Битеф

nog krvavog čina a ne protokola«. Tek kad se himne odsviraju, posetioci se penju na scenu i zauzimaju mes ta. (....) Na prijemu posle prve predstave vroclavskog »Teatra laboratorijuma,« Jerži Grotovski se zahvalio okupljenima što nisu aplaudirali po završetku komada. »To znači da smo našom igrom delovali na vas« objavio je Grotovski. (...) (D. Gajer)

(Politika, Beograd, 12. IX 1967) Predstavljamo vam goste BITEF-a

bela ahmadulina recituje...

Jedan od najdinamičnijih predstavnika nove generacije sovjetskih pesnika Bela Ahmadulina govoriće svoje stihove gledaocima BITEF-a. Poznata kao izvanredni interpretator svoje poezije, Ahmadulina će time pokazati jednu stranu davnašnje ruske tradicije da pesnici sami govore svoje stihove. Tradicija ruskog društva je i izuzetno

veliki uticaj pesnika na duhovnu klimu zemlje, pa se pesnici u SSSR i danas osećaju kao bardi i često govore o opštedruštvenim temama sa polemičkog društvenog stanovišta. Takva je cela generaeija Ahmadulinih vršnjaka, takav je njen bivši

muš Jevtušenko, takav je i Voznesenski, i Roždestvenski, i Okudžva, i mnogi drugi. Ahmadulina je između ostalog poznata po svojoj zbirci stihova »Moj rodoslov«. U predgovoru zbirke ona objašnjava pobude svoje poeme: »Želela sam da junak ove povesnice postane bilo koji čovek, još nerođen, ali koji ako bi to bilo mogućno strasno i nestrpljivo želi život, izmučen srećnim predosećanjem i ledenom zebnjom da se to rođenje neće ostvariti«. (J. C.)

(Ekspres, Beograd, 15. IX 1967)

Jonesko bi došao ali je slomio ruku

Slavni francuski pisac Ežen Jonesko javio se juče telefonom Miri Irailović, uprivnici »Ateljea 212«. Književnik se izvinio što neće moći da dođe na neku predstavu BITEF-a poste je doživeo i jedva preživeo saobraćajuu nezgodu Slom.o je raku ■ sad se leci u jednoj panskoj bo mcl '

n . ,y (Ekspres, Beograd, 15. IX 1967) Večeras i sutra na BITEF-u

kako ručaju glazgovski građani

Pozorište glazgovskih građana, koje večeras i sutra gostuje u Ateljeu 212, dolazi sa velikom škotskom, engleskom i evropskom reputacijom. Osnovano da brani klasične pisce novim oružjem, ovo pozorište se tokom dvadeset i četiri godine borilo, sa uspehom, protiv svih pozorišnih nedaća a takođe i protiv ravnodušnosti gledalaca. Sa tri jednočinke, pomalo nastranih, pomalo zabavnih, pomalo poetskih, umetnici iz Glazgova, potrudiće se da zabrinu i razdrmaju i našu publiku, koja je inače radoznalo pojurila na BITEF ne presta-

jući da ga parafrazira kao biftek. Prva jednočinka glazgovskib gostiju zaista izaziva gastronomske asocijacije pošto se zove »Koncert u vreme ručka«. (B. M.)

(Večernje novosti, Beograd, 15. IX 1967)

postoji li avangarda?

Pošto je za Okruglim stolom bilo mnogo onih koji su želeli da kažu svoju ree o avangardi, zakazan je nastavak razgovora. Na trećem »Okruglom stolu« BITEF (u sredu posle podne) beogradski pozorišni radnici i teatrolozi i autor »Leta« Romen Vengarten razgovarali su na temu »Postoji li avangarda 1967. godine«. Za okrugli sto sell su i Radu Baligan, direkter i reditelj rumunskog pozorista »Komedije«, poljski dramski pisac Tadeuš Ruževič (njegovu »Kartoteku« igrao je Atelje pre četiri godine), i rukovodilac Teatra laboratorijum Jerži Grotovski. Bilo je predviđeno da Vengartenovo »Leto« bude povod za razgovore o avangardi, a postalo je tema. Pisac i glumac Vengarten je u jednom trenutku rekao; »Leto« je sušta suprotnost mojoj prvoj drami »Akara«, koja je pre dvadeset godina izazvala žučne polemike u Parizu. Ne znam zašto sam razvrstan u teatar apsurda, jer današnje pozorište apsurda postavlja se tako kao da je došao kraj sveta. Dr Hugo Klajn zapitao je Vengartena šta on priznaje za avangardu. Avangarda je nešto što je izazivalo skandale u određenom vremenu. A danas ne može da se napravi skandal. Ne smatram da avangarda danas postoji . .. Avangarda je izvidnica koja ide ispred glavnine grupe. Avangarda je za mene istraživanje . . . Želeo sam da mimoiđem terrain avangarda. Značajan prilog razgovoru bilo je slovo Vlade Petrića. Upoređujući »Postojanog princa« u režiji Grotovskog i Vengartenov tekst »Leta«

4