Битеф

tenjo sajiki

message

Nous abondonnons le théâtre é la recherche du véritable théâtre, nous allons par les villes accuser la paresseuse monotonie de la vie quotidienne et distribuer à chacun sa part de rêveries. Pour nous le théâtre est un crime. C'est peine perdue que d’essayer de créer une tragédie lorsqu’on manque d’éléments. Incapables de trouver le théâtre dans la révolution, nous pouvons trouver la révolution dans le théâtre. TENJOSAJIKI tente ainsi de se placer au-dessus du théâtre tel qu’il a été joué dans le passé. L’ambition de notre groupe est de changer le monde, par la poésie et l’imagination.

historique de tenjosajiki

L’activité de TENJOSAJIKI se divise en trois périodes. La première période (1968 —1969) est celle d’on théâtre poétique d’imagination, qui faisait apparaître des nains, des géants ou des bossus. Ce que TENJOSAJIKI a exprimé durant cette période fut surtout la résurrection du corps et la recherche d’une participation et d’une vision collective. Niant ainsi le théâtre réaliste d'aujourdhui et provoquant le théâtre traditionnel, ces pièces ont connu un grand succès. Durant la deuxième période (1969 —1970) tout le monde est acteur. Notre théâtre a proposé une grande variété de »scènes.» On a fait habiller et monter sur scène, â côté des acteurs professionnels, des personnes choisies dans le public. Cela avait pour but de donner une occasion d’échapper à la monotonie de la vie quotidienne par le discours musical, par le lecture d'un poème qui se fait en courant, ou par le spectacle documentaire. Ce programme se proposait de ’chasser les acteurs professionnels'. La troisième période (1970 —71) libère le théâtre du théâtre. On essaie de transformer les rues et les maisons particulières en théâtre. Nous nous sommes Infiltrés comme des fantômes dans la vie des citoyens fainéants pour abattre le mur qu’il y avait entre le réel et la fiction. Dans le cas du 'Docteur Garigari' par exemple, les spectateurs assistent au crime. Mais a cause de la diversité de l’emplacement des places la pièce n’offre pas de vision unique et complète. C’est voltre imagination qui doit remédier aux manques. Dans le cas de 'Oui', l’action se passe d’abord dans le théâtre, ensuite dans un autobus en ville et, à la fin, dans un appartement; la fiction et la réalité vont en s’identifiant et 11 appartient aux spectateurs d’en faire la distinction. Dans 'L’avion â propulsion humaine’, nous avons transformé en scène le quartier de Sbinjuku, l’un des plus animés de Tokio; les

Na čelu tokijskog pozorišta Tenjo Sajiki nalazi se 35-godisnji Shuji Terayama, centralna ličnost japanskog pozorišnog underground-a. Evropa je upoznala ovo pozorište 1969. godine na frankfurtskom festivalu Expérimenta sa predstavom Marija u krznu od Terayame. Ovo delo, u stilu Genet-a, priča je o travestitu i njegovim Ijubavima sa jakom anti-jenkijevskom notom. Ove godine, u maju, delo je prikazano i na festivalu u Nansiju, a u prevodu prikazala su ga avangardna pozorišta u Minhenu i SAD. Delo Jeretici najnovija je predstava Tenjo Sajikia koje je takođe režirao Shuji Terayama. Prvi put je prikazano u Evropi u Mickery teatru u Holandiji, malom pozorištu na farmi koje vodi poznati pozorišni animator Ritsaert ten Cate. Delo kombinuje Terayamin underground Stil sa japanskom kabuki tradieijom. Pored ovih delà, Terayama je napisao ulične drame Avion Solomon za ljudski prevoz, Zločin doktora Galigalija i Inugami bog pasa. Terayama čovek bokserskog izgleda koji se u ranoj mladosti i bavio boksom pre svega je pesnik, ’reaiist-sanjar’. On ne piše političke drame, ali se bori za ostvarenje revolucije pozorišnim sredstvima. Terayama vidi dramu svugde, kako u pobuni studenata tako i svakodnevnom mirnom životu. On želi da izmeni svet ’pesmom i vizijom'. Tema njegovih drama je poremećeni odnos između društva i pojedinca. U Inugami reč je o sinu žene koju su preklali psi i koji se, odbačen od svojih bližnjih, postepeno pretvara u psa. Ü Mariji u krznu prikazan je svet naseljen travestitima, gojaznim prostitutkama, bogaljima i grbavcima. Jezik mu je narodski, često uličarski, a istovremeno koristi elemente kabuki tradicije. Terayama je počeo da piše u svojoj desetoj godini u svom rodnom gradu Aomori, na ostrvu Honšu, na glavnom japanskom ostrvu gde je sačuvana drevna tradicija. U dvadeset i četvrtoj godini napisao je svoju prvu dramu koja je odmah bila i prikazana. Napustio je studije na univerzitetu Vaseda. U januaru 1967. godine osnovao je svoju trupu Tenjo Sajiki, u želji da nasuprot ’ozbiljnog i dosadnog pozorišta svoga vremena’ stvori pozorište maste i poezije.

poruka

Mi namesto eksperimentalnog pozorišta tragamo za istinskim pozorištem; mi prolazimo gradovima da bismo razbili jednoličnost svakidašnjeg života i svakom udelili komadić snova. Za nas je pozorište zločin. Uzaludan je trud da pokušamo da stvorimo tragediju kad nam nedostaje neophodna grada. Nesposobni da pronađemo pozorište u revoluciji, mi smo sposobni da pronađemo revoluciju u pozorištu. Tenjo Sajiki pokušava da se prevaziđe pozorište kakvo se igralo u prošlosti. ; I i I Nasa ambicija je da izmenimo svet poezijom i maštom.

policiers qui poursuivaient les acteurs ont participé ainsi, malgré eux, à la réalisation de la pièce. La libération totale des citoyens ne dépend pas de la politique mais du théâtre d'imagination, tel est le point de vue de TENJOSAJIKI. 77