Битеф

stilistiku. Doprineo je tome i veoma smišljen izbor glumača, onoliko iznenađujući koliko i ličnost reditelja. Đonatana Picama ¡grao je Marek Walczewski, koji je ostvario izvanrednu ulogu. Dženy je igrala Teresa Budzisz-Krzźanowska, izvanredan tumač rafiniranih i komplikovanih žena. To je glavno glumačko iznenadenje, Nešto manje iznenadenje bilo je izvodenje lamentacije o Mikiju Nožu od strane Anne Chodakowskie, maskirane kao Crnkinja. Grzegorzewski nije slučajno svoju umetničku karijeru počeo od slikarstva. Njegov veliki umetnički osečaj upravo se zapaża u grupnim scenama, komponovanim izražajno i sa velikim ukusom, u kojima nema ničeg slučajnog; svako jasno izvršava svoj zadatak. Umešnost operisanja svetlošču, mrakom, takođe je iskoriščena. Zbog toga predstava pulsira - od skoro kamernog tona do efektinih grupnih scena, puna vanrednih pobreta, i zvuka. Ne nedostaje reditelju šale; npr. figura konja koja se vuče iznad scene isto kao u dečjem ka.ruselu, kojim treba da dođe kra-

Ijevski kurir i Mekiju dónese pomilovanje. Grzegorzewski je nešto iskoristio i muziku Kurta Weilla. Ona organizuje ritam predstave, određuje njenu atmosferu i emocionalnu temperaturu. Doživljaj džeza u toj muzici uspešno je organizovao orkestar pod upravom Macieja Cegielskog. Vrlo lepo pevaju glumci; npr. Budzisz-Krzyźanowska, vrlo dobra, pored ostalog u duetu sa iskusnim u tom stilu Piotrem Fronczewskim. Predstavu je obogatilo izvođenje velike muzičke partije Jolantę Hanisz, Šteta je samo što su napori reditelja i cele ekipe umanjeni lošim i starim sistemom ozvučenja sale, koje je zvučnim efektima podsečalo na provincijski dom kulture, a ne na pozorište u glavnom gradu, koje ima umetničke ambicije. To potvrduje činjenicu da mecena treba 'da finansira Teatru studio nešto što če manje da para uši. Glumački akcent je u predstavi izvanredno raspoređcn. Na čelo je izbio Marek Walszewski kao Picam. Glumi na sebi svojstven na_čin; ne izbegavajuči deformaciju, a

čak ni grotesku. Njegova vrlo dobra partnerka Małgorzata Niemirska, u ulozi gospode Picam, koju teško možemo prepoznati u karakternom fahu. Posredstvom Walczewskog, režiser ostalim glumcima nameče ostar, povremeno greotesktan stil. Zapažena je Monika Świtaj u ulozi Poli, koja umešno povezuje šarm „prve naivne" sa oštrinom i prefinjenošču. Veoma dobru grotesknu ličnost, podmitljivog šerifa Brauna, stvorio je Jacek Jarosz. Od celokupne stilistike glumačke ekipe, izdvaja se Piotr Fronczewski, kome je režiser dozvolio da sačuva svoju vlastitu scensku ličnost. Meki Nož Fronczewskog raden je po uzoru na ličnost iz američke črne serije gangsterskih filmova tridesetih godina. Kameno spokojstvo, sarkastičan racionalizan!. To nas sve podseča na Humphrya Bogarta. Ali sve je to bez ropsíce zavisnosti. Ne bi trebalo da dolazi do suprotnosti izmedu scenskog izgleda ličnosti i njenog opisa u tekstu, koji je sadržan u rečima partnera. Nešto u tome treba ¡zmeniti: ili promeniti izgled

glumca ili izbaciti fragmente teksta. Grzegorzewski racionalizuje scenski polusvet. Oduzima, na primer, Mekiju privlačnost romantičnog bandita. Meki Grzegorzewskog i Fronczewskog jednostavno je džentlmen, koji obavlja posao u poprilično rizičnoj branši, a koju brzo može da zameni kad zatreba. Našem režiseru ta racionalizacija nije potrebna, kao što je potrebna Brechtu, da bi osudio malograđanštinu; kapitalizam. Oslanjajuči se na takvu potrebu, Grzegorzewski gradi veoma humanu poruku predstave. Polusvet, to je jednostavno kategorija - grupa siromašnih ljudi, ljudi koji trpe, koji pripadaju društvenom podzemlju - uvučeni u to greškama i egoizmom onih koji vladaju. Opera za tri groša u Pozorištu Centrum Sztuki Studio poseduje ne samo svežu i originalnu pozorišnu stilistiku, svojstvenu samo Grzegorzewskom i njegovoj pozorišnoj ekipi, več nov pozorišni izraz, koji odgovara iskustvu našeg vremena. □ Krzysztof Głogowski

110

ì 1 1