Битеф

Sredinom 20-tih godina pozorište se orijentiše na savremenu sovjetsku dramaturgiju, među kojima su najznačajnije predstave Eho' Bil-Belocerkovskog i ’Vazdušni pirog' i Kraj Krivokrilska' satiričara Romašova. Od 1931—35. godine pozorište pravi snažan zaokret ka realističkom prikazivanju stvarnosti prve petoljetke, slaveći rad i savremeni sovjetski život. Na čelu pozorišta je reditelj A. D. Popov, a omiijeni pisci Pogodin (’Poema o sekiri’, 'Moj prijatelj' i 'Posle bala’) i Višnjevski (’Na zapadu je bitka’). U to doba prikazana je i Šekspirova tragedija 'Romeo i Džulijeta' sa pozicija realističkog tretiranja renesansne epohe uz humanističku poruku. Od 1935 —41. godine, po odlasku Popova, zbog stalne smene umetničkog rukovodstva, pozorište prolazi period bez određenog stila, individualnosti, period ’proizvodnje' premijera i nejedinstvenog ansambia. Za vreme drugog svetskog rata pozorište je u Taškentu, gde prikazuje 'Nekad bilo’ od Gladkova. Od 1943. godine počinje veliki period teatra dolaskom poznatog reditelja N. P. Ohlopkova na čelo pozorišta. On pokušava da sintetizuje iskustva Mejerholda, Vahtangova i Stanislav-

skog. Ohlopkov režira sovjetske herojske drame u stilu velikih epskih slika. Jedno od najznačajnijih predstava tog perioda u celokupnom sovjetskom pozorištu je predstava 'Mlada garda’ po romanu Fadejeva 1947. godine u režiji Ohlopkova sa dekorom Rindina. Među herojsko-publicističkim predstavama ovog perioda nalazi se predstava ’Majka’ po Gorkom, ’Prag ostaje moj’ Fučika i ’Flotel Astorija’ Štejna. Istovremeno Ohlopkov se bavi klasikom; ’Bura’ od Ostrovskog i Hamlet’ Šekspira. Predstava ’Hamleta’ je 1954. godine bila dogadaj sezone. Samojîov je danskog kraljevića igrao ne kao sanjalicu i čoveka bez volje, već čoveka akcije koji ustaje protiv sila mraka. Siikar Rindin dao

intervenata. Glavna tema predstave je težak put koji doživljava odred u neprijateljskom obruču. Odred, na čelu sa komunistom Levinsonom, trpi poraze i ima velike gubitke. Ali glavni zadatak je ispunjen jezgro sposobno za borbu sačuva!o se i uiazi u sastav regularnih jedinica Crvene armije.

je zb to vreme veoma savremenu scenografiju sa simultanim scenama. Od 1954. godine pozorište dobija ime VI. Majakovskog, sledeći u svom suštinskom opredeljenju poetiku pesnika. Šezdesetih godina pozorište stavlja na repertoar 'Majku Hrabrost’ Brehta, tretirajuéi je kao emocionalnu dramu, ’Medeju' Euripida u koncertnoj sali Čajkovskog i ’lrkucku priču' Arbuzova, koja je bila veliki uspeh pozorišta. U predstavama Teatra ’Majakovski’ Ohlopkov je desto koristio japansku ’stazu cveća' (hanamiti) kroz gledalište, ukinuo zavesu i uključio u predstavu balet, muziku i orkestar. Danas pozorište nastavlja rad u najboljim tradicijama svoje bogate istorije.