Битеф

nemo dugo u Beogradu. Predstoji nam gostovanje u Glazgovu. Uostalom, mene ne interesuju toliko pejzaži, koliko ljudi. A posle naše predstave razgovaraćemo sa publikem. (Ekspres, Beograd, 8. IX 1967) Doputovao veliki Jerži Grotovski

mi nismo pozorište

Prvi je, od učesnika, na ovogodišnji BITEF, stigao poljski Teatar laboratorium iz Vroclava na čelu sa čuvenim Jerži Grotovskim. Sa članovima ovog ansambla sreli smo se u hotelu »Kasina«. Mi nismo pozorište, kaže Grotovski, već institut za pozorišna

Džudit sprema posebnu zanimljivost za beogradske gledaoce: naučiće 50 stihova na srpskohrvatskom jeziku, i to u prevodu Mije Pavlovića.

(D. Gajer)

istraživanja. Tražimo objektivne zakone za stvaranje u teatru. A ono što se otkriva, u stvari su stari zakoni, mnogo stariji nego što je konvencionalna tradicija. U stvari smo »arijer« garda. Sta znači »arijer-garda«? U stvari to je ironičan izraz, jer sam zahtev da čovek bude avangardan ne zavisi od termina. »Arijer-garda« znači odstupnica, dok je avangarda prethodnica. Na predstavi koju ćete vi prikazati i glumci i publika biće na sceni. Zašto ste tako organizovali predstavu? Sve naše predstave igramo u

potpuno praznoj dvorani. Organizacija prostora zavisi od vrste komada. U slučaju »Postojanog princa« na sceni će se nalaziti dubak oko koga, i u körne, će igrati glumci. Okolo je publika. Radim to zato, jer je u tradicionalnom teatru izrazit odnos između glumca i gledaoca, a ja želim da se taj odnos smanji i postigne željeni efekat. Kakav je repertoar vašeg teatra? On se zasniva na starim tradicionalnixn komadima koji su ukorenjeni u naš civilizovani svet. Pre svega, tekstovi poljskih, a zatim stranih pisaca. Interesuje nas vizija ljudske sudbine. (A. M.)

(Ekspres, Beograd, 9. IX 1967) Iza i ispred kulisa prve večeri BITEF-a

šminkali se četiri sata

PRVI »BITEF« počeo je nekoliko časova pre govora potpredsednika grada Milana Vukosa, koji je svečano otvorio Beogradski internacionalni teatarski festival. Naime, još u tri sata po podne, indijski umetnici iz ansambla Katakali polegali su iza kulisa »AteIjea 212«. Pored svakog igrača sedeo je po jedan šminker, okružen ranogobrojnim čančićima sa bojama. Puna četiri časa oni su mazali, slikali, šminkali, iscrtavali šare, linije,