Битеф

on spava sedam dana i sedam noci a kad se probudi, sedam hlebova koje je ispekla žena Utnapištima tu su da bi posvedočili о slabosti smrtnih Ijudi a Gilgamešu jedino preostaje da se okrene na drugu stranu pun mudrosti i iskustva ali očajan star i umoran on umire stigavši da napiše priču о svojim doživljajima on je zabeležio svoje ime u istoriji doneo je kamen civilizacije i übio čuvara prirode ...

Svaka predstava znaci jedno ostvarenje, označava susret između naših svakodnevnih briga i odredene grade koju nam nudi pozorište. Danas je to Gilgameš, u svojstvu tragične ličnosti i ep, u vidu price, prikazani u prvobitnom obliku. Gilgameš, koji traži svoju budućnost u istoriji, Gilgameš gradite!], Gilgameš i njegova želja za vlašću, Gilgameš kao nitkov, provalnik, tiranin, smrtnik u potrazi za večnim životom koji ne može da se odupre snu, upućuje nas da potražimo odgovor na pitanje о našoj istoriji, о našim vladama, о snazi naših nacija i, možda о sreći, Naša polazna tačka ostaje delo koje ne pripada dramskoj literaturi. Moramo naglasiti, dakle, da je osnovni tekst uzet sa tablica. Podvlačimo, takođe, da se ovaj rad odvija u okvirima tog žanra. Stil predstave zasniva se na dramatičnosti kao rezultatu jednog susreta. Mit je sam po sebi dovoljno snažna podloga, koja može da prodre u podsvest naroda i da nastavi da živi u našim misiima sa svojom elementarnom simbolikom. Radi se, dakle, о opkladi ...

Mi smo suvišna karika između prošlosti i budučnosti. Pozorište je sadašnjost, to je ein koji se odigrava pred vama. Pricati о Gilgamešu znači pričati о svima nama. Ovom pozorištu nisu potrebne iluzije, četvrti zid, glumci ili kostimi iz neke određene epohe. Ovu priču nećemo gledati u vidu nekog književnog žanra, podešenog za prikazivanje u pozorištu. Narativna struktura ne odražava se u pisanoj reči, već u nekom stavu tela, u načinu da se neposredno potvrdi prisustvo glumca pred publikom. Osnovna zamisao prikazivanja zasniva se na kriterijumu pozorišta na vezi između glumca i gledaoca. Reči antičke legende provlače se kroz horsko pevanje i dopiru do gledaoca. Ove reči sa sumerskih tablica, svojim ritmom i stalnim ponavljanjem, u stanju su da nam tekstom dočaraju Irk glumca i da spoje pevanje i reci.

Govorne vežbe biće glavni oslonac predstave. Radi

se, naîme, о stvaranju zvučnog prostora, u kome će reči, pesma, zvuci i tišina poticati iz istog izvora.

Na Zapadu, muzičko deio zabeleženo je noîama. Za nas, pesma je, pre svega, materija nerazdvojiva od tela, dakle od daha, od gesta i od reči koji je prate. Jedno obično iskustvo, kao ono sa pevačem »melodija«, koji se služi raznim rezonatorima (grlom, nosem, ustima ...) ili upućenog na razna odstojanja (blizina, daljina...), veoma brzo će ukazati na nedostatke ovakvog beleženja muzike. U bezbrojnim varijantama, neka emitovana »melodija« varira do te mere da na kraju izgubi svaku slicnost sa prvobitnìm motivom. Kao osnovna grada pevanja ili teksta poslužiće nam zvuk, povezan sa celokupnom igrom glumca. Ovo nameće sasvim jednostavna rešenja: rad sa osnovnim pozorišnim ideogramima povezan sa dahom, zvukom i gestom. Dinamični obiik zvuka proučava se na osnovi pobuda. Na takav način, ritmički faktor ne odražava se samo u zvuenosti, jer on je i doživljen. Da bi se obezbedila zvučna povezanost, potrebno je ostvariti dramaturšku ravnotežu između svih zvučnih emisija koje potiču od tela, i predmeta koji eine sastavni deo scenske opreme.

Ep je »priča о nizu herojskih podviga«, a takva je i legendarna priča о Gilgamešu. Ovaj ep koji je godinama prenošen od usta do usta, doživljavajući izmene koje donosi vreme, stigao je do nas u vidu pisane reči. Hteli bismo da ga učinimo svojim kroz sopstveno iskustvo i sopstvenu ree. Ko je Gilgameš koji pokušava da se suprotstavì tiranskim zakonima džinovskih bogova prirode i da se zapita о svojoj sudbini, о svojoj želji da postane graditelj civilizacije? Svaka etapa u njegovom traganju za večnošću samo ga još više približava smrti, a njegov put postaje ispunjen saznanjima о stvarnoj vrednosti njegovìh dela. Razdiran izmedu zakona prirode (odnosno bogova) i buduéih zakona čovečanstva (odnosno gradova, kraljeva i, jednog dana, možda, Ijudi), u svojoj usamljenosti, Gilgameš postaje bizarna ličnost. Pozorišnim jezikom rečeno, Gilgameš je tragičan junak. Gilgameš je gradio, posto je uspeo da savlada bogove prirode ... Drugi će, posle njega, graditi pomoću sile ili blagostì, nasilja ili razuma, i tako ćemo tokom vremena biti suočeni sa istorijom naroda. Kakve su naše pobede? To je pitanje koje se postavlja u legendi.

L'EPOPEE DE GUILGAMESH

L’épopée de Guilgamesh est le quatrième spectacle de la Compagnie du Lierre et notre seconde création du cycle sur le tragique.