšlo je od središnjeg o'lbora tsvojc strankie dobio lialog, 'da maršala nbije. Za ovu svrhu imao j« jednu okrr. gln bonihu, revdlver i novaca. Ki>. Kijov, 31. jula Atentator Donskij izjavio je pri pre. slušanju, da je rodom iz Rjezanškh go bemije Rusija. Tok itjemačko-ruskih pregovora. Betlinska ispostava Petrogradske brzojavne agencije objavljuje cotnmunitjiie, u kome kažc, da je ekonomski dio njemačko-ruskilt pregovora riješen ua povoljan način. Aii politički dio nij© još došao tia red. Obratno od toga naglašeno j» na berlinskim nijerodavniin injcstiina, da su ekonomska utanače* nja od političkog značenja. Osim toga sc nastoji, da se i politička pitauja rlješc u povoljnom stnislu. Položaj na tnurmanskoi obali. Kb. Moskva, 31. jula. Komisija, poslata za ispitivanjo odnošaja na murmanskoj obali, nstano* vila je, da jc u K e m u sovjet raspuštcn, a članovi istoga da su pttškaran!, Pobjegle sporazuniue diplomate. (Naročit! brzolav „Beograđsklh Nov!na“) Lugano, 31. jula. Predstavnici sporazumnih sila otputovali stt iz V o! og d e u Arltan-

Meštar! Nc Eto

biol

Marko: E. meštar! znate vi, tko je meštar! Ča Mijo: Pa tko bl meštar je! Marko: Ti s‘ luda! A1 kazat ću ja vama, tko je meštar. F.to. meštar je anarhist! Seljaci se zasmijaše, ko čudo im, što lo Marko pripoviđa. a tnladi jedan deran „Luta Janjin“, koji se uvijek miješa niedju starije Ijudc, a još nije nl opetovnice svršlo — poviče: — Alaj mi Marko! Pa otkud bi tl to mogo znat? — Otkuđ? E, draško moj, nc zarijein ja glavu u sino, pa spavam vazdan, ko ti. Šta meštar uvik onoliko knjiga dobiva? A?! Ća Mijo: Ma jest. ljudi, što !i oa ono uvik piše? Kttez: Ma baš. kad jc od toga divan — a jest taj meštar nckakl čudan. Ostali: I jest. Drugl su meštrovt uvik s Ijudma. Eno pokojnl Svagaito* vić. 0, je, koliko smo tnu se nasinijali. Kitcz: Pa on bi s Ijudiina I na ra« kiju i u kolo — pa i s drugitn se mcštrovinia pohadjo. a ovaj ni s kim. Marko: Kažem ja vama, Šta je meštar. Dok oni tako u razgovoru, sakupilo se još ljudi. Neki posjedali uz plot i u grabu, a neki ostali stojeći. Iz dotijega kraja po srijcdi ceste, bliži se opct netko. Jediiom se rukom prihvatio koljena, ko laglje mu jc hodat, pa tako saenut po tnalo ramlje. Za šeširom mu jagode i kitice šumskoga cvijeća. To je Savo Tešin. Čittt ga opaziše stanu se smijati bogzna Što im se dopalo. A on baš Iijepo prldje do njih, pa pozdravL -- Faljen Isus i Marija!