Битеф

Carlo Belloii, Mirella Bentivoglio, Julien Blaine, J. F. Bory, Paolo Boschi, A. de Campos, Ugo Carrega, Henri Chopin, Henry Clune, Mario Diacono, Luigi Ferro, John Furnival, Pierre Gamier, Jochen Gerz, Matjaž Hanžek, Hirsal-Gregorova, Josef Honys, Dom Sylvester Houédard, Ernst Jandl, Emil Julis, Jiri Kolar, Ferdinand Kriwet, V. Kovac-Chuoby, Eugenio Miccini, Ferdinand Milan, ’Mangelos’ M. B„ Slavko Matković, Emilio Isgrö, Hansjörg Mayer, Karel Milota, J. C. Moineau, Franc Mon, Maurizio Nannucci, Ladislav Novak, Ladislav Nebesky, Claudio Parmiggiani, Michele Perfetti, Jindrich Prochaszka, Vladan Radovanović, Gerald Rocher. Cetty la Roccha. Diter Rot, Dreja Rotar, Sarenko, K. B. Schaüffelen, ’Signal’ grupa, G. E. Simonetti, Adrino Spatola, Maurizio Spatola, Josip Stošić, Biljana Tomić, Arrigo Lora Tottino, Timm Ulrich, Franco Vaccari, Jiri Valoch, Borben Vladović, Paul de Vree, Herman de Vries, Ivo Vroom. Franci Zagoričnik, Orest Zegoričnik.

novi aspekti vizuelne poezije tema diskusije koja se organizuje u saradnji sa časopisom ’La Battana’.

naučna fantastika fantastična realnost projekcija dijapozitiva, koncepcija Zeijka Koščevića.

za novu pesničku reč Iztok Geister Flamen, Janez Kocijančić, Tomaž Kralj, Mirko Magarašević, Zvonko Maković, Ivan Rogić-Nehajev, Tomaž Šalamun, Borben Vladović. (...) Organizatori: Biljana Tomić, Irina Subotić, Dunja Blažević, Ješa Denegri, Željko Košče-

vić, Nena i Slobodan Dimitrijević, Marko Pogačnik, Sergio Turconi, Zvonko Maković, Tomaž Šalamun. inostrani saradnici: Achille Bonito Oliva, Tommaso Trini, Catherine Millet.

neki aspekti buržujske umjetnosti

(jean clay)

Za ekonomske nauke odlučujuće je što i kako ijudi rade, a ne što misle o viastitim djelima. (Trocki) Više nema dvojbe da prisustvujemo smrtnoj agoniji buržujskog kulturnog sistema gaierija i muzeja. Ugodnosti i vrijednosti od kojih je bio sačinjen, postepeno preiaze u sporednu realnost. Beživotni ostaci te kulture u siužbi su vladajućeg sistema kao ideološka zavjesa realnosti mehanizma profiterskog društva. To je jedna od neokapitalističkih inovacija; u postepenoj transformaciji proizvodnog društva u potrošačko, ’kultura' sve više i više postaje sastavni dio svakog komercijalnog ili političkog nastojanja da se drogira javnost. Programirana kretenizacija masa putem masovnih medija, sve se više izvodi uz pomoć bataljona umjetnika i intelektualaca, koji torn programu daju aureolu spiritualnosti. Oko ’avangarde’ nagomilan je cijeli aparat. Njeni pripadnici pozivaju se da gestikuliraju na sjednicama, da ukrašuju automobile, da služe kao dokaz ’izvanrednog ukusa’ ovih ili onih predstavnika monopola, te da s imenom prikladnog univerzuma (’umjetnost’ ili ’ljepota’) zamute istinsku prirodu odnosa među klasama. Ideološka manipulacija nije statički fenomen, te prema tome ima i svoj progrès. Ako ništa, postaje vještina, te oni, koji u svojoj najboljoj namjeri, slijede ’čista istraživanja’ takvog kul-

turnog sistema, slabo razumiju i njegove instrumente, lake se smatraju ’neutralnima’, sistem ih već poteže za rukav i gura ih na scenu. 'Umjetnici su sa nama!’ To prisvajanje stvaralaštva sa ciijem da se uijepša ovo ’obsceno’ društvo, bilo je jedan od faktora, koji su maja 1968. u Parizu prouzročili ’biološki’, ’instiktivni’ revolt, kojeg ništa vise nije moglo zaustaviti. Te godine, stvaralaštvo je izašlo na ulicu, i nikada se više nije vratilo u muzeje. Ljudi sada znaju da kolaboracija sa vladajućim sistemom na 'kulturnom’ planu, znači jednostavno IjepIjenje flastera na veliku laž na kojoj se temelji profitersko društvo. Sistem, koji prijeteći gleda na svakoga koji ne žeii primiti njegove vrijednosti, upravo traži, potiče i pojačava tu kolaboraciju. Na svojoj strani sistem ima izvedbeni i distributive mehanizam (gaierije, muzeje, TV ...), a služi se i raznim formama ucjenjivanja. Sistem je onaj koji raspodjeljuje slavu i bogatstvo. On nudi jedan jasan izbor; budi marioneta ili prosjak, budi parija iii plivaj u lovi. No iznad svega sistem daje i definiciju kulture kao neofenzivne, marginalne, dekorativne aktivnosti, pretpotopnu, ili konfesionainu igru; ona je u njihovoj definiciji uvijek svježa, zelena, tek rođena u prastaroj priči o povijesti umjetnosti. A za povijest umjetnosti svatko znade tko je piše, citiram E. Sanguinettia: ’Buržujska kuitura prenosi povijesni materijal, ali predhodno selekcionirajući ga, prilagođujući ga svojim potrebama’. Ukratko, sistem čini jedan paradoksafan zahtjev; on traži novost, ali samo ako je prekuhana, devitamizirana, bez energije i svog potencijaia. Sistem transformira misao u jednostavni Objekt. On organizira ’stiplčez', ali pod jednim uslovom bez skretanja. A za one, koji su skautskog mentaliteta, sistem predlaže utilitarnu varijantu dokoličarske ideologije; ’uljepšavajte naš okoliš!’. Teme zagađivanja, prostornog organiziranja gradova, vizualizacije svakodnevnog života, ’integracija umjetnosti' čak i u dizajnu viljuške s kojom jedete oštrige, čine otmjeno uvjerenje da kapitalizam može biti ’human’, ’moguć za život’. Istovremeno nastoji se svim sredstvima blokirati pitanja mladih o iogicj mehanizma produkcije ...